PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
21. prosinca 2023.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Konvencija o Statutu Europskih škola – Članak 27. stavak 2. – Opća pravila Europskih škola – Članci 62., 66. i 67. – Osporavanje odluke razrednog vijeća da se učeniku ne dopusti prolazak razreda srednje škole – Nepostojanje nadležnosti nacionalnih sudova – Isključiva nadležnost Odbora za pritužbe Europskih škola – Djelotvorna sudska zaštita”
U predmetu C‑431/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija), odlukom od 6. lipnja 2022., koju je Sud zaprimio 28. lipnja 2022., u postupku
Scuola europea di Varese
protiv
PD, u svojstvu osobe koja izvršava roditeljsku skrb nad osobom NG,
LC, u svojstvu osobe koja izvršava roditeljsku skrb nad osobom NG,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: A. Prechal (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, F. Biltgen, N. Wahl, J. Passer i M. L. Arastey Sahún, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: I. Illéssy, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 4. svibnja 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Scuolu europea di Varese, A. De Peri Lozito, R. Invernizzi i M. Luciani, avvocati,
– za osobe PD i LC, M. L. De Margheriti i R. Massaro, avvocati,
– za Europsku komisiju, M. Bruti Liberati, I. Melo Sampaio, A. Spina i L. Vernier, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 13. srpnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje prve rečenice članka 27. stavka 2. Konvencije o Statutu Europskih škola, koju su 21. lipnja 1994. u Luxembourgu sklopile države članice i Europske zajednice (SL 1994., L 212, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 16., svezak 1., str. 15.) (u daljnjem tekstu: KSEŠ).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Scuole europea di Varese (Europska škola u Vareseu, Italija) i osoba PD i LC, u svojstvu osoba koje imaju roditeljsku skrb nad svojim maloljetnim sinom NG (u daljnjem tekstu: roditelji osobe NG ili roditelji) u pogledu nadležnosti talijanskih sudova za odlučivanje o tužbi za poništenje odluke razrednog vijeća da se osobi NG, učeniku petog razreda srednje škole u okviru te škole, ne dopusti prolazak razreda.
Pravni okvir
Bečka konvencija
3 U skladu s člankom 1. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora od 23. svibnja 1969. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 1155., str. 331., u daljnjem tekstu: Bečka konvencija), naslovljenom „Domašaj ove [k]onvencije”, ona se „primjenjuje na ugovore između država”.
4 U članku 3. te konvencije, naslovljenom „Međunarodni sporazumi koji nisu obuhvaćeni ovom [k]onvencijom”, određuje se:
„Činjenica što se ova [k]onvencija ne primjenjuje na međunarodne sporazume sklopljene između država i drugih subjekata međunarodnog prava ili između tih drugih subjekata međunarodnog prava, niti na međunarodne sporazume koji nisu sklopljeni u pismenom obliku, nije na štetu:
[…]
(b) primjene na te sporazume svih pravila izloženih u ovoj [k]onvenciji kojima bi bili podvrgnuti prema međunarodnom pravu neovisno o [k]onvenciji;
[…]
5 Sukladno članku 31. Bečke konvencije, naslovljenom „Opće pravilo o tumačenju”:
„1. Ugovor se mora tumačiti u dobroj vjeri, prema uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.
[…]
3. Zajedno s kontekstom, vodit će se računa:
(a) o svakom naknadnom sporazumu između stranaka o tumačenju ugovora ili o primjeni njegovih odredba;
(b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum između stranaka o tumačenju ugovora;
(c) o svakom mjerodavnom pravilu međunarodnog prava primjenjivom na odnose između stranaka.
[…]
KSEŠ
6 Osnivanje Europskih škola prvotno se temeljilo na dvama instrumentima, i to, s jedne strane, na Statutu Europske škole, potpisanom u Luxembourgu 12. travnja 1957. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 443., str. 129.) i, s druge strane, na Protokolu o osnivanju Europskih škola, sastavljenom pozivanjem na Statut Europske škole, potpisanom u Luxembourgu 13. travnja 1962. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 752., str. 267.). Ti su instrumenti zamijenjeni KSEŠ-om, koji je stupio na snagu 1. listopada 2002.
7 Treća i četvrta uvodna izjava Odluke Vijeća 94/557/EZ, Euratom od 17. lipnja 1994. o ovlašćivanju Europske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju za potpisivanje i zaključivanje Konvencije o Statutu Europskih škola (SL 1994., L 212, str. 1. (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 16., svezak 1., str. 13.), te treća i četvrta uvodna izjava Odluke Komisije 94/558/EZUČ od 17. lipnja 1994. o zaključivanju Konvencije o Statutu Europskih škola (SL 1994., L 212, str. 15. (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 16., svezak 1., str. 27.) glase:
„budući da je sudjelovanje [Zajednica] u primjeni [KSEŠ-a] neophodno kako bi se osiguralo postizanje ciljeva [Zajednica];
budući da će [Zajednice] sudjelovati u provedbi Konvencije na temelju svojih ovlasti koje proizlaze iz pravila utvrđenih [KSEŠ-om], kao i budućih postupaka koje može usvojiti u skladu s uvjetima Konvencije”.
8 Prva do četvrte uvodne izjave KSEŠ-a glase:
„smatrajući da su za zajedničko obrazovanje djece osoblja Europskih zajednica, a kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje europskih institucija, osnovane ustanove pod nazivom,Europska škola’ od 1957. nadalje,
smatrajući da su Europske zajednice željne osigurati zajedničko obrazovanje te djece i da u tom cilju doprinesu proračunu Europskih škola,
smatrajući da je sustav Europske škole,sui generis’; smatrajući da on predstavlja oblik suradnje među državama članicama te između njih i Europskih zajednica, a istovremeno u potpunosti potvrđujući odgovornost država članica za sadržaj poduke i organizaciju njihova obrazovna sustava kao i njihove kulturne i lingvističke raznolikosti,
smatrajući da:
– tekst Statuta Europske škole usvojen 1957. trebalo bi konsolidirati kako bi se uzeli u obzir svi relevantni tekstovi koje su ugovorne strane usvojile,
– tekst bi trebalo prilagoditi uzimajući u obzir razvoj Europskih zajednica,
– trebalo bi promijeniti postupak donošenja odluka u tijelima škola,
– trebalo bi uzeti u obzir iskustva iz rada škola,
– trebalo bi pružiti odgovarajuću pravnu zaštitu od odluka Odbora guvernera ili upravnih odbora nastavnom osoblju kao i ostalim osobama koje statut obuhvaća; u tu svrhu trebalo bi osnovati Odbor za pritužbe sa strogo ograničenom nadležnošću,
– nadležnost Odbora za pritužbe ne dovodi u pitanje nadležnost nacionalnih sudova što se tiče građanske i kaznene odgovornosti”.
9 Članak 1. drugi stavak KSEŠ-a određuje:
„Svrha je škola zajedničko obrazovanje djece osoblja Europskih zajednica. […]
10 Članak 6. KSEŠ-a glasi:
„Svaka škola ima pravnu osobnost koja je potrebna za postizanje njezine svrhe kako je to definirano u članku 1. […] Ona može biti stranka u pravnim postupcima. […]
Što se tiče njezinih prava i obveza, sa školom se u svim državama članicama, podložno posebnim odredbama ove Konvencije, postupa kao s javnopravnom obrazovnom ustanovom.”
11 Člankom 7. KSEŠ-a određeno je:
„Tijela zajednička svim školama su:
1. Odbor guvernera;
2. Glavni tajnik;
3. Odbor inspektora;
4. Odbor za pritužbe.
Svakom školom upravlja Upravni odbor, a vodi je ravnatelj.”
