PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
16. rujna 2013.(*)
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Pripisivanje protupravnog ponašanja – Novčane kazne – Smjernice za izračun iznosa novčanih kazni iz 2006. – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Gospodarska kriza – Obavijesti o suradnji iz 2002. – Smanjenje iznosa novčane kazne – Značajna dodana vrijednost“
U predmetu T‑412/10,
Roca, sa sjedištem u Saint‑Ouen‑l’Aumôneu (Francuska), koji zastupa P. Vidal Martínez, avocat,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju su zastupali F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Castilla Contreras, zatim Castillo de la Torre, Antoniadis i F. Jimeno Fernández, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva za djelomično poništenje odluke Komisije C (2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/39092 – kupaonska oprema) i povodom zahtjeva za smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju u toj odluci,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
u sastavu: I. Pelikánová, predsjednica, K. Jürimäe (izvjestiteljica) i M. van der Woude, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 6. ožujka 2013.,
donosi sljedeću
Presudu (1)
[omissis]
Postupak i zahtjevi stranaka
30 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 9. rujna 2010. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
31 Na temelju izvještaja sutkinje izvjestiteljice Opći sud (četvrto vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 64. Poslovnika Općeg suda postavio Komisiji pitanje u pisanom obliku, na koje je ona odgovorila u određenom roku.
32 Na raspravi od 6. ožujka 2013. saslušana su izlaganja stranaka, kao i njihovi odgovori na pisana i usmena pitanja koja je postavio Opći sud.
33 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi članke 1. i 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se odnose na njega;
– smanji iznos novčane kazne koja mu je izrečena;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
34 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
[omissis]
1. 1. Zahtjev koji se odnosi na djelomično poništenje pobijane odluke
[omissis]
Peti tužbeni razlog koji se odnosi na tužiteljevu suradnju
171 U okviru petog tužbenog razloga tužitelj, s jedne strane, smatra da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja i da je počinila očitu pogrešku u primjeni Obavijesti o suradnji iz 2002. zato što mu nije odobrila smanjenje novčane kazne na osnovi te obavijesti. S druge strane, tužitelj zahtijeva da mu se prizna smanjenje novčane kazne na osnovi točke 29. Smjernica iz 2006. zbog njegove suradnje. Taj drugi argument valja protumačiti na način da tužitelj smatra da je morao dobiti smanjenje novčane kazne na osnovi svoje suradnje u skladu s navedenom točkom i da zbog toga prigovara Komisiji da je počinila pogrešku u primjeni te točke.
Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja te povrede i pogreške u primjeni Obavijesti o suradnji iz 2002.
172 Tužitelj prigovara Komisiji, s jedne strane, da mu nije odobrila smanjenje iznosa novčane kazne unatoč činjenici da mu je dopisom od 8. prosinca 2006. dala do znanja da ima pravo na uvjetno smanjenje iznosa novčane kazne. Po toj osnovi on ističe da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja.
173 S druge strane, tužitelj osporava ocjenu prema kojoj podaci koje je dostavio u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne nisu imali značajnu dodanu vrijednost. U tom pogledu ističe u bitnome da su podaci koje je dostavio po osnovi svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne predstavljali značajnu dodanu vrijednost zato što bez tih podataka Komisija ne bi mogla dokazati povredu u vezi sa sanitarnom keramikom počinjenu u Francuskoj 2004. Nadalje, on tvrdi da nije nesurađivanjem doveo u pitanje vrijednost dostavljenih informacija zato što nije osporio činjenice, nego samu njihovu pravnu kvalifikaciju.
174 Komisija osporava osnovanost tužiteljevih argumenata. Ona smatra, prvo, da se dodanu vrijednost podataka koje je tužitelj dostavio ne može smatrati značajnom. Naime, s jedne strane, izjava koju je tužitelj dao bila je općenita, dok su pak izjave društva Ideal Standard bile konkretne i detaljne. S druge strane, povredu se moglo dokazati nizom tablica u kojima je bila prikazana razmjena podataka te izričitom i detaljnom potvrdom društva Ideal Standard, potkrijepljenom dokumentom koji je bio sastavljen nakon jednog sastanka. Drugo, ona s jedne strane ističe da je tužitelj u svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku iznio vrlo detaljne argumente kojima osporava dokaznu snagu dokaznih elemenata na koje se ona oslonila, osobito dokaznu snagu dokaznih elemenata koje je iznijelo društvo Ideal Standard u vezi sa sporazumom o cijenama iz veljače 2004. S druge strane, ona smatra da poduzetnik ne može svoj zahtjev za smanjenje zasnivati na činjenicama za koje ga ona u konačnici ne smatra odgovornim jer se prednost te suradnje odražava već u činjenici da je Komisija odlučila odustati od određenih prigovora, što je razlog zbog kojeg se poduzetnika ne smatra odgovornim ili mu se ne izriče novčana kazna.
175 Prvo valja podsjetiti na uvjete pod kojima se poduzetniku može priznati smanjenje novčane kazne na temelju Obavijesti o suradnji iz 2002. Potom valja ispitati, jesu li podaci koje je tužitelj dostavio po osnovi svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne imali značajnu dodanu vrijednost, nakon čega će se po potrebi ispitati je li Komisija imala pravo opozvati zaključak koji je priopćen dopisom od 8. prosinca 2006. i prema kojem je tužitelj imao pravo na uvjetno smanjenje iznosa novčane kazne.
