Tužba podnesena 17. srpnja 2023. – Republika Poljska/Europski parlament i Vijeće Europske unije
(predmet C-444/23)
Jezik postupka: poljski
Stranke
Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)
Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
u cijelosti poništi Uredbu (EU) 2023/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2023. o izmjeni Uredbe (EU) 2019/631 u pogledu postrožavanja standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i nova laka gospodarska vozila u skladu s povećanjem klimatskih ambicija Unije1 ;
podredno, djelomično poništi Uredbu 2023/851 u dijelu koji se odnosi na odredbe koje se primjenjuju od 1. siječnja 2035. u vezi s ciljevima emisija za nove osobne automobile i nova laka gospodarska vozila definirane u članku 1. stavku 1. točki (b) te uredbe, ako Sud utvrdi da istaknuti tužbeni razlozi ne opravdavaju poništenje te Uredbe u cijelosti;
naloži Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
1. Tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 192. stavka 1. točke (c) UFEU-a
Prema mišljenju Poljske, tužene institucije povrijedile su članak 192. stavak 2. točku (c) UFEU-a jer nisu donijele pobijanu uredbu na temelju te odredbe Ugovora, koja zahtijeva jednoglasnost u Vijeću, bez obzira na činjenicu da pobijana uredba značajno utječe na izbor države članice među različitim izvorima energije i na opću strukturu njezine opskrbe energijom.
2. Tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 3. stavaka 1. i 3. UEU-a, članka 9. UFEU-a i članka 6. stavka 1. UEU-a, u vezi s člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
Poljska smatra da donošenjem odredaba predviđenih člankom 1. stavkom 1. točkom (b) pobijane uredbe koje se odnose na ciljeve emisija za nove osobne automobile i nova laka gospodarska vozila, koji će imati ozbiljne posljedice za europsku automobilsku industriju i povezane gospodarske sektore te za društva, zakonodavac Unije nije ispunio obvezu promicanja dobrobiti naroda Unije (članak 3. stavak 1. UEU-a), obvezu promicanja socijalne pravde, rada na održivom gospodarskom razvoju i promicanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti među državama članicama (članak 3. stavak 3. UEU-a), obvezu uzimanja u obzir zahtjeva povezanih s promicanjem visoke razine zaposlenosti i borbom protiv društvene isključenosti (članak 9. UFEU-a) kao i zabranom svake diskriminacije na temelju imovine (čl. 21. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima).
3. Tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti (članak 5. stavak 4. UEU-a), u vezi s člankom 191. stavkom 2. UFEU-a
Poljska smatra da odredbe pobijane uredbe nisu u skladu s načelom proporcionalnosti, jer, kao prvo, nisu prikladne za postizanje ciljeva iz članka 191. stavka 2. UFEU-a i jer su, kao drugo, nedostaci koji iz njih proizlaze, posebno troškovi, očito nerazmjerni ciljevima koje se želi postići. Prema mišljenju Poljske, troškovi prilagodbe gospodarstava i društava Unije strožim standardima za smanjenje emisija CO2 koji su navedeni u pobijanoj uredbi znatno su veći od koristi koje iz toga proizlaze. Zbog prelaska na mobilnost bez emisija, pobijana uredba nameće nerazmjeran teret europskim građanima, posebno najpotrebitijima, te europskom automobilskom sektoru. Pobijana uredba nosi sa sobom rizik ozbiljnih negativnih učinaka na europsku automobilsku industriju, društvene isključenosti, isključenosti najsiromašnijih iz prijevoznih sredstava kao i produbljivanja razlika u životnom standardu među građanima. Štoviše, pobijana uredba ne uzima u obzir u dovoljnoj mjeri različitost situacija u različitim regijama Unije, što predstavlja povredu članka 192. stavka 2. UFEU-a.
4. Tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze provođenja odgovarajuće analize učinka pobijane uredbe i povredi članka 191. stavka 3. UFEU-a.
Prema mišljenju Poljske, tužene su institucije povrijedile obvezu podnošenja dostatne procjene učinaka jer procjena učinaka uredbe, koja prati nacrt uredbe, sadržava temeljne nedostatke u pogledu učinka obveza i ciljeva navedenih u uredbi na pojedine države članice. Istodobno, nisu dovoljno uzeti u obzir dostupni znanstveno tehnički podaci, potencijalne koristi i troškovi povezani s nekom aktivnošću ili napuštanjem aktivnosti te gospodarski i društveni razvoj Unije kao cjeline i uravnoteženi razvoj njezinih regija, što predstavlja povredu članka 191. stavka 3. UFEU-a.
____________
1 SL 2023., L 110, str. 5.