Language of document : ECLI:EU:T:2023:66

PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)

15. veljače 2023.(*)

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Bjelarusu – Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Uvrštenje i zadržavanje tužiteljeva imena na popisima – Pojam ‚osoba odgovorna za represiju’ – Pogreška u ocjeni – Proporcionalnost”

U predmetu T‑536/21,

Belaeronavigatsia, sa sjedištem u Minsku (Bjelarus), koju zastupa M. Michalauskas, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Vijeća Europske unije, koje zastupaju R. Meyer i S. Van Overmeire, u svojstvu agenata,

tuženika,

koje podupire

Europska komisija, koju zastupaju C. Giolito i M. Carpus Carcea, u svojstvu agenata,

intervenijent,

OPĆI SUD (peto vijeće),

u sastavu: J. Svenningsen, predsjednik, J. Laitenberger i M. Stancu (izvjestiteljica), suci,

tajnik: H. Eriksson, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 30. studenoga 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, društvo Belaeronavigatsia, traži poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2021/1001 od 21. lipnja 2021. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2021., L 219 I, str. 67.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/999 od 21. lipnja 2021. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2021., L 219 I, str. 55.) (u daljnjem tekstu zajedno nazvane: prvotni akti), Odluke Vijeća (ZVSP) 2022/307 od 24. veljače 2022. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2022., L 46, str. 97.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2022/300 od 24. veljače 2022. o provedbi članka 8.a Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu (SL 2022., L 46, str. 3.) (u daljnjem tekstu zajedno: akti o zadržavanju), u dijelu u kojem se ti akti (u daljnjem tekstu zajedno: pobijani akti) odnose na njega.

 Okolnosti spora i činjenice koje su nastale nakon podnošenja tužbe

2        Tužitelj, društvo Belaeronavigatsia, bjelorusko je poduzeće u državnom vlasništvu čija djelatnost uključuje regulaciju zračnog prostora i pružanje pomoći u zračnom prometu u Bjelarusu.

3        Ovaj se predmet odnosi na mjere ograničavanja koje Europska unija donosi od 2004. s obzirom na stanje u Bjelarusu u pogledu demokracije, vladavine prava i ljudskih prava. Konkretnije, povezan je s porastom neprekidnog kršenja ljudskih prava, kao i represije koja se brutalno provodi nad protivnicima režima predsjednika Lukašenka od predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020., u pogledu kojih je Unija smatrala da nisu u skladu s međunarodnim normama.

4        Vijeće Europske unije donijelo je 18. svibnja 2006. na temelju članaka [75. i 215. UFEU‑a] Uredbu Vijeća (EZ) br. 765/2006 od 18. svibnja 2006. o mjerama ograničavanja protiv predsjednika Lukašenka i određenih dužnosnika Bjelarusa (SL 2006., L 134, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 48.), a 15. listopada 2012., na temelju članka 29. UEU‑a, Odluku Vijeća 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2012., L 285, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 257.).

5        U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Odluke 2012/642 i člankom 2. stavkom 4. Uredbe br. 765/2006, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 1014/2012 od 6. studenoga 2012., s obzirom na to da se potonjom odredbom upućuje na prvonavedenu odredbu, zamrzavaju se sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji su u vlasništvu, koje drže ili koji su pod nadzorom, među ostalim, osoba, subjekata ili tijela odgovornih za teška kršenja ljudskih prava ili represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe ili čije aktivnosti na neki drugi način ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu (u daljnjem tekstu: sporan opći kriterij).

6        Prvotnim aktima tužiteljevo ime uvršteno je na popise osoba, subjekata i tijela na koje se odnose mjere ograničavanja navedene u Prilogu Odluci 2012/642 i Prilogu I. Uredbi br. 765/2006 (u daljnjem tekstu: popisi o kojima je riječ).

7        U prvotnim aktima, Vijeće je uvrštenje tužiteljeva imena na popise o kojima je riječ opravdalo sljedećim razlozima:

„Poduzeće u državnom vlasništvu BELAERONAVIGATSIA odgovorno je za kontrolu bjeloruskog zračnog prometa. Stoga snosi odgovornost za preusmjeravanje [leta] FR4978 u zračnu luku Minsk bez odgovarajućeg opravdanja 23. svibnja 2021. Cilj te politički motivirane odluke bilo je uhićenje i pritvaranje oporbenog novinara Ramana Prataseviča i Sofije Sapege i oblik je represije protiv civilnog društva i demokratske oporbe u Bjelarusu.

Poduzeće u državnom vlasništvu BELAERONAVIGATSIA stoga je odgovorno za represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe.”

8        Dopisom od 22. lipnja 2021. Vijeće je tužitelju uputilo pojedinačnu obavijest o uvrštenju njegova imena na popise o kojima je riječ, kojoj je priložilo primjerak prvotnih akata. U tom dopisu Vijeće je obavijestilo tužitelja da može podnijeti zahtjev za preispitivanje odluke o uvrštenju njegova imena na navedene popise i osporavati tu odluku pred Općim sudom.

