MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MANUELA CAMPOSA SÁNCHEZ‑BORDONE
od 26. travnja 2018.(1)
Predmet C‑129/17
Mitsubishi Shoji Kaisha,
Mitsubishi Caterpillar Forklift Europe
protiv
Duma Forklifts,
G. S. International
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep Brussel (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Žig Europske unije – Prava koja proizlaze iz žiga – Usporedni uvoz u EGP – Promjena robne marke proizvoda prije njihova uvoza u EGP”
1. Na temelju registracije razlikovnog znaka kao žiga, njegov nositelj, u odnosu na treće strane, ostvaruje niz prava koja mu dopuštaju da svojim konkurentima ospori uporabu tog znaka. U ta prava upravo ulazi i pravo nositelja da u trgovačkom prometu zabrani uporabu žiga bez njegova odobrenja.
2. Osim toga, zakonodavstvom Unije predviđa se pravo nositelja da, na području Europskog gospodarskog prostora (EGP), odobri prvo stavljanje na tržište proizvoda obuhvaćenih tim žigom. Nakon što ga iskoristi, dolazi do takozvanog iscrpljenja prava žiga, na način da se njegov nositelj više ne može usprotiviti daljnjoj prodaji tih proizvoda, osim u točno određenim slučajevima(2).
3. U ovom zahtjevu za prethodnu odluku pojavljuju se dvije posebne okolnosti:
– s jedne strane, treća je strana bez odobrenja nositelja žiga uklonila njegove razlikovne znakove (debranding), koji su se nalazili na viličarima koji ranije nisu bili stavljeni na tržište EGP‑a, s obzirom na to da su se nalazili u carinskom postupku skladištenja;
– s druge strane, treća je strana takve znakove uklonila radi uvoza ili stavljanja na tržište te robe u EGP‑u, nakon čega joj je dodijelila vlastiti razlikovni znak (rebranding)(3).
4. Na temelju tih činjenica, sud koji je uputio zahtjev Sudu upućuje dvojbe u pogledu ograničenja prava koja su nositelju žiga dodijeljena zakonodavstvom primjenjivim u području razlikovnih znakova. Konkretno, pita je li treća strana koja je djelovala na ranije opisan način upotrijebila registrirani žig, povrijedivši time prava koja pripadaju njegovu nositelju.
I. Pravni okvir
5. U okviru prava Unije, pravni sustav zaštite žigova obuhvaća mjere za usklađivanje nacionalnih prava (osobito Direktivu 2008/95/EZ(4), čije kasnije izmjene ne utječu na ovaj predmet(5)) i odredbe kojima se uređuje žig Unije(6), koje vrijede za subjekte koji se odluče na stjecanje prava industrijskog vlasništva u kontinentalnom okviru(7).
A. Propisi o žigovima
1. Direktiva 2008/95
6. Njezina uvodna izjava 11. glasi kako slijedi:
„Zaštita koju pruža registrirani žig, čija je osobita funkcija jamstvo da žig označava podrijetlo, trebala bi biti potpuna u slučaju istovjetnosti žiga i znaka te proizvoda i usluga. Zaštita bi se također trebala primijeniti u slučaju sličnosti između žiga i znaka te proizvoda i usluga. […]”
7. Člankom 5. („Prava koja proizlaze iz žiga”) stavcima 1. i 3. određuje se:
„1. Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste:
(a) svaki znak koji je istovjetan njegovom žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;
(b) svaki znak kad, zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti ili sličnosti s proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga.
[…]
3. Na temelju stavaka 1. i 2. među ostalim se može zabraniti:
(a) isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima;
(b) nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom;
(c) uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom;
(d) uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.”
8. Člankom 7. („Iscrpljenje prava koja proizlaze iz žiga”) propisuje se:
„1. Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti njegovu uporabu za proizvode koji su stavljeni na tržište u Zajednici pod tim žigom od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se kada postoje zakoniti razlozi zbog kojih se nositelj žiga protivi daljnjoj komercijalizaciji proizvoda, posebno kad je stanje proizvoda promijenjeno ili pogoršano nakon što su stavljeni na tržište.”
2. Uredba (EZ) br. 207/2009
9. U skladu s uvodnom izjavom 9.:
„Iz načela slobodnog kretanja proizvoda proizlazi da nositelj žiga Zajednice ne smije imati pravo zabraniti trećoj strani njegovu uporabu u odnosu na proizvode koje je, pod tim žigom, sam stavio u promet u [Europskoj uniji] ili je to učinjeno uz njegovu suglasnost, osim kada nositelj žiga ima opravdane razloge za protivljenje daljnjoj komercijalizaciji proizvoda.”
10. Članak 9. („Prava koja proizlaze iz žiga [Europske unije]”) i članak 13. („Iscrpljenje prava koja proistječu iz žiga”) istovjetni su članku 5. odnosno članku 7. Direktive 2008/95.
B. Carinski propisi
11. Postupak carinskog skladištenja koji se na ovaj predmet primjenjuje ratione temporis bio je naveden, kao jedan od posebnih postupaka, u Glavi VII. poglavlju 1. („Opće odredbe”) članku 135. („Područje primjene”) točki (b) Uredbe (EZ) br. 450/2008 o Carinskom zakoniku Zajednice(8).
12. Člankom 141. („Uobičajeni oblici rukovanja”) Carinskog zakonika Zajednice predviđa se:
„Roba koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja ili u postupak prerade ili u slobodnu zonu, može biti podvrgnuta uobičajenim oblicima rukovanja koji su namijenjeni očuvanju robe, poboljšanju njenog izgleda ili tržne kvalitete ili njezinoj pripremi za distribuciju ili preprodaju.”
13. Člankom 531. Uredbe za provedbu Carinskog zakonika(9) predviđa se da se „[s] robom koja nije roba Zajednice može […] postupati na uobičajene načine navedene u Prilogu 72.”. U tom se prilogu navodi pojam „uobičajenih oblika rukovanja” koji, što se tiče ovog predmeta, među ostalim obuhvaća:
„16. pakiranje, raspakiranje, zamjenjivanje ambalaže, prelijevanje ili jednostavno prenošenje u kontejnere, bez obzira na promjenu osmeroznamenkaste oznake KN‑a, stavljanje i zamjena marki, pečata, naljepnica, etiketa sa cijenama i drugih znakova raspoznavanja[.]”(10)
C. Propisi o nepoštenom tržišnom natjecanju
14. Budući da se ne isključuje mogućnost primjene propisa o nepoštenom tržišnom natjecanju, valja navesti članak 10.a Pariške konvencije(11), koji utvrđuje sljedeće:
„1. Zemlje Unije obvezane su državljanima tih zemalja osigurati djelotvornu zaštitu od nepoštenog tržišnog natjecanja.