176 Prvo treba podsjetiti da je u Obavijesti o suradnji iz 2002. Komisija utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom surađuju tijekom njezine istrage mogu biti oslobođeni od novčane kazne ili im se može smanjiti novčana kazna koju bi inače trebali platiti (presuda Općeg suda od 17. svibnja 2011., Arkema France/Komisija, T‑343/08, Zb., str. II‑2287., t. 129.).
177 Na temelju točke 20. Obavijesti o suradnji iz 2002. „[p]oduzetnicima koji ne ispunjavaju uvjete [za oslobođenje od kazne] svejedno se može odobriti smanjenje novčane kazne koja bi im inače bila izrečena.“ [neslužbeni prijevod]
178 Točka 21. Obavijesti o suradnji iz 2002. određuje da „kako bi poduzetnik mogao ostvariti [smanjenje novčane kazne na temelju točke 20. spomenute obavijesti], mora Komisiji ponuditi dokaze pretpostavljene povrede koji pridonose značajnu dodanu vrijednost u odnosu na dokaze kojima Komisija već raspolaže i mora prekinuti svoje sudjelovanje u pretpostavljenoj nezakonitoj aktivnosti najkasnije u trenutku podnošenja tih dokaza.“ [neslužbeni prijevod]
179 Pojam dodane vrijednosti je u točki 22. Obavijesti o suradnji iz 2002. definiran na sljedeći način:
„Pojam ,dodane vrijednosti’ odnosi se na opseg u kojem dostavljeni dokazi jačaju, svojim karakterom i/ili svojom razinom iscrpnosti, sposobnost Komisije da dokaže postojanje činjenica o kojima je riječ. U toj procjeni Komisija općenito smatra da pismeni dokazi koji potječu iz vremena na koje se odnose činjenice imaju veću vrijednost od dokaza koji su naknadno utvrđeni. Isto tako, smatra se da dokazi koji su izravno bitni za predmetne činjenice imaju veću vrijednost od onih koji imaju samo neizravan značaj.“ [neslužbeni prijevod]
180 Točkom 23. podtočkom (b) prvim podstavkom Obavijesti o suradnji iz 2002. propisana su tri raspona smanjenja iznosa novčane kazne. Prvi poduzetnik koji ispuni uvjet iz točke 21. navedene obavijesti imat će pravo na smanjenje novčane kazne od 30 do 50 %, drugi poduzetnik na smanjenje od 20 do 30 %, a sljedeći poduzetnici na smanjenje od najviše 20 %.
181 U točki 23. podtočki (b) drugom podstavku Obavijesti o suradnji iz 2002. navodi se da „kako bi se odredio stupanj smanjenja unutar svakog od tih raspona, Komisija uzima u obzir vrijeme kada je dostavljen dokaz koji ispunjava uvjet iz [točke 21.] [navedene obavijesti] kao i opseg u kojem on predstavlja dodanu vrijednost“ te da „također može uzeti u obzir opseg i kontinuitet suradnje koju je poduzetnik pružio počevši od dana svojeg doprinosa“. [neslužbeni prijevod]
182 Iz same logike Obavijesti o suradnji iz 2002. proizlazi da je željeni učinak iste stvoriti ozračje nesigurnosti unutar kartela poticanjem njihova prijavljivanja Komisiji. Ta nesigurnost proizlazi iz činjenice da sudionici kartela znaju da prijavljivanjem ostalih sudionika povrede samo jedan od njih može dobiti imunitet od novčane kazne zbog prijavljivanja ostalih sudionika povrede, čime su izloženi riziku da im budu izrečene novčane kazne. U okviru takvog uređenja, i u skladu s istom logikom, poduzetnici koji najbrže ponude svoju suradnju trebaju ostvariti veća smanjenja novčanih kazni koje bi im inače bile izrečene u odnosu na smanjenja odobrena poduzetnicima koji nisu jednako brzo ponudili svoju suradnju (presuda Općeg suda od 5. listopada 2011., Transcatab/Komisija, T‑39/06, Zb., str. II‑6831., t. 379.).
183 Kronološki red i brzina suradnje koju su pružili članovi kartela stoga su temeljni elementi sustava uspostavljenog na temelju te obavijesti o suradnji (presuda Transcatab/Komisija, točka 182. gore, t. 380.).
184 S tim u vezi treba podsjetiti da iako Komisija mora obrazložiti razloge zbog kojih smatra da dokazi koje su poduzetnici dostavili na temelju obavijesti o suradnji predstavljaju doprinos koji opravdava ili ne opravdava smanjenje iznosa izrečene novčane kazne, s druge strane, poduzetnici koji namjeravaju osporavati Komisijinu odluku u tom pogledu moraju dokazati da su podaci koje su oni dragovoljno dostavili bili od odlučujuće važnosti za to da Komisiji omoguće dokazivanje bitnih elemenata povrede i stoga donošenje odluke kojom se izriču novčane kazne (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 24. rujna 2009., Erste Group Bank i dr./Komisija, C‑125/07 P, C‑133/07 P, C‑135/07 P i C‑137/07 P, Zb., str. I‑8681., t. 297., i presudu Arkema France/Komisija, t. 176. gore, t. 135.).
185 Imajući u vidu smisao smanjenja, Komisija ne može zanemariti korisnost pružene informacije, koja nužno ovisi o dokazima kojima ona već raspolaže (presude Općeg suda od 28. travnja 2010., Gütermann i Zwicky/Komisija, T‑456/05 i T‑457/05, Zb., str. II‑1443., t. 220., i Arkema France/Komisija, točka 176. gore, t. 136.).