12 U skladu s člankom 8. stavkom 1. KSEŠ-a:
„[…] Odbor guvernera sastoji se od sljedećih članova:
(a) predstavnik ili predstavnici na razini ministarstva svake države članice Europskih zajednica koji su ovlašteni za preuzimanje obveza u ime vlade svoje države članice podrazumijevajući da svaka država članica ima jedan glas;
(b) član Komisije Europskih zajednica;
(c) predstavnik kojeg odredi Odbor osoblja (iz redova nastavnog osoblja) […];
(d) predstavnik roditelja učenika kojeg odredi Udruženje roditelja […]”
13 Članak 9. stavak 1. KSEŠ-a predviđa:
„Odluke Odbora guvernera donose se dvotrećinskom većinom svih članova osim u slučajevima kada se ovom Konvencijom traži jednoglasna odluka […]”
14 Članak 10. KSEŠ-a propisuje:
„Odbor guvernera nadzire primjenu ove Konvencije, u tu svrhu ima potrebne ovlasti za donošenje odluka po pitanjima obrazovanja, proračuna i upravljanja […]
Odbor guvernera donosi Opća pravila škola.
[…]
15 U skladu s člankom 11. KSEŠ-a:
Po pitanjima obrazovanja Odbor guvernera određuje koji se programi provode te kako se organiziraju. Osobito, Odbor guvernera, slijedeći mišljenje odgovarajućeg Odbora inspektora:
[…]
3. […] Utvrđuje pravila za prolaz učenika u sljedeću godinu nastave ili u srednju školu […];
4. organizira ispite koji se održavaju kao sredstvo potvrđivanja rada u školi; utvrđuje pravila za ispite, imenuje ispitne odbore te dodjeljuje diplome. Osigurava da su ispitni materijali usklađeni […]”
16 Člankom 12. KSEŠ-a predviđeno je:
„Što se administrativnih pitanja tiče, Odbor guvernera:
[…]
2. imenuje glavnog tajnika […];
[…]
17 Člankom 14. KSEŠ-a određeno je:
„Glavni tajnik predstavlja Odbor guvernera […]. On predstavlja škole u pravnim postupcima. Odgovoran je Odboru guvernera.”
18 Članak 26. KSEŠ-a glasi:
„Za sporove između ugovornih strana koji se odnose na tumačenje i primjenu ove Konvencije, a koje ne razriješi Odbor guvernera, isključivo je nadležan Sud Europskih zajednica.”
19 Članak 27. KSEŠ-a propisuje:
„1. Ovime se osniva Odbor za pritužbe.
2. Nakon što se iscrpe sva upravna sredstva, Odbor za pritužbe isključivo je nadležan u prvom i zadnjem stupnju za sve sporove koji se tiču primjene ove Konvencije na sve osobe koje su njom obuhvaćene, osim na administrativno i pomoćno osoblje, i u pogledu zakonitosti svih akata ili pravila koji se temelje na ovoj Konvenciji, a koji negativno utječu na takve osobe od strane Odbora guvernera [ili] Upravnog odbora škole u izvršavanju njihovih ovlasti kako je to utvrđeno ovom Konvencijom. Ako su ti sporovi financijske prirode Odbor za pritužbe ima neograničenu nadležnost.
Uvjeti i detaljna pravila koji se odnose na postupke pokrenute pred Odborom za pritužbe utvrđuju se, ovisno o slučaju, Pravilima o osoblju za nastavno osoblje ili uvjetima zapošljavanja privremenih nastavnika ili Općim pravilima škola.
3. Članovi Odbora za pritužbe su osobe čija je neovisnost neupitna te koje imaju kompetencije u području prava.
Samo osobe koje su na popisu koji sastavlja Sud Europskih Zajednica mogu biti izabrane za članstvo u Odboru za pritužbe.
4. Odbor guvernera jednoglasno usvaja Statut Odbora za pritužbe.
Statutom Odbora za pritužbe određuje se broj članova Odbora, postupak njihova imenovanja koje izvršava Odbor guvernera, trajanje njihova mandata te financijska pravila koja se na njih primjenjuju. Statut posebno navodi način na koji Odbor radi.
5. Odbor za pritužbe usvaja svoj poslovnik koji sadrži one odredbe koje su potrebne za primjenu Statuta.
Poslovnik se odobrava jednoglasnom odlukom Odbora guvernera.
6. Odluke Odbora za pritužbe obvezujuće su za sve strane te, ako ih iste ne provode, nadležna tijela država članica osiguravaju njihovo izvršenje sukladno odgovarajućim nacionalnim propisima.
7. Ostali sporovi u kojima su škole stranka, u nacionalnim su nadležnostima. Osobito se ovim člankom ne utječe na nadležnost nacionalnih sudova što se tiče predmeta građanske i kaznene odgovornosti.”
20 U skladu s člankom 31. stavkom 4. KSEŠ-a:
„Svaka ugovorna strana može zahtijevati izmjenu ove Konvencije. U tom cilju o svom zahtjevu notificira luksemburšku vladu. Luksemburška vlada s ugovornom stranom koja predsjeda Vijećem Europskih zajednica poduzima potrebne mjere za sazivanje Međudržavne konferencije.”
Opća pravila Europskih škola
21 Člankom 61. stavkom 1. Općih pravila Europskih škola, u verziji br. 2014‑03-D-14-fr-11, koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Opća pravila iz 2014.), predviđa se da u srednjoj školi odluke o prolasku razreda na kraju školske godine donosi nadležno razredno vijeće.
22 U skladu s člankom 62. Općih pravila iz 2014., naslovljenim „Pravni lijek protiv odluka o ponavljanju razreda”:
„1. Zakonski zastupnici učenika mogu podnijeti pravni lijek protiv odluka razrednih vijeća samo zbog formalnih nedostataka ili novih činjenica, koje je kao takve utvrdio glavni tajnik na temelju spisa koji su dostavili škola i zakonski zastupnici učenika.
Formalnim nedostatkom treba smatrati svaku povredu pravnog pravila u pogledu postupka koji treba slijediti za prolazak razreda, u smislu da bi, da nije počinjen, razredno vijeće donijelo drukčiju odluku.
Nepružanje potpore učeniku koja bi se sastojala u tome da ga se uključi u programe pomoći u obrazovanju nije formalni nedostatak, osim ako se dokaže da su učenik ili njegovi zakonski zastupnici tu pomoć tražili, a da ju je škola neopravdano odbila.
Načine praktične organizacije ispita određuju škole te se oni ne mogu smatrati formalnim nedostatkom.
Novom činjenicom treba smatrati svaki element s kojim razredno vijeće nije bilo upoznato zbog toga što za njega u trenutku donošenja odluke nije znao nitko – ni nastavnici ni roditelji ni učenici – i koji je mogao utjecati na odluku tog vijeća. Činjenica za koju su znali roditelji, ali s kojom nije bilo upoznato razredno vijeće, ne može se kvalificirati kao novi element u smislu ove odredbe.
Razredno vijeće ima isključivu diskrecijsku ovlast za vrednovanje sposobnosti učenika, ocjenjivanje eseja ili rada tijekom školske godine i ocjenjivanje posebnih okolnosti iz članka 61.B-5. Te se ocjene ne mogu osporavati.
2. Pravni lijek podnosi se glavnom tajniku u roku od sedam kalendarskih dana od završetka školske godine. […]
[…]
Glavni tajnik (ili, na temelju delegiranja, zamjenik glavnog tajnika) treba odlučiti o tom pravnom lijeku do 31. kolovoza. Primjenjuju se članci 66. i 67. ovih pravila. Ako utvrdi da je pravni lijek dopušten i osnovan, razredno vijeće ponovno odlučuje o predmetu.