2. Svako tržišno natjecanje suprotno poštenoj industrijskoj ili trgovačkoj praksi jest nepošteno tržišno natjecanje.
3. Osobito se zabranjuju:
i. svi postupci koji po svojoj prirodi na bilo koji način stvaraju zabunu u pogledu poduzeća, proizvoda i industrijske ili trgovačke djelatnosti konkurenta;
ii. lažni navodi u gospodarskom prometu koji su takve prirode da dovode na zao glas poduzeće, proizvode i industrijsku ili trgovačku djelatnost konkurenta;
iii. oznake ili navodi čija upotreba u gospodarskom prometu može dovesti javnost u zabludu u pogledu prirode, proizvodnog postupka, karakteristika, namjene ili količine proizvoda.” [neslužbeni prijevod]
II. Činjenice u glavnom postupku i prethodna pitanja
A. Činjenično stanje
15. Mitsubishi Shoji Kaisha Ltd., društvo sa sjedištem u Japanu (u daljnjem tekstu: Mitsubishi), upravlja portfeljem žigova korporacijske grupe Mitsubishi na svjetskoj razini. U tom svojstvu djeluje kao nositelj sljedećih žigova (u daljnjem tekstu: žigovi Mitsubishi):
– dvaju žigova Unije, jednog verbalnog, „MITSUBISHI”, registriranog 24. rujna 2001. i drugog figurativnog, registriranog 3. ožujka 2000., čiji se prikaz nalazi na kraju ovog odlomka; oba su upisana za proizvode iz razreda 12., među ostalim i posebice, za automobile, električna vozila i viličare:
– dvaju žigova Beneluksa registriranih 1. lipnja 1974.: jednog verbalnog, „MITSUBISHI” i drugog figurativnog, jednakog izgleda kao figurativni žig Unije; oba žiga obuhvaćaju, među ostalim, proizvode iz razreda 12., uključujući vozila i kopnena prijevozna sredstva.
16. Mitsubishi Caterpillar Forklift Europe BV (u daljnjem tekstu: MCFE), sa sjedištem u Nizozemskoj, ima isključivo pravo proizvodnje i stavljanja na tržište u EGP‑u viličarâ marke Mitsubishi. MCFE radi sa službenim distributerima koji prodaju viličare u EGP‑u. Izvan tog područja, viličare Mitsubishi prvenstveno proizvodi Mitsubishi Heavy Industries Ltd., koji je također društvo korporacijske grupe Mitsubishi, ali je neovisan o poduzeću koje upravlja žigovima.
17. Glavna djelatnost društva Duma Forklifts NV (u daljnjem tekstu: Duma), sa sjedištem u Belgiji, kupoprodaja je na svjetskoj razini novih i rabljenih viličara marki Mitsubishi, Caterpillar, Nissan i Toyota, među ostalim. Ono također proizvodi vlastite viličare pod nazivima „GSI”, „GS” ili „Duma” te djeluje kao trgovac na veliko viličarima, bagerima, minitraktorima i strojevima za slaganje, koje prodaje u EGP‑u i izvan njega. Do polovine devedesetih godina to je društvo pripadalo mreži službenih distributera viličara Mitsubishi u Belgiji.
18. Društvo G. S. International BVBA (u daljnjem tekstu: GSI), također sa sjedištem u Belgiji, povezano je s društvom Duma, s kojim dijeli upravitelja i sjedište. GSI izrađuje i popravlja viličare koje, zajedno s njihovim rezervnim dijelovima, na veliko uvozi sa svjetskog tržišta i izvozi na njega. Također se bavi usklađivanjem viličara s važećim europskim propisima na način da im dodjeljuje odgovarajući serijski broj. Nakon niza postupaka, GSI strojeve predaje društvu Duma s relevantnom EU izjavom o sukladnosti, koju on sâm izdaje.
19. U skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 12. studenoga 2009., Duma i GSI nezakonito su, odnosno bez odobrenja nositelja žigova Mitsubishi, usporedno trgovali viličarima s tim žigovima. Međutim, to postupanje nije predmet zahtjeva za prethodnu odluku.
20. Nasuprot tomu, od 20. studenoga 2009., Duma i GSI kupili su istu vrstu viličara od jednog poduzetnika korporacijske grupe Mitsubishi te su ih stavili u postupak carinskog skladištenja. U razdoblju u kojem su se nalazili u tom postupku, oba su poduzetnika:
– u potpunosti uklonili robnu marku strojeva, s kojih su odstranili žigove Mitsubishi;
– proveli odgovarajuće izmjene kako bi viličare uskladili s pravilima Unije;
– postavili na viličare vlastite robne marke te natpisne pločice i serijske brojeve zamijenili vlastitima;
– u konačnici, vozila su uvezli i prodali u EGP‑u i u trećim zemljama.
B. Postupak pred nacionalnim sudovima
21. Mitsubishi i MCFE su 10. studenoga 2008. podnijeli tužbu pred Rechtbank van koophandel te Brussel (Trgovački sud u Bruxellesu, Belgija) zahtijevajući sprečavanje usporednog uvoza te uklanjanja i promjene robnih marki, koje su pripisali društvima Duma i GSI. Presudom od 17. ožujka 2010., taj je sud tužbu odbio kao neosnovanu.
22. Mitsubishi i MCFE podnijeli su žalbu protiv prvostupanjske presude. Ukratko, od Hof van beroep Brussel (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija) zahtijevaju njezino ukidanje i zabranu usporedne trgovine viličarima sa žigovima Mitsubishi, kao i trgovinu tim istim vozilima s kojih je uklonjena robna marka.
23. Žalitelji navode da se praksom uklanjanja i promjene robne marke drugim znakom na viličarima i njihovim kasnijim uvozom u EGP povrjeđuju njihova prava koja proizlaze iz žiga. Osim zanemarivanja obveze navođenja podrijetla proizvoda, sporno postupanje čini povredu prava nositelja žiga na nadzor prvog stavljanja na tržište, u EGP‑u, proizvoda obilježenih njegovim žigovima. Carinsko skladište ne smije postati zona u kojoj se ne primjenjuje pravo, te bi potrošač, nakon uklanjanja i promjene robne marke i dalje prepoznao da je riječ o Mitsubishijevim viličarima.