186 Ako neki poduzetnik, u okviru suradnje, samo potvrđuje, na manje precizan i izričit način, određene informacije koje je u okviru suradnje već pružio neki drugi poduzetnik, stupanj suradnje ponuđene od strane prvospomenutog poduzetnika, koji bi možda bio i od određene koristi za Komisiju, ne može se smatrati usporedivim sa stupnjem suradnje poduzetnika koji je prvi ponudio spomenute informacije. Izjava u kojoj se samo u određenoj mjeri potvrđuje izjava kojom Komisija već raspolaže zapravo ne olakšava značajno zadaću Komisije. Takva izjava stoga ne može biti dostatna za opravdanje smanjenja iznosa novčane kazne s naslova suradnje (vidjeti presudu Arkema France/Komisija, točka 149. gore, t. 137., i navedenu sudsku praksu).
187 Međutim, iz sudske prakse također proizlazi da se izjava poduzetnika optuženog da je sudjelovao u zabranjenom sporazumu, čiju je točnost osporilo više optuženih poduzetnika, ne može smatrati dostatnim dokazom o postojanju povrede koju su počinili ti poduzetnici ako je ne potkrepljuju drugi dokazi (presuda JFE Engineering i dr./Komisija, točka 130. gore, t. 219.; vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 14. svibnja 1998., Enso‑Gutzeit/Komisija, T‑337/94, Zb., str. II‑1571., t. 91.).
188 Naposljetku, iako treba smatrati da Komisija kod ispitivanja značajne dodane vrijednosti informacija koje su joj dostavljene na temelju Obavijesti o suradnji iz 2002. raspolaže marginom prosudbe, jednako tako je točno da se Opći sud ne može osloniti na navedenu marginu prosudbe radi neprovođenja temeljitog nadzora Komisijine ocjene prava i činjenica u tom pogledu (vidjeti po analogiji presudu Chalkor/Komisija, točka 35. gore, t. 62.).
189 Drugo, argumente koje je tužitelj istaknuo, a kako su izloženi u točki 173. gore, valja ispitati s obzirom na navode iz točaka 176. do 188. gore.
190 U tom pogledu valja primijetiti da je u uvodnim izjavama 1291. do 1293., 1295., 1297., 1299. i 1300. pobijane odluke Komisija u bitnome s tri zaključka obrazložila odbijanje da tužitelju odobri smanjenje novčane kazne. Prvo, što se tiče podataka koje je tužitelj dostavio u pogledu povrede u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj 2004., ona primjećuje da je, s jedne strane, društvo Ideal Standard nju već obavijestilo o postojanju razmjene detaljnih podataka i da joj je, među ostalim, dostavilo tablice s prikazom razmjene podataka o prodaji tijekom ljeta 2004. S druge strane, podaci koje je tužitelj dostavio bili su općeniti i nepotkrijepljeni dokazima iz odnosnog razdoblja te je njihovu dokaznu snagu osporilo više poduzetnika tijekom upravnog postupka. Drugo, u pogledu povrede u vezi sa sanitarnim armaturama u Francuskoj, tužitelj nije dostavio nikakve podatke. Treće, svojim ponašanjem nakon zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne, tužitelj je umanjio ili čak poništio dokaznu snagu podataka koje je sam dostavio i time je propustio dokazati istinsku volju za suradnjom.
191 U tim okolnostima i s obzirom na obrazloženje pobijane odluke izloženo u točki 190. gore te argumente koje je tužitelj istaknuo, a kako su izloženi u točki 173. gore, valja na prvom mjestu provjeriti jesu li podaci koje je tužitelj dostavio po osnovi svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne imali značajnu dodatnu vrijednost. Na drugom mjestu, valja prema potrebi ispitati je li tužitelj umanjio vjerodostojnost koju valja pripisati tim podacima time što je u pitanje doveo dokaze koje je podnijelo društvo Ideal Standard, tako da se za navedene podatke ne bi moglo smatrati da imaju značajnu dodanu vrijednost.
192 Na prvom mjestu i prije svega valja utvrditi da tužitelj ne osporava zaključak Komisije prema kojem on nije dostavio nikakve podatke o povredi u vezi sa sanitarnim armaturama u Francuskoj. U tim okolnostima ispitivanje njegovih argumenata valja ograničiti na dodanu vrijednost podataka koje je dostavio glede povrede u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj.
193 Potom valja primijetiti da, kao što to Komisija ističe u svojim podnescima, nije utvrđeno postojanje povrede u pogledu sanitarne keramike u Francuskoj tijekom razdoblja koje se proteže od 1995. do početka 2004. godine, a što, osim toga, tužitelj ne osporava. Stoga je Komisija pravilno postupila kada nije odobrila nikakvo smanjenje na temelju podataka koje je tužitelj dostavio u pogledu tog razdoblja.
194 Nadalje, što se tiče podataka koje je tužitelj dostavio o povredi počinjenoj u pogledu sanitarne keramike u Francuskoj u 2004., valja primijetiti da se, kao što proizlazi iz uvodnih izjava 556., 583., 584., 587. i 588. pobijane odluke, za zaključak o postojanu povrede Komisija oslonila na četiri dokaza: prvo, zahtjev društva Ideal Standard za odobravanje smanjenja novčane kazne (uvodna izjava 583. pobijane odluke), drugo, tablicu koji je to društvo dostavilo u prilogu navedenom zahtjevu (uvodna izjava 588. pobijane odluke), treće, tužiteljev zahtjev za odobravanje smanjenja novčane kazne (uvodne izjave 556., 587. i 588. pobijane odluke), i, četvrto, odgovor društva Duravit na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (uvodna izjava 584. pobijane odluke).