Protiv nove se odluke također može podnijeti pravni lijek u upravnom postupku glavnom tajniku […]”
23 U članku 66. Općih pravila iz 2014., naslovljenom „Pravni lijek u upravnom postupku”, određuje se:
„1. Protiv odluka navedenih [u članku 62.] može se podnijeti pravni lijek u upravnom postupku pod uvjetima predviđenim [tim člankom]. […]
[…]
5. Odluka glavnog tajnika kojom se odlučuje o pravnom lijeku u upravnom postupku dostavlja se podnositeljima pravnog lijeka ”
24 U članku 67. Općih pravila iz 2014., naslovljenom „Upravni spor”, određuje se:
„1. Protiv upravnih odluka kojima se odlučilo ili propustilo odlučiti o pravnim lijekovima iz prethodnog članka zakonski zastupnici učenika na kojeg se sporna odluka izravno odnosi mogu pokrenuti upravni spor pred Odborom za pritužbe iz članka 27. [Konvencije].
[…]
4. Upravni spor se pokreće u roku od dva tjedna od dostave ili objave pobijane odluke jer će u suprotnome pravni lijek biti nedopušten […]
5. Pravni lijekovi predviđeni u ovom članku ispituju se te se o njima odlučuje u skladu s Poslovnikom Odbora za pritužbe.
6. Odbor za pritužbe mora odlučiti u roku od šest mjeseci od pokretanja postupka, ne dovodeći u pitanje primjenu članaka 16., 34. i 35. Poslovnika Odbora za pritužbe Europskih škola, u kojima se predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu.”
25 Mogućnost pokretanja postupka pred Odborom za pritužbe protiv odluke glavnog tajnika o pravnom lijeku podnesenom protiv odluke razrednog vijeća o ponavljanju razreda uvedena je Općim pravilima Europskih škola, u verziji br. 2004-D-6010-fr-5 koja je stupila na snagu 2. veljače 2005. (u daljnjem tekstu: Opća pravila iz 2005.). Prije toga, Opća pravila Europskih škola nisu predviđala takav postupak pred Odborom za pritužbe, a zakonski zastupnici učenika imali su samo mogućnost pokretanja upravnog spora.
Talijansko pravo
26 U skladu s člankom 41. Codicea di procedura civile (Zakonik o građanskom postupku):
„Dok se u prvom stupnju ne donese odluka o meritumu predmeta, svaka stranka može tražiti od spojenih vijeća [Cortea suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija)] da odluči o pitanjima nadležnosti […]”
Glavni postupak i prethodno pitanje
27 Osobe PD i LC, čiji je sin, osoba NG, tada bio učenik petog razreda srednje škole u okviru Europske škole u Vareseu, 25. lipnja 2020. primili su odluku nadležnog razrednog vijeća da se osobi NG ne dopušta prolazak razreda.
28 Osobe PD i LC podnijele su 20. srpnja 2020. tužbu za poništenje te odluke Tribunaleu amministrativo regionale per la Lombardia (Okružni upravni sud u Lombardiji, Italija).
29 Taj se sud rješenjem od 9. rujna 2020. proglasio nadležnim za odlučivanje o toj tužbi te je prihvatio zahtjev za određivanje privremenih mjera koji mu je podnesen kako bi se osobi NG uvjetno dopustio prolazak razreda, pri čemu je ispitivanje merituma predmeta odgodio za raspravu 19. listopada 2021.
30 Europska škola u Vareseu, djelujući na temelju članka 41. Zakonika o građanskom postupku, 13. listopada 2021. podnijela je zahtjev za prethodno rješavanje pitanja sudske nadležnosti pred spojenim vijećima Cortea suprema di cassazione (Kasacijski sud) kako bi se utvrdila nenadležnost talijanskih sudova za odlučivanje u prethodno navedenom sporu. Prema mišljenju te škole, takav spor ulazi u isključivu nadležnost Odbora za pritužbe, na temelju članka 27. Konvencije u vezi s člankom 67. stavkom 1. Općih pravila iz 2014.
31 S druge strane, osobe PD i LC, kao i državno odvjetništvo, smatraju da su talijanski sudovi nadležni za odlučivanje u navedenom sporu jer je, osobito u skladu s člankom 27. stavkom 2. Konvencije, Odbor za pritužbe isključivo nadležan samo u pogledu akata koji negativno utječu i koje je donio Odbor guvernera ili Upravni odbor škole. Prema mišljenju tih stranaka u glavnom postupku, proširenje nadležnosti tog vijeća u pogledu akata koje donosi razredno vijeće stoga čini izmjenu KSEŠ-a, koja se može provesti samo u skladu s postupkom predviđenim u članku 31. stavku 4. te konvencije.
32 Osobe PD i LC, osim toga, smatraju da članak 62. stavak 1., članak 66. stavak 1. i članak 67. stavak 1. Općih pravila iz 2014. propisuju za zakonske zastupnike učenika samo mogućnost pokretanja postupka pred glavnim tajnikom protiv odluke razrednog vijeća, nakon čega slijedi eventualni upravni spor pred Odborom za pritužbe. Ti zakonski zastupnici stoga i dalje mogu dati prednost drugom pravnom lijeku tako da ospore odluku razrednog vijeća izravno pred nadležnim nacionalnim sudom.
33 Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud), pozvan da odluči o tom prethodnom pitanju koje se odnosi na nadležnost talijanskih sudova, navodi da je u presudi od 15. ožujka 1999. (IT:CASS:1999:138CIV) odlučio u korist takve nadležnosti, u okolnostima analognima onima koje obilježavaju spor naveden u točki 28. ove presude. Naime, Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud) u toj je presudi presudio da, u skladu s odredbama članka 6. drugog stavka u vezi s člankom 27. stavcima 1., 2. i 7. KSEŠ-a, isključiva nadležnost Odbora za pritužbe obuhvaća akte Odbora guvernera ili upravnog odbora Europske škole koji negativno utječu, ali ne i akte koje je donijelo razredno vijeće takve škole.
34 Međutim, Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud) ističe da su, u vrijeme kada je donio odluku u tom smislu, Opća pravila Europskih škola koja su tada bila na snazi predviđala samo mogućnost podnošenja pravnog lijeka u internom, isključivo upravnom postupku, protiv odluka razrednog vijeća kojima se učeniku ne dopušta prolazak razreda i u pogledu takvih odluka nisu još predviđala mogućnost pokretanja upravnog spora pred Odborom za pritužbe.
35 Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, okolnost da je, u međuvremenu, Općim pravilima iz 2005. utvrđena mogućnost pokretanja takvog sudskog postupka, koja je zatim potvrđena u članku 67. Općih pravila iz 2014., mogla bi opravdavati priznavanje isključive nadležnosti Odbora za pritužbe za odlučivanje o toj vrsti sporova.
36 Prema mišljenju tog suda, čini se da takvo rješenje ima uporište prije svega u zaključcima iz presude od 11. ožujka 2015., Oberto i O’Leary (C‑464/13 i C‑465/13, u daljnjem tekstu: presuda Oberto i O’Leary, EU:C:2015:163), u kojoj je Sud već priznao, na temelju pravilâ iz Bečke konvencije, da je Odboru za pritužbe mogla biti valjano dodijeljena isključiva nadležnost za odlučivanje o pravnim lijekovima podnesenima protiv akta ravnatelja Europske škole koji negativno utječe na njezina nastavnika.
37 U tom pogledu mogu se pokazati relevantnima i rješenje Općeg suda Europske unije od 18. lipnja 2020., JT/Glavni tajnik Europskih škola i Odbor za pritužbe Europskih škola (T‑42/20, EU:T:2020:278), kao i razni dokumenti koje je podnijela Europska škola u Vareseu i, osobito, brojne odluke kojima je Odbor za pritužbe odlučio u sporovima koji se odnose na odluke razrednih vijeća kojima se učeniku ne dopušta prolazak razreda srednje škole, razvijajući tako ustaljenu sudsku praksu otkad mu je Općim pravilima iz 2005. dodijeljena nadležnost za odlučivanje u takvim sporovima.
