Language of document : ECLI:EU:C:2020:138

Predmet C-125/18

Marc Gómez del Moral Guasch

protiv

Bankia SA

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia no 38 de Barcelona)

 Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. ožujka 2020.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Ugovor o hipotekarnom kreditu – Promjenjiva kamatna stopa – Referentni indeks koji se temelji na hipotekarnim kreditima štedionica – Indeks koji proizlazi iz podzakonske ili upravne odredbe – Jednostrano unošenje takve odredbe odlukom trgovca – Nadzor zahtjeva transparentnosti koji provodi nacionalni sud – Posljedice utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe”

1.        Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Područje primjene – Isključenje ugovornih odredbi koje odražavaju zakonske ili podzakonske norme – Ugovorna odredba kojom se određuje promjenjiva kamatna stopa na temelju referentnog indeksa predviđenog odredbom nacionalnog prava koja nije prisilne naravi – Primjena direktive

(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 1. st. 2.)

(t. 33.-37., t. 1. izreke)

2.        Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Obveza nacionalnog suda da ispita jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora – Doseg

(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 4. st. 2. i čl. 8.)

(t. 44.-47., t. 2. izreke)

3.        Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Ugovorna odredba kojom se određuje promjenjiva kamatna stopa – Zahtjev transparentnosti – Doseg – Kriteriji za ocjenu

(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 4. st. 2. i čl. 5.)

(t. 52.-54., 56., t. 3. izreke)

4.        Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe – Doseg – Izmjena sadržaja nepoštene ugovorne odredbe koju provodi nacionalni sud – Nedopuštenost – Zamjena nepoštene ugovorne odredbe dispozitivnom odredbom nacionalnog prava odlukom nacionalnog suda – Dopuštenost

(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1.)

(t. 59.-64., 67., t. 4. izreke)

Kratak prikaz

Španjolski sudovi moraju provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe sadržane u ugovorima o hipotekarnom kreditu kojom se predviđa primjena promjenjive kamatne stope na temelju indeksa španjolskih štedionica. Ako zaključe da je ta ugovorna odredba nepoštena, oni mogu taj indeks, radi zaštite potrošača od osobito štetnih posljedica koje mogu proizaći iz ništetnosti ugovora o kreditu, nadomjestiti zamjenskim indeksom predviđenim španjolskim propisima.

U presudi Gómez del Moral Guasch (C-125/18), objavljenoj 3. ožujka 2020., Sud je zasjedajući u velikom vijeću zaključio da odredba ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca, u skladu s kojom kamatna stopa koju potrošač mora platiti varira ovisno o referentnom indeksu koji se temelji na hipotekarnim kreditima španjolskih štedionica (u daljnjem tekstu: referentni indeks), pri čemu je taj indeks predviđen španjolskim pravom, ulazi u područje primjene Direktive o nepoštenim ugovornim odredbama(1). Naime, ta ugovorna odredba ne odražava zakonske ili podzakonske prisilne norme u smislu članka 1. stavka 2. te direktive. Sud je također naveo da španjolski sudovi moraju provjeriti jasnoću i razumljivost takve ugovorne odredbe, i to neovisno o tome je li španjolsko pravo iskoristilo mogućnost ponuđenu državama članicama da, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive o nepoštenim odredbama, predvide da se ocjena nepoštenosti ugovorne odredbe ne odnosi, među ostalim, na definiciju glavnog predmeta ugovora. Ako ti sudovi zaključe da je navedena ugovorna odredba nepoštena, oni mogu taj indeks, radi zaštite potrošača od osobito štetnih posljedica koje mogu proizaći iz ništetnosti ugovora o kreditu, nadomjestiti zamjenskim indeksom predviđenim španjolskim propisima.

Ta presuda donesena je povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia no 38 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 38 u Barceloni, Španjolska). Marc Gómez del Moral Guasch tom je sudu podnio tužbu vezano uz navodnu nepoštenost odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u ugovoru o hipotekarnom kreditu koji je sklopio s bankovnom institucijom Bankia SA. Prema toj ugovornoj odredbi kamatna stopa koju potrošač mora platiti varira ovisno o referentnom indeksu. Taj se referentni indeks predviđao nacionalnim propisom te su ga kreditne institucije mogle primjenjivati na hipotekarne kredite. Španjolski sud međutim ističe da je indeksacija promjenjivih kamata koja se izračunava na temelju referentnog indeksa bila nepovoljnija od stope koja se izračunava na temelju prosječne stope na europskom međubankarskom tržištu (Euribor), koja se navodno koristi kod 90 % hipotekarnih kredita ugovorenih u Španjolskoj, uz dodatne troškove u visini od 18 000 do 21 000 eura po kreditu.