195 Naposljetku, nasuprot onome što tvrdi u svojim podnescima, Komisija je u pobijanoj odluci u bitnome ocijenila da utvrđenje povrede u odnosu na sanitarnu keramiku u Francuskoj za 2004. ne može zasnovati samo na usmenoj izjavi koju je dalo društvo Ideal Standard u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne i tablici koja je dostavljena u prilogu navedenog zahtjeva. Naime, u uvodnoj izjavi 588. pobijane odluke Komisija je navela kako slijedi:
„Komisija nije tvrdila da se tablicu koju je dostavilo društvo Ideal Standard u prilogu svojem zahtjevu [za odobravanje smanjenja novčane kazne] može kvalificirati dokumentom iz razdoblja povrede. No ona predstavlja pokušaj društva Ideal Standard da dostavi detaljniji prikaz činjenica iznesenih u njegovoj izjavi. Čak i ako se taj dokaz ne uzme u obzir, usklađivanje minimalnih cijena na sastancima AFICS‑a u veljači 2004. može se dokazati na temelju triju izjava [to jest zahtjeva društva Ideal Standarda za odobravanje smanjenja novčane kazne, tužiteljevog zahtjeva i naposljetku odgovora društva Duravit na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku].“
196 Stoga, s jedne strane, valja utvrditi da se u pobijanoj odluci sama Komisija oslonila na podatke koje je tužitelj dostavio u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne kako bi dokazala postojanje povrede u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj u 2004. Stoga iz teksta pobijane odluke proizlazi da su podaci koje je tužitelj dostavio bili objektivno korisni Komisiji.
197 S druge strane, valja utvrditi da bez podataka koje je tužitelj dostavio Komisija ne bi mogla samo na temelju dokaza koje je podnijelo društvo Ideal Standard u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne dokazati povredu u vezi sa sanitarnom keramikom koja je počinjena u Francuskoj u 2004. Naime, iako je točno da je kao što proizlazi iz uvodnih izjava 584. i 587. pobijane odluke društvo Duravit potvrdilo u svojem odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku da su se rasprave o minimalnim cijenama odvile u okviru sastanka AFICS‑a koji je društvo Ideal Standard spomenulo, činjenica je da je, kao što proizlazi iz usmenih očitovanja koja je društvo Duravit iznijelo na saslušanju održanom pred Komisijom 12. studenoga 2007., društvo Duravit također dovelo u sumnju dokaznu snagu tablice koju je dostavilo društvo Ideal Standard.
198 Vodeći računa o prethodnim okolnostima, valja utvrditi da podaci koje je tužitelj dostavio u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne imaju značajnu dodanu vrijednost. Naime, navedeni podaci su Komisiji omogućili da utvrdi povredu u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj za 2004. godinu zato što je njima potvrđeno postojanje rasprave o minimalnim cijenama sanitarne keramike slabije kakvoće tijekom sastanka AFICS‑a od 25. veljače 2004. (uvodna izjava 588. pobijane odluke). Stoga je Komisija pogriješila kada je odbila priznati značajnu dodanu vrijednost izjave koju je tužitelj dao u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne i po toj osnovi odobriti mu smanjenje iznosa novčane kazne.
199 Zaključak iznesen u točki 198. gore ne može se dovesti u pitanje Komisijinim argumentima kojima ona nastoji dokazati da podaci koje je tužitelj dostavio nemaju značajnu dodanu vrijednost.
200 S jedne se strane ne može se prihvatiti Komisijin argument prema kojem su podaci koje je tužitelj dostavio u potporu zahtjevu za odobravanje smanjenja novčane kazne bili općeniti, dok su podaci koje je dostavilo društvo Ideal Standard bili konkretni i detaljni. Naime, zahtjev društva Ideal Standard za odobravanje smanjenja novčane kazne na osnovi Obavijesti o suradnji iz 2002. bio je, vodeći osobito računa o osporavanju dokazne snage dokaznih elemenata koje je dostavilo društvo Ideal Standard po toj osnovi, sam po sebi nedostatan da bi omogućio utvrđenje povrede u vezi sa sanitarnim keramikom u Francuskoj za 2004. Nadalje, unatoč općenitosti podataka koje je dostavio tužitelj, njima su ipak potvrđeni dokazi koje je dostavilo društvo Ideal Standard, čime je Komisiji omogućeno da utvrdi navedenu povredu. Naime, kako proizlazi iz točke 197. gore, bez podataka koje je tužitelj dostavio Komisija ne bi mogla samo na temelju dokaza koje je podnijelo društvo Ideal Standard u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne dokazati povredu u vezi sa sanitarnom keramikom koja je počinjena u Francuskoj u 2004.
201 S druge strane, argument Komisije, prema kojem je ona mogla dokazati povredu nizom tablica u kojima je bila prikazana razmjena podataka te izričitom i detaljnom potvrdom koju je dalo društvo Ideal Standard i koja je potkrijepljena dokumentom koji je sastavljen nakon jednog sastanka, nije osnovan. Naime, valja podsjetiti da je u uvodnoj izjavi 588. pobijane odluke Komisija u bitnome ocijenila da utvrđenje povrede u odnosu na sanitarnu keramiku u Francuskoj za 2004. ne može zasnovati na usmenoj izjavi koju je dalo društvo Ideal Standard u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne i na tablici koja je dostavljena u prilogu navedenog zahtjeva (vidjeti točku 195. gore).