38 Ističući, međutim, da se presuda Oberto i O’Leary odnosi na akt ravnatelja jedne Europske škole o ograničavanju trajanja radnog odnosa sadržanog u ugovoru o radu sklopljenom između Europske škole i privremenog nastavnika te da u tom pogledu nadležnost Odbora za pritužbe ne proizlazi iz Općih pravila Europskih škola, nego iz Pravilnika o osoblju za privremene nastavnike, sud koji je uputio zahtjev smatra da se zbog činjeničnih razlika koje tako postoje između tog predmeta Oberto i O’Leary i ovog predmeta ne može smatrati da je tumačenje članka 27. stavka 2. KSEŠ-a u ovom slučaju toliko očito da ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji.
39 U tim je okolnostima Corte suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li prvu rečenicu članka 27. stavka 2. prvog podstavka [KSEŠ-a] tumačiti na način da je, nakon što se iscrpe sva upravna sredstva koja se predviđaju Općim pravilima Europskih škola, za odlučivanje u prvom i zadnjem stupnju o sporovima u pogledu odluke o ponavljanju razreda koju je u odnosu na učenika srednje škole donijelo razredno vijeće isključivo nadležan Odbor za pritužbe koji se navodi u toj odredbi?”
Zahtjev za primjenu ubrzanog postupka
40 Sud koji je uputio predmetni zahtjev za prethodnu odluku zatražio je da se o njemu odluči u ubrzanom postupku na temelju članka 105. Poslovnika Suda. U prilog svojem zahtjevu taj je sud istaknuo da je primjena tog postupka opravdana kako s obzirom na potrebu da se što je prije moguće razjasni situacija dotičnog učenika u toj školi tako i s obzirom na važnost da se za sve ugovorne stranke KSEŠ-a pojasni opseg nadležnosti Odbora za pritužbe u pogledu sporova poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.
41 Člankom 105. stavkom 1. Poslovnika Suda predviđa se da, na zahtjev suda koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku ili, iznimno, po službenoj dužnosti, predsjednik Suda može odlučiti, nakon što sasluša suca izvjestitelja i nezavisnog odvjetnika, da se o tom zahtjevu odluči u ubrzanom postupku kad priroda predmeta zahtijeva postupanje u kratkim rokovima.
42 Valja podsjetiti na to da je takav ubrzani postupak postupovni instrument koji treba odgovoriti na izvanrednu kriznu situaciju (presuda od 21. prosinca 2021., Randstad Italia, C‑497/20, EU:C:2021:1037, t. 37. i navedena sudska praksa).
43 U ovom slučaju predsjednik Suda odlučio je 21. srpnja 2022. da ne treba prihvatiti zahtjev iz točke 40. ove presude.
44 U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da puki interes građana da se što je prije moguće utvrdi doseg prava koja imaju na temelju prava Unije, iako legitiman, nije takav da bi se iz njega moglo utvrditi postojanje iznimne okolnosti u smislu članka 105. stavka 1. Poslovnika Suda (rješenje predsjednika Suda od 28. studenoga 2013., Sähköalojen ammattiliitto, C‑396/13, EU:C:2013:811, t. 16. i navedena sudska praksa).
45 U ovom slučaju, kad je konkretno riječ o situaciji predmetnog učenika, valja istaknuti, s jedne strane, da iz navoda u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je Tribunale amministrativo regionale per la Lombardia (Okružni upravni sud u Lombardiji) 9. rujna 2020. naložio da se tom učeniku uvjetno dopusti prolazak razreda tijekom školske godine 2020./2021. S druge strane, ovaj zahtjev za prethodnu odluku Sudu je upućen tek 28. lipnja 2022., tako da bi odgovor koji se očekuje od Suda u svakom slučaju mogao imati eventualne konkretne posljedice u pogledu tijeka školovanja navedenog učenika tek najranije tijekom školske godine 2022./2023. U takvim okolnostima ne može se zaključiti da postoji izvanredna krizna situacija u smislu sudske prakse navedene u točki 42. ove presude.
46 Osim toga, neovisno o tome je li legitiman, navodni interes ugovornih stranaka KSEŠ-a da se što je prije moguće razjasni pitanje tumačenja istaknuto u ovom zahtjevu za prethodnu odluku također ne može biti dokaz postojanja iznimne okolnosti u smislu članka 105. stavka 1. Poslovnika Suda.
O prethodnom pitanju
47 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li odredbe članka 27. stavka 2. KSEŠ-a u vezi s člancima 61., 62., 66. i 67. Općih pravila iz 2014. tumačiti na način da je Odbor za pritužbe, nakon što se iscrpe upravna sredstva uvedena Općim pravilima, isključivo nadležan za odlučivanje u prvom i zadnjem stupnju o svim sporovima u pogledu odluke razrednog vijeća Europske škole da se učeniku ne dopusti prolazak razreda srednje škole.
Nadležnost Suda
48 Na raspravi su osobe PD i LC izrazile dvojbe u pogledu nadležnosti Suda za odlučivanje o zahtjevu za prethodnu odluku u okviru ovog predmeta, pri čemu su u biti tvrdili da, u skladu s člankom 26. KSEŠ-a, Sud ima pravo odlučiti o pitanjima koja se odnose na tumačenje te konvencije samo ako je pred njim pokrenut spor o takvom tumačenju ili o primjeni navedene konvencije između ugovornih stranaka te konvencije, koji je bilo moguće riješiti u okviru Odbora guvernera.
49 Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 33. i 34. svojeg mišljenja, okolnost da je takav posebni sudski mehanizam tako uspostavljen kako bi se omogućilo da se takvi sporovi između ugovornih stranaka KSEŠ-a podnesu Sudu ne može utjecati na opseg nadležnosti koju Sud štoviše ima na temelju samih Ugovorâ u svrhu odlučivanja, u skladu s odredbama članka 267. UFEU‑a, o tumačenju tih ugovora i akata koje su donijele institucije, kada se takvo pitanje, kao u glavnom postupku, pojavi pred sudom jedne od država članica, a taj sud smatra da je odluka o tom pitanju potrebna da bi mogao donijeti presudu i zahtijeva od Suda da odluči o tom pitanju.
50 U tom pogledu, Sud je uostalom već presudio da je međunarodni sporazum poput KSEŠ-a, koji su Europske zajednice sklopile na temelju članka 235. Ugovora o EZ‑u (koji je postao članak 308. UEZ‑a, a koji je pak postao članak 352. UFEU‑a) i koje su za to bile ovlaštene Odlukom 94/557 i 94/558 – što se tiče Europske unije – akt njezine institucije u smislu članka 267. prvog stavka točke (b) UFEU‑a. Odredbe takvog sporazuma od njegova stupanja na snagu čine stoga sastavni dio pravnog poretka Unije, tako da je Sud nadležan za odlučivanje o prethodnim pitanjima o tumačenju navedenog sporazuma kao i akata donesenih na temelju njega (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 29. do 31. i navedenu sudsku praksu), među kojima su osobito Opća pravila iz 2014.
51 Stoga je Sud nadležan u prethodnom postupku odlučivati o tumačenju te konvencije i tih pravila.
Meritum
52 Uvodno treba podsjetiti na to da je sustav Europskih škola sustav sui generis koji posredstvom međunarodnog sporazuma ostvaruje određeni oblik suradnje između država članica međusobno kao i između njih i Unije (presuda Oberto i O’Leary, t. 32. kao i navedena sudska praksa).
53 Iz sudske prakse proizlazi i to da Europske škole predstavljaju međunarodnu organizaciju, koja – unatoč funkcionalnim vezama s Unijom – formalno ostaje različita od nje i njezinih država članica (presuda Oberto i O’Leary, t. 33. i navedena sudska praksa).