9        Dopisom od 3. studenog 2021. tužitelj je osporavao uvrštenje svojeg imena na popise o kojima je riječ te je od Vijeća zatražio da provede preispitivanje.

10      Dopisom od 17. siječnja 2022. Vijeće je odgovorilo na tužiteljev zahtjev za preispitivanje te mu je dostavilo dokument WK 15389/2021 INIT. Tim dopisom obavijestilo je tužitelja o svojoj namjeri da zadrži njegovo ime na popisima o kojima je riječ i o mogućnosti da podnese primjedbe u tom pogledu do 2. veljače 2022.

11      Dopisima od 26. siječnja i od 1. veljače 2022. tužitelj je osporavao relevantnost dokaza prikupljenih u dokumentu WK 15389/2021 INIT te je od Vijeća zatražio da preispita uvrštenje njegova imena na popise o kojima je riječ.

12      Aktima o zadržavanju uvrštenje tužiteljeva imena na popise o kojima je riječ zadržalo se do 28. veljače 2023., pri čemu su razlozi kojima se to zadržavanje opravdalo bili sljedeći:

„Poduzeće u državnom vlasništvu Belaeronavigatsia odgovorno je za kontrolu bjeloruskog zračnog prometa. Stoga snosi odgovornost za preusmjeravanje [leta] FR4978 u zračnu luku Minsk bez odgovarajućeg opravdanja 23. svibnja 2021. Cilj te politički motivirane odluke bilo je uhićenje i pritvaranje oporbenog novinara Ramana Prataseviča i Sofije Sapege i oblik je represije protiv civilnog društva i demokratske oporbe u Bjelarusu.

Poduzeće u državnom vlasništvu Belaeronavigatsia stoga je odgovorno za represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe.”

13      Dopisom od 25. veljače 2022. Vijeće je odgovorilo na tužiteljeve dopise navedene u točki 11. ove presude te je tom tužitelju dostavilo dokumente WK 1795/2022 INIT i WK 1795/2022 ADD 1. Istim dopisom Vijeće je tužitelja obavijestilo o svojoj odluci da zadrži njegovo ime na popisima o kojima je riječ.

 Zahtjevi stranaka

14      Svojom tužbom podnesenom 1. rujna 2021. tužitelj je najprije osporavao prvotne akte u dijelu u kojem se odnose na njega. U podnesku podnesenom tajništvu Općeg suda 13. svibnja 2022. tužitelj je prilagodio svoj zahtjev kako bi se odnosio i na akte o zadržavanju u dijelu u kojem se odnose na njega.

15      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijane akte u dijelu u kojem se odnose na njega;

–        naloži Vijeću i Komisiji snošenje troškova.

16      Vijeće i Komisija od Općeg suda zahtijevaju da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

17      U potporu svojoj tužbi tužitelj ističe dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na pogrešci u ocjeni, a drugi na nepoštovanju načela proporcionalnosti.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni

18      U okviru tog tužbenog razloga tužitelj prigovara Vijeću da je smatralo da je sporan opći kriterij objektivan kriterij kojim se ne zahtijeva da se dokaže da su osoba ili subjekt na koje se odnose mjere ograničavanja imali namjeru sudjelovati u počinjenoj represiji. U tom pogledu, ne pozivajući se na nezakonitost spornog općeg kriterija, tužitelj u biti smatra da izraz „odgovorni za represiju” upotrijebljen u članku 4. stavku 1. točki (a) Odluke 2012/642 i u članku 2. stavku 4. Uredbe br. 765/2006 upućuje na to da navedeni kriterij podrazumijeva postojanje elementa namjere i stoga dokaz da su osoba ili subjekt na koje se odnose mjere ograničavanja imali namjeru sudjelovati u počinjenoj represiji koja im se stavlja na teret.

19      Stoga tužitelj tvrdi da Vijeće nije moglo samo dokazati materijalnu pripisivost preusmjeravanja leta FR4978 u zračnu luku Minsk (Bjelarus) 23. svibnja 2021. i da je također trebalo dokazati element namjere kod tužitelja, odnosno činjenicu da je svojim postupanjima namjerno sudjelovao u represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe. Budući da to nije dokazalo, Vijeće nije moglo smatrati da je postojala činjenična osnova dostatna za dokazivanje njegove namjere da sudjeluje u represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe.

20      Tužitelj tvrdi, kao prvo, da njegova postupanja nisu bila politički motivirana, nego da su, upravo suprotno, bila motivirana obvezama koje ima u području sigurnosti zračnog prometa kao poduzeće u državnom vlasništvu čija je zadaća regulacija zračnog prostora i pružanje pomoći u zračnom prometu u skladu s međunarodnim konvencijama u kojima je Bjelarus stranka. Tužitelj je stoga djelovao u skladu s Konvencijom o suzbijanju nezakonitih postupaka protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, sklopljenom u Montréalu (Kanada) 23. rujna 1971., te Konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, sklopljenom u Chicagu (Sjedinjene Američke Države) 7. prosinca 1944.

