PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)

14. ožujka 2018.(*)

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja donesene protiv Sjeverne Koreje s ciljem sprečavanja širenja nuklearnog oružja – Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Uvrštavanje imena tužiteljâ – Dokaz o osnovanosti uvrštavanja na popis – Obveza obrazlaganja”

U spojenim predmetima T‑533/15 i T‑264/16,

Il‑Su Kim, sa stalnom adresom u Pyongyangu (Sjeverna Koreja), i drugi tužitelji čija se imena nalaze u prilogu(1), koje zastupaju M. Lester, S. Midwinter, QC, T. Brentnall i A. Stevenson, solicitors,

tužitelji u predmetu T‑533/15,

Korea National Insurance Corporation, sa sjedištem u Pyongyangu, koji zastupa M. Lester, S. Midwinter, T. Brentnall i A. Stevenson,

tužitelj u predmetu T‑264/16,

protiv

Vijeća Europske unije, koje su u početku zastupali A. de Elera‑San Miguel Hurtado i A. Vitro, zatim Vitro i F. Naert, u svojstvu agenata,

i

Europske komisije, koju su u predmetu T‑533/15 zastupali L. Havas, S. Bartelt i D. Gauci, u svojstvu agenata, i u predmetu T‑264/16 L. Havas i S. Bartelt, u svojstvu agenata, a zatim u predmetu T‑533/15 L. Havas i D. Gauci, u svojstvu agenata, te u predmetu T‑264/16, L. Havas, u svojstvu agenta,

tuženikâ,

koje podupire

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, koju su u početku zastupali V. Kaye, zatim S. Brandon, zatim S. Brandon i C. Crane te naposljetku S. Brandon, u svojstvu agenata,

intervenijent u predmetu T‑533/15,

povodom, u predmetu T–533/15, zahtjeva koji se temelji na članku 263. UFEU–a i odnosi se na poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/1066 od 2. srpnja 2015. o izmjeni Odluke 2013/183/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (SL 2015., L 174, str. 25.), Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1062 оd 2. srpnja 2015. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 329/2007 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (SL 2015., L 174, str. 16.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2016/475 od 31. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2013/183/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (SL 2016., L 85, str. 34.), Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/659 оd 27. travnja 2016. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 329/2007 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (SL 2016., L 114, str. 9.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2016/849 od 27. svibnja 2016. o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Odluke 2013/183/ZVSP (SL 2016., L 141, str. 79.) i svih s time povezanih provedbenih uredbi Vijeća, u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelje, te povodom, u predmetu T‑264/16, zahtjeva koji se temelji na članku 263. UFEU–a i odnosi se na poništenje Odluke 2016/475, Provedbene uredbe 2016/659, Odluke 2016/849 i svih s time povezanih provedbenih uredbi Vijeća, u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja,

OPĆI SUD (treće vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, V. Kreuschitz i N. Półtorak (izvjestiteljica), suci,

tajnik: C. Heeren, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 4. svibnja 2017.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Tužitelj u predmetu T‑264/16, Korea National Insurance Corporation (u daljnjem tekstu: društvo KNIC), jest sjevernokorejsko poduzeće koje posluje na području osiguranja.

2        Tužitelji u predmetu T‑533/15, Kim Il–Su i drugi tužitelji, čija se imena nalaze u prilogu, održavali su veze s društvom KNIC ili s jednom od njegovih podružnica.

 Mjere ograničavanja donesene protiv Demokratske Narodne Republike Koreje

3        Ovi predmeti spadaju u okvir mjera ograničavanja uvedenih radi stvaranja pritiska na Demokratsku Narodnu Republiku Koreju kako bi prestala s aktivnostima širenja nuklearnog oružja.

4        U nizu rezolucija, a osobito u rezolucijama 1695 (2006), 1718 (2006), 1874 (2009), 2087 (2013) i 2094 (2013) Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: VSUN) te je aktivnosti okvalificiralo kao prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.

5        Na temelju članka 15. UEU‑a Vijeće Europske unije usvojilo je 20. studenoga 2006. Zajedničko stajalište 2006/795/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (SL 2006., L 322, str. 32.) kako bi se, među ostalim, provele rezolucije VSUN‑a 1695 (2006) i 1718 (2006). Njegovi članci 1. i 2. zabranjivali su, u biti, neposrednu ili posrednu nabavu, prodaju ili prijenos određene tehnologije i luksuzne robe u Sjevernu Koreju od strane državljana država članica ili preko državnih područja država članica ili s tih područja. U skladu s člankom 3. tog teksta, države članice trebale su poduzeti potrebne mjere radi sprečavanja ulaska ili provoza preko svojeg državnog područja onih osoba kao i članova njihovih obitelji čiji se popis nalazio u prilogu Zajedničkom stajalištu 2006/795 i koji su prema mišljenju Odbora ili VSUN‑a odgovorni, uključujući davanjem potpore ili promicanjem, za politike Demokratske Narodne Republike Koreje koje se odnose na programe povezane s nuklearnim naoružanjem, balističkim projektilima i ostalim oružjem za masovno uništenje. Naposljetku, njegov članak 4. predviđao je zamrzavanje svih financijskih sredstava i gospodarskih izvora koji izravno ili neizravno pripadaju, koji su u vlasništvu, koje drže ili koji su pod nadzorom osoba ili subjekata koji su prema mišljenju Odbora za sankcije ili VSUN‑a uključeni ili pružaju potporu, uključujući nezakonitim sredstvima, programima Demokratske Narodne Republike Koreje povezanima s nuklearnim naoružanjem, balističkim projektilima i ostalim oružjem za masovno uništenje ili koji pripadaju osobama ili subjektima koji djeluju u njihovo ime ili prema njihovim uputama.

6        Stoga što je akcija Europske zajednice bila potrebna radi provedbe određenih mjera predviđenih Zajedničkim stajalištem 2006/795, Vijeće je na temelju članaka 60. i 301. UEZ‑a donijelo 27. ožujka 2007. Uredbu (EZ) br. 329/2007 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje (SL 2007., L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 7., str. 38.) čiji je sadržaj u biti istovjetan sa sadržajem navedenog zajedničkog stajališta.

7        Dana 27. srpnja 2009. Vijeće je na temelju članka 15. UEU‑a usvojilo Zajedničko stajalište 2009/573/ZVSP o izmjeni Zajedničkog stajališta 2006/795 (SL 2009., L 197, str. 111.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 51.).S jedne se strane taj tekst odnosio na provedbu Rezolucije VSUN‑a 1874 (2009). S druge je strane tim tekstom bilo predviđeno proširenje područja primjene mjera navedenih u točki 5. ove presude. Konkretno, iz uvodnih izjava 13. i 14. tog teksta proizlazi da su se ograničenja pristupanja trebala primijeniti na osobe koje odredi Europska unija i da se zamrzavanje financijskih sredstava ili ekonomskih izvora trebalo primijeniti na osobe i subjekte koje odredi Unija. Članci 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2006/795 posljedično su izmijenjeni. Osim toga, iz zajedničkog tumačenja tih odredaba i članka 1. točke 8. Zajedničkog stajališta 2009/573 proizlazi da je Odbor za sankcije ili VSUN utvrdio popis osoba iz Priloga I. tom tekstu, dok je Vijeće utvrdilo popis osoba iz priloga II. i III. navedenom tekstu. Dana 22. prosinca 2009. Vijeće je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo Odluku 2009/1002/ZVSP o izmjeni Zajedničkog stajališta 2006/795 (SL 2009., L 346, str. 47.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 109.). Tom su odlukom izmijenjeni, među ostalim, prilozi II. i III. Zajedničkom stajalištu 2006/795.