24. Duma i GSI niječu povredu Mitsubishijevih prava. Žigovi koji su uklonjeni tijekom carinskog skladištenja bili su azijski, a ne europski. Osim toga, s obzirom na to da su viličare uskladili s važećim pravilima Unije, smatraju se proizvođačima tih vozila, zbog čega smatraju da ih imaju pravo obilježiti vlastitim markama.
25. U rješenju u kojem se nalazi zahtjev za prethodnu odluku, žalbeni je sud već (djelomično) prihvatio Mitsubishijeve i MCFE‑ove zahtjeve u pogledu događaja do kojih je došlo prije 20. studenoga 2009. Međutim, dvoji o tome jesu li radnje označavanja primjenjive na postupanja nakon tog datuma, odnosno na ona koja su podrazumijevala uklanjanje žigova Mitsubishi, njihovu zamjenu drugim markama koje pripadaju društvima Duma i GSI te uklanjanje natpisne pločice i serijskog broja s vozila. Smatra da Sud još nije odlučivao o praksi uklanjanja robne marke na način na koji su ga proveli Duma i GSI.
26. U tim okolnostima Hof van beroep Brussel (Žalbeni sud u Bruxellesu) upućuje Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. (a) Obuhvaćaju li članak 5. Direktive 2008/95/EZ i članak 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 […] pravo nositelja žiga da se usprotivi tomu da treća strana bez njegova odobrenja ukloni sve znakove kojima su proizvodi obilježeni a istovjetni su žigovima (debranding) kada je riječ o proizvodima koji – poput robe stavljene u postupak carinskog skladišta – još nisu komercijalizirani u Europskom gospodarskom prostoru, a treća strana provede uklanjanje radi uvoza ili stavljanja u promet proizvoda u Europskom gospodarskom prostoru?
(b) Ovisi li odgovor na pitanje 1.a o tomu je li uvoz ili stavljanje u promet proizvoda u Europskom gospodarskom prostoru izvršeno pod vlastitim razlikovnim znakom kojim ga je obilježila treća strana (rebranding)?
2. Utječe li na odgovor na prvo pitanje to što proizvode koji su tako uvezeni ili stavljeni u promet relevantni prosječni potrošač prema vanjskom izgledu ili dizajnu i dalje identificira kao proizvode koji potječu od nositelja žiga?”
III. Postupak pred Sudom i stajališta stranaka
A. Postupak
27. Tajništvo Suda zaprimilo je odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku 13. ožujka 2017., a pisana su očitovanja podnijeli Mitsubishi, Duma, njemačka vlada i Komisija.
28. Rasprava na kojoj su prisustvovali predstavnici Mitsubishija, Dume i Komisije održana je 8. veljače 2018.
B. Sažetak argumentacije stranaka
29. Mitsubishi(12) tvrdi da je izbjegavanje pravila o iscrpljenju prava žiga jedini razlog zbog kojeg društva Duma i GSI na viličare kupljene izvan EGP‑a primjenjuju opisane postupke. Predlaže da se članak 5. Direktive 2008/95 i njemu istovjetan članak iz Uredbe br. 207/2009 (članak 9.) tumače na način da nositelju žiga daju pravo da se usprotivi tome da treća strana bez njegova odobrenja uklanja znakove kojima su proizvodi obilježeni, ako je riječ o proizvodima koji još nisu stavljeni na tržište u EGP‑u, kao što su to oni koji se nalaze u carinskom skladištu.
30. Također navodi da popis uporaba žiga koje nositelj može zabraniti trećim stranama, a koji je naveden u članku 5. stavku 3. Direktive 2008/95 i u članku 9. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, nije konačan(13). Prema njegovu mišljenju, pravo nositelja na nadzor prvog stavljanja na tržište poseban je cilj prava žiga(14). Iako se unošenje proizvoda u okviru suspenzivnog postupka carinskog skladištenja ne smatra uporabom žiga, to ne podrazumijeva ovlaštenje da se na njih primijene postupci čiji je jedini cilj izbjeći pravo nositelja na nadzor njihova stavljanja u promet na tržištu.
31. Osim toga, smatra da se tim radnjama povrjeđuju funkcije žiga, odnosno funkcija kojom se jamči podrijetlo proizvoda i njegova kvaliteta(15) i funkcija koja se odnosi na ulaganje(16) i oglašavanje(17). Smatra da nije važna nova robna marka sa znakom uvoznika, kao ni to da potrošač prepoznaje da je Mitsubishi proizvođač viličara. Osim toga, potonji podatak značio bi da potrošač smatra da postoji poslovna povezanost s nositeljem izvornog žiga, zbog čega Duma i GSI iskorištavaju žigove proizvođača i time nanose štetu njegovu ugledu(18).
32. Nasuprot tomu, Duma zagovara da se na prethodna pitanja odgovori niječno. Svoju tvrdnju temelji na tome da ni na koji način ne upotrebljava znak koji je istovjetan ili sličan nekom od europskih žigova Mitsubishi, s obzirom na to da se uređaji uvoze u Uniju tek nakon što se uklone ti žigovi(19). Smatra da se treba primijeniti sudska praksa Suda prema kojoj se nositelj žiga ne može usprotiviti pukom unošenju u Uniju, u okviru postupka carinskog skladištenja, proizvoda koji su izvorno bili obilježeni tim žigom, a koji ranije nisu stavljeni na tržište EGP‑a(20).
33. Podsjeća da se, u skladu s tom sudskom praksom, nositelj prava može usprotiviti samo puštanju u slobodni promet proizvoda obilježenih žigom, ili ako se utvrdi da je roba bila namijenjena za prodaju ili ponudu u EGP‑u, što nužno podrazumijeva njezino stavljanje na tržište na tom području(21). Međutim, ustraje na tome da nositelj ima to pravo samo u slučajevima u kojima se na tržište unose proizvodi sa žigom(22). Stoga, s obzirom na to da nije bilo uporabe znaka koji je istovjetan ili sličan žigovima Mitsubishi, Duma niječe bilo kakav značaj za predodžbu prosječnog potrošača.