21      Tužitelj tvrdi, kao drugo, da su ga mogle izmanipulirati službe koje nisu dio njegova poduzeća, a koje su ga obavijestile o postojanju bombe na letu FR4978 i da, s obzirom na to da nije posjedovao popis putnika, nije imao razloga sumnjati na takvu manipulaciju. Okolnost koju tužitelj osporava, u skladu s kojom je poruku elektroničke pošte s dojavom o bombi zračna luka Minsk primila tek 24 minute nakon što je pilot na letu FR4978 bio obaviješten o toj dojavi, ne isključuje njegovu dobru vjeru s obzirom na to da je postupao isključivo na temelju informacija koje je primio od sigurnosnih službi zračne luke Minsk. Usto, ne može ga se smatrati odgovornim za preusmjeravanje leta FR4978 s obzirom na to da je on samo izdao preporuku pilotu, koji je sam donio odluku o slijetanju u Bjelarus.

22      Vijeće, koje podupire Komisija, osporava tužiteljeve argumente.

23      Valja podsjetiti na to da se, skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Odluke 2012/642 i člankom 2. stavkom 4. Uredbe br. 765/2006, zamrzavaju sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji su u vlasništvu, koje drže ili koji su pod nadzorom, među ostalim, osoba, subjekata ili tijela odgovornih za teška kršenja ljudskih prava ili represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe ili čije aktivnosti na neki drugi način ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu.

24      Kad je riječ o prirodi spornog općeg kriterija, valja utvrditi da se izraz „odgovorni za represiju”, upotrijebljen u članku 4. stavku 1. točki (a) Odluke 2012/642 i u članku 2. stavku 4. Uredbe br. 765/2006, ne definira ni tim odredbama, ni drugim odredbama Odluke 2012/642 ili Uredbe br. 765/2006.

25      Slijedom toga, značenje i doseg navedenog izraza treba utvrditi u skladu s njegovim uobičajenim značenjem u svakodnevnom jeziku, uzimajući u obzir kontekst u kojem se upotrebljava te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presude od 10. ožujka 2005., EasyCar, C‑336/03, EU:C:2005:150, t. 21. i navedenu sudsku praksu i od 7. svibnja 2019., Njemačka/Komisija, T‑239/17, EU:T:2019:289, t. 40. i navedena sudska praksa).

26      U tom pogledu, kao prvo, valja utvrditi da se u svakodnevnom jeziku izrazom „odgovoran za” označuje osoba čije su radnje i/ili aktivnosti dovele do posljedice s kojom je počinitelj tih radnji i/ili aktivnosti bio upoznat ili za koju je razumno morao znati.

27      Kao drugo, iz konteksta u kojem se upotrebljava izraz „odgovorni za represiju”, a osobito iz upotrebe u članku 4. stavku 1. točki (a) Odluke 2012/642 i članku 2. stavku 4. Uredbe br. 765/2006 teksta „osoba, subjekata ili tijela odgovornih za […] represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe ili čije aktivnosti na neki drugi način ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu”, proizlazi da je normativna namjera bila da se spornim općim kriterijem općenito obuhvate sve osobe, svi subjekti ili sva tijela čije aktivnosti ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu. Usto, uporaba sintagme „na neki drugi način” u drugom dijelu navedenih odredbi dokazuje normativnu namjeru da se represija protiv civilnog društva i demokratske oporbe smatra vrstom aktivnosti koja ozbiljno sprečava razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu. Naposljetku, upotreba izraza „aktivnosti” pokazatelj je normativne namjere da se obuhvate osobe, subjekti ili tijela čije aktivnosti ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu zato što te aktivnosti pridonose navedenim preprekama, neovisno o tome postoji li element namjere u tom pogledu.

28      Kao treće, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići Odlukom 2012/642 i Uredbom br. 765/2006, valja najprije podsjetiti na to da su, u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b) UEU‑a, učvršćivanje i podrška demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i načelima međunarodnog prava na međunarodnoj sceni jedan od ciljeva Unije u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP).

29      U ovom slučaju, kao što proizlazi iz uvodne izjave 1. Odluke 2012/642, mjere ograničavanja protiv Bjelarusa donesene su zbog trajnog nepoštovanja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u toj zemlji. Cilj navedenih mjera jest vršenje pritiska na režim predsjednika Lukašenka kako bi okončao kršenje ljudskih prava i represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe.

30      Međutim, valja utvrditi da pristup koji se sastoji od usmjerenosti na osobe, subjekte i tijela čije radnje i/ili aktivnosti pridonose represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe dosljedno odgovara cilju navedenom u točki 29. ove presude i u svakom se slučaju ne može smatrati neprikladnim u odnosu na cilj koji se želi postići (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 147.). Naime, radnje i/ili aktivnosti koje pridonose kršenju ljudskih prava i represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe trebaju prestati ne samo u slučaju u kojem su te radnje i/ili te aktivnosti bile počinjene namjerno, nego i u slučaju u kojem se nijedan element namjere ne može utvrditi kod njihovih počinitelja.