202 Vodeći računa o prethodnim razmatranjima i s obzirom na uvodne izjave 556., 587. i 588. pobijane odluke, iz kojih proizlazi da su dokazi koje je tužitelj dostavio stvarno omogućili Komisiji da utvrdi povredu koja se odnosi na sanitarnu keramiku u Francuskoj u 2004., valja zaključiti da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni dodane vrijednosti dokaza koje je tužitelj dostavio u svojem zahtjevu za odobravanje smanjenja novčane kazne, kako je ocijenjen na kraju upravnog postupka.
203 U tim okolnostima valja na drugom mjestu ispitati je li tužitelj svojim ponašanjem nakon svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne, a kao što to Komisija u bitnome tvrdi u pobijanoj odluci i svojim podnescima, doveo u pitanje značajnu dodanu vrijednost podataka koje je dostavio.
204 U tom pogledu treba istaknuti da u uvodnoj izjavi 1300. pobijane odluke Komisija navodi da grupa Roca „nije pokazala istinsku volju za suradnjom tijekom [upravnog] postupka“, nego se nasuprot tome ponašala tako da je „umanjila snagu dokaza koje je [grupa Roca] prvotno podnijela“.
205 Nadalje, u uvodnoj izjavi 1295. pobijane odluke pojašnjeno je da su „[tužitelj] i Laufen [Austria] oboje snažno osporili činjenice opisane u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku (vidjeti na primjer uvodne izjave [360. do 365. i 579. do 582. pobijane odluke] dovevši time znatno u pitanje protutržišnu narav ponašanja koje je [grupa] Roca trebala dokazati u svojim izjavama koje je dala u okviru svojeg zahtjeva [za odobravanje smanjenja novčane kazne]“. U tom smislu valja dodati da su u uvodnim izjavama 360. do 365. te odluke izloženi argumenti koje je u pogledu protupravnog ponašanja na austrijskom tržištu iznio Laufen Austria u odgovoru na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. U uvodnim izjavama 579. do 582. iste odluke iznesene su pak izjave koje je dala grupa Roca o nezakonitim postupanjima u vezi sa sanitarnim armaturama u Francuskoj.
206 Osim toga, valja primijetiti da je u uvodnoj izjavi 586. navedene odluke Komisija tvrdila kako slijedi:
„[Grupa] Roca iznosi proturječan činjenični opis. Iako potvrđuje razmjene podataka o minimalnim cijenama unutar AFICS‑a između 2002. i 2004., ona također nastoji obezvrijediti dopunjujuću izjavu društva Ideal Standard zaključujući da Komisija treba ponovno razmotriti pitanje je li moguće iznijeti dokaz o usklađivanju minimalnih cijena. [Grupa] Roca tvrdi, među ostalim, da opis društva Ideal Standard glede usklađivanja cijena na sastanku od 25. veljače 2004. nisu potvrdili drugi poduzetnici koji su podnijeli zahtjev za odobravanje smanjenja novčane kazne. [Ona] tvrdi, nadalje, da se tablicu koju je dostavilo društvo Ideal Standard ne može smatrati odlučujućim dokazom. [Grupa] Roca smatra da ta tablica ukazuje na to da je društvo Ideal Standard, čini se, pomiješalo praksu koja se primjenjuje u Francuskoj s onom koja se primjenjuje u Italiji (jer je dokument na talijanskom).“
207 Stoga iz uvodnih izjava pobijane odluke navedenih u točkama 204. do 206. gore proizlazi da podaci koje je tužitelj prvotno dostavio nisu više imali značajnu dodanu vrijednost uzimajući u obzir činjenicu da je on sam umanjio njihovu korisnost time što je doveo u sumnju vjerodostojnost tih istih podataka.
208 U tom pogledu valja, prvo, primijetiti da iz zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne, kako je formuliran u dopisima od 17. i 20. siječnja 2006., proizlazi da nije bio sastavljen u ime cijele grupe Roca, već u vlastito ime tužitelja kao i u ime grupe Laufen jer su djelatnosti navedene grupe u Francuskoj bile integrirane unutar ove potonje grupe. Stoga su izjave Laufen Austria tijekom upravnog postupka relevantne u svrhu utvrđivanja je li tužitelj umanjio dodanu vrijednost informacija koje je dostavio Komisiji samo u dijelu u kojem se odnose na protutržišnu praksu koja se odvijala na francuskom tržištu. Međutim, kao što je utvrđeno u točki 205. gore, uvodne izjave 360. do 365. pobijane odluke, na koje Komisija upućuje u uvodnoj izjavi 1295. te iste odluke, odnose se samo na austrijsko tržište. Stoga te uvodne izjave ne otkrivaju nikakvo osporavanje podataka koje je tužitelj dostavio u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne i koji se odnose na francusko tržište.
209 Drugo, uvodne izjave 579. do 589. pobijane odluke odnose se, kao što utvrđeno u točki 205. gore, na izjave koje je grupa Roca dala o nezakonitim postupanjima u vezi sa sanitarnim armaturama u Francuskoj. Stoga one ne mogu dokazati da je tužitelj tim izjavama doveo u pitanje dodanu vrijednost dokaza koje je sam dostavio Komisiji. Naime, ti su se dokazi odnosili samo na povredu u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj.
