Predmet T‑216/12

Technion – Israel Institute of Technology

i

Technion Research & Development Foundation Ltd, sa sjedištem u Haifi,

protiv

Europske komisije

„Financijska potpora – Šesti okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Povrat iznosa primjenom zaključaka financijske revizije koje je Komisija isplatila u okviru ugovora o istraživanju – Prijeboj potraživanja – Djelomična preinaka tužbe – Zahtjev za utvrđivanje nepostojanja ugovornog potraživanja – Arbitražna klauzula – Prihvatljivi troškovi – Stjecanje bez osnove – Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 6. listopada 2015.

1.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Odluka o izvansudskom prijeboju između dugova i potraživanja koju je Komisija donijela na temelju Uredbe br. 1605/2002 – Uključenost

(čl. 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1605/2002, čl. 73.; Uredba Komisije br. 2342/2002)

2.      Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Ugovori sklopljeni u okviru specifičnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Odluka o izvansudskom prijeboju između dugova i potraživanja koju je Komisija donijela na temelju Uredbe br. 1605/2002 – Tužba za poništenje te odluke i utvrđenje nepostojanja navedenih potraživanja – Djelomična preinake tužbe za poništenje u tužbu koja se odnosi na spor ugovorne naravi – Pretpostavke

(čl. 263. i. 272. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c); Uredba Vijeća br. 1605/2002)

3.      Proračun Europske unije – Financijska potpora Unije – Obveza korisnika da poštuje uvjete dodjele potpora – Ugovori sklopljeni u okviru specifičnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti – Financiranje koje se odnosi samo na stvarno nastale troškove – Dokazivanje stvarnosti prijavljenih troškova – Nepostojanje – Neprihvatljivi troškovi

(čl. 317. UFEU‑a)

4.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Tužbeni razlog koji je prvi puta istaknut u fazi replike – Nedopuštenost

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 44. st. 1. t. (c))

5.      Sudski postupak – Ispitivanje merituma prije ispitivanja dopuštenosti – Dopuštenost

6.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Odluka koja je dio konteksta poznatog adresatu

(čl. 296. UFEU‑a)

7.      Pravo Europske unije – Načela – Načelo Unije kojim se utvrđuje zabrana stjecanja bez osnove – Pojam

1.      Akt kojim Komisija provodi izvansudski prijeboj između dugova i potraživanja koji proizlaze iz različitih pravnih veza s istom osobom, jest akt koji se može pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a. U okviru te tužbe za poništenje na Općem je sudu da ispita zakonitost odluke o prijeboju u pogledu njenih učinaka koji se odnose na nepostojanje stvarne isplate spornih iznosa tužitelju.

(t. 53.)

2.      Ako izričita utemeljenost tužbe na članku 263. UFEU‑a i naslovi tužbenih razloga koji su navedeni u njezinu potporu dovede Opći sud do zaključka da treba izvršiti svoju ovlast u području nadzora zakonitosti odluke o izvansudskom prijeboju između dugova i potraživanja koju je donijela Komisija na temelju Uredbe br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, za tužitelje se, zato što su istaknuli tužbeni razlog vezan za očitu pogrešku o ocjeni Komisiji, treba smatrati da su oni zatražili od Općeg suda da utvrdi, na temelju članka 272. UFEU‑a, nepostojanje potraživanja koje Komisija navodno ima.

Budući da članak 272. UFEU‑a definira sud Unije kao sud neograničene nadležnosti, i time mu omogućuje da za razliku od odlučivanja u postupku ocjene zakonitosti zatražene na temelju članka 263. UFEU‑a ispituje sve vrste tužbi na temelju arbitražne klauzule, taj članak 272. UFEU‑a čini prikladan pravni temelj za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje nepostojanja spornog ugovornog potraživanja.

Što se tiče mogućnosti djelomične preinake tužbe u tužbu podnesenu na temelju članka 272. UFEU‑a, valja podsjetiti da Opći sud može preinačiti tužbu kad je pred njim podnesena tužba za poništenje ili tužba za naknadu štete, iako je spor u biti ugovorne prirode, ako se ostvare uvjeti za takvu preinaku. Naprotiv, u slučaju spora ugovorne naravi Opći sud smatra da nije moguće preinačiti tužbu za poništenje kada se izričito izražena volja tužitelja da svoj zahtjev ne temelji na članku 272. UFEU‑a protivi takvom preinačavanju ili kada se tužba ne temelji ni na jednom tužbenom razlogu zbog povrede pravila kojima se uređuje dotični ugovorni odnos, neovisno o tome radi li se o ugovornim odredbama ili odredbama nacionalnog zakona koji je naveden u ugovoru.

Iz toga slijedi da je preinaka tužbe bez utjecaja na prava na obranu tužene institucije moguća ako se, s jedne strane, tužitelj tomu izričito ne protivi i ako se, s druge strane, u tužbi navodi barem jedan tužbeni razlog vezan uz povredu pravila kojima se uređuje dotični ugovorni odnos, sukladno odredbama članka 44. stavka 1. točke (c) Poslovnika. Te dvije pretpostavke su kumulativne.

(t. 53., 54., 57.‑60.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 84., 88.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 91.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 93.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 96.‑98.)

7.      Iz većine nacionalnih pravnih sustava proizlazi da su tužbe koje se temelje na stjecanju bez osnove osmišljene da bi u posebnim građanskopravnim okolnostima stvorile izvor izvanugovorne obveze za stjecatelja koja se u pravilu sastoji od povrata neovlašteno stečenoga.

Da bi tužba koja se temelji na stjecanju bez osnove bila prihvaćena, ključno je da to stjecanje nema nikakvog valjanog pravnog temelja. Taj uvjet nije ispunjen osobito kad stjecanje proizlazi iz ugovornih obveza.

(t. 103., 104.)