31      S obzirom na prethodno navedeno, sporan opći kriterij treba tumačiti na način da su za represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe odgovorne osobe, subjekti ili tijela čije radnje i/ili aktivnosti pridonose navedenoj represiji, neovisno o njihovoj namjeri, od trenutka kada su upoznati s posljedicama svojih radnji i/ili aktivnosti ili da za njih razumno moraju znati.

32      U tom pogledu, valja naglasiti da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, mjere ograničavanja nisu kaznene mjere koje zahtijevaju da se dokaže element namjere kod počinitelja radnji i/ili aktivnosti o kojima je riječ.

33      Naime, zamrzavanje tužiteljevih financijskih sredstava i gospodarskih izvora nije upravna sankcija niti ulazi u područje primjene članka 49. stavka 1. prve rečenice Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

34      Kao prvo, nijednom odredbom prava Unije ne daje se kaznena konotacija mjerama ograničavanja zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora poduzetim protiv osobe, subjekta ili tijela na temelju odredbi koje se odnose na ZVSP. Naime, te mjere čine ciljane preventivne mjere čiji je cilj, u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b) UEU‑a, učvršćivanje i podrška demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i načelima međunarodnog prava.

35      Kao drugo, odredbe iz Odluke 2012/642 kojima se uvodi režim zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora nemaju za cilj ni kažnjavanje ni sprečavanje ponavljanja određenog ponašanja. Njihov je jedini cilj očuvanje imovine koju drže osobe, subjekti i tijela iz članka 4. stavka 1. točke (a) Odluke 2012/642, u skladu s ciljevima navedenima u članku 21. stavku 2. točki (b) UEU‑a (vidjeti po analogiji presudu od 27. veljače 2014., Ezz i dr./Vijeće, T‑256/11, EU:T:2014:93, t. 78. i navedena sudska praksa). Financijska sredstva i imovina zainteresiranih osoba stoga nisu oduzeta, nego preventivno zamrznuta.

36      Kao treće, učinci tih odredbi vremenski su ograničeni i opozivi. Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora koje se njima predviđa, na temelju članka 8. Odluke 2012/642, primjenjuje se tijekom određenog razdoblja i Vijeće, koje osigurava stalno praćenje stanja, ga u svakom trenutku može odlučiti okončati.

37      Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, sporan opći kriterij stoga je objektivan kriterij, povezan s radnjama i/ili aktivnostima osobe na koje se odnose mjere ograničavanja, kojim se stoga ne zahtijeva da se dokaže da je ta osoba imala namjeru sudjelovati, poduzimanjem predmetnih radnji i/ili provođenjem predmetnih aktivnosti, u represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe u Bjelarusu.

38      U ovom slučaju, dovoljno je stoga da spis Vijeća sadržava skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati da su radnje koje se stavljaju na teret tužitelju u okviru preusmjeravanja leta FR4978 pridonijele represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe u Bjelarusu i da je tužitelj bio upoznat s tom posljedicom svojih radnji ili je za nju morao razumno znati.

39      U tom pogledu, valja utvrditi da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, ni činjenica da je radnja koja mu se stavlja na teret jednokratna, ni činjenica da je on pravna osoba javnog prava čija je zadaća regulacija zračnog prostora i pružanje pomoći u zračnom prometu u Bjelarusu ne može utjecati na opseg sudskog nadzora i na teret dokazivanja koji je na Vijeću, s obzirom na to da se ni u članku 29. UEU‑a ni u članku 215. UFEU‑a ni u pobijanim aktima donesenima na temelju tih odredbi ne razlikuju jednokratne ili ponovljene sporne radnje i/ili aktivnosti niti se radnje i/ili aktivnosti fizičkih ili pravnih osoba na koje se mogu primijeniti mjere ograničavanja razlikuju s obzirom na njihovu prirodu.

40      Kad je riječ o opsegu navedenog nadzora, iz sudske prakse proizlazi da učinkovitost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje zahtijeva da se sud Unije uvjeri u to da se odluka kojom su donesene ili zadržane mjere ograničavanja, koja osobu ili subjekt o kojima je riječ osobno pogađa, temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi (presuda od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 119.). Ocjenu dovoljno čvrste činjenične osnove koju je utvrdilo Vijeće treba provesti tako da se dokazi i podaci ne ispitaju izdvojeno, nego u kontekstu u kojem su smješteni. Naime, Vijeće je ispunilo obvezu u pogledu tereta dokazivanja ako je sudu Unije predočilo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati postojanje dovoljne veze između osobe koja podliježe mjeri zamrzavanja financijskih sredstava i režima ili općenito stanja protiv kojega se vodi borba (vidjeti presudu od 20. srpnja 2017., Badica i Kardiam/Vijeće, T‑619/15, EU:T:2017:532, t. 99. i navedenu sudsku praksu).

41      U ovom slučaju, valja utvrditi da se stranke slažu da je tužitelj bjelorusko poduzeće u državnom vlasništvu čija je zadaća regulacija zračnog prostora i pružanje pomoći u zračnom prometu u Bjelarusu i da je on izdao preporuku, posredstvom kontrolora zračnog prometa koji je bio u kontaktu s pilotom na letu FR4978 (u daljnjem tekstu: kontrolor zračnog prometa), da se zrakoplov preusmjeri u zračnu luku Minsk i da ondje sleti, čime se omogućilo da bjeloruska tijela uhite novinara i člana oporbe Ramana Prataseviča i Sofiju Sapegu.