210 Treće, na temelju elemenata navedenih u uvodnoj izjavi 586. pobijane odluke, kako ih je Komisija izložila u svojim podnescima, nije moguće zaključiti da je tužitelj obezvrijedio podatke koje je sam dostavio. Naime, s jedne strane, kako iz pobijane odluke tako i iz Komisijinih podnesaka proizlazi da je tužitelj potvrdio razmjenu podataka o minimalnim cijenama u vezi sa sanitarnom keramikom slabije kakvoće unutar AFICS‑a, osobito u 2004., a što nije osporeno. S druge strane, točno je da je tužitelj doveo u pitanje dokaznu snagu izjave društva Ideal Standard o sastanku AFICS‑a od 25. veljače 2004. i dokumenta koji je to društvo podnijelo u potporu svojoj izjavi. No valja zaključiti da je tako postupivši tužitelj Komisiji samo iznio argumente kojima je nastojao dokazati da dokazi koje je Ideal Standard podnio nisu bili dostatni da se dokaže postojanje povrede u vezi sa sanitarnom keramikom počinjene u Francuskoj u 2004., a kako bi dokazao da su podaci koje je on podnio u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne bili potrebni Komisiji da dokaže navedenu povredu i da su ti podaci stoga imali značajnu dodanu vrijednost.
211 S obzirom na prethodna razmatranja valja zaključiti da je u uvodnoj izjavi 1300. pobijane odluke Komisija pogrešno zaključila da je svojim ponašanjem nakon podnošenja zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne tužitelj umanjio snagu dokaza koje je on prvotno podnio.
212 Taj zaključak nije doveden u pitanje argumentima koje je Komisija iznijela u tom pogledu.
213 Na prvom mjestu, nije osnovan argument Komisije prema kojem je tužitelj povrijedio svoju obvezu suradnje jer je osporio dokaznu snagu kako izjave društva Ideal Standard o sastanku AFICS‑a od 25. veljače 2004., tako i dokumenta koji je to društvo podnijelo u potporu svojoj izjavi. Naime, valja zaključiti da je tužitelj samo doveo u sumnju dostatnost dokaza koje je iznijelo društvo Ideal Standard za utvrđivanje postojanja povrede u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj u 2004. Time je on samo iznio elemente kojima se može dokazati značajnu dodanu vrijednost podataka koje je on sam dostavio u okviru svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne.
214 Na drugom mjestu, neosnovan je argument Komisije prema kojem svoj zahtjev za odobravanje smanjenja poduzetnik ne može zasnovati na činjenicama za koje ga Komisija ne smatra odgovornim. Naime, iako je točno da Komisija nije utvrdila nikakvu povredu u vezi sa sanitarnom keramikom u Francuskoj za razdoblje od 1995. do početka 2004., činjenica je da se tužitelja smatralo odgovornim za povredu u vezi sa sanitarnom keramikom počinjenu u Francuskoj u 2004. Valja podsjetiti da je, kao što je utvrđeno u točki 198. gore, podacima koje je tužitelj dostavio Komisiji zapravo omogućeno da utvrdi tu povredu.
215 Stoga valja prihvatiti peti tužbeni razlog u dijelu u kojem se odnosi na pogrešnu ocjenu tužiteljevog zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne.
216 U tim okolnostima, s jedne strane, više ne treba ispitivati tužiteljev argument prema kojem je Komisija povrijedila njegovo pravo na obranu jer nije imao pristup odgovoru društva Duravit na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Naime, iz tužiteljevih dopisa proizlazi da je taj argument neodvojivo povezan s osporavanjem Komisijine ocjene prema kojoj tužitelj nije dostavio podatke koji imaju značajnu dodanu vrijednost. No argumenti koje je tužitelj iznio po osnovi tog osporavanja bili su prihvaćeni u točkama 202., 211. i 215. gore.
217 S druge strane, budući da je peti tužbeni razlog bio prihvaćen u dijelu u kojem se odnosi na pogrešnu ocjenu tužiteljevog zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne (vidjeti točku 215. gore), nije potrebno ispitati tužiteljev argument izložen u točki 172. gore, prema kojem je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja time što je u pobijanoj odluci odlučila opozvati uvjetno smanjenje koje je tužitelju priopćeno u dopisu od 8. prosinca 2006.
218 Posljedice nezakonitosti utvrđene u točki 215. gore na iznos novčane kazne izrečene tužitelju valja odrediti u okviru ispitivanja tužiteljevih zahtjeva za preinaku u točki 232. ove presude i sljedećima.
Pogreška u primjeni Smjernica iz 2006.
219 Tužitelj ističe da je Komisija počinila pogrešku zato što mu zbog suradnje nije odobrila smanjenje po osnovi olakotne okolnosti u smislu točke 29. Smjernica iz 2006.
220 Komisija osporava osnovanost ovog tužiteljevog argumenta.
221 Prije svega valja podsjetiti da, prema sudskoj praksi, iz točke 29. četvrte alineje Smjernica iz 2006. proizlazi da se u okviru svoje ovlasti ocjene olakotnih okolnosti koje je dužna uzeti u obzir kod određivanja iznosa novčane kazne Komisija obvezala odobriti smanjenje novčane kazne ako je „dotični poduzetnik učinkovito surađivao s [njom] u opsegu koji premašuje područje primjene Obavijesti o [suradnji] te koji premašuje njegovu zakonsku obvezu suradnje“ (presuda Arkema France/Komisija, točka 176. gore, t. 168.).