8        Posljedično je Vijeće, na temelju članka 215. stavka 2. UFEU‑a donijelo 22. prosinca 2009. Uredbu (EZ) br. 1283/2009 o izmjeni Uredbe br. 329/2007 (SL 2009., L 346, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 145.).

9        Dana 22. prosinca 2010. Vijeće je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo Odluku 2010/800/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2006/795 (SL 2010., L 341, str. 32.). Iako su odredbe tog teksta bile u biti istovjetne odredbama Zajedničkog stajališta 2006/795, njima se također htjelo u popise navedene u prilogu uvrstiti imena drugih osoba i subjekata koje je Vijeće utvrdilo i koji trebaju biti predmet mjera ograničavanja, kao i izmijeniti postupak za izmjenu njegovih priloga I. i II. kako bi se uvrštene osobe i subjekte obavijestilo o razlozima za njihovo uvrštavanje na popis, kako bi im se pružila mogućnost iznošenja primjedbi i kako bi uslijed primjedbi ili novih materijalnih dokaza Vijeće moglo revidirati svoju odluku s obzirom na te primjedbe i u skladu s tim obavijestiti predmetnu osobu ili subjekt.

10      Posljedično je Europska komisija donijela istoga dana Uredbu (EU) br. 1251/2010 o izmjeni Uredbe br. 329/2007 (SL 2010., L 341, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 122.).

 Mjere ograničavanja donesene protiv tužiteljâ

11      Dana 22. travnja 2013. Vijeće je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo Odluku 2013/183/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Odluke 2010/800 (SL 2013., L 111, str. 52.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 202.). Tim se tekstom, među ostalim, nastojalo uzeti u obzir odredbe Rezolucije VSUN‑a 2094 (2013).

12      U skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii. Odluke 2013/183, zamrzavaju se sva sredstva i gospodarski izvori koji neposredno pripadaju, u vlasništvu su ili u posjedu ili pod kontrolom, izravno ili neizravno osoba ili tijela koje „pružaju financijske usluge ili prijenos na ili preko ili s državnog područja država članica, ili uključujući državljane država članica ili subjekte osnovane prema njihovim zakonodavstvima, ili osobe ili financijske institucije na njihovom državnom području ili financijsku ili drugu imovinu ili izvore koji mogu doprinositi programima DRNK‑a u vezi nuklearnog oružja ili balističkih raketa ili drugog oružja za masovno uništavanje, uništavanje ili osobe ili subjekti koje postupaju u njihovo ime ili po njihovom nalogu ili tijela koja su u njihovom vlasništvu ili pod njihovom kontrolom” (u daljnjem tekstu: kriteriji za uvrštavanje).

13      Iz zajedničkog tumačenja članka 15. i članka 19. do 21. Odluke 2013/183 proizlazi da je Odbor za sankcije ili VSUN utvrdio popis osoba određenih u Prilogu I. tom tekstu, dok je Vijeće utvrdilo popis osoba određenih u Prilogu II. navedenom tekstu.

14      Posljedično je Vijeće, na temelju članka 215. UFEU‑a donijelo 22. srpnja 2013. Uredbu (EU) br. 696/2013 o izmjeni Uredbe br. 329/2007 (SL 2013., L 198, str. 22.). Članak 6. stavak 2. točka (b) Uredbe br. 329/2007, kako je izmijenjena Uredbom br. 696/2013, predviđala je zamrzavanje svih financijskih sredstava i gospodarskih izvora koji pripadaju, u vlasništvu su, koje drže ili nadziru osobe, subjekti i tijela navedeni u Prilogu V. U tom je članku bilo precizirano da Prilog V. uključuje osobe, subjekte i tijela koji nisu navedeni u Prilogu IV. i za koje je Vijeće, u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b) Odluke 2013/183, utvrdilo „da pružaju financijske usluge ili prijenos, kroz područje Unije ili iz njega ili uključujući državljane država članica ili subjekte organizirane na temelju njihovih prava ili osobe ili financijske institucije na području Unije, bilo kakve financijske ili druge imovine ili resursa koji mogu doprinijeti programima Sjeverne Koreje povezanima s nuklearnim naoružanjem, ostalim oružjem za masovno uništavanje ili balističkim raketama ili osobe, subjekte ili tijela koji djeluju u njihovo ime ili prema njihovim uputama ili osobe, subjekte i tijela koji su u njihovom vlasništvu ili pod njihovim nadzorom”.

15      Dana 2. srpnja 2015. Vijeće je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo Odluku (ZVSP) 2015/1066 o izmjeni Odluke 2013/183 (SL 2015., L 174, str. 25.) te je posljedično Komisija istog dana donijela Provedbenu uredbu (EU) 2015/1062 o izmjeni Uredbe br. 329/2007 (SL 2015., L 174, str. 16.) (u daljnjem tekstu, zajedno: prvi pobijani akti).

16      Odlukom 2015/1066 imena tužiteljâ u predmetu T‑533/15 uvrštena su na popis koji je Vijeće utvrdilo i koji sadržava osobe koje su predmet mjera ograničavanja u točki II. A. Priloga II. Odluci 2013/183. To se uvrštavanje zasnivalo na sljedećim razlozima (u daljnjem tekstu: prvi razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15):

„KIM Il‑Su – Rahlstedter Straße 83 a, 22149 Hamburg – Datum rođenja: 2.9.1965. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Ovlašteni opunomoćeni predstavnik društva KNIC GmbH, koje je EU uvrstio na popis, koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

Kang Song‑Nam – Rahlstedter Straße 83 a, 22149 Hamburg – Datum rođenja: 5.7.1972. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Ovlašteni opunomoćeni predstavnik društva KNIC GmbH, koje je EU uvrstio na popis, koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

Choe Chun‑Sik – Rahlstedter Straße 83 a, 22149 Hamburg – Datum rođenja: 23.12.1963. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Br. putovnice. 745132109 valjana do 12.2.2020. – Ovlašteni opunomoćeni predstavnik društva KNIC GmbH, koje je EU uvrstio na popis, koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

Sin Kyu‑Nam – Datum rođenja: 12.9.1972. – [Mjesto] rođenja: Pyongyang, DNRK – Br. putovnice[:] PO472132950 – Voditelj odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu i bivši ovlašteni opunomoćeni predstavnik društva KNIC GmbH Hamburg. Djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

Pak Chun‑San – Datum rođenja: 18.12.1953. – Mjesto rođenja: Phyongan, DNRK – Br. putovnice[:] PS472220097 – Voditelj odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu i bivši ovlašteni opunomoćeni predstavnik društva KNIC GmbH Hamburg. Djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

So Tong Myong – Datum rođenja: 10.9.1956. – Glavni direktor društva KNIC GmbH Hamburg koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.”

17      Radi usklađivanja s izmjenama Odluke 2013/183, imena tužiteljâ u predmetu T‑533/15 također su uvrštena u Prilog V. točku C. Uredbe br. 329/2007 kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2015/1062 iz razloga koji su u biti istovjetni razlozima koji se nalaze u točki 16. ove presude.

18      Dana 31. ožujka 2016. Vijeće je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo Odluku (ZVSP) 2016/475 o izmjeni Odluke 2013/183 (SL 2016., L 85, str. 34.) te je posljedično Komisija 27. travnja 2016. donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/659 o izmjeni Uredbe br. 329/2007 (SL 2016., L 114, str. 9.) (u daljnjem tekstu, zajedno: drugi pobijani akti).