54 Stoga, iako KSEŠ – što se tiče Unije i kao što je to navedeno u točki 50. ove presude – predstavlja akt institucije Unije u smislu članka 267. stavka 1. točke (b) UFEU‑a, ona je podložna i međunarodnom pravu, odnosno, konkretnije, sa stajališta njezina tumačenja, pravu međunarodnih ugovora (presuda Oberto i O’Leary, t. 34. i navedena sudska praksa).
55 Pravo međunarodnih ugovora u osnovi je kodificirano Bečkom konvencijom. Prema njezinu članku 1., ona se primjenjuje na ugovore između država. Međutim, u skladu s člankom 3. točkom (b), činjenica da se ona ne primjenjuje na međunarodne sporazume sklopljene između država i drugih subjekata međunarodnog prava nije na štetu primjene na te sporazume svih pravila izloženih u njoj kojima bi bili podvrgnuti prema međunarodnom pravu neovisno o samoj konvenciji (presuda Oberto i O’Leary, t. 35.).
56 Iz toga proizlazi da se pravila sadržana u Bečkoj konvenciji primjenjuju na sporazum sklopljen između država članica i međunarodne organizacije, kakav je i KSEŠ, ako su ta pravila dio općeg međunarodnog običajnog prava. Potonju konvenciju stoga treba tumačiti u skladu s tim pravilima i osobito u skladu s pravilima sadržanima u članku 31. Bečke konvencije, koji je izraz međunarodnog običajnog prava (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 36. i 37. i navedenu sudsku praksu).
57 U ovom slučaju valja podsjetiti na to da je, s jedne strane, u skladu s člankom 27. stavkom 2. prvim podstavkom KSEŠ-a, nakon što se iscrpe sva upravna sredstva, Odbor za pritužbe isključivo nadležan u prvom i zadnjem stupnju za sve sporove koji se tiču primjene te konvencije na sve osobe koje su njom obuhvaćene, osim na administrativno i pomoćno osoblje, i u pogledu zakonitosti svih akata ili pravila koji se temelje na navedenoj konvenciji, a koji negativno utječu na takve osobe i koje u odnosu na njih poduzimaju Odbor guvernera ili Upravni odbor škole u izvršavanju njihovih ovlasti kako je to utvrđeno tom konvencijom. U tom pogledu, članak 27. stavak 2. drugi podstavak EKO‑a određuje, osim toga, da se uvjeti i detaljna pravila koji se odnose na postupke pokrenute pred Odborom za pritužbe utvrđuju, ovisno o slučaju, Pravilima o osoblju za nastavno osoblje ili uvjetima zapošljavanja privremenih nastavnika ili Općim pravilima Europskih škola.
58 S druge strane, iz odredaba članka 61. A stavka 1., članka 62. stavaka 1. i 2., članka 66. stavaka 1. i 5. i članka 67. stavka 1. Općih pravila iz 2014. proizlazi da protiv odluka koje se odnose na prolazak razreda srednje škole koje je donijelo nadležno školsko vijeće europske škole zakonski zastupnici učenika mogu podnijeti pravni lijek u upravnom postupku samo zbog formalnih nedostataka ili novih činjenica, koje je kao takve utvrdio glavni tajnik, i da se, u slučaju da potonji odbije takav pravni lijek, protiv te odluke o odbijanju može pokrenuti upravni spor pred Odborom za pritužbe.
59 Što se tiče dosega tih odredbi Općih pravila iz 2014., najprije valja pojasniti da se, suprotno onomu što tvrde osobe PD i LC, navedene odredbe ne mogu tumačiti na način da bi pravni lijek u upravnom postupku, nakon kojeg eventualno slijedi upravni spor pred Odborom za pritužbe, koji one tako predviđaju, postojao istodobno s drugim dostupnim pravnim sredstvom koje bi se za pravne zastupnike dotičnog učenika sastojalo od toga da se nacionalnim sudovima izravno podnese tužba protiv odluke razrednog vijeća kojima se učeniku ne dopušta prolazak razreda srednje škole.
60 Naime, prema samom tekstu članka 62. stavka 1. Općih pravila iz 2014., protiv odnosnih odluka može se „podnijeti pravni lijek” „samo zbog formalnih nedostataka ili novih činjenica, koje je kao takve utvrdio glavni tajnik”, što potvrđuje da je jedini način pobijanja takve odluke pravnim zastupnicima učenika, kao prvo, podnošenje glavnom tajniku tako predviđenog pravnog lijeka u upravnom postupku, isključujući, u toj fazi, svaki pravni lijek izravno usmjeren protiv navedene odluke.
61 Kao što to, osim toga, proizlazi iz odredaba članka 27. stavka 2. prvog podstavka KSEŠ-a, članka 66. stavaka 1. i 5. i članka 67. stavka 1. Općih pravila iz 2014., protiv odluke glavnog tajnika donesene povodom takvog pravnog lijeka u upravnom postupku može se pokrenuti upravni spor samo pred Odborom za pritužbe, koji u takvom slučaju ima isključivu nadležnost u prvom i zadnjem stupnju u pogledu ispitivanja zakonitosti te odluke i odluke razrednog vijeća kojom se dotičnom učeniku ne dopušta prolazak razreda. U tom pogledu valja također istaknuti da članak 27. stavak 6. KSEŠ-a ističe da su presude Odbora za pritužbe obvezujuće za stranke i da, prema potrebi, nadležna tijela država članica osiguravaju njihovo izvršenje, što također potvrđuje da navedena tijela ne mogu zanemariti opseg nadležnosti, po prirodi isključivih, dodijeljenih Odboru za pritužbe.
62 S obzirom na ta uvodna pojašnjenja i kad je riječ o pitanju treba li članak 27. stavak 2. prvi podstavak KSEŠ-a tumačiti na način da mu se ne protivi to da se Odboru za pritužbe dodijeli isključiva nadležnost poput one koja proizlazi iz odredbi Općih pravila iz 2014. navedenih u točki 58. ove presude, najprije valja istaknuti da je u ovom slučaju ispunjen uvjet predviđen navedenim člankom 27. stavkom 2. prvim podstavkom, prema kojem sporovi pokrenuti pred Odborom za pritužbe moraju biti povezani s primjenom KSEŠ-a na „sve osobe koje su [njime] obuhvaćene”.
63 Naime, nije upitno jesu li takvom kategorijom obuhvaćeni učenici Europskih škola, koji su glavni korisnici obrazovnog sustava i obrazovnih struktura uspostavljenih na temelju KSEŠ-a. U prvoj uvodnoj izjavi te konvencije u tom se pogledu naglašava da su Europske škole osnovane u svrhu zajedničkog obrazovanja djece osoblja Europskih zajednica s ciljem dobrog funkcioniranja europskih institucija. Ti su učenici, osim toga, izričito navedeni u brojnim odredbama KSEŠ-a, a osobito u članku 11. točki 3. te konvencije, u skladu s kojim je na Odboru guvernera da utvrdi pravila za prolaz učenika u sljedeću godinu nastave ili u srednju školu.
64 Nadalje, kad je riječ o uvjetu, također predviđenom u članku 27. stavku 2. prvom podstavku KSEŠ-a, prema kojem postupak mora biti pokrenut protiv „akata ili pravila koji se temelje na ovoj Konvenciji, a koji negativno utječu”, iz sudske prakse Suda proizlazi, s jedne strane, da se pojam „akt koji negativno utječe” mora široko tumačiti i treba ga shvatiti kao svaki akt koji može izravno utjecati na određeni pravni položaj (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 49. i 53.). Međutim, to je očito slučaj s odlukom kojom se učeniku odbija pravo upisa u viši razred.