222 Međutim, primjena točke 29. četvrte alineje Smjernica iz 2006. ne može imati za posljedicu da se Obavijest o suradnji iz 2006. liši njezina korisnog učinka. Naime, valja utvrditi da je navedenom obaviješću definiran okvir kojim se omogućuje nagrađivanje poduzetnika koji su ili su bili stranke u tajnim zabranjenim sporazumima za njihovu suradnju u Komisijinoj istrazi. Stoga iz teksta i strukture navedene obavijesti proizlazi da poduzetnici u načelu mogu ishoditi smanjenje novčane kazne po osnovi svoje suradnje samo kada ispune stroge uvjete predviđene navedenom obaviješću.
223 Prema tome, kako bi se sačuvao koristan učinak Obavijesti o suradnji iz 2002., Komisija je dužna poduzetniku odobriti smanjenje iznosa novčane kazne na temelju točke 29. četvrte alineje Smjernica iz 2006. samo u iznimnim okolnostima. To je osobito slučaj kada je suradnja poduzetnika objektivno korisna Komisiji i istodobno premašuje njegovu zakonsku obvezu suradnje, ali mu ne daje pravo na smanjenje iznosa novčane kazne na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni iz 2002. Takva suradnja je korisna kada svoju konačnu odluku Komisija temelji na dokazima koje joj je poduzetnik dostavio u okviru svoje suradnje i u nedostatku kojih Komisija ne bi mogla potpuno ili djelomično sankcionirati predmetnu povredu (presuda Arkema France/Komisija, točka 176. gore, t. 170.).
224 U ovom slučaju, s jede strane, valja podsjetiti da je u pobijanoj odluci, kao što proizlazi iz točaka 202. i 211. gore, Komisija pogrešno zaključila da dokazi koje je tužitelj dostavio po osnovi svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne nemaju značajnu dodanu vrijednost i da tužitelj zbog izostanka svoje istinske suradnje nema pravo na smanjenje na temelju Obavijesti o suradnji iz 2002. Međutim, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 223. gore, Komisija može biti obvezna odobriti smanjenje iznosa novčane kazne na temelju točke 29. četvrte alineje Smjernica iz 2006. samo u iznimnim okolnostima i osobito kada suradnja poduzetnika ne daje pravo na smanjenje iznosa novčane kazne na temelju navedene obavijesti. Stoga, uzimajući u obzir utvrđenje iz točke 211. gore, prema kojem je Komisija morala tužitelju odobriti smanjenje novčane kazne na temelju Obavijesti o suradnji iz 2002., valja utvrditi da ona nije bila dužna tužitelju odobriti smanjenje novčane kazne na osnovi navedene odredbe. S druge strane, valja svakako utvrditi da tužitelj nije iznio nijednu iznimnu okolnost koja bi opravdala da Komisija ispita njegovu suradnju s obzirom na tu odredbu.
225 Valja dakle zaključiti da tužitelj nije dokazao da je Komisija počinila pogrešku time što mu nije odobrila smanjenje novčane kazne na temelju točke 29. četvrte alineje Smjernica iz 2006. Slijedom navedenog, peti tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan u dijelu u kojem se temelji na navedenoj točki.
226 S obzirom na prethodna razmatranja valja djelomično prihvatiti peti tužbeni razlog u dijelu u kojem tužitelj ističe da je Komisija počinila pogrešku u procjeni dodane vrijednosti podataka koje je dostavio po osnovi svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne, te isti odbiti u preostalom dijelu.
227 Iz ispitivanja pet tužbenih razloga koje je tužitelj iznio proizlazi da treba prihvatiti peti tužbeni razlog u dijelu u kojem se temelji na pogrešci u ocjeni dodane vrijednosti podataka koje je tužitelj dostavio po osnovi svojeg zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne, a u preostalom dijelu odbiti taj tužbeni razlog kao i ostale tužbene razloge.
228 Što se tiče posljedica koje treba pripisati zahtjevu za djelomično poništenje pobijane odluke, valja istaknuti da je u pogledu članka 1. pobijane odluke Komisija zaključila u stavku 3. navedenog članka da je tužitelj povrijedio članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u time što je od 10. prosinca 2002. do 9. studenoga 2004. sudjelovao u povredi u Francuskoj i Austriji. U tom pogledu valja utvrditi da, zato što to utvrđenje nije dovedeno u pitanje nijednim od tužbenih razloga koje je tužitelj istaknuo, navedeni članak nije zahvaćen nezakonitošću. Stoga treba odbiti navedeni zahtjev za djelomično poništenje u dijelu u kojem se odnosi na članak 1. stavak 3. pobijane odluke.
229 Nasuprot tome, uzimajući u obzir zaključak izveden u točkama 226. i 227. gore, valja poništiti članak 2. stavak 4. točku (b) pobijane odluke u dijelu u kojem je Komisija odredila iznos novčane kazne izrečene tužitelju, a da nije vodila računa o njegovoj suradnji.
230 Budući da drugim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj podredno zahtijeva smanjenje iznosa novčane kazne koja mu je izrečena, trebat će odrediti navedeni iznos u okviru ispitivanja tog dijela tužbenog zahtjeva.
2. 2. Zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne koja je izrečena tužitelju
231 Uzimajući u obzir drugi tužbeni zahtjev kojim je tužitelj podredno zahtijevao od Općeg suda da smanji iznos novčane kazne koja mu je određena (vidjeti točku 33. gore), na Općem sudu je da u okviru izvršavanja svoje neograničene nadležnosti ispita, s jedne strane, posljedice pogreške koju je Komisija počinila, i koja je izložena u točkama 202. i 211. gore, na izračun iznosa novčane kazne izrečene tužitelju i, s druge strane, druge argumente koje on iznosi kako bi od Općeg suda ishodio smanjenje iznosa novčane kazne koja mu je izrečena.