19      Odlukom 2016/475 ime društva KNIC uvršteno je na popis koji je Vijeće utvrdilo i sadržava subjekte koji su predmet mjera ograničavanja u točki II. B. Priloga II. Odluci 2013/183. To se uvrštavanje zasnivalo na sljedećim razlozima (u daljnjem tekstu: razlozi koji se odnose na društvo KNIC):

„Korejsko[…] nacionalno osiguravajuće društvo (KNIC) i njegove podružnice (također poznato kao Korejsko strano osiguravajuće društvo (Korea Foreign Insurance Company)) – Haebangsan‑dong, Central District, Pyongyang, DPRK – Rahlstedter Strasse 83 a, 22149 Hamburg – Korea National Insurance Corporation of Alloway, Kidbrooke Park Road, Blackheath, | London SE30LW – Korejsko nacionalno osiguravajuće društvo (KNIC), društvo u vlasništvu i pod kontrolom države, ostvaruje značajne prihode deviznim poslovanjem koji bi mogli doprinijeti programima DNRK‑a koji se odnose na nuklearna djelovanja, balističke projektile i oružje za masovno uništenje. Nadalje, sjedište društva KNIC u Pyongyangu povezano je s Uredom 39 Radničke partije Koreje, subjekta uvrštenog na popis.”

20      Uredbom br. 2016/659 ime društva KNIC dodano je u točku D. Priloga V. Uredbi br. 329/2007. Uvrštavanje imena društva KNIC bilo je u biti zasnovano na razlozima koji su istovjetni onima navedenima u točki 19. ove presude.

21      Odlukom 2016/475 podaci u vezi s tužiteljima u predmetu T‑533/15 koji se nalaze u točki II. A. Priloga II. Odluci 2013/183 izmijenjeni su kako slijedi (u daljnjem tekstu: drugi razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15):

„Kim Il‑Su – Datum rođenja: 2.9.1965. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Upravitelj u odjelu za reosiguranje Korejskog nacionalnog osiguravajućeg društva (KNIC) u sjedištu u Pyongyangu te bivši ovlašteni glavni predstavnik KNIC‑a u Hamburgu, djeluje u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.

Kang Song‑Sam – Datum rođenja: 5.7.1972. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Bivši ovlašteni predstavnik Korejskog nacionalnog osiguravajućeg društva (KNIC) u Hamburgu, nastavlja djelovati u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.

Choe Chun‑Sik – Datum rođenja: 23.12.1963 – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Broj putovnice: 745132109 – Valjanost do 12.2.2020. – Direktor u odjelu za reosiguranje Korejskog nacionalnog osiguravajućeg društva (KNIC) u sjedištu u Pyongyangu, djeluje u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.

Sin Kyu‑Nam – Datum rođenja: 12.9.1972. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Broj putovnice: PO472132950 – Direktor u odjelu za reosiguranje Korejskog nacionalnog osiguravajućeg društva (KNIC) u sjedištu u Pyongyangu te bivši ovlašteni predstavnik KNIC‑a u Hamburgu, djeluje u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.

Pak Chun‑San – Datum rođenja: 18.12.1953. – Mjesto rođenja: Pyongyang, DNRK – Broj putovnice: PS472220097 – Upravitelj u odjelu za reosiguranje Korejskog nacionalnog osiguravajućeg društva Koreja (KNIC) u sjedištu u Pyongyangu barem do prosinca 2015. te bivši ovlašteni glavni predstavnik KNIC‑a u Hamburgu, nastavlja djelovati u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.

So Tong Myong – Datum rođenja: 10.9.1956. – Predsjednik Korejskog nacionalnog osiguravajućeg društva (KNIC), djeluje u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.”

22      Radi usklađivanja s izmjenama Odluke 2013/183, podaci u vezi s tužiteljima u predmetu T‑533/15 koji se nalaze u točki C. Priloga V. Uredbi br. 329/2007 izmijenjeni su Uredbom br. 2016/659. Ti su podaci bili u bitnome istovjetni podacima navedenima u točki 21. ove presude.

23      Dana 27. svibnja 2016. Vijeće je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo Odluku (ZVSP) 2016/849 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Odluke 2013/183 (SL 2016., L 141, str. 79.). Posljedično je Vijeće 27. svibnja 2016. donijelo Uredbu (EU) 2016/841 o izmjeni Uredbe br. 329/2007 (SL 2016., L 141, str. 36.).

24      Odlukom 2016/849 Vijeće je u skladu s Rezolucijom VSUN‑a 2270 (2016) donesenom kao odgovor na nuklearni pokus koji je Demokratska Narodna Republika Koreja provela 6. siječnja 2016. odlučilo uvesti dodatne mjere ograničavanja.

25      U skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (b) Odluke 2016/849 (u daljnjem tekstu: izmijenjeni kriteriji za uvrštavanje):

„1. Zamrzavaju se sva sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju, u vlasništvu su ili u posjedu ili pod kontrolom, izravno ili neizravno, sljedećih osoba i subjekata:

[…]

(b)      osoba i subjekata koji nisu obuhvaćeni Prilogom I., kako su navedeni u Prilogu II., koji: […]

ii.      pružaju financijske usluge ili prijenos na državno područje država članica, preko tog državnog područja ili s njega, ili u to uključuju državljane država članica ili subjekte osnovane prema njihovom zakonodavstvu, ili osobe ili financijske institucije na njihovu državnom području, financijske ili druge imovine ili izvora koji bi mogli doprinijeti programima DRNK‑a povezanima s nuklearnim oružjem, balističkim projektilima ili drugim oružjem za masovno uništavanje, ili osoba ili subjekata koje postupaju u njihovo ime ili po njihovu nalogu, ili tijela koja su u njihovu vlasništvu ili pod njihovom kontrolom. ”

26      Iz zajedničkog tumačenja članka 27. i članaka 33. do 35. Odluke 2016/849 proizlazi da je Odbor za sankcije ili VSUN utvrdio popis osoba uvrštenih u Prilog I., dok je Vijeće utvrdilo popis osoba uvrštenih u Prilog II.

27      Ime društva KNIC uvršteno je na popis subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja koje se nalaze u točki II. B. Priloga II. Odluci 2016/849. Uvrštavanje imena društva KNIC zasnivalo se na razlozima koji su u biti istovjetni razlozima koji se odnose na društvo KNIC, spomenuti su u točki 19. ove presude i nalaze se u Odluci 2016/475.

28      Imena tužiteljâ u predmetu T‑533/15 uvrštena su na popis osoba na koje se odnose mjere ograničavanja koje se nalaze u točki II. A. Priloga II. Odluci 2016/849. Uvrštavanje imena tužiteljâ u predmetu T‑533/15 zasnivalo se na razlozima koji su u biti istovjetni drugim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 spomenuti su u točki 21. ove presude i nalaze se u Odluci 2016/475 (u daljnjem tekstu: treći razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15).

 Postupak i zahtjevi stranaka

29      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 11. rujna 2015. tužitelji predmetu T‑533/15 pokrenuli su postupak za poništenje prvih pobijanih akata.

30      Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. studenoga 2015. tužitelji u predmetu T‑533/15 podnijeli su zahtjev da se prihvate njihovi zahtjevi i donese presuda zbog ogluhe na temelju članka 123. Poslovnika Općeg suda jer su odgovori na tužbu Vijeća i Komisije bili podneseni nakon isteka roka za podnošenje tih podnesaka.

31      Upitani u tom pogledu na temelju mjere upravljanja postupkom prema članku 89. Poslovnika, tužitelji u predmetu T‑533/15 povukli su dopisom od 24. ožujka 2016. zahtjev da se njihove zahtjeve prihvati u odnosu na Komisiju.

32      Odlukom predsjednika osmog vijeća Općeg suda od 15. ožujka 2016. prihvaćena je intervencija Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske u potporu zahtjeva Vijeća i Komisije. Dopisom od 27. travnja 2016. ta je država članica odustala od podnošenja intervencijskog podneska.

33      Budući da se sastav Općeg suda promijenio, predmet T‑533/15 dodijeljen je novom sucu izvjestitelju.

34      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 27. svibnja 2016. društvo KNIC pokrenulo je u predmetu T‑264/16 postupak za poništenje drugih pobijanih akata.