42      U tom pogledu, osobito valja naglasiti da iz transkripcije komunikacije između pilota na letu FR4978 i kontrolora zračnog prometa koju su dostavila bjeloruska tijela i čiji je sadržaj prenesen u članku objavljenom 25. svibnja 2021. na internetskoj stranici Reuters, koja je dio dokaza Vijeća prikupljenih u dokumentu WK 6825/2021 INIT na kojima se temelji uvrštenje tužiteljeva imena na popise o kojima je riječ u prvotnim aktima, proizlazi da preporuka o preusmjeravanju u zračnu luku Minsk nije došla ni od zračnog prijevoznika zaduženog za navedeni let, ni od zračne luke polaska ili dolaska, nego isključivo od tužitelja.

43      Osim toga, iz nekoliko novinskih članaka prikupljenih u dokumentu WK 6825/2021 INIT proizlazi da je preusmjeravanje leta FR4978 dovelo do uhićenja novinara i člana oporbe Ramana Prataseviča i Sofije Sapege, koji su bili putnici na navedenom letu.

44      Stoga, informacije kojima je Vijeće raspolagalo u trenutku donošenja prvotnih akata čini skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija koje dokazuju da bez tužiteljeve preporuke za slijetanje u zračnu luku Minsk let FR4978 ne bi bio preusmjeren u tu zračnu luku i da je to preusmjeravanje dovelo do uhićenja novinara i člana oporbe Ramana Prataseviča i Sofije Sapege.

45      To uhićenje stoga jest čin represije protiv civilnog društva i demokratske oporbe, s obzirom na to da je, kao što to proizlazi iz dokaza koje je podnijelo Vijeće, novinar i član oporbe Raman Pratasevič bio uhićen jer su ga bjeloruska tijela optužila za terorizam zbog njegovih aktivnosti kao novinara i protivnika režima predsjednika Lukašenka. Usto, iz dokaza koje je podnijelo Vijeće proizlazi da je do tog uhićenja došlo nakon predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020., u pogledu kojih je Unija smatrala da nisu u skladu s međunarodnim standardima i nakon kojih je uslijedio porast neprekidnih kršenja ljudskih prava, kao i represije koja se brutalno provodi nad protivnicima režima predsjednika Lukašenka.

46      Kad je riječ o zadržavanju uvrštenja tužiteljeva imena na popisima o kojima je riječ, valja utvrditi da informacije koje su postale dostupne nakon donošenja prvotnih akata, odnosno različiti novinski članci preuzeti u dokumentu WK 15389/2021 INIT, preliminarno izvješće koje je 7. siječnja 2022. objavila Organizacija za međunarodno civilno zrakoplovstvo (ICAO) nakon prve činjenične istrage u pogledu prisilnog slijetanja leta FR4978, preuzeto u dokumentima WK 1795/2022 INIT i WK 795/2022 INIT, kao i iskaz kontrolora zračnog prometa koji su uzela poljska pravosudna tijela i transkripcija zvučnog zapisa razgovora koje je taj kontrolor snimio, a koji su se odvili u kontrolnom tornju tijekom događajâ, preuzeti u dokumentu WK 1795/2022 ADD 1, samo potvrđuju i pojašnjuju činjenične elemente koji su bili dostupni prilikom donošenja prvotnih akata. Stoga, iz tih dokaza proizlazi da je poruka elektroničke pošte s dojavom o bombi, koju je među ostalim primila zračna luka Minsk, a koju je navodno poslala organizacija Hamas, što je ona ubrzo opovrgnula, poslana nakon što je pilot obaviješten o toj navodnoj dojavi. Usto, tužitelj je fazu uzbune proglasio tek u trenutku u kojem je pilot poslao poruku o nevolji „Mayday” i obavijestio kontrolora zračnog prometa o odluci o slijetanju u zračnu luku Minsk.

47      Nadalje, valja istaknuti da, iako je bilo objavljeno 19. srpnja 2022. odnosno nakon donošenja akata o zadržavanju, konačnim izvješćem ICAO‑a potvrđuju se informacije koje se navode u preliminarnom izvješću ICAO‑a od 7. siječnja 2022. (vidjeti u pogledu mogućnosti pozivanja na informacije koje su dostavljene tijekom sudskog postupka presudu od 28. veljače 2019., Souruh/Vijeće, T‑440/16, neobjavljenu, EU:T:2019:115, t. 93. i navedenu sudsku praksu).