65 S druge strane, nesporno je da odluke koje se odnose na prolazak razreda srednje škole donosi razredno vijeće nadležno na temelju članka 61. A stavka 1. Općih pravila iz 2014., odnosno odredbe koju je donio Odbor guvernera na temelju kombinirane primjene odredaba članka 10. prvog i drugog stavka te članka 11. točaka 3. i 4. KSEŠ-a. Odluka razrednog vijeća kojom se ne dopušta takav prolazak razreda stoga predstavlja akt „koji se temelj[i na KSEŠ-u ili na pravilima donesenima na temelju njega]” u smislu članka 27. stavka 2. prvog podstavka te konvencije.
66 Naposljetku, što se tiče uvjeta iz tog članka 27. stavka 2. prvog podstavka, prema kojem akte kojima se nanosi šteta protiv kojih je podnesen pravni lijek Odboru za pritužbe treba donijeti u odnosu na zainteresirane osobe „Odbor[…] guvernera ili upravn[i] odbor[…] škole”, Sud je, oslanjajući se na pravila tumačenja sadržana u članku 31. Bečke konvencije, već pojasnio, u točki 58. presude Oberto i O’Leary, kako sama činjenica da akti ravnatelja jedne europske škole nisu izričito navedeni u toj odredbi ne može za posljedicu imati njihovo isključenje iz područja primjene navedene odredbe.
67 U ovom slučaju valja provjeriti dopuštaju li pravila iz članka 31. Bečke konvencije, kao što je to Sud tako presudio u presudi Oberto i O’Leary u pogledu odluka ravnatelja jedne europske škole, tumačenje članka 27. stavka 2. prvog podstavka KSEŠ-a na način da mu se ne protivi to da Odbor za pritužbe ima, na temelju odredbi Općih pravila iz 2014. navedenih u točki 58. ove presude, isključivu nadležnost za odlučivanje o odlukama kojima se učeniku europske škole ne dopušta prolazak razreda, iako te odluke nisu donijeli Odbor guvernera ili upravni odbor te škole, nego razredno vijeće.
68 U tom pogledu, kad je riječ o članku 31. stavku 1. Bečke konvencije, valja podsjetiti na to da, u skladu s tom odredbom, međunarodni ugovor treba tumačiti prema uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.
69 Međutim, kad je riječ, kao prvo, o normativnom kontekstu izraza „akt donesen] […] od strane Odbora guvernera [ili] Upravnog odbora škole” iz članka 27. stavka 2. podstavka 1. KSEŠ-a, valja, kao prvo, uzeti u obzir da se, na temelju članka 27. stavka 2. drugog podstavka te konvencije, uvjeti i detaljna pravila koji se odnose na postupke pokrenute pred Odborom za pritužbe utvrđuju, ovisno o slučaju, među ostalim, Općim pravilima Europskih škola (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 59.). U ovom slučaju, pravila kojima se Odboru za pritužbe dodjeljuje isključiva sudska nadležnost za odlučivanje, nakon što se iscrpi predviđeni pravni lijek u upravnom postupku, o upravnim sporovima koji se odnose na odluke razrednog vijeća da se učeniku ne dopušta prolazak razreda i ona kojima se pojašnjavaju detaljna pravila za te sporove, sadržana su, naime, u tim Općim pravilima iz 2014.
70 Kao drugo, kao što je to već istaknuto u točki 65. ove presude, pravila koja razrednom vijeću dodjeljuju ovlast odlučivanja o prolasku učenika u viši razred i koja uređuju takav prolazak sadržana su u Općim pravilima iz 2014. te ih je stoga donio Odbor guvernera na temelju ovlasti koje su mu dodijeljene na temelju odredbi članka 10. prvog i drugog stavka i članka 11. točaka 3. i 4. KSEŠ-a. Stoga, iako je točno da akt o kojem je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da potječe od razrednog vijeća, nije izravno donio Odbor guvernera, to ga je vijeće ipak donijelo na temelju ograničenih ovlasti koje su mu dodijeljene na temelju akta koji je donio Odbor guvernera.
71 Kao treće, isključiva nadležnost Odbora za pritužbe na temelju članka 67. Općih pravila iz 2014. odnosi se, kao prvo, na odluku kojom je glavni tajnik odlučio o pravnom lijeku koji su podnijeli zakonski zastupnici dotičnog učenika protiv odluke razrednog vijeća kojom se tom učeniku ne dopušta prolazak razreda. Međutim, kao što to proizlazi iz članka 7. prvog stavka točke 2., članka 12. točke 2. i članka 14. KSEŠ-a, glavni tajnik je tijelo koje je zajedničko svim europskim školama koje je imenovao Odbor guvernera, ovlašteno je predstavljati taj odbor te mu je odgovorno. Iz toga proizlazi da se akti tog glavnog tajnika mogu in fine pripisati navedenom odboru. To osobito vrijedi kada te akte donosi glavni tajnik na temelju ovlaštenja tog odbora kao što je ono koje proizlazi iz članka 62. Općih pravila iz 2014.
72 Što se tiče, kao drugo, ciljeva KSEŠ-a, kao što to proizlazi iz prve uvodne izjave te konvencije, Europske škole osnovane su u svrhu „zajedničko[g] obrazovanj[a] djece osoblja” Unije i „kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje europskih institucija” Unije.
73 Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 73. i 75. svojeg mišljenja, činjenica da se u rukama jednog specijaliziranog suda, koji je dio međunarodne organizacije koju čine Europske škole, koncentrira sudski nadzor akata odbora razrednog vijeća koji se odnose na prolazak razreda učenika tih škola, može pridonijeti ujednačenom postupovnom i sudskom pristupu te ostvarivanju takvog cilja obrazovanja na zajedničkoj i istoj razini, pod jednakim uvjetima u svim navedenim školama.
74 Stoga iz razmatranja iznesenih u točkama 69. do 73. ove presude proizlazi da, čak i ako akti razrednih vijeća nisu izričito navedeni u članku 27. stavku 2. prvom podstavku KSEŠ-a, normativni kontekst te odredbe i ciljevi koje nastoji postići KSEŠ omogućuju zaključak da proširenje nadležnosti koje je provedeno u korist Odboru za pritužbe na temelju odredaba Općih pravila iz 2014. navedenih u točki 58. ove presude ne povređuje tu odredbu KSEŠ-a.
75 Kad je riječ o članku 31. stavku 3. točkama (a) i (b) Bečke konvencije, valja podsjetiti na to da iz njega proizlazi to da u svrhu tumačenja ugovora treba voditi računa, zajedno s kontekstom, s jedne strane, o svakom naknadnom sporazumu između stranaka o tumačenju ugovora ili o primjeni njegovih odredba i, s druge strane, o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum između stranaka o tumačenju ugovora.
76 U tom pogledu, Sud je već imao priliku istaknuti da u međunarodnom pravu nije ni zabranjeno ni neuobičajeno predvidjeti mogućnost da stranke međunarodnog sporazuma pobliže odrede njegovo tumačenje usporedno s razvojem njihove zajedničke volje u odnosu na doseg tog sporazuma. Takva pojašnjenja mogu donijeti stranke same ili pak tijelo koje one osnuju i kojem dodijele ovlast donošenja odluka koje ih obvezuju. Takvi akti za tumačenje u tom slučaju imaju pravne učinke koji proizlaze iz članka 31. stavka 3. točke (a) Bečke konvencije (vidjeti u tom smislu mišljenje 1/17 (Sporazum CETA EU‑Kanada) od 30. travnja 2019., EU:C:2019:341, t. 233. i 234.).
77 Osim toga, Sud je već presudio da, kako bi se odredio doseg izraza „akt donesen […] od strane Odbora guvernera [ili] Upravnog odbora škole” iz članka 27. stavka 2. prvog podstavka prve rečenice KSEŠ-a, valja, u skladu s člankom 31. stavkom 3. točkom (b) Bečke konvencije, uputiti na svaku naknadnu praksu u primjeni te konvencije (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 60. i 62.).