35      Podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 27. svibnja 2016. tužitelji u predmetu T‑533/15 su na temelju članka 86. Poslovnika prilagodili tužbu kako bi također zahtijevali poništenje drugih pobijanih akata u dijelu u kojem se odnose na njih.

36      Dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 3. lipnja 2016. tužitelji predmetu T‑533/15 su na temelju članka 86. Poslovnika prilagodili tužbu po drugi put kako bi također zahtijevali poništenje Odluke 2016/849 u dijelu u kojem se odnosi na njih kao i „sve provedbene uredbe Vijeća u vezi s tom odlukom”.

37      Dopisom od 3. lipnja 2016. društvo KNIC je na temelju članka 86. Poslovnika, prilagodilo tužbu u predmetu T‑264/16 kako bi također zahtijevalo poništenje Odluke 2016/849 u dijelu u kojem se odnosi na njega kao i „sve s time povezane provedbene uredbe Vijeća”.

38      Aktima podnesenim tajništvu Općeg suda 30. lipnja 2016. Vijeće i Komisija podnijeli su u predmetu T‑533/15 očitovanja o prilagodbama tužbe.

39      U tim su očitovanjima Vijeće i Komisija zahtijevali prekid postupka u predmetu T‑533/15 i spajanje s predmetom T‑264/16.

40      Dopisom od 18. srpnja 2016. tužitelji su predmetu T‑533/15 priznali su postojanje povezanosti između predmeta T‑533/15 i T‑264/16 koja može opravdati spajanje navedenih predmeta. S druge strane, nisu su očitovali o svrsishodnosti prekida postupka u predmetu T‑533/15.

41      Dopisom od 18. srpnja 2016. društvo KNIC podnijelo je očitovanja o spajanju i mogućem prekidu postupka u predmetu T‑533/15.

42      Dopisom od 21. srpnja 2016. tužitelji u predmetu T‑533/15 podnijeli su dodatne primjedbe prilažući dopise koji su upućeni Vijeću i kojima su osporili istinitost dokaza na kojima su zasnovani prvi pobijani akti.

43      Vijeće je aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 16. kolovoza 2016. podnijelo očitovanja o prilagodbi tužbe u predmetu T‑264/16.

44      Odlukom od 6. rujna 2016. predsjednik osmog vijeća odlučio je da neće prekinuti postupak u predmetu T‑533/15.

45      Budući da je sastav vijećâ Općeg suda izmijenjen, sudac izvjestitelj raspoređen je u treće vijeće, kojemu su, slijedom toga, dodijeljeni ovi predmeti.

46      Odlukom predsjednika trećeg vijeća od 9. ožujka 2017. ovi su predmeti bili spojeni u svrhu usmenog dijela postupka.

47      Dana 13. ožujka 2017. stranke u predmetima T‑533/15 i T‑264/16 pozvane su na temelju mjere upravljanja postupkom prema članku 89. Poslovnika da se očituju o spajanju postupaka u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak.

48      Dopisom od 20. ožujka 2017. tužitelji u predmetu T‑533/15 i društvo KNIC (u daljnjem tekstu, zajedno: tužitelji) naveli su da su skloni tome da se predmeti ne spoje. U dopisima od 27. ožujka 2017. Vijeće se izjasnilo za spajanje predmeta u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak, a Komisija nije iznijela mišljenje u tom pogledu.

49      Dopisom od 20. ožujka 2017. Ujedinjena Kraljevina odustala je od sudjelovanja na raspravi.

50      Odlukom predsjednika trećeg vijeća od 4. travnja 2017. predmeti T‑533/15 i T‑264/16 spojeni su u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak.

51      Na raspravi od 4. svibnja 2017. stranke su saslušane prilikom svojih izlaganja i prilikom davanja odgovora na usmena pitanja koja je postavio Opći sud.

52      Tužitelji u predmetu T‑533/15 od Općeg suda zahtijevaju da:

–        poništi Odluku 2015/1066, Provedbenu uredbu 2015/1062, Odluku 2016/475, Provedbenu uredbu 2016/659, Odluku 2016/849 i sve provedbene uredbe Vijeće u vezi s ovom potonjom odlukom i to u dijelu u kojem se odnose na njih;

–        naloži Vijeću i Komisiji snošenje troškova postupka.

53      U predmetu T‑264/16 društvo KNIC od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi Odluku 2016/475, Provedbenu uredbu 2016/659, Odluku 2016/849 i sve s time povezane provedbene uredbe Vijeća koje se odnose na njih;

–        naloži Vijeću i Komisiji snošenje troškova postupka.

54      U spojenim predmetima T‑533/15 i T‑264/16 Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbe;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

55      U spojenim predmetima T‑533/15 i T‑264/16 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbe;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

56      Na raspravi su tužitelji u predmetu T‑533/15 naveli, u odgovoru na pitanja Općeg suda, da izraz „sve provedbene uredbe Vijeća u vezi s tom odlukom” koji se nalazi u drugoj prilagodbi tužbe od 3. lipnja 2016. znači da osporavaju samo akte koji su izričito navedeni, a ne mjere povezane s tim aktima, a što je uneseno u zapisnik s rasprave.

57      Tužitelji u predmetu T‑533/15 su, također u odgovoru na pitanje Općeg suda, povukli na raspravi zahtjev da se prihvati njihove zahtjeve u odnosu na Vijeće, a što je uneseno u zapisnik s rasprave.

58      U predmetu T‑264/16 društvo KNIC je na raspravi navelo da izraz „sve s time povezane provedbene uredbe Vijeća” koji se nalazi u prilagodbi tužbe od 3. lipnja 2016. znači da osporava samo akte koji su izričito navedeni, a ne mjere povezane s tim aktima, a što je uneseno u zapisnik s rasprave.

 Pravo

 Postupovne posljedice stavljanja izvan snage i zamjene Odluke 2013/183

59      Kao što proizlazi iz njihovih tužbi, u predmetu T‑533/15 tužitelji zahtijevaju poništenje odluka 2015/1066 i 2016/475 i u predmetu T‑264/16 poništenje Odluke 2016/475.

60      Kao što proizlazi iz okolnosti spora, Odluka 2013/183 stavljena je izvan snage i zamijenjena Odlukom 2016/849.

61      U oba predmeta tužitelji su 3. lipnja 2016. prilagodili svoje tužbe kako bi zahtijevali također poništenje Odluke 2016/849 u dijelu u kojem se odnosi na njih.

62      U tom pogledu valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi u području tužbi podnesenih protiv uzastopnih mjera zamrzavanja financijskih sredstava, tužitelj zadržava interes za poništenje odluke kojom se određuju mjere ograničavanja, a koja je stavljena izvan snage i zamijenjena kasnijom odlukom o ograničavanju, ako stavljanje izvan snage akta neke institucije ne predstavlja utvrđenje njegove nezakonitosti te proizvodi učinke ex nunc, za razliku od presude o poništenju, na temelju koje se poništeni akt retroaktivno briše iz pravnog sustava te se smatra da nikada nije postojao (vidjeti u tom smislu presude od 12. prosinca 2006., Organisation des Modjahedines du peuple d’Iran/Vijeće, T‑228/02, EU:T:2006:384, t. 35. i od 23. listopada 2008., People’s Mojahedin Organization of Iran/Vijeće, T‑256/07, EU:T:2008:461, t. 45. do 48.).

63      Proizlazi da tužitelji zadržavaju pravni interes zahtijevati poništenje odluka 2015/1066 i 2016/475 i da stoga predmet tužbi u predmetima T‑533/15 i T‑264/16 i dalje postoji u odnosu na te odluke.