Posljedice koje proizlaze iz pogreške Komisije u odnosu na ocjenu snage dokaza koji su dostavljeni u prilog tužiteljevog zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne
232 Što se tiče pogrešne ocjene vrijednosti tužiteljevog zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne, kako je utvrđen u točki 215. gore, Komisija ističe da, ako bi Opći sud zaključio da je tužitelj podnio dokaze koji imaju značajnu dodanu vrijednost i dokazao iskrenu i istinsku suradnju, primjenjivo smanjenje ne bi moglo prijeći 3 % stoga s obzirom na to da je u ovom slučaju opseg suradnje bio vrlo ograničen jer se ona ticala samo keramičkih proizvoda i francuskog tržišta.
233 U tom pogledu valja pojasniti da, iako Obavijest o suradnji iz 2002. ne prejudicira kako će sud Unije ocijeniti smanjenje iznosa novčane kazne kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, Opći sud smatra u ovom slučaju prikladnim da se radi ponovnog izračuna novčane kazne osloni na nju, osobito zbog činjenice da ona omogućava da se u obzir uzmu sve relevantne okolnosti slučaja i izreknu proporcionalne novčane kazne svim poduzetnicima koji su sudjelovali u predmetnoj povredi.
234 U tom pogledu valja podsjetiti da su točkom 23. podtočkom (b) prvim podstavkom Obavijesti o suradnji iz 2002. propisana tri raspona smanjenja iznosa novčane kazne. Naime, prvi poduzetnik koji ispuni uvjet iz točke 21. navedene obavijesti imat će pravo na smanjenje novčane kazne od 30 do 50 %, drugi poduzetnik na smanjenje od 20 do 30 %, a sljedeći poduzetnici na smanjenje od najviše 20 %.
235 U točki 23. podtočki (b) drugom podstavku Obavijesti o suradnji iz 2002. navodi se da, „kako bi se odredio stupanj smanjenja unutar svakog od tih raspona, Komisija uzima u obzir vrijeme kada je dostavljen dokaz koji ispunjava uvjet iz točke [21. navedene obavijesti] kao i opseg u kojem on predstavlja dodanu vrijednost“ te da „također može uzeti u obzir opseg i kontinuitet suradnje koju je poduzetnik pružio počevši od dana svojeg doprinosa“.
236 U ovom slučaju valja prije svega istaknuti da je, kao što proizlazi iz uvodne izjave 1289. pobijane odluke, tužitelj bio dio trećeg poduzetnika koji je podnio zahtjev za odobravanje smanjenja novčane kazne, i to nakon podnošenja zahtjeva društva Grohe i njegovih društava kćeri kao i zahtjeva društva Ideal Standard i njegovih društava kćeri, s obzirom na to da je na temelju zahtjeva društva Masco i njegovih društava kćeri odobreno oslobođenje od novčanih kazni. U tim okolnostima on na temelju točke 23. podtočke (b) prvog podstavka treće alineje Obavijesti o suradnji iz 2002. ima pravo na smanjenje novčane kazne od najviše 20 %, a što on uostalom i ne osporava.
237 Naposljetku, tužiteljev zahtjev za odobravanje smanjenja novčane kazne bio je podnesen 17. siječnja 2006. (vidjeti točku 9. gore), to jest oko jedne godine i šest mjeseci nakon zahtjeva za oslobođenje koji je podnijelo društvo Masco i njegova društva kćeri (vidjeti točku 5. gore), te oko jedne godine i dva mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za odobravanje smanjenja novčane kazne koje su podnijeli društvo Grohe i njegova društva kćeri odnosno društvo Ideal Standard i njegova društva kćeri (vidjeti točku 7. gore), ali prije slanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.
238 Naposljetku, valja, s jedne strane, primijetiti da izjava koju je tužitelj podnio u potporu svojem zahtjevu za odobravanje smanjenja novčane kazne jest općenita i ne odnosi se posebno ni na jedan sastanak. S druge strane, navedena izjava omogućila je da se povreda dokaže samo za osam mjeseci u 2004. i jedino u pogledu sanitarne keramike i francuskog tržišta.
239 Zato Opći sud zaključuje da, s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja, a osobito okolnosti navedene u točkama 236. do 238. gore, tužitelju valja odobriti smanjenje od 6 % iznosa novčane kazne koja mu je izrečena, to jest smanjenje od 402 000 eura.
240 Zbog toga, s obzirom na zaključke izvedene u točki 239. gore, novčanu kaznu koju treba solidarno izreći tužitelju u vezi s povredom u kojoj je sudjelovao u Francuskoj Opći sud određuje u ukupnom iznosu od 6 298 000 eura.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Članak 2. stavak 4. točka (b) odluke Komisije C (2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/39092 – Kupaonska oprema), poništava se u dijelu u kojem je Europska komisija odredila iznos novčane kazne solidarno izrečene društvu Roca a da nije u obzir uzela njegovu suradnju.
2. Novčana kazna izrečena društvu Roca u članku 2. stavku 4. točki (b) odluke Komisije C (2010) 4185 final iznosi 6 298 000 eura.
3. U preostalom dijelu tužba se odbija.
4. Komisija će osim vlastitih troškova snositi i jednu trećinu troškova društva Roca.
5. Društvo Roca će snositi dvije trećine vlastitih troškova.
Pelikánová | Jürimäe | Van der Woude |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 16. rujna 2013.
Potpisi