Language of document :

Žalba koju je 22. srpnja 2022. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 11. svibnja 2022. u predmetu T-151/20, Češka Republika/Komisija

(predmet C-494/22 P)

Jezik postupka: češki

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: J.-P. Keppenne, T. Materne, P. Němečková, agenti)

Druge stranke u postupku: Češka Republika, Kraljevina Belgija, Republika Poljska

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine točku 1. izreke presude Općeg suda Europske unije od 11. svibnja 2022., Češka Republika/Komisija (T-151/20, EU:T:2022:281);

odbije tužbu u predmetu T-151/20, odnosno eventualno vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje o prigovorima koje nije dosad ispitivao;

ako Sud donese presudu kojom se postupak okončava – naloži Češkoj Republici snošenje troškova koje je imala Europska komisija u okviru postupaka pred Općim sudom Europske unije i Sudom ili, u slučaju da vrati predmet Općem sudu radi ponovnog postupka, odgodi odluku o troškovima do donošenja odluke kojom se postupak okončava.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbi žalitelj ističe dva žalbena razloga:

Prvo, Opći sud je povrijedio pravo prilikom tumačenja članka 6. stavka 3. točke (b) i članka 17. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/20001 od 22. svibnja 2000., kako je izmijenjena.

U tom pogledu Opći sud je povrijedio pravo prilikom tumačenja članka 6. stavka 3. navedene uredbe, kada je presudio da je iskazivanje iznosa koji odgovara iznosu utvrđenih prava utvrđenih na temelju članka 2. navedene uredbe na računima B čisto knjigovodstvena operacija, a rokovi toga iskazivanja se stoga moraju izračunavati ne od dana na koji je trebalo utvrditi sporna utvrđena prava u skladu s člankom 2. Uredbe br. 1150/2000, već od dana na koji su nadležna tijela Češke Republike ista uistinu utvrdila.

Posljedično, Opći sud je povrijedio pravo i kada je presudio da se Češka Republika može pozvati na mogućnost oslobođenja od obveze stavljanja na raspolaganje Komisiji spornog iznosa, na temelju članka 17. stavka 2. navedene uredbe (žalbeni razlog koji se odnosi na točke 85.-93. pobijane presude).

Drugo, Opći sud je povrijedio pravo i prilikom tumačenja članka 2. stavka 1. i članka 17. stavka 1. Uredbe br. 1150/2000 u vezi s člankom 217. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/921 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice i s člankom 325. UFEU-a, koji obvezuje države članice da suzbijaju financijske prijevare i sva druga nezakonita djelovanja koja su usmjerena protiv financijskih interesa Unije, kada je presudio da Češka Republika nije sa zakašnjenjem utvrdila dotične carine, kada to utvrđenje nije provela u danima koji su slijedili povratak predstavnice čeških carinskih tijela koja je sudjelovala u kontrolnoj misiji koju je provodio Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u Laosu u studenome 2007. (žalbeni razlog koji se odnosi na točke 94.-126. pobijane presude).

Stoga je Opći sud pogrešno ocijenio primjenu pravnog okvira, smatrajući da on Češkoj Republici omogućuje da čeka da joj OLAF ustupi dokaze prikupljene tijekom misije (i samim time da nije obvezna utvrditi Unijina prava na vlastita sredstva), što je uzrokovalo štetu financijskim interesima Unije. Opći sud je dužan primjenu prava Unije protumačiti na način da je Češka Republika u skladu s načelom dužne pažnje bila obvezna od OLAF-a neposredno po povratku svoje predstavnice iz kontrolne misije zatražiti dokaze prikupljene tijekom te misije, što bi joj omogućilo utvrđenje prava Unije na vlastita sredstva u danima po povratu češke predstavnice iz kontrolne misije u Laosu.

____________

1 Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. o provedbi Odluke br. 94/728/EZ, Euratom o sustavu vlastitih sredstava Zajednica (SL 2000., L 130, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 1., str. 12.)

1 SL 1992., L 302, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)