34. Njemačka vlada također predlaže da se na prethodna pitanja odgovori niječno. Iz teksta članka 5. Direktive 2008/95 i članka 9. Uredbe br. 207/2009 zaključuje da ostvarivanje prava koja proizlaze iz žiga pretpostavlja njegovu „uporabu”, što je izraz koji se jednako tumači u obje odredbe(23). Sustavni pristup dovodi do istog zaključka, jer primjeri koji se u tim dvjema odredbama navode kao uporabe koje podliježu ovlaštenju nositelja žiga podrazumijevaju to da se znak, kao takav, treba pojaviti u trgovačkom prometu, do čega ne dolazi ako se žig u potpunosti ukloni s proizvoda. Međutim, ne isključuje to da nositelj žiga, kako bi se usprotivio uvozu robe kojoj je promijenjena robna marka, navede pravila kojima se regulira nepošteno tržišno natjecanje.
35. Prema mišljenju njemačke vlade, potpuno uklanjanje robne marke ne utječe ni na koju funkciju žiga(24). U ovom bi se predmetu još manje moglo govoriti o povredi prava na nadzor prvog stavljanja na tržište proizvoda u EGP‑u, jer pravo žiga ne štiti nositelja žiga od stavljanja na tržište njegovih proizvoda neovisno o njegovoj robnoj marki(25). U tom kontekstu, isključuje mogućnost da se presuda Portakabin(26) protivi takvim ocjenama, s obzirom na to da se navedeni spor nije odnosio na potpuno uklanjanje žiga, nego na njegovu uporabu treće strane u okviru oglašavanja.
36. Komisija zagovara da se na prethodna pitanja odgovori potvrdno. Polazi od toga da pravo Unije ne poznaje međunarodno iscrpljenje, na način da se, u ovom slučaju, uslijed izostanka prodaje u EGP‑u, nositelj može usprotiviti stavljanju na tržište robe s njegovim žigom na tom području(27). Smatra da, iako stavljanje robe od treće strane u sustav poput carinskog skladištenja ne podrazumijeva povredu isključivog prava nositelja žiga(28), tomu nije tako kada se u Uniji odvijaju određene trgovačke aktivnosti, kao što su ponuda na prodaju ili oglašavanje, ili kada postoje razlozi koji upućuju na preusmjeravanje proizvoda prema EGP‑u(29).
37. Prema mišljenju Komisije, Duma i GSI iskoristili su sustav carinskog skladištenja kako bi na područje EGP‑a unijeli viličare s ciljem formaliziranja njihova uvoza, u kojem je slučaju nevažno može li se uklanjanje robne marke okvalificirati kao nezakonito s gledišta nepoštenog tržišnog natjecanja.
IV. Analiza
A. Pristup i uvodne napomene
38. Sud koji je uputio zahtjev želi znati može li se Mitsubishi na temelju članka 5. Direktive 2008/95 i članka 9. Uredbe br. 207/2009 usprotiviti uklanjanju svojih žigova s viličara, kao što su to učinili Duma i GSI.
39. Budući da se u pitanje ne dovodi izostanak odobrenja nositelja žiga, kao ni uporaba u trgovačkom prometu (odnosno, dva uvjeta primjene iz tih dviju odredbi), pitanje se u biti usredotočuje na to je li došlo do uporabe spornih žigova. Pokušat ću objasniti zašto smatram da do toga nije došlo (točka B).
40. To što su Duma i GSI, nakon uklanjanja robne marke, viličare obilježili vlastitim znakovima, kada su se oni nalazili u postupku carinskog skladištenja, samo je još jedan pravni trik kako bi se izbjeglo pravo nositelja žiga da zabrani usporedni uvoz proizvoda, što je pravo koje mu pripada kao posljedica nepriznavanja međunarodnog iscrpljenja unutar pravnog poretka Unije. To je Mitsubishijevo stajalište na koje se poziva sud koji je uputio zahtjev. Stoga će nakon toga trebati analizirati je li došlo do zaobilaženja ili povrede zakona, na štetu prava nositelja žiga (točka C).
41. U konačnici, bit će primjereno ukratko uputiti na pravila o nepoštenom tržišnom natjecanju, koji bi mogli pružiti odgovor na postupanja kao što su to ona u predmetnom slučaju (točka D).
42. Prije nego što započnem s analizom, valja upozoriti na dva detalja. Kao prvo, za rješenje problema raspravu je potrebno usmjeriti na uporabu (ili neuporabu) znaka, odnosno na odredbe Direktive 2008/95 i Uredbe br. 207/2009 kojima se uređuju ovlasti nositelja žiga. Smatram da te odredbe, a ne carinske odredbe, pružaju odgovor na ključno pitanje iz zahtjeva za prethodnu odluku, koji se upravo odnosi na članak 5. Direktive i članak 9. Uredbe.
43. Kao drugo, u skladu s podacima navedenim u spisu, a koji su izneseni na raspravi, na strukturi viličara koje je na tržište stavilo društvo Duma, iako su izvorno potjecali od Mitsubishija i iako su bili obilježeni žigovima tog poduzeća, izvršene su izmjene dok su se nalazili u carinskom skladištu. Društvo Duma tim je izmjenama željelo uskladiti vozila sa sigurnosnim i okolišnim zahtjevima svojstvenim pravu Unije, kako bi ih kasnije stavilo na tržište u EGP‑u. Stavljanje na tržište već se provodi uz robne marke svojstvene društvu Duma, koje se potrošačima predstavlja kao društvo odgovorno za viličare, za koje pruža usluge nakon prodaje, kao Mitsubishijev konkurent.
B. Uklanjanje robne marke kao „uporaba” žigova Mitsubishi
1. Prava nositelja žiga
44. Prema riječima Suda, „u skladu s člankom 5. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive[(30)], registrirani žig nositelju daje isključiva prava. U skladu s točkom (a) istog stavka, to isključivo pravo omogućava mu da svim trećim stranama zabrani da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu upotrebljavaju bilo koji znak koji je istovjetan njegovu žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran”(31).
45. Sud je također pojasnio da je „zakonodavac Zajednice u člancima 5. do 7. Direktive [89/104] utvrdio pravilo o iscrpljenju u Zajednici, odnosno pravilo u skladu s kojim pravo koje proizlazi iz žiga njegovu nositelju ne daje pravo zabraniti njegovu uporabu za proizvode stavljene na tržište u EGP‑u pod tim žigom od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje. Donošenjem tih odredbi, zakonodavac [Unije] državama članicama nije dao mogućnost da u svojim nacionalnim pravima utvrde iscrpljenje prava koja proizlaze iz žiga za proizvode stavljene na tržište u trećim zemljama (presuda od 16. srpnja 1998., Silhouette International Schmied, C‑355/96, [EU:C:1998:374], t. 26.)”(32).