78 Međutim, u ovom slučaju valja istaknuti, kao prvo, da, kao što to proizlazi iz članka 8. stavka 1. KSEŠ-a, Vijeće guvernera čine, među ostalim, „predstavnik ili predstavnici na razini ministarstva svake države članice [Unije] koji su ovlašteni za preuzimanje obveza u ime vlade svoje države članice” i član Europske komisije.
79 Iz toga slijedi da su odredbe Općih pravila iz 2014. i, među ostalim, njegove članke 62., 66. i 67. – kojima je, s jedne strane, uspostavljena mogućnost podnošenja pravnog lijeka u upravnom postupku glavnom tajniku protiv odluka razrednog vijeća kojima se učeniku ne dopušta prolazak razreda srednje škole i da je, s druge strane, Odboru za pritužbe dodijeljena isključiva sudska nadležnost za odlučivanje o upravnom sporu pokrenutom protiv odluke glavnog tajnika donesene povodom takvog pravnog lijeka u upravnom postupku, – donijeli ovlašteni predstavnici navedenih država članica i Unije koji su imali ovlast preuzeti obvezu u njihovo ime.
80 Kao drugo, iako članak 26. KSEŠ-a dodjeljuje Sudu nadležnost za odlučivanje o sporovima između ugovornih stranaka o tumačenju i primjeni te konvencije koji se nisu mogli riješiti u okviru Odbora guvernera, donošenje članaka 62., 66. i 67. Općih pravila iz 2014. i, prije toga, donošenje odgovarajućih odredbi Općih pravila iz 2005., nije dovelo do toga da te ugovorne stranke pokrenu postupak pred Sudom radi sprečavanja ili dovođenja u pitanje takvih donošenja. Dakle, samo donošenje tih odredbi Općih pravila iz 2014. od strane ugovornih stranaka KSEŠ-a koje su se sastale u okviru Odbora guvernera svjedoči o konsenzusu između tih stranaka u pogledu primjene i tumačenja odredbi KSEŠ-a prilikom donošenja navedenih odredbi Općih pravila iz 2014.
81 Osim toga, navedene ugovorne stranke nisu ni osporavale ni dovele u pitanje, po potrebi primjenom mehanizma koji je tako predviđen člankom 26. KSEŠ-a, sustavnu primjenu odredaba članaka 62., 66. i 67. Općih pravila iz 2014. i sličnih odredbi prethodno sadržanih u Općim pravilima iz 2005., s jedne strane, od strane glavnog tajnika koji je odlučivao o pravnim lijekovima u upravnom postupku podnesenima protiv odluka razrednog vijeća kojima se učeniku ne dopušta prolazak razreda srednje škole i, s druge strane, od strane Odbora za pritužbe koji je bio pozvan odlučivati o upravnim sporovima pokrenutima protiv odluka glavnog tajnika i koji je sustavno izvršavao sudsku nadležnost koja mu je dodijeljena tim člankom 67. Općih pravila iz 2014.
82 U tim okolnostima, činjenica da je Odbor guvernera donio članke 62., 66. i 67. Općih pravila iz 2014. i, prije toga, slične odredbe Općih pravila iz 2005., kao i da su glavni tajnik i Odbor za pritužbe od tada bez prekida primjenjivali te odredbe, a da ugovorne stranke KSEŠ-a nisu osporile to donošenje i tu primjenu, mogu potvrditi postojanje, ako ne naknadnog sporazuma koji su te stranke sklopile u pogledu tumačenja te konvencije i primjene njezinih odredbi u smislu članka 31. stavka 3. točke (a). Bečke konvencije, onda barem prakse kojom se uspostavlja sporazum između stranaka u pogledu takvog tumačenja u smislu članka 31. stavka 3. točke (b) te konvencije. Naime, neosporavanje stranaka KSEŠ-a u pogledu takve neprekinute primjene treba smatrati postupanjem tih stranaka koje odražava njihov prešutni pristanak na navedenu primjenu i stoga praksu kao takvu.
83 Takav sporazum i/ili takva praksa mogu imati prednost pred tekstom članka 27. stavka 2. prvog podstavka prve rečenice KSEŠ-a. Iz toga slijedi da tu odredbu treba tumačiti na način da joj se u načelu ne protivi to da se odluke razrednih vijeća Europskih škola kojima se učeniku ne dopušta prolazak razreda načelno smatraju obuhvaćenima navedenom odredbom (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 65. do 67.)
84 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je na temelju članka 67. stavka 1. Općih pravila iz 2014. Odbor za pritužbe, nakon što se iscrpe upravna sredstva uvedena člankom 62. stavkom 1. tim pravilima, isključivo nadležan za odlučivanje u prvom i zadnjem stupnju o svim sporovima u pogledu odluke razrednog vijeća Europske škole da se učeniku ne dopusti prolazak razreda srednje škole i da takva isključiva nadležnost nije protivna članku 27. stavku 2. KSEŠ-a.
85 Valja još pojasniti to da, suprotno tvrdnjama osoba PD i LC, takvo tumačenje relevantnih odredbi KSEŠ-a i Općih pravila iz 2014. ne ugrožava pravo zainteresiranih osoba na djelotvornu sudsku zaštitu.
86 U tom pogledu, iz točaka 52. i 72. ove presude proizlazi da je sustav Europskih škola sustav sui generis uspostavljen međunarodnim sporazumom koji je plod obveza preuzetih između Unije i njezinih država članica, a koji svoju svrhu temelji na volji tih stranaka da osiguraju pravilno funkcioniranje institucija Unije. Iako čini međunarodnu organizaciju koja se razlikuje od Unije, sustav Europskih škola stoga je funkcionalno usko povezan s Unijom, kao što je navedeno u točki 53. ove presude. Osim toga, u trećoj i četvrtoj uvodnoj izjavi odluka 94/557 i 94/558 naglašava se da je Unijino sklapanje KSEŠ-a bilo vođeno, među ostalim, okolnošću da se sudjelovanje Unije u provedbi te konvencije, izvršavanjem nadležnosti koje proizlaze iz pravila utvrđenih tom konvencijom i budućim aktima donesenima u skladu s njezinim odredbama, pokazalo nužnim za postizanje ciljeva Unije.
87 Kao što je to Komisija istaknula na raspravi, a nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 97. svojeg mišljenja, pravni poredak uspostavljen Ugovorima o osnivanju Unije tako čini skup pravila međunarodnog konvencijskog prava koja se mogu pokazati relevantnima za potrebe tumačenja SES‑a, kao što to proizlazi iz članka 31. stavka 3. točke (c) Bečke konvencije. Naime, potonja odredba, kojom se kodificira međunarodno običajno pravo, predviđa da se pri tumačenju ugovora istodobno uzimaju u obzir relevantna pravila međunarodnog prava primjenjiva na odnose među strankama, među kojima su osobito drugi ugovori koje su sklopile ugovorne stranke ugovora i koji su predmet takvog tumačenja (vidjeti CIJ, predmet koji se odnosi na određena pitanja u vezi s uzajamnom pravnom pomoći u kaznenim stvarima (Djibouti protiv Francuske), presuda od 4. lipnja 2008., Zb. 2008., str. 219., t. 112. do 114.). Međutim, u ovom su slučaju države članice Unije i sama Unija sklopile KSEŠ, pri čemu su države članice stranke ugovora o osnivanju Unije, a ona svoje postojanje, pravnu osobnost i nadležnosti temelji na tim ugovorima.
88 U tom pogledu valja također podsjetiti na to da međunarodni sporazumi koje sklapa Unija moraju biti u potpunosti u skladu s Ugovorima kao i s ustavnim načelima koja iz njih proizlaze, među kojima su osobito jamstva zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) (vidjeti u tom smislu mišljenje 1/17 (Sporazum CETA EU‑Kanada) od 30. travnja 2019., EU:C:2019:341, t. 165. i 167. i navedenu sudsku praksu).