 Redoslijed postupanja s predmetima T‑533/15 i T‑264/16

64      Opći sud smatra da prvo valja ispitati tužbu u predmetu T‑264/16, a potom tužbu u predmetu T‑533/15.

 O tužbi u predmetu T‑264/16

65      U potporu svojoj tužbi društvo KNIC ističe četiri tužbena razloga koji se temelje na povredi obveze obrazlaganja, očitoj pogrešci u ocjeni, povredi načela o zaštiti podataka i neproporcionalnom ograničenju temeljnih prava.

66      Stoga što se, s jedne strane, ti tužbeni razlozi odnose bez razlike na sve pobijane akte u ovom predmetu i što su, s druge strane, kriteriji na kojima je zasnovano uvrštavanje imena društva KNIC na sporne popise iz članka 15. Odluke 2013/183, članka 6. Uredbe br. 329/2007 i članka 27. Odluke 2016/849 u biti istovjetni, kao i razlozi za uvrštavanje njegova imena na predmetne popise, Opći sud smatra svrsishodnim ispitati zajedno tužbene razloge istaknute protiv drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849 koja je obuhvaćena uslijed prilagodbe tužbe od 3. lipnja 2016.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

67      Društvo KNIC smatra da su Vijeće i Komisija povrijedili svoju obvezu iznošenja jasnih, nedvosmislenih i specifičnih razloga na temelju kojih se njegovo ime može uvrstiti na sporne popise. Ono općenito osporava svako obrazloženje izneseno u prilog svojem uvrštavanju.Konkretno, društvo KNIC ističe da se njegovo uvrštavanje temelji na dva elementa kojih nema među kriterijima za uvrštavanje, to jest na navodom nadzoru sjevernokorejske države i na vezi s Uredom 39 Radničke partije Koreje (u daljnjem tekstu: Ured 39).

68      Vijeće i Komisija osporavaju argumente društva KNIC.

69      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, obveza obrazlaganja akta koji pogađa neku osobu, a koja proizlazi iz načela poštovanja prava na obranu, ima za cilj, s jedne strane, toj osobi na koju se odnosi dati dostatnu uputu o tome je li mjera osnovana ili sadržava li eventualno neku pogrešku koja omogućuje osporavanje njezine valjanosti pred sudom Unije i, s druge strane, tom sudu omogućiti da izvrši nadzor zakonitosti te mjere (vidjeti presudu od 15. studenoga 2012., Vijeće/Bamba, C‑417/11 P, EU:C:2012:718, t. 49. i navedenu sudsku praksu; presude od 18. veljače 2016., Vijeće/Bank Mellat, C‑176/13 P, EU:C:2016:96, t. 74. i od 8. rujna 2016., Iranian Offshore Engineering & Construction/Vijeće, C‑459/15 P, neobjavljena, EU:C:2016:646, t. 23.).

70      Kad je riječ o mjerama ograničavanja, bez da se zahtijeva detaljan odgovor na podnesena očitovanja dotične osobe, obveza obrazlaganja predviđena člankom 296. UFEU–a podrazumijeva u svim okolnostima da to obrazloženje utvrdi ne samo pravnu osnove te mjere, već i individualne, specifične i konkretne razloge zbog kojih nadležne vlasti smatraju da na dotičnu osobu trebaju biti primijenjene mjere ograničavanja. Stoga sud Unije mora osobito provjeriti jesu li navedeni razlozi dovoljno precizni i konkretni (vidjeti presudu od 18. veljače 2016., Vijeće/Bank Mellat, C‑176/13 P, EU:C:2016:96, t. 76. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu presudu od 5. svibnja 2015., Petropars Iran i dr./Vijeće, T‑433/13, EU:T:2015:255, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

71      Obrazloženje koje se zahtijeva u skladu s člankom 296. UFEU‑a treba biti primjereno prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je usvojen. Zahtjev obrazloženosti mora se ocjenjivati s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ponajprije s obzirom na sadržaj akta, prirodu istaknutih razloga te interes koji osobe kojima je akt upućen ili druge osobe na koje se on izravno i osobno odnosi mogu imati da dobiju objašnjenja. Nije potrebno da se u obrazloženje unesu svi relevantni činjenični i pravni elementi jer se dostatnost obrazloženja mora ocijeniti ne samo u odnosu na njegov sadržaj nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (vidjeti presudu od 15. studenoga 2012., Vijeće/Bamba, C–417/11 P, EU:C:2012:718, t. 53. i navedenu sudsku praksu).

72      Valja također podsjetiti da je akt koji pogađa neku osobu dovoljno obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom toj osobi, koji joj omogućuje da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi (vidjeti presudu od 18. veljače 2016., Vijeće/Bank Mellat, C‑176/13 P, EU:C:2016:96, t. 75. i navedenu sudsku praksu).

73      Obveza obrazlaganja akta predstavlja formalni preduvjet koji treba razlikovati od pitanja utemeljenosti razloga, što je pak dio meritorne zakonitosti osporenog akta Naime, obrazloženje akta sastoji se od formalnog navođenja razloga na kojima se taj akt temelji. Ukoliko ti razlozi imaju nedostatke, oni negativno utječu na meritornu zakonitost akta, ali ne i na njegovu obrazloženost koja može biti zadovoljavajuća iako navodi pogrešne razloge (vidjeti presudu od 4. veljače 2014., Syrian Lebanese Commercial Bank/Vijeće, T‑174/12 i T‑80/13, EU:T:2014:52, t. 86. i navedenu sudsku praksu).

74      U ovom slučaju, društvo KNIC ističe da u dijelu u kojem se odnose na njegovo uvrštavanje drugi pobijani akti i Odluka 2016/849 nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi jer je sporno obrazloženje nejasno i neosnovano.

75      U tom pogledu valja utvrditi da uvodne izjave 1. do 12. Odluke 2013/183 upućuju na relevantne elemente političkog okruženja u kojima su predmetne mjere ograničavanja donesene. Osim toga, iz uvodne izjave 1. Uredbe br. 329/2007 proizlazi da je zbog nuklearnog pokusa od 9. listopada 2006. VSUN ocijenio to kao očitu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Tako se u tim aktima, koje se namjerava izmijeniti drugim pobijanim aktima i koji su stoga dio konteksta poznatog društvu KNIC, iznosi cjelokupna situacija uslijed koje su doneseni te opći ciljevi koje se njima nastoji postići. Isto tako, što se tiče cjelokupne situacije uslijed koje je donesena Odluka 2016/849, u uvodnoj izjavi 6. te odluke podsjeća se, među ostalim, da se za djelovanja Demokratske Narodne Republike Koreje ranije u 2016. smatra da predstavljaju ozbiljnu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti u regiji i šire.

76      Osim toga, valja podsjetiti da razloge koji opravdavaju uvrštavanje imena društva KNIC na predmetne popise treba tumačiti zajedno i s obzirom na kriterije za uvrštavanje koji se nalaze u članku 15. stavku 1. točki (b) podtočki ii. Odluke 2013/183, članku 6. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 329/2007 kao i u članku 27. stavku 1. točki (b) Odluke 2016/849. Stoga, iz navedenih odredaba proizlazi da se zamrzavaju sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju osobama i subjektima navedenima u Prilogu II. Odluci 2013/183, točki D. Priloga V. Uredbi br. 329/2007 i u Prilogu II. Odluci 2016/849. No, društvo KNIC obuhvaćeno je točkom II. B. Priloga II. Odluci 2013/183 kako je izmijenjena Odlukom 2016/475 te točkom D. Priloga V. Uredbi br. 329/2007, u verziji izmijenjenoj Uredbom 2016/659, kao i točkom II. B. Priloga II. Odluci 2016/849.

77      Osim toga, valja utvrditi da naslovi predmetnih priloga jasno upućuju na te odredbe u kojima se nedvojbeno jasno nalaze kriteriji koji čine pravnu osnovu za uvrštavanje imena društva KNIC na sporne popise.

