Tužba podnesena 11. rujna 2015. – Coveris Rigid (Auneau) France protiv Komisije

(predmet T-531/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Coveris Rigid (Auneau) France (Auneau, Francuska) (zastupnici: H. Meyer-Lindemann, C. Graf York von Wartenburg i L. Titze, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi članak 1. stavak 5. odluke Europske komisije C(2015) 4336 final od 24. lipnja 2015. donesene u predmetu AT.39563 – Prehrambena ambalaža za maloprodaju - u mjeri u kojoj je utvrđeno da je tužitelj, u razdoblju navedenom u članku 1. stavku 5. točki (d) Odluke Komisije, povrijedio članak 101. UFEU-a sudjelujući u jedinstvenoj i trajnoj povredi koja se sastoji od više odvojenih povreda u sektoru pjenastih poslužavnika za prehrambene ambalaže za maloprodaju na teritoriju Francuske;

poništi članak 2. stavak 5. Odluke Europske komisije C(2015) 4336 final od 24. lipnja 2015. donesene u predmetu AT.39563 – Prehrambena ambalaža za maloprodaju u mjeri u kojoj tužitelju nameće plaćanje kazne u iznosu od 4.756.000 eura; i

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na činjenici da je Komisija pogrešno primijenila načelo osobne odgovornosti smatrajući Coveris odgovornim za navodno sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi u sektoru pjenastih poslužavnika za prehrambene ambalaže za maloprodaju u Francuskoj. Iznimne okolnosti predmeta jamčile su primjenu cjelovitog pristupa u odnosu na dvije faze otkupa društva ONO Packaging od strane uprave ili, alternativno, primjenu načela gospodarskog kontinuiteta u odnosu na dio transakcije koji se odnosi na imovinu. Na tom temelju, Coveris se ne može smatrati odgovornim za navodnu povredu.Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja čineći razliku između dvije faze otkupa društva ONO Packaging od strane uprave: one koja se odnosi na imovinu te one koja se odnosi na dionice, što je dovelo do podjele odgovornosti između pravnih subjekata (tj. između Coverisa i ONO Packaging Portugal SA) koji su dijelovi odvojenih društava prilikom pripisivanja odgovornosti za navodne povrede koje je počinilo jedno te isto društvo koje je ostalo netaknuto nakon otkupa društva od strane uprave.

____________