46. Za potrebe ovog spora, valja istaknuti ograničenje prava nositelja žiga na nadzor prvog stavljanja na tržište u EGP‑u: „kretanje robe između carinskih ureda i njezin smještaj u skladištu pod carinskim nadzorom […] ne mogu se, sâmi po sebi, smatrati prodajom robe u Uniji”(33).
47. Iz toga proizlazi da se „robom stavljenom u suspenzivni carinski postupak ne mogu, samo na temelju tog stavljanja, povrijediti prava intelektualnog vlasništva koja se primjenjuju u Uniji”(34). Isključivo pravo nositelja može biti ugroženo samo u slučaju ponude na prodaju ili prodaje proizvoda obilježenih žigom trećim stranama u EGP‑u.
2. Tumačenje izraza „uporaba”
48. Sud je kao uporabe kojima se povrjeđuje pravo žiga isključio usmeno navođenje konkurentnog žiga, na primjer između trgovaca(35); oglase koji se odnose na pribor i rezervne dijelove za popravak i održavanje automobila(36) i trgovačke nazive, pod uvjetom da odgovaraju poštenim industrijskim ili trgovačkim praksama(37). Međutim, dosad se nije bavio (osim ako griješim) „neuporabom” u uvjetima poput onih u ovom predmetu.
49. U presudi Portakabin(38) ispitivalo se slično postupanje, ali uz ključni razlikovni čimbenik, a to je bila uporaba, u promidžbene svrhe, žiga bez odobrenja njegova nositelja(39). Sud je utvrdio da nositelj oglašivaču može zabraniti oglašavanje, na temelju ključne riječi istovjetne ili slične tom žigu, koju je navedeni oglašivač odabrao bez odobrenja nositelja. Pitanje nacionalnog suda u tom se predmetu odnosilo na uporabu zaštićenog znaka, u okviru internetskog oglašavanja, te je značajan upravo izostanak bilo kakvog savjetovanja u pogledu uklanjanja žiga. U presudi se ne navodi da je poduzetnik koji je nositelj prava žiga istaknuo povredu zbog prakse uklanjanja i promjene robne marke.
a) Doslovno tumačenje
50. Riječ upotrijebiti sa semantičkog gledišta, u svojem prvom značenju, znači „namijeniti nekoj svrsi”. Označavanje proizvoda proizvođača žigom stoga čini uporabu tog žiga.
51. Obratno, i po prirodi stvari, uklanjanje žiga s određenog proizvoda suprotno je uporabi tog razlikovnog znaka. Stoga se slažem s njemačkom vladom(40) da se potpuno uklanjanje žiga ne može smatrati njegovom uporabom. Teško se može tvrditi da, skinuvši s proizvoda žig koji ga je dotad razlikovao od drugih proizvoda, počinitelj te radnje i dalje upotrebljava znak kojeg više nema, kao element za utvrđivanje podrijetla robe.
52. Uporaba žiga mora se odvijati „u trgovačkom prometu”, kao što je utvrđeno člankom 5. stavkom 1. Direktive 2008/95 i člankom 9. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009. U sudskoj je praksi više puta utvrđeno da se taj izraz odnosi na uporabu koja se događa u kontekstu gospodarske aktivnosti čiji je cilj gospodarski probitak, a ne u privatnoj domeni(41). Stoga uklanjanje žiga s proizvoda koji su njime bili obilježeni dovodi do nepostojanja tog žiga na tržištu, odnosno u trgovačkom prometu, zbog čega ga potrošač ne može uočiti.
53. Kao što ističe Duma, postoje samo dva slučaja u kojima bi se izostanak razlikovnog znaka mogao smatrati uporabom kojom se mogu povrijediti prava nositelja žiga: (a) ako je žig sâm trodimenzionalni oblik proizvoda, registriran nakon što je prošao ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje iz članka 3. stavka 1. točaka (b), (c) i (e) Direktive 2008/95(42) i (b) ako se boja koja je registrirana kao žig beziznimno upotrebljavala sve dok nije stekla razlikovni karakter(43). Nijedan od tih slučajeva ne odgovara predmetnom slučaju.
b) Sustavno tumačenje
54. S gledišta sustavnog tumačenja valja se usredotočiti na članak 5. stavak 3. Direktive 2008/95 i članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009. Kod navođenja zabranjenih uporaba bez odobrenja nositelja žiga, te odredbe ne navode radnje koje se sastoje od uklanjanja znaka s robe koja je dotad njime bila obilježena.
55. Popis oblika uporaba koje nositelj žiga može zabraniti, kako je navedeno u tim dvama člancima, nije konačan(44). Međutim, kao što ističe njemačka vlada, logično je da s tog popisa izostavljeno uklanjanje žiga: u skladu s logikom obiju odredbi, znak koji je, navodno, upotrijebljen treba se pojaviti na tržištu kako bi na njemu proizveo svoje učinke kao sredstvo komunikacije(45).
56. Nakon što su Duma i GSI s viličara uklonili žigove Mitsubishi i zamijenili ih vlastitim žigovima tih poduzetnika, očito je da ne upotrebljavaju Mitsubishijeve razlikovne znakove. Drugo je pitanje jesu li znakovi koji su predmet promjene robne marke („Duma” i „GSI”) na bilo koji način slični žigovima Mitsubishi, pri čemu se na tu sličnost ne poziva nositelj potonjih žigova, niti se čini da je ona vjerojatna (iako je to činjenično pitanje koje treba razjasniti sud koji je uputio zahtjev).
57. Ako je tomu tako, kao što mislim da jest, nevažno je, aspekta prava žiga, je li roba koju Duma i GSI stavljaju na tržište više ili manje slična Mitsubishijevoj robi. Ovdje treba razjasniti pitanje koje se odnosi na uporabu žigova koji pripadaju nositelju, odnosno na razlikovni znak kao takav, a ne na veću ili manju sličnost proizvoda koje obilježavaju.
c) Teleološko tumačenje
58. Sud je utvrdio da se člankom 2. Direktive 2008/95 utvrđuje temeljna funkcija koju žig treba ispuniti, propisujući da samo znakovi koji su prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika mogu činiti žig(46).