78      Razlozi istaknuti u prilog uvrštavanja imena društva KNIC na sporne popise jesu oni izloženi u točki 19. ove presude. Iz toga proizlazi da je društvo KNIC bilo uvršteno iz razloga što je ono društvo u vlasništvu i pod kontrolom države, ostvaruje znatne prihode deviznim poslovanjem koji bi mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje povezanima s nuklearnim oružjem, balističkim projektilima ili drugim oružjem za masovno uništenje (u daljnjem tekstu: širenje nuklearnog oružja). Iz toga također proizlazi da je sjedište društva KNIC, koje se nalazi u Pyongyangu, povezano s Uredom 39, to jest sa subjektom uvrštenim na popis.

79      Tako, unatoč konciznosti tog obrazloženja, društvo KNIC očito je bilo u mogućnosti shvatiti bit činjenica koje su Vijeće i Komisija utvrdili u odnosu na njega te prikladno se braniti, a što potvrđuje njegova argumentacija iznesena u okviru drugog tužbenog razloga. Vijeće i Komisija su naime precizirali specifične i konkretne razloge zbog kojih su smatrali da su kriteriji za uvrštavanje primjenjivi na društvo KNIC.

80      Naime, s jedne strane, to se obrazloženje zasniva na jasno utvrđenoj pravnoj osnovi koja upućuje na kriterije za uvrštavanje, te, s druge strane, navedeno obrazloženje sadržava razloge koji se odnose izravno na društvo KNIC što mu omogućava da razumije razloge kojima je opravdano uvrštavanje njegova imena na predmetne popise.

81      Isto tako, razlozi koje su Vijeće i Komisija prihvatili i izložili omogućuju Općem sudu da izvršava nadzor zakonitosti akata koje je društvo KNIC osporilo.

82      Što se tiče argumenta društva KNIC u okviru kojeg je istaknulo nedostatnost obrazloženje navodne veze između svojeg sjedišta i Ureda 39, kao prvo, iz teksta razloga koji se odnose na društvo KNIC proizlazi da su elementi u pogledu veze između društva KNIC i Ureda 39 izneseni kao dopunski. Kao drugo, upućivanje na vezu između sjedišta društva KNIC i Ureda 39 odnosi se na kriterije za uvrštavanje navedene u članku 15. Odluke 2013/183 i u članku 6. Uredbe br. 329/2007 kao i u članku 27. stavku 1. točki (b) Odluke 2016/849. Kao treće, nije bilo nužno da Vijeće i Komisija podrobno objasne narav te veze jer tumačenjem razloga i uzimajući u obzir kontekst na temelju kojeg je njegovo ime uvršteno na predmetne popise društvo KNIC moglo razumjeti sporno obrazloženje. Naime, u skladu s prethodno navedenom sudskom praksom, nije potrebno da se u obrazloženje unesu svi relevantni činjenični i pravni elementi jer se dostatnost obrazloženja mora ocijeniti ne samo u odnosu na njegov sadržaj nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje. Pitanje, je li ta veza u dovoljnoj mjeri dokazana, bit će predmet analize drugog tužbenog razloga ove tužbe.

83      U tim okolnostima valja odbiti prvi tužbeni razlog tužbe u predmetu T‑264/16.

 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni

84      U okviru svojeg drugog tužbenog razloga društvo KNIC tvrdi da su Vijeće i Komisija počinili pogrešku kada su zaključili da su kriteriji za uvrštavanje bili ispunjeni u odnosu na njega. Društvo KNIC smatra da njegovo uvrštavanje na popis subjekta na koje se sankcije odnose nema nikakvog uporišta u činjenicama. Društvo KNIC predbacuje Vijeću i Komisiji nedostatnost dokaza.

85      Tako društvo KNIC tvrdi da ne pruža financijske usluge koje bi mogle doprinijeti programima naoružanja Demokratske Narodne Republike Koreje kako su određeni predmetnim kriterijima za uvrštavanje. Ono je društvo za osiguranje koje pruža usluge osiguranja klijentima na malo u Sjevernoj Koreji. Društvo KNIC nije pod nadzorom te države, već je neovisno društvo u javnom vlasništvu. Društvo KNIC ne ostvaruje znatne prihode deviznim poslovanjem.

86      Isto tako, društvo KNIC smatra da Vijeće i Komisija nisu podnijeli nikakav dokaz koji potkrepljuje činjenicu da su njegovi prihodi bili ili da će biti korišteni u vezi s programima Demokratske Narodne Republike Koreje za širenje nuklearnog oružja, niti su iznijeli argumentaciju kojom bi objasnili kako bi iznosi koje je ono „ostvarilo” mogli u materijalnom pogledu doprinijeti tim programima. Ističe da vladi samo prenosi iznose koji odgovaraju „isplatama redovnih poreza”, a što u svakom slučaju nije dovoljno da opravda njegovo uvrštavanje na popis.

87      U tom kontekstu, društvo KNIC smatra da upućivanje na „doprinos” programima naoružanja na koje se odnose predmetni kriteriji za uvrštavanje treba tumačiti na način da je potrebno izravno plaćanje ili plaćanja tako velikog obujma da bi njihov izostanak znatno utjecao na program naoružanja.U tom se pogledu društvo KNIC poziva na presude od 12. svibnja 2016., Bank of Industry and Mine/Vijeće (C‑358/15 P, neobjavljena, EU:C:2016:338) i od 16. srpnja 2014., National Iranian Oil Company/Vijeće (T‑578/12, neobjavljena, EU:T:2014:678).

88      Osim toga, društvo KNIC predbacuje Vijeću da je pogrešno poistovjetilo ovaj predmet sa slučajem u kojem je radi opravdanja uvrštavanja predmetnog subjekta na popis bilo dovoljno dokazati da on podupire vladu Demokratske Narodne Republike Koreje. Poziva se na presudu od 3. svibnja 2016., Iran Insurance/Vijeće (T‑63/14, neobjavljenu, EU:T:2016:264). Povrh toga, društvo KNIC osporava da je povezano s Uredom 39.

89      Naposljetku, osporava kako dokaznu vrijednost tako i istinitost podnesenih dokaza o navodnim prijevarnim aktivnostima kvalificirajući ih kao „lažne navode i zlonamjerna ogovaranja na internetu”.

90      Vijeće i Komisija osporavaju argumente društva KNIC.

91      Prije svega valja podsjetiti da mjere zamrzavanja novčanih sredstava donesene protiv osobe ili subjekta, na temelju odredaba o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, čine ciljane preventivne mjere koje su namijenjene suzbijanju prijetnji međunarodnom miru i sigurnosti. One su donesene u strogom okviru pravnih uvjeta koji su utvrđeni odlukom donesenom na temelju članka 29. UEU‑a i uredbom zasnovanom na članku 215. stavku 2. UFEU‑a kojom se ta odluka provodi u području primjene Ugovora o FEU‑u. Po svojoj zaštitnoj naravi i po svojoj preventivnoj svrsi te se mjere razlikuju osobito od kaznenih sankcija (vidjeti presudu od 16. srpnja 2014., National Iranian Oil Company/Vijeće, T‑578/12, neobjavljenu, EU:T:2014:678, t. 105. i navedenu sudsku praksu).

92      U ovom slučaju valja podsjetiti da je, kao što proizlazi iz uvodnih izjava Odluke 2013/183 i Odluke 2016/849, Vijeće uvelo mjere ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje kao odgovor na više nuklearnih pokusa koje je ta država izvela, koji su osuđeni u rezolucijama VSUN‑a i koje se smatra ozbiljnom prijetnjom međunarodnom miru i sigurnosti u regiji i šire. Osim toga, valja voditi računa o važnosti koju za Uniju ima cilj održavanja međunarodnog mira i sigurnosti.