Sud je u prvom redu podsjetio da su ugovorne odredbe koje odražavaju zakonske ili podzakonske prisilne norme isključene iz područja primjene Direktive(2). Sud je međutim napomenuo da, što mora provjeriti španjolski sud, nacionalni propis mjerodavan u konkretnom slučaju nije za kredite s promjenjivom kamatnom stopom propisivao korištenje službenog referentnog indeksa već je samo utvrđivao uvjete koje „referentni indeksi ili stope” moraju ispunjavati da bi ih kreditne institucije mogle koristiti. Sud je stoga zaključio da ulazi u područje primjene Direktive odredba ugovora o hipotekarnom kreditu koja predviđa da se kamatna stopa koja se primjenjuje na kredit temelji na jednom od službenih referentnih indeksa predviđenih nacionalnim propisom koje kreditne institucije mogu primjenjivati na hipotekarne kredite ako taj propis ne predviđa ni prisilnu primjenu tog indeksa neovisno o izboru ugovornih strana ni njegovu dispozitivnu primjenu u slučaju nepostojanja drugačijeg dogovora između tih strana.

Drugo, Sud je razmatrao ovlasti nacionalnog suda prilikom nadzora transparentnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora. Članak 4. stavak 2. Direktive određuje naime da se ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi ne odnosi, među ostalim, na definiciju glavnog predmeta ugovora ako su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene(3). Španjolski sud pita se ima li nacionalni sud mogućnost, čak i ako ta odredba direktive nije prenesena u nacionalno pravo, nadzora nad time ispunjava li ugovorna odredba, kao što je to sporna ugovorna odredba, zahtjev transparentnosti predviđen Direktivom. U tom smislu Sud je naglasio da ugovorne odredbe uvijek moraju zadovoljavati zahtjev jasnoće i razumljivosti(4). Taj se zahtjev prema mišljenju Suda primjenjuje i onda kada ugovorna odredba ulazi u područje primjene spomenute odredbe te čak i ako dotična država članica, u konkretnom slučaju Španjolska, tu odredbu nije prenijela u svoj pravni sustav. Prema tome, sud države članice uvijek je dužan provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora.

Treće, Sud smatra da, kako bi ispunjavala zahtjev transparentnosti u smislu Direktive(5), ugovorna odredba kojom se određuje promjenjiva kamatna stopa sadržana u ugovoru o hipotekarnom kreditu ne samo da mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini, nego mora i prosječnom potrošaču, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, omogućavati da razumije konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time da na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeni potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati na njegove financijske obveze. U tom smislu posebno relevantne informacije su, s jedne strane, činjenica da su osnovne informacije o izračunu kamatne stope lako dostupne svima koji žele ugovoriti hipotekarni kredit, zbog toga što je način izračuna te stope objavljen u službenom listu dotične države članice, i, s druge strane, pružanje informacija potrošaču od strane trgovca o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava.

Četvrto i posljednje, kada je riječ o ovlastima nacionalnog suda prilikom utvrđivanja moguće nedopuštenosti ugovorne odredbe u smislu Direktive, Sud je podsjetio da se toj direktivi(6) ne protivi to da nacionalni sud primjenom načela ugovornog prava ukine nepoštenu odredbu ugovora sklopljenog između trgovca i potrošača te da je zamijeni dispozitivnom odredbom nacionalnog prava u situacijama kad bi sud zbog utvrđivanja ništetnosti takve odredbe morao ugovor u cijelosti proglasiti ništetnim, izlažući time potrošača osobito štetnim posljedicama. Naime, takvo utvrđivanje ništetnosti načelno bi moglo dovesti do neposrednog dospijeća na naplatu preostalog iznosa kredita koji bi svojom veličinom mogao nadići financijsku sposobnost potrošača pa bi slijedom toga ono imalo prije za cilj sankcionirati potrošača, a ne davatelja kredita kojega se takvim postupanjem ne bi odvratilo od uključivanja takvih odredbi u ugovore koje su dio njegove ponude. U konkretnom slučaju španjolski je zakonodavac nakon sklapanja spornog ugovora o kreditu uveo „zamjenski” indeks koji je, što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev, dispozitivne naravi. U tim okolnostima Sud je zaključio da se Direktivi(7) ne protivi to da u slučaju ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se određuje referentni indeks za izračun promjenjivih kamata za kredit nacionalni sud zamijeni taj indeks navedenim zamjenskim indeksom, koji se primjenjuje kad ne postoji suprotni sporazum ugovornih strana ako dotični ugovor o hipotekarnom kreditu ne može nastaviti postojati u slučaju ukidanja te nepoštene odredbe, te ako bi utvrđivanje ništetnosti tog ugovora u cijelosti potrošača izložilo osobito štetnim posljedicama.


1      Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)


2      Članak 1. stavak 2. Direktive 93/13


3      Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 o ugovornim odredbama koje se odnose na glavni predmet ugovora ili na primjerenost cijene i naknade, s jedne strane, i usluga ili robe koje se pružaju zauzvrat, s druge strane.


4      Članak 5. Direktive 93/13


5      Članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13


6      Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13


7      Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13