59. Žigom se stoga štiti način na koji njegov nositelj individualizira svoje proizvode: dodjeljuje mu se monopol na znak, koji je ovršiv u odnosu na treće strane, radi transparentnosti informiranja tržišta, kako bi ti proizvodi bili prepoznatljivi na način da ih se povezuje sa zaštićenim znakom. Nakon što se s robe ukloni znak kojim se ona dotad razlikovala, potrošača se može dovesti u zabludu ili može doći do nepoštenog poslovnog postupanja, međutim, ponavljam, to ne dovodi do neopravdane uporabe žiga koji se do tog trenutka nalazio na toj robi.
60. Kao što ću objasniti u nastavku, kad je riječ o radnji s takvim značajkama, koja podrazumijeva prijevaru potrošača ili nepoštenu poslovnu praksu, pravno odgovarajući odgovor ostvaruje se drugim postupovnim sredstvima.
d) Pregled poredbenog prava
61. Smatram da pravo nekih država članica potvrđuje to stajalište. Navest ću samo tri primjera.
62. U Ujedinjeni Kraljevini(47), uklanjanje žiga s proizvoda koji su njime bili obilježeni, njegovu nositelju ne daje pravo da se usprotivi uklanjanju robne marke (debranding), pod uvjetom da je ono provedeno u potpunosti, odnosno da je raniji znak uklonjen do kraja. Britanska sudska praksa prihvaća to stajalište, suprotno onome kojim se priznaje da osoba koja postupa na taj način povrjeđuje pravo nositelja žiga na protivljenje njegovoj uporabi od treće strane(48).
63. U njemačkom pravu, doktrina također zagovara stajalište da uklanjanje izvornog žiga ne ispunjava uvjete za primjenu povreda prava žiga(49). Oslanja se na sudsku praksu Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka), prema kojoj, jednako kao i u britanskim presudama, „ako se roba, izmijenjena ili neizmijenjena, prodaje nakon što je s nje uklonjen žig proizvođača, taj se proizvođač ne može pozivati na radnje označavanja jer nije došlo do uporabe njegova registriranog žiga”(50).
64. Točno je da, u Francuskoj, „uklanjanje ili izmjena zakonito utvrđenog žiga” predstavlja povredu prava nositelja tog žiga. Međutim, tomu je tako jer je zakonodavac, u članku L 713‑2 Code de la propriété intellectuelle (Zakonik o intelektualnom vlasništvu), izričito naveo zabranu tog postupanja, osim uz odobrenje nositelja(51). To što je bilo potrebno donošenje tog pravila, kao dopunskog pravila o zaštiti od neopravdane uporabe žiga, znači da ga se, bez njega, ne bi moglo smatrati uključenim u skup ovlasti koje se člankom 5. stavkom 3. Direktive 2008/95 i člankom 9. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 utvrđuju u korist nositelja žiga.
65. Imajući na umu da se ti primjeri odnose na unutarnje pravo, u kojem vrijedi načelo iscrpljenja, nigdje se ne navodi da je opravdanje zauzetog stajališta (koje bi se moglo svesti na pravilo „no use, no infringement”) povezano s tim načelom.
e) Funkcija zakonodavca
66. Ako u pravu država članica postoje bitne razlike u pogledu pitanja jesu li uklanjanje robne marke i promjena robne marke slučajevi neopravdane uporabe žiga, to je zato što zakonodavac Unije nije želio donijeti odluku u tom pogledu. Članak 5. stavak 3. Direktive 2008/95 i članak 9. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 ograničavaju se na uređivanje uporabe žigova, ali ne prelaze to ograničenje: stoga države članice mogu donijeti vlastita pravila o neuporabi (ili uklanjanju) razlikovnog znaka, koja joj ide u korist ili protiv nje, u okviru njihove slobode zakonodavnog uređenja.
67. Ako prihvatimo tumačenje da neuporaba, unatoč svemu, čini uporabu, u smislu dvaju navedenih članaka, tada pravu Unije dajemo značenje koje, prema mojem mišljenju, prelazi smisao koji mu se treba pripisati na temelju tog zakonodavstva i koji države članice nisu predvidjele (kao što pokazuje to što ga neke od njih i dalje odbacuju). U tom bi se slučaju, pod izgovorom zadaće tumačenja, vjerojatno prije donosilo zakonodavno rješenje.
3. Funkcije žiga
68. U sudskoj praksi Suda, barem u slučaju „dvostruke istovjetnosti” predviđene člankom 5. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2008/95, ostvarivanje isključivog prava ograničeno je na slučajeve kada se uporabom znaka od strane treće osobe nanosi šteta ili bi se mogla nanijeti šteta jednoj od funkcija žiga, bilo da se radi o temeljnoj funkciji označavanja podrijetla proizvoda ili usluge zaštićene žigom ili o nekoj drugoj njegovoj funkciji(52). Druge funkcije posebno obuhvaćaju funkciju jamstva kvalitete tog proizvoda ili usluge i funkcije komunikacije, ulaganja ili oglašavanja(53).
69. Napominjem da, u svakom slučaju, Sud uvijek ustraje na uporabi zaštićenog znaka. Budući da u ovom predmetu zagovaram stajalište da u biti nije došlo do uporabe žigova Mitsubishi, smatram nepotrebnim baviti se pitanjem moguće štete u odnosu na funkcije svojstvene tim žigovima, što je pitanje koje ima smisla samo ako je došlo do njegove uporabe.
70. Ako, suprotno tomu, u pojam uporabe koju nositelj žiga može zabraniti ulaze radnje kao što su to one koje smo sada analizirali, valjalo bi ispitati je li povrijeđena funkcija žiga kojom se označava podrijetlo proizvoda(54). To bi prije bilo činjenično pitanje, koje bi trebao razjasniti sud koji je uputio zahtjev, uzimajući u obzir da su potrošači, zbog posebnosti viličara koji se upotrebljavaju u aktivnostima skladištenja ili sličnim aktivnostima, općenito, stručnjaci s većom sposobnošću prepoznavanja(55).
71. U tu svrhu, važan bi mogao biti podatak iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku: ako, kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev (drugo prethodno pitanje), unatoč promjeni robne marke proizvoda, potrošači i dalje doživljavaju proizvode kao da su Mitsubishijevi, čini se vjerojatnim da se ne stvara zabluda u pogledu njihova komercijalnog podrijetla(56).
C. Stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja
72. Na temelju dosad navedenoga, zaključujem da uklanjanje znaka s određenog proizvoda koji je njime bio obilježen nije uporaba žiga za čiju je provedbu neophodno odobrenje njegova nositelja. Postavljanje drugog znaka tom bi nositelju omogućilo zabraniti stavljanje na tržište proizvodâ kad bi promjena robne marke bila istovjetna ili slična izvornom znaku, međutim, ne navodi se da je do toga došlo u ovom predmetu.
73. Ako je tako, poteškoće koje se odnose na primjenu carinskog prava zapravo nisu toliko važne za ovaj spor. U načelu, dok se roba nalazi u carinskom skladištu, na nju se ne primjenjuju prava žiga zaštićena u Uniji. Osim toga, pitanja koja se odnose na prvo stavljanje na tržište robe u EGP‑u, s aspekta prava žiga, pojavljuju se samo kad je riječ o proizvodima obilježenim razlikovnim znakom za koji njegov nositelj smatra da je povrijeđen. Ako se, suprotno tomu, radi o robi bez tog znaka, ponavljam, nositelj uklonjenog žiga u svojem se odgovoru više ne može pozivati na to pravo (eventualno se može pozivati na druga prava).
74. U svakom slučaju, podredno ću se očitovati o preostalim istaknutim argumentima.
1. Argument o povredi zakona
75. Mitsubishi tvrdi da se postupcima uklanjanja i promjene robne marke povrjeđuje njegovo pravo na nadzor prvog stavljanja na tržište proizvoda obilježenih njegovim žigom(57), u mjeri u kojoj je njihov jedini cilj izbjegavanje ili neutraliziranje tog prava. U prilog svojoj tezi poziva se na odlomak iz presude TOP Logistics i dr.(58)
76. Argument o povredi zakona nije lako dokaziv. Naime, sud koji je uputio zahtjev svoja pitanja ni ne postavlja na taj način. Međutim, s obzirom na to da je navedeni sud prvo pitanje (o uklanjanju robne marke) proširio na pitanje o uvozu ili stavljanju na tržište EGP‑a robe nakon promjene njezine robne marke, nema prepreka za ispitivanje jesu li carinski propisi, u ovom predmetu, mogli biti upotrijebljeni na prijevaran način.
77. Sud je utvrdio da se stranke ne mogu s namjerom prijevare ili zloporabe pozivati na pravna pravila Unije(59). Kako bi se to moglo utvrditi:
– „iz svih objektivnih okolnosti mora proizlaziti da, unatoč formalnom poštovanju pretpostavki predviđenih propisom Unije, željeni cilj tog propisa nije postignut”,
– „mora biti vidljivo da postoji namjera postizanja nedopuštene koristi putem pravila prava Unije kroz umjetno stvaranje uvjeta potrebnih za postizanje tog cilja”(60).
78. Naime, iako Duma i GSI uklanjanjem robne marke i kasnije promjenom robne marke mogu u EGP unijeti viličare koje je najprije proizveo Mitsubishi, oni to čine usklađujući ih s tehničkim zahtjevima svojstvenim pravu Unije. Osim toga, valja istaknuti da ih ne prodaju služeći se žigom (i drugim razlikovnim znakovima) tog proizvođača, nego vlastitima.
79. Duma i GSI stoga ne povrjeđuju pravo nositelja registriranog žiga koje se primjenjuje kada su proizvodi koji se unose još obilježeni tim žigom. To proizlazi iz članka 5. stavka 3. točke (c) Direktive 2008/95 („uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom”)(61).
80. Upućivanje na presudu TOP Logistics i dr.(62) u biti ne pomaže Mitsubishiju. U njoj se govori o pravu nositelja žiga na kontrolu prvog stavljanja na tržište u EGP‑u proizvoda zaštićenih tim žigom. U tom je predmetu roba puštena u slobodni promet te je naknadno stavljena u suspenzivni trošarinski postupak, što nije slučaj u ovom predmetu. Osim toga, postupci kojima Duma i GSI podvrgavaju viličare eventualno bi mogli biti obuhvaćeni člankom 531. Uredbe za provedbu Carinskog zakonika koji, osobito, priznaje uobičajene oblike rukovanja koji se sastoje od „stavljanj[a] i zamjen[e] marki”(63).
81. Ukratko, smatram da tuženici nisu povrijedili zakon ili zloupotrijebili pravo jer:
– tijekom stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja, postupci koji se na nju primjenjuju imaju legitiman cilj (usklađivanje s tehničkim zahtjevima) te proizvodi pravno gledajući još nisu u EGP‑u;
– nositelj tih žigova ne može se usprotiviti puštanju u slobodni promet proizvoda, radi njihove potrošnje u EGP‑u, ako potrošač ne može uočiti njihove žigove kao takve;
– u tim okolnostima, položaj nositelja prije se može usporediti s onim u slučaju izravnog uvoza robe nakon uklanjanja i promjene robne marke izvan EGP‑a.
2. Uporaba robe u carinskom skladištu u trgovačkom prometu
82. Komisija, iako također ne navodi povredu zakona, smatra da bi, u slučaju postojanja razloga zbog kojih bi se moglo smatrati da se proizvodi mogu preusmjeriti potrošačima EGP‑a, trebalo govoriti o uporabi u trgovačkom prometu i, stoga, o povredi prava žiga, unatoč carinskom postupku u kojem se nalaze(64). U prilog toj tezi navodi neke presude Suda.
83. Tri presude koje je navela Komisija odnosile su se na piratsku robu (kopije ili imitacije), krivotvorenu robu (proizvodi obilježeni žigom nositelja koji ih nije proizveo)(65) ili originalnu robu, ali na kojoj je i dalje bio žig proizvođača, koja je dolazila iz trećih zemalja i koja je bila stavljena u suspenzivni postupak. U svim tim slučajevima, pitanja su se odnosila na to može li se nositelj prava žiga usprotiviti prodaji (ili ponudi na prodaju) koja je izvršena kada se proizvod nalazio u suspenzivnom postupku, samo zbog rizika da bude stavljena na tržište u EGP‑u(66).
84. Međutim, u predmetnom slučaju, s jedne strane, iz navoda suda koji je uputio zahtjev proizlazi da roba obilježena znakom proizvođača (Mitsubishi) nije bila predmet prodaje ni ponude na prodaju u EGP‑u, dok se nalazila u postupku carinskog skladištenja. Osim toga, u tom je pogledu na nositelju prava žiga da dokaže okolnosti kojima se opravdava ostvarivanje prava na zabranu (članak 5. Direktive 2008/95 i članak 9. Uredbe br. 207/2009), utvrđivanjem puštanja u slobodni promet ili pak ponude na prodaju ili prodaje robe koja nije roba Zajednice obilježene njegovim znakom(67).