93      Što se tiče intenziteta sudskog nadzora, u aktu kojim se određuje mjere ograničavanja, kao što su one o kojima je riječ u ovom predmetu, treba razlikovati dvije vrste elemenata. Takav se akt sastoji, s jedne strane, od općih pravila koja definiraju uvjete mjera ograničavanja koje se njime uvodi, te, s druge strane, od skupa akata za primjenu gore navedenih općih pravila na posebne subjekte (vidjeti po analogiji presudu od 9. srpnja 2009., Melli Bank/Vijeće, T‑246/08 i T‑332/08, EU:T:2009:266, t. 44.).

94      Što se tiče općih pravila koja definiraju uvjete mjera ograničavanja, Vijeće raspolaže širokim diskrecijskim pravom u vezi s elementima koje treba uzeti u razmatranje, imajući u vidu donošenje mjera gospodarskih i financijskih sankcija na temelju članka 215. UFEU–a, u skladu s odlukom donesenom na temelju glave V. poglavlja 2. UEU–a, određenije članka 29. UEU–u. Budući da sudac Unije ocjenu dokaza, činjenica i okolnosti koje opravdavaju donošenje takvih mjera koje je donijelo Vijeće ne može zamijeniti svojom ocjenom, nadzor koji provodi navedeni sudac mora se ograničiti na provjeru poštovanja pravila postupka i obrazlaganja, pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, kao i nepostojanja očite pogreške u ocjeni činjenica i nepostojanja zlouporabe ovlasti. Taj se ograničeni nadzor primjenjuje osobito na ocjenu razmatranja o ispravnosti, na kojima se zasnivaju takve mjere (vidjeti presudu od 30. studenoga 2016., Rotenberg/Vijeće, T‑720/14, EU:T:2016:689, t. 70. i navedenu presudu).

95      Međutim, iako Vijeće stoga ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu općih kriterija koje treba uzeti u obzir pri donošenju mjera ograničavanja, učinkovitost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva da se, u okviru nadzora nad zakonitošću razloga na kojima je utemeljena odluka o uvrštenju imena neke osobe na popis osoba koje podliježu mjerama ograničavanja, sud Unije uvjeri da se ta odluka, koja tu osobu osobno pogađa, temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru navedenih činjenica u obrazloženju koje podupire spomenutu odluku, tako da sudski nadzor nije ograničen na utvrđenje apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego se odnosi na pitanje jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih za koji se smatra da je sam po sebi dovoljan da se na njemu temelji ta odluka, dovoljno precizno i konkretno dokazani (presude od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće, C‑605/13 P, EU:C:2015:248, t. 41. i 45., od 26. listopada 2015., Portnov/Vijeće, T‑290/14, EU:T:2015:806, t. 38. i od 30. studenoga 2016., Rotenberg/Vijeće, T‑720/14, EU:T:2016:689, t. 71.).

96      U tu svrhu, na sucu je Unije da obavi to ispitivanje i da zahtijeva, ako je potrebno, da nadležno tijelo Unije podnese podatke ili dokaze, povjerljive ili ne, relevantne za takvo ispitivanje (vidjeti presudu od 28. studenoga 2013., Vijeće/Fulmen i Mahmoudian, C‑280/12 P, EU:C:2013:775, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

97      Naime, na nadležnom je tijelu Unije da u slučaju osporavanja utvrdi osnovanost razloga skupljenih protiv osobe ili subjekta kojih se to tiče, a ne na njima samima da pruže negativan dokaz o neosnovanosti spomenutih razloga (vidjeti presudu od 28. studenoga 2013., Vijeće/Fulmen i Mahmoudian, C‑280/12 P, EU:C:2013:775, t. 66. i navedenu sudsku praksu).

98      Osim toga, prema sudskoj praksi, za ocjenu prirode, načina i intenziteta dokazanosti koja se može zahtijevati od Vijeća, valja uzeti u obzir prirodu poseban doseg mjera ograničavanja kao i njihov cilj (presuda od 30. lipnja 2016., CW/Vijeće, T‑224/14, neobjavljena, EU:T:2016:375, t. 138.; vidjeti također u tom smislu presudu od 28. studenoga 2013., Vijeće/Manufacturing Support & Procurement Kala Naft, C‑348/12 P, EU:C:2013:776, t. 74. do 85. i mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetima Anbouba/Vijeće, C‑605/13 P i C‑630/13 P, EU:C:2015:1, t. 111.).

99      Naposljetku valja podsjetiti da u slučaju kada Vijeće na apstraktan način određuje kriterije koji mogu opravdati unošenje osobe ili subjekta na popis osoba ili subjekata koji su predmet mjera ograničavanja usvojenih na temelju članaka 75. i 215. UFEU‑a, Opći sud na temelju zahtjeva zainteresiranih osoba ili subjekata, ili u ovom slučaju po službenoj dužnosti, provjerava odgovara li taj slučaj apstraktnim kriterijima koje je definiralo Vijeće (presuda od 18. rujna 2014., Georgias i dr./Vijeće i Komisija, T‑168/12, EU:T:2014:781, t. 74.).

100    S obzirom tu sudsku praksu valja provjeriti, s jedne strane, kvalifikaciju koje je Vijeće dalo u razlozima koji se odnose na društvo KNIC u drugim pobijanim aktima i Odluci 2016/849 i relevantnost navedenih razloga u pogledu kriterija za uvrštavanje i izmijenjenih kriterija za uvrštavanje, te, s druge strane, dostatnost dokaza koje je Vijeće podnijelo u potporu tim razlozima.

101    Stoga što svojim drugim tužbenim razlogom društvo KNIC nastoji kvalifikaciju koje je Vijeće dalo u razlozima koji se odnose na njega dovesti u pitanje s obzirom na kriterije za uvrštavanje i izmijenjene kriterije za uvrštavanje, valja utvrditi sljedeće.

102    Što se tiče argumenta kojim društvo KNIC prigovara relevantnosti razloga koji se zasniva na državnom nadzoru s obzirom na predmetne kriterije za uvrštavanje, dovoljno je istaknuti da državni nadzor ne čini zaseban razlog za uvrštavanje, već je jedan od razloga u vezi s društvom KNIC koji se odnosi na predmetne kriterije za uvrštavanje. Naime, jasno je da se kriteriji za uvrštavanje kao i izmijenjeni kriteriji za uvrštavanje odnose na sve subjekte koji osiguravaju prijenos financijskih sredstava ili imovine koji bi mogli doprinijeti aktivnosti širenja nuklearnog oružja, neovisno o njihovom statusu državnog poduzeća ili njihovoj strukturi kapitala. Stoga su razlozi koji se odnose na društvo KNIC, i to u dijelu u kojem upućuju na pojam državnog nadzora, u skladu s kriterijima za uvrštavanje.

103    Što se tiče argumenta u okviru kojeg društvo KNIC ističe da ne pruža financijske usluge koje bi mogle doprinijeti programima naoružanja Demokratske Narodne Republike Koreje kao što su oni na koje se odnose predmetni kriteriji za uvrštavanje, dovoljno je istaknuti da se kriteriji za uvrštavanje i izmijenjeni kriteriji za uvrštavanje, koji su vrlo općenito izneseni, ne odnose samo na subjekte koji pružaju financijske usluge, već i na one koji pružaju prijenos na državno područje država članica, preko tog državnog područja ili s njega, one financijske ili druge imovine koja bi mogla doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje povezanima sa širenjem nuklearnog oružja.

104    No, izraz „financijske usluge” nije korišten u razlozima koji se odnose na društvo KNIC jer oni upućuju na činjenicu da društvo KNIC ostvaruje znatne prihode deviznim poslovanjem. Stoga se taj argument društva KNIC ne može prihvatiti.