48      Kad je riječ o tužiteljevim argumentima u skladu s kojima su, kao prvo, njega mogle izmanipulirati službe koje nisu dio njegova poduzeća, a koje su ga obavijestile o postojanju bombe na letu FR4978 i, kao drugo, s obzirom na to da nije posjedovao popis putnika, nije imao razloga sumnjati na takvu manipulaciju, valja utvrditi da iz sadržaja spisa, a osobito iz iskaza kontrolora zračnog prometa koji su uzela poljska pravosudna tijela, koji je usto preuzet u konačnom izvješću ICAO‑a od 19. srpnja 2022., proizlazi da su tužiteljeva upravna tijela kao i njegovo osoblje o kojem je riječ bili u potpunosti upoznati s tim da sudjeluju u radnji čiji je cilj preusmjeravanje leta FR4978 u zračnu luku Minsk zbog razloga koji ni na koji način nisu povezani sa sigurnošću zračnog prometa.

49      Najprije, kontrolor zračnog prometa izjavio je da su tužiteljev glavni direktor, u pratnji nepoznate osobe, za koju je tužitelj na raspravi potvrdio da je član bjeloruskog Odbora za državnu sigurnost (KGB), puno prije ulaska leta FR4978 u bjeloruski zračni prostor došli razgovarati s njegovim nadređenim i da ga je zatim taj nadređeni obavijestio o tome da se zrakoplov u kojem je bomba očekuje u bjeloruskom zračnom prostoru, ali da mu je zabranjeno o tome odmah obavijestiti predmetni zrakoplov, s obzirom na to da postoji rizik da će taj zrakoplov htjeti sletjeti u najbližu zračnu luku ili u susjednom zračnom prostoru u kojem se u tom trenutku nalazio, u ovom slučaju u Ukrajini.

50      Nadalje, kontrolor zračnog prometa naveo je da mu je njegov nadređeni naložio da pilotu na letu FR4978 prenese informaciju da će bomba koja se nalazi u zrakoplovu eksplodirati iznad Vilniusa (Litva) i da je zatim nepoznata osoba za koju je sumnjao da je član KGB‑a ostala cijelo vrijeme sjediti kraj njega, pri čemu mu je govorila kako da odgovara na pitanja koja je postavljao pilot na letu FR4978. Stoga je kontrolor zračnog prometa po uputi te osobe priopćio navedenom pilotu da je informacija o bombi došla od sigurnosnih službi, da je u tom pogledu poslana poruka elektroničke pošte i da je oznaka upozorenja crvena. Nakon što je navedeni pilot poslao poruku o nevolji „Mayday” i započeo slijetanje prema zračnoj luci Minsk, navedena osoba razmijenila je telefonske poruke s trećom osobom u kojima joj je potvrdila da je pilot odlučio sletjeti u zračnu luku Minsk.

51      Osim toga, iz spisa proizlazi da je nekoliko dana nakon preusmjeravanja leta FR4978 kontrolor zračnog prometa bio pozvan u prostore tužitelja, gdje su njegovi nadređeni od njega zahtijevali da izmijeni svoju izjavu na način da se u njoj ne otkrivaju nedosljednosti u kronologiji događaja.

52      Naposljetku, iz spisa proizlazi da su američka tijela vodila vlastitu istragu koja je dovela do toga da je velika porota Saveznog okružnog suda južnog okruga New Yorka (Sjedinjene Američke Države) podignula optužnicu u pogledu preusmjeravanja leta FR4978 protiv četiriju bjeloruskih dužnosnika, odnosno tužiteljeva glavnog direktora i zamjenika glavnog direktora, kao i dvojice agenata KGB‑a. U navedenom se aktu među ostalim navodi da su te osobe bili ključni sudionici u zavjeri čiji je cilj bio preusmjeravanje leta FR4978 u zračnu luku Minsk, da su surađivale s tužiteljevim osobljem kako bi se poslala lažna dojava o bombi na letu FR4978 s ciljem njegova preusmjeravanja i da su zatim krivotvorile izvješća kako bi prikrile svoje postupke.

53      S obzirom na prethodno navedeno i uzimajući u obzir politički kontekst u Bjelarusu u vrijeme nastanka činjenica, koji obilježava porast neprekidnog kršenja ljudskih prava, kao i represije koja se brutalno provodi nad protivnicima režima predsjednika Lukašenka od predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020., u pogledu kojih se smatralo da nisi u skladu s međunarodnim normama, tužitelj je morao znati, barem razumno, da su radnje koje je poduzeo radi preusmjeravanja leta FR4978 u Minsk, zbog razloga koji ni na koji način nisu povezani sa sigurnošću zračnog prometa, pridonijele represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe.

54      Prema tome, Vijeće je smatralo, a da pritom nije počinilo pogrešku u ocjeni, da je tužitelj zbog sudjelovanja u preusmjeravanju leta FR4978, kao javno poduzeće čija je zadaća regulacija zračnog prostora i pružanje pomoći u zračnom prometu u Bjelarusu, odgovoran za represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe u Bjelarusu.

55      Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje tužiteljevim argumentima.

