Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Europska komisija/Savezna Republika Njemačka
(predmet C-116/22)
Jezik postupka: njemačka
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Hermes, M. Noll-Ehlers, agenti)
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
utvrdi da je Savezna Republika Njemačka
povrijedila članak 4. stavak 4. Direktive 92/43/EEZ1 time što 88 od 4606 područja, za koja je istekao rok od šest godina iz te odredbe, nije odredila kao posebna područja očuvanja;
povrijedila članak 4. stavak 4. Direktive 92/43 time što za 88 od 4606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve ciljeve očuvanja te usto prilikom utvrđivanja ciljeva očuvanja općenito i strukturno provodi praksu koja ne ispunjava pravne zahtjeve te odredbe;
povrijedila članak 6. stavak 1. Direktive 92/43 time što za 737 od 4606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve mjere očuvanja te usto prilikom utvrđivanja mjera očuvanja općenito i strukturno provodi praksu koja ne ispunjava pravne zahtjeve te odredbe;
naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Ovom tužbom Europska Komisija ističe povredu obveze Savezne Republike Njemačke da u skladu s Direktivom 92/43/EEZ poduzme potrebne mjere u pogledu određivanja i upravljanja svojom mrežom Natura 2000.
Kao prvo, Njemačka povređuje svoju obvezu iz članka 4. stavka 4. direktive time što 88 od 4606 područja, za koja je istekao rok od šest godina iz te odredbe, u trenutku koji je relevantan za povredu obveze iz Ugovora nije odredila kao posebna područja očuvanja.
Kao drugo, Njemačka ne poštuje svoju obvezu iz članka 4. stavka 4. direktive da definira dovoljno individualizirane ciljeve očuvanja time što za 88 od 4606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve ciljeve očuvanja te usto prilikom utvrđivanja ciljeva očuvanja općenito i sustavno provodi praksu koja ne ispunjava pravne zahtjeve te odredbe. U skladu s člankom 4. stavkom 4. direktive, ciljevi očuvanja moraju biti kvantificirani i mjerljivi, moraju jasno razlikovati između cilja „povrata u stanje” i cilja „očuvanja” relevantnih dobara dotičnog područja koja treba zaštititi i moraju biti utvrđeni u općim obvezujućim pravnim aktima. Njemačka praksa u vezi s ciljevima očuvanja ne ispunjava te zahtjeve.
Kao treće, Njemačka protivno svojoj obvezi iz članka 6. stavka 1. direktive nije utvrdila potrebne mjere očuvanja. Njemačka za 737 od 4606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve mjere očuvanja te usto prilikom utvrđivanja mjera očuvanja općenito i strukturno povređuje zahtjeve iz članka 6. stavka 1. direktive prema kojem se mjere očuvanja moraju zasnivati na dovoljno individualiziranim ciljevima očuvanja.
____________
1 Direktiva Vijeća od 21. svibnja 1992, o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)