89 Kad je riječ o KSEŠ-u, iz razmatranja izloženih u točkama 86. do 88. ove presude osobito proizlazi da tumačenje te konvencije mora istodobno biti vođeno općim načelima prava Unije te ih tijela osnovana navedenom konvencijom moraju propisno uzeti u obzir i poštovati kada ta tijela izvršavaju nadležnosti koje proizlaze iz pravila koja su njome utvrđena i donose akte u skladu s njezinim odredbama (vidjeti u tom smislu presude od 14. lipnja 2011., Miles i dr., C‑196/09, EU:C:2011:388, t. 43. i presude Oberto i O’Leary, t. 74.).
90 Što se tiče, konkretnije, načela djelotvorne sudske zaštite o kojem je u ovom slučaju riječ, na temelju ustaljene sudske prakse, to načelo predstavlja opće načelo prava Unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama i zaštićeno je člancima 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., te je sada potvrđeno člankom 47. Povelje (presuda od 18. svibnja 2021., Asociaеia „Forumul Judecătorilor din România” i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 190. i navedena sudska praksa).
91 Osim toga, iz uvodne izjave 4. pete alineje KSEŠ-a proizlazi da je jedan od njegovih ciljeva osiguranje pružanja odgovarajuće pravne zaštite od odluka Odbora guvernera ili upravnih odbora Europskih škola i da je takav cilj prethodio osnivanju Odbora za pritužbe (vidjeti u tom smislu presudu Oberto i O’Leary, t. 48.).
92 U tom pogledu, što se tiče, kao prvo, Odbora za pritužbe kao takvog, Sud je već odlučio da on udovoljava svim elementima potrebnima da bi se neko tijelo kvalificiralo „sudom“ u smislu članka 267. UFEU‑a, kao što su to zakonski izvor tijela, trajnost, obvezatnost njegove nadležnosti, kontradiktornost postupka, primjena pravnih pravila tijela kao i njegova neovisnost, osim pripadnosti nekoj od država članica (presuda Oberto i O’Leary, t. 72. i navedena sudska praksa).
93 Nadalje, što se tiče okolnosti da Odbor za pritužbe odlučuje u prvom i zadnjem stupnju, valja podsjetiti na to da se, na temelju članka 47. Povelje, načelom djelotvorne sudske zaštite obuhvaća pravo na pristup samo jednom sudu, a ne dvostrukoj sudskoj instanciji (presuda Oberto i O’Leary, t. 73. i navedena sudska praksa).
94 Naposljetku, kad je riječ o opsegu sudske nadležnosti dodijeljene Odboru za pritužbe u pogledu odluka razrednog vijeća jedne europske škole kojom se učeniku ne dopušta prolazak razreda, iz članka 62. stavka 1. EGEE‑a iz 2014. proizlazi to da zakonski zastupnici učenika mogu podnijeti pravni lijek protiv odluka razrednih vijeća samo zbog formalnih nedostataka ili novih činjenica, koje je utvrdio glavni tajnik na temelju spisa koji su dostavili škola i učenikovi zakonski zastupnici.
95 Ta odredba predviđa da „formalnim nedostatkom” treba smatrati svaku povredu pravnog pravila u pogledu postupka koji treba slijediti za prolazak razreda, u smislu da bi, da nije počinjen, razredno vijeće donijelo drukčiju odluku, pri čemu se u tom pogledu među ostalim navodi da načine praktične organizacije ispita određuju škole te se oni ne mogu smatrati formalnim nedostatkom. Novom činjenicom treba smatrati svaki element s kojim razredno vijeće nije bilo upoznato zbog toga što za njega u trenutku donošenja odluke nije znao nitko – ni nastavnici ni roditelji ni učenici – i koji je mogao utjecati na odluku tog vijeća, pri čemu se činjenica za koju su znali roditelji, ali s kojom nije bilo upoznato razredno vijeće, ne može kvalificirati kao novi element u smislu ove odredbe.
96 Osim toga, u članku 62. stavku 1. Općih pravila iz 2014. u svojem posljednjem podstavku ističe se da razredno vijeće ima isključivu diskrecijsku ovlast za vrednovanje sposobnosti učenika, ocjenjivanje eseja ili rada tijekom školske godine i da se protiv tih ocjena ne može podnijeti pravni lijek.
97 Kao što to proizlazi iz odluka koje je donio Odbor za pritužbe, a koje je dostavila Europska škola u Vareseu, odredbe članka 62. stavka 1. Općih pravila iz 2014., iako se odnose na pravni lijek u upravnom postupku pokrenutom pred glavnim tajnikom, slijedom toga uvjetuju i opseg sudske nadležnosti tog odbora u slučaju spora koji pokrenu zakonski zastupnici učenika protiv odluke glavnog tajnika kojom je odbijen pravni lijek u upravnom postupku koji je potonjem prvotno podnesen.
98 Međutim, sudski postupak koji je tako ograničen kako bi se, među ostalim, očuvala margina prosudbe pedagoške naravi koja se nužno mora vratiti vijeću nastavnika koji su pružili nastavu učeniku čiji je prolazak razreda predmet ispitivanja i odluke tog vijeća, ne povređuje načelo djelotvorne sudske zaštite, pod uvjetom da se za „povredu pravnog pravila u pogledu postupka koji treba slijediti za prolazak razreda”, u smislu članka 62. stavak 1. Općih pravila iz 2014., u širem smislu smatra nepoštovanje bilo kojeg strogo postupovnog i meritornog pravila koje se nužno mora primjenjivati pri odlučivanju razrednih vijeća. Kao što to proizlazi iz točke 89. ove presude, među takvim se pravilima nalaze, među ostalim, primjenjiva opća načela prava Unije čije poštovanje Odbor za pritužbe mora slijedom toga osigurati kada odlučuje o sporu koji se odnosi na odluku razrednog vijeća kojom se učeniku ne dopušta prolazak razreda.
99 Što se tiče opsega nadzora koji provodi taj Odbor za pritužbe u vezi s obrazloženjem takve odluke razrednog vijeća, načelo djelotvorne sudske zaštite zahtijeva među ostalim da, ne dovodeći u pitanje prethodno navedenu široku marginu prosudbe svojstvenu funkciji odlučivanja koja je povjerena razrednom vijeću, takav nadzor u najmanju ruku obuhvaća provjeru nepostojanja prekoračenja ili zlouporabe ovlasti, pogreške koja se tiče prava ili očite pogreške u ocjeni (vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 145. i od 15. travnja 2021., FV/Vijeće, C‑875/19 P, EU:C:2021:283, t. 65. i navedenu sudsku praksu).
100 S obzirom na sve prethodno navedeno, na postavljeno prethodno pitanje valja odgovoriti tako da odredbe članka 27. stavka 2. KSEŠ-a u vezi s člancima 61., 62., 66. i 67. Općih pravila iz 2014. treba tumačiti na način da je Odbor za pritužbe, nakon što se iscrpe upravna sredstva predviđena Općim pravilima, isključivo nadležan za odlučivanje u prvom i zadnjem stupnju o svim sporovima u pogledu odluke razrednog vijeća Europske škole da se učeniku ne dopusti prolazak razreda srednje škole.
Troškovi
101 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
Odredbe članka 27. stavka 2. Konvencije o Statutu Europskih škola, koju su 21. lipnja 1994. u Luxembourgu sklopile države članice i Europske zajednice, u vezi s člancima 61., 62., 66. i 67. Općih pravila Europskih škola, u verziji br. 2014‑03-D-14-fr-11, treba tumačiti na način da je Odbor za pritužbe, nakon što se iscrpe upravna sredstva predviđena Općim pravilima, isključivo nadležan za odlučivanje u prvom i zadnjem stupnju o svim sporovima u pogledu odluke razrednog vijeća Europske škole da se učeniku ne dopusti prolazak razreda srednje škole.
Potpisi