56      Naime, kao prvo, kad je riječ o argumentu u skladu s kojim, s obzirom na članak 20. Povelje, uzimanje u obzir objektivnog sudjelovanja tužitelja u preusmjeravanju leta FR4978 treba dovesti do automatskog kažnjavanja svih onih čija je ključna uloga dokazana, uključujući pilota na navedenom letu, valja istaknuti da Vijeće i dalje slobodno može, u okviru izvršavanja ovlasti koje mu se dodjeljuju UFEU‑om, ocijeniti načine na koje će se provoditi odluke donesene u skladu s glavom V. poglavljem 2. UEU‑a, uključujući utvrđivanje osoba na koje se odnosi eventualno donošenje pojedinačnih mjera ograničavanja na temelju članka 215. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2013., Bank Melli Iran/Vijeće, T‑35/10 i T‑7/11, EU:T:2013:397, t. 194.).

57      Usto, suprotno onomu što je tužitelj tvrdio na raspravi, tumačenje spornog općeg kriterija kako je izneseno u točki 31. ove presude ne podrazumijeva da je svaka radnja i/ili svaka aktivnost koja jednako pridonosi represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe obuhvaćena tim kriterijem neovisno o njezinoj materijalnoj kvalifikaciji. Naime, objektivnost tog kriterija nužno treba utvrditi u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Odluke 2012/642 i člankom 2. stavkom 4. Uredbe br. 765/2006, koji se odnose samo na radnje i/ili aktivnosti koje se mogu kvalificirati kao činovi represije, čime se isključuju radnje koje zbog svoje prirode nemaju nikakvu usku vezu s represijom protiv civilnog društva i demokratske oporbe.

58      Kao drugo, kad je riječ o tužiteljevu argumentu koji se temelji na presudi od 30. rujna 2021., Revizorski sud/Pinxten (C‑130/19, EU:C:2021:782), i u skladu s kojim, s jedne strane, samo su neki od njegovih predstavnika i zaposlenika stvarno bili uključeni u prethodno navedeno preusmjeravanje i, s druge strane, kažnjavanje člana institucije koji je počinio povredu ne treba se automatski odraziti na cjelokupnu instituciju, valja utvrditi da, kao što to pravilno navodi Vijeće, postoji razlika u prirodi između, s jedne strane, radnje koju je počinio samo službenik ili član institucije koji je djelovao u vlastitom interesu i na štetu institucije kojoj pripada i, s druge strane, kao u ovom slučaju, radnje koju počine službenici javne ustanove u njezino ime, u okviru zadaća koje su im povjerene, upotrebom sredstava i ovlasti predmetnog poduzeća. Taj se tužiteljev argument stoga ne može prihvatiti.

59      Kao treće, kad je riječ o argumentu u skladu s kojim se donošenje mjera ograničavanja treba temeljiti na tvrdnjama o sustavnom kršenju ljudskih prava, valja utvrditi da se općim spornim kriterijem propisuje da samo radnje i/ili aktivnosti takve prirode mogu dovesti do donošenja mjera ograničavanja. Usto, u svakom slučaju, preusmjeravanje leta FR7948 radi uhićenja novinara i člana oporbe Ramana Prataseviča i Sofije Sapege ne može se odvojiti od konteksta kojim je obuhvaćeno, odnosno od konteksta predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020., u pogledu kojih je Unija smatrala da nisu u skladu s međunarodnim normama i nakon kojih je uslijedio porast neprekidnog kršenja ljudskih prava, kao i represije koja se brutalno provodi nad protivnicima režima predsjednika Lukašenka.

60      Kao četvrto, kad je riječ o argumentu u skladu s kojim je Vijeće donijelo mjere ograničavanja protiv tužitelja iako ICAO još nije donio svoje zaključke i iako Sjedinjene Američke Države nisu donijele takve mjere, valja utvrditi, poput Vijeća, da se načelu pretpostavke nedužnosti, kojim se zahtijeva da se svatko optužen za kazneno djelo smatra nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, ne protivi donošenje mjera ograničavanja, s obzirom na to da one nisu kaznene prirode, kao što se to navodi u točkama 34. i 35. ove presude.

61      S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da prvi tužbeni razlog nije osnovan i stoga ga treba odbiti.

 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti

62      U okviru tog tužbenog razloga, tužitelj tvrdi da je Vijeće povrijedilo načelo proporcionalnosti.

63      Kao prvo, bilo bi neproporcionalno da se za ista djela istodobno kazne tužitelj i njegov upravitelj. Usto, čak i ako su članovi njegova osoblja počinili povrede, tužitelj ne bi trebao biti kažnjen jer on ne treba odgovarati za postupanja koja predstavljaju povrede i koja su odvojiva od službe.

64      Kao drugo, prema tužiteljevu mišljenju, mjere ograničavanja koje su donesene protiv njega mogu ugroziti njegovu zadaću pružanja međunarodne javne usluge. Konkretno, te ga mjere mogu spriječiti u snošenju tekućih troškova, u otplati njegovih dugova prema nekoliko tijela i poduzeća i u financiranju ulaganja potrebnih za poboljšanje kvalitete njegovih usluga.

65      U tom pogledu, tužitelj tvrdi da se ne mogu primijeniti izvanredna odobrenja za oslobađanje, predviđena člankom 3. Uredbe br.765/2006, Provedbenom uredbom br. 2021/999 i člankom 5. Odluke 2021/1001. Neizvedivost navedenih odobrenja osobito se objašnjava činjenicom da su neprilagođena strukturnoj prirodi ulaganja u sektor sigurnosti zračnoga prometa.