85. Stoga, sve dok se ne pruži ta vrsta dokaza, roba u postupku carinskog skladištenja ne može, samo na temelju te činjenice, povrjeđivati prava industrijskog vlasništva(68). Osim toga, tijekom njezina smještanja u tom postupku, može podlijegati uobičajenim rukovanjima koja su zakonom priznata kao zakonita u skladu s člankom 141. Carinskog zakonika i već navedenog članka 531. Uredbe za provedbu Carinskog zakonika.
86. S druge strane, u navedena tri predmeta, opasnost preusmjeravanja robe europskim potrošačima proizlazila je iz toga što se roba, u slučaju ponude na prodaju ili preprodaje klijentima, mogla unijeti u EGP sa znakom izvornog proizvođača, što bi doista dovelo do povrede prava žiga. Suprotno tomu, u ovom predmetu nije bilo te okolnosti: nakon što su na robi primijenjeni postupci (među ostalim, uklanjanja i promjene robne marke) dok se nalazila u suspenzivnom postupku, roba se nije trebala naći na tržištu s drugom istovjetnom robom obilježenom istim znakom.
87. Osim toga, postojala je mogućnost da Duma obrađene viličare izveze u treće zemlje(69), što u svakom slučaju ne bi utjecalo na pravo nositelja žiga, sve dok ne bi bili predmet ranijeg puštanja u slobodan promet. U tim okolnostima, prihvaćanje oduzimanja robe pretpostavljalo bi povredu prava žiga, što nije u skladu s ranije navedenom sudskom praksom.
88. Komisija se isključivo usredotočuje na stavljanje proizvoda na tržište(70), bez uzimanja u obzir postoje li na njima žigovi, u trenutku njihova mogućeg ulaska u EGP. Smatram da je taj podatak važan. Pravna fikcija da se roba u carinskom skladištu ne nalazi na tržištu EGP‑a navedenu robu približava proizvodima koji su izravno uvezeni iz trećih zemalja, a na kojima je također provedeno uklanjanje i promjena robne marke: u tim okolnostima, nositelj žiga također se ne bi mogao pozvati na radnju označavanja radi zaustavljanja takve robe, što treba ekstrapolirati na predmetni slučaj.
89. Drugim riječima: ako se nositelj žiga ne može usprotiviti uvozu u EGP svoje vlastite robe, nakon uklanjanja i promjene robne marke od treće strane bez njegova odobrenja, pod uvjetom da nema uporabe njegova registriranog znaka, to ne može učiniti ni sa svojom originalnom robom na koju je primijenjen taj isti oblik rukovanja u postupku carinskog skladištenja koja je, prema definiciji, roba koja nije roba Zajednice.
D. Zaštita u okviru propisa o nepoštenom tržišnom natjecanju
90. Zajedno sa zavaravajućim i komparativnim oglašavanjem(71), pravom je Unije djelomično usklađeno pravo o nepoštenom tržišnom natjecanju kad je riječ o poslovnim praksama poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču(72).
91. Suprotno tomu, za nepoštene radnje među trgovcima trenutačno ne postoji posebno uređenje u okviru Unije. Protiv njih se može boriti u okviru nacionalnih propisa koji se primjenjuju u svakoj državi članici. Ne može se tvrditi, kao što je to Komisija učinila na raspravi, da, zbog neusklađenosti pravila o nepoštenom tržišnom natjecanju među poduzetnicima u Uniji, pravo nositelja žiga treba ojačati sudskim putem. Postupno stvaranje unutarnjeg tržišta znači da treba prihvatiti da, u nedostatku mjera usklađivanja u nacionalnim pravima, među njima postoje razlike, koje su legitimne, sve dok se ta situacija ne ispravi zakonodavnim djelovanjem Unije.
92. Osim toga, iz uvodne izjave 13. Direktive 2008/95 proizlazi da su države članice vezane Pariškom konvencijom, čiji ih članak 10.bis obvezuje da osiguraju djelotvornu zaštitu od nepoštenog tržišnog natjecanja(73). Stoga se razumno može očekivati da sve države članice, unatoč razlikama, imaju zakonodavne odredbe kojima se nastoji postići taj cilj.
93. Postoje države članice(74) koje su primjenu odredbi Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi proširile na međusobne odnose trgovaca. Naime, u skladu s tom direktivom, uklanjanje žiga s proizvoda i njegova zamjena drugim žigom, vjerojatno i ovisno o okolnostima, moglo bi se podvesti pod opću odredbu članka 5. stavka 1. (kao „nepoštena poslovna praksa”) ili pod članak 5. stavak 4. točku (a) (kao „zavaravajuća praksa”).
94. U drugim pravnim porecima, kao što je njemački, u sudskoj se praksi obično smatra da slučajevi uklanjanja i promjene robne marke, načelno, mogu onemogućiti tržišno natjecanje (Wettbewerbsbehinderung), konkretno, kao prepreka prodaji (Absatzbehinderung) i oglašavanju (Werbebehinderung)(75).
95. Navođenjem tih primjera ne želim zadirati u mogućnosti kojima raspolaže sud koji je uputio zahtjev u okviru svojeg nacionalnog prava prilikom kvalificiranja postupanja koje je predmet spora. Samo otvaram perspektivu s koje se mogu raspoznati postupovni odgovori u odnosu na navodno nezakonito postupanje, izvan područja svojstvenog pravu žiga(76).
V. Zaključak
96. Slijedom navedenoga, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je postavio Hof van beroep Brussel (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija) odgovori na sljedeći način:
„Za potrebe članka 5. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima i članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Unije], to što treća strana bez odobrenja nositelja žiga uklanja znakove kojima je obilježena roba nije uporaba žiga:
– ako ta roba ranije nije stavljena na tržište u Europskom gospodarskom prostoru jer je smještena u carinsko skladište u kojem je izmijenjena kako bi je se uskladilo s tehničkim pravilima Unije i
– ako se uklanjanje znakova provodi radi uvoza ili stavljanja na tržište navedene robe u Europskom gospodarskom prostoru, koja je obilježena (novim) žigom, različitim od izvornog žiga.”