66      Vijeće, koje podupire Komisija, osporava tužiteljeve argumente.

67      Najprije valja podsjetiti na to da je načelo proporcionalnosti jedno od općih načela prava Unije i njime se zahtijeva da mjere koje se provode odredbom prava Unije budu primjerene za ostvarivanje legitimnih ciljeva propisa o kojem je riječ i da ne prekoračuju ono što je nužno za njihovo ostvarivanje (vidjeti presudu od 13. ožujka 2012., Melli Bank/Vijeće, C‑380/09 P, EU:C:2012:137, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

68      U odnosu na to, u sudskoj je praksi pojašnjeno da je, u pogledu sudskog nadzora poštovanja načela proporcionalnosti, zakonodavcu Unije potrebno priznati široku diskrecijsku ovlast u područjima kao što je ZVSP, koja uključuju njegovo sudjelovanje u političkim, gospodarskim i socijalnim odlukama i u kojima on treba izvršiti složene ocjene. Prema tome, samo očita neprikladnost mjere donesene u tim područjima, u odnosu na cilj koji nadležna institucija želi postići, može utjecati na zakonitost te mjere (vidjeti presudu od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 146. i navedenu sudsku praksu).

69      Točno je da su prava stranke o kojoj je riječ ograničena u određenoj mjeri zbog mjera ograničavanja koje se u odnosu na nju primjenjuju, s obzirom na to da ne može, među ostalim, raspolagati svojim financijskim sredstvima koja se eventualno nalaze na državnom području Unije niti ih prenositi u Uniju, osim na temelju posebnih odobrenja. Isto tako, mjere koje se odnose na stranku o kojoj je riječ mogu ovisno o okolnostima uzrokovati određenu sumnju ili nepovjerenje njezinih partnera i klijenata prema njoj (vidjeti u tom smislu presudu od 23. rujna 2020., Kaddour/Vijeće, T‑510/18, EU:T:2020:436, neobjavljenu, t 174.).

70      Međutim, u ovom slučaju valja utvrditi da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, postoji razuman odnos između mjera ograničavanja koje su donesene pobijanim aktima i cilja koji se nastoji postići.

71      Naime, budući da, kao što je to navedeno u točkama 28. i 29. ove presude, taj cilj uključuje, među ostalim, promicanje demokracije, ljudskih prava i vladavine prava u Bjelarusu, pristup koji je usmjeren na osobe, subjekte i tijela čije radnje i/ili aktivnosti pridonose represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe u Bjelarusu dosljedan je navedenom cilju i u svakom se slučaju ne može smatrati neprikladnim u odnosu na cilj koji se njime nastoji postići.

72      Kad je riječ o argumentu koji se odnosi na činjenicu da se mjere istodobno odnose na tužitelja i na njegova upravitelja, valja podsjetiti na to da, kao što se to navodi u točki 56. ove presude, Vijeće i dalje slobodno može, u okviru izvršavanja ovlasti koje mu se dodjeljuju UFEU‑om, ocijeniti načine provedbe odluka donesenih u skladu s glavom V. poglavljem 2. UEU‑a, uključujući eventualno donošenje mjera ograničavanja na temelju članka 215. UFEU‑a, i da važnost cilja koji se nastoji postići pobijanim aktima opravdava to da se mjere ograničavanja odnose na sve osobe odgovorne za radnje i/ili aktivnosti koje pridonose represiji protiv civilnog društva i demokratske oporbe.

73      Kad je riječ o argumentu u skladu s kojim zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora može ugroziti njegovu ulogu međunarodne javne službe, valja utvrditi, poput Vijeća, da iz dokumenata koje je podnio tužitelj proizlazi da je on, unatoč uvođenju mjera o kojima je riječ, ostvario znatnu dobit 2019. i 2020. Usto, tužitelj nije podnio konkretne elemente o dugoročnim ulaganjima na koje se poziva ili o iznosima o kojima je riječ.

74      Naposljetku, kad je riječ o tužiteljevu argumentu u skladu s kojim izvanredno odobrenje za oslobađanje u praksi nije primjenjivo, dovoljno je utvrditi da tužitelj nije dokazao da je podnio zahtjev u tom smislu koji mu je odbijen i da nije podnio nijedan konkretan element kojim bi se dokazalo da je slično odobrenje nedostatno kako bi mu se omogućilo da izvršava svoje zadaće sigurnosti zračnoga prometa.

75      S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti tužiteljev drugi tužbeni razlog kao neosnovan te stoga i tužbu u cijelosti.

 Troškovi

76      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

77      U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.

78      U ovom slučaju, s obzirom na to da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova. Osim toga, kao institucija koja je intervenirala u postupak, Komisija snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Belaeronavigatsia snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Vijeća Europske unije.

3.      Europska komisija snosit će vlastite troškove.

Svenningsen

Laitenberger

Stancu

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. veljače 2023.

Potpisi:


*      Jezik postupka: francuski