105    U tim okolnostima valja utvrditi da se ne može prihvatiti argumente koji se temelje na irelevantnosti razloga koji se odnose na društvo KNIC s obzirom na predmetne kriterije za uvrštavanje. Osporavanje tumačenja kriterija za uvrštavanje koje društvo KNIC iznosi u kontekstu navoda zasnovanih na nedostatnosti dokaza, bit će predmet analize provedene u daljnjem tekstu kao odgovor na te navode.

106    U vezi s tim da u okviru svojeg drugog tužbenog razloga društvo KNIC predbacuje Vijeću i Komisiji nedostatnost dokaza, valja utvrditi da razlozi koje su Vijeće i Komisija dužni potkrijepiti u ovom slučaju s obzirom na kriterije za uvrštavanje jesu oni koji se odnose, kao prvo, na državni karakter društva KNIC, kao drugo, na činjenicu da društvo KNIC ostvaruje znatne prihode deviznim poslovanjem i, kao treće, na činjenicu da bi navedeni prihodi mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.

107    U tom pogledu nije nevažno podsjetiti, kao što to Komisija ističe, da ako u trećim zemljama ne postoje istražne ovlasti, ocjena tijela Unije treba u stvari biti zasnovana na izvorima informacija dostupnim javnosti, izvješćima, člancima iz tiska, izvješćima tajnih službi ili drugim sličnim izvorima informacija.

108    No, prema sudskoj praksi, članci iz tiska mogu se koristiti kako bi potkrijepili postojanje određenih činjenica kada su dovoljno konkretni, precizni i dosljedni u pogledu činjenica koje su u njima opisani (vidjeti presudu od 25. siječnja 2017., Almaz‑Antey Air and Space Defence/Vijeće, T‑255/15, neobjavljenu, EU:T:2017:25, t. 147. i navedenu sudsku praksu).

109    To je slučaj u ovom predmetu jer su Vijeće i Komisija podnijeli više javnih isprava i članaka iz međunarodnog tiska u kojima su detaljno navedene aktivnosti društva KNIC.

110    Na prvom mjestu, iz isprava koje su Vijeće i Komisija podnijeli proizlazi da je društvo KNIC u vlasništvu i pod kontrolom države.

111    Kao što je Komisija istaknula na raspravi, u skladu s člankom 21. Ustava Demokratske Narodne Republike Koreje, pošta i telekomunikacija kao i važne tvornice, poduzeća, banke i luke su u isključivom vlasništvu države. U skladu s tom istom odredbom, država daje prednost zaštiti i rastu svojeg vlasništva koje ima prevladavajući značaj u razvoju gospodarstva države.

112    U ovom slučaju iz dokaza podnesenih Općem sudu proizlazi da je društvo KNIC u položaju monopola na području osiguranja i da je ono stoga veliko poduzeće.

113    S obzirom na informacije koje je Komisija dostavila i koje se nalaze na internetskoj stranici društva KNIC, ovo potonje je „jedini osiguravatelj u [Sjevernoj Koreji] i „ima više od 10 pokrajinskih podružnica i više od 200 mjesnih (okružnih) i županijskih ureda koji su stavljeni pod upravu njegovih korejskih ureda kao i predstavništva u inozemstvu”.

114    Osim toga, informacije koje je društvo KNIC dostavilo, a koje je samo u najboljem položaju da iznese elemente kojima se dovodi u pitanje dokaze koje su Vijeće i Komisija podnijeli, ne proturječe, već, naprotiv, potvrđuju zaključak o njegovom karakteru društva u vlasništvu i pod kontrolom države.

115    U tom pogledu valja uvodno istaknuti da iako se zakonitost akata na temelju kojih institucije Unije donesu mjere ograničavanja može u načelu ocijeniti samo na temelju činjeničnih i pravnih elemenata na osnovu kojih su navedeni akti doneseni, ostaje činjenica da element koji je osoba na koju se mjere ograničavanja odnose dostavila kao oslobađajući dokaz sud Unije može uzeti u obzir kako bi se potvrdila ocjena o zakonitosti osporenih akata koja je zasnovana na činjeničnim i pravnim elementima na osnovu kojih su navedenih akti doneseni (vidjeti po analogiji presude od 3. svibnja 2016., Iran Insurance/Vijeće, T‑63/14, neobjavljena, EU:T:2016:264, t. 109. i od 3. svibnja 2016., Post Bank Iran/Vijeće, T‑68/14, neobjavljena, EU:T:2016:263).

116    Tako u ovom slučaju iz isprave podnesene Općem sudu naslovljene „Statut i propisi društva” proizlazi da je ono u monopolističkom položaju na tržištu osiguranja u Sjevernoj Koreji. U skladu s „Pojašnjenjem o unutarnjem upravljanju” koje je društvo KNIC također dostavilo, „[d]obit društva ulaže se u druga državna društva, a višak se uplaćuje u pričuvni fond”. Ta se „dobit može također koristiti za pokrivanje potreba državne riznice, kao osiguranje za obveze, za razvoj društva i za dobrobit cjelokupnog naroda [Sjeverne Koreje]”.

117    Isto tako, u skladu s navedenim „Pojašnjenjem o unutarnjem upravljanju”, društvo KNIC u vlasništvu je Demokratske Narodne Republike Koreje. U točki A. iste isprave navodi se da „Korea insurance svake godine vladi podnosi svoje izvješće o aktivnostima”, da „[n]e postoji glavna skupština dioničara jer nema dioničara” i da „društvo pripada cjelokupnom narodu [Sjeverne Koreje]”. Isto tako, u točki E. navedene isprave određeno je da vlada svake godine provjerava sve poslovne knjige društva.Osim toga, zastupnici društva KNIC nisu mogli na raspravi odgovoriti na pitanje Općeg suda o tome, tko imenuje članove upravnog odbora društva KNIC.

118    Iz prethodno iznesenog proizlazi da Vijeće nije počinilo nikakvu povredu koja se tiče činjenica kada je navelo da je društvo KNIC „društvo u vlasništvu i pod kontrolom države”.

119    Kao drugo, društvo KNIC smatra da su Vijeće i Komisija također počinili pogrešku kad su tvrdili da ono „ostvaruje znatne devizne prihode”. Društvo KNIC ne ostvaruje devizne prihode. Jedini devizni poslovi u kojima je ono sudjelovalo su, s jedne strane, naplata niskih iznosa premija u eurima od veleposlanstava Demokratske Narodne Republike Koreje za njihova automobilska osiguranja, te, s druge strane, njegov program reosiguranja za koji plaća veće premije u eurima nego što ih naplaćuje.

120    Iz dokumenta Coreu CFSP/0229/15 od 11. studenoga 2015. proizlazi da je prema tajnim informacijama koje Vijeće smatra pouzdanim, društvo KNIC zaduženo za nabavu deviza radi potpore i stabilizacije režima Demokratske Narodne Republike Koreje. Iz njega također proizlazi da se radi o znatnim iznosima.

121    U tom je pogledu važno naglasiti da društvo KNIC ne osporava svoju opću profitabilnost. S druge strane osporava činjenicu da je dio te dobiti ostvaren u stranoj valuti po osnovi njegovih djelatnosti reosiguranja.

122    No, prvo valja podsjetiti da uredbu koja predviđa mjere ograničavanja treba tumačiti ne samo s obzirom na odluku donesenu u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike iz članka 215. stavka 2. UFEU–a nego također s obzirom na povijesne okolnosti u kojima je Unija donijela odredbe, pri čemu je uredba dio tih odredbi (vidjeti u tom smislu presudu od 28. studenoga 2013., Vijeće/Manufacturing Support & Procurement Kala Naft, C–348/12 P, EU:C:2013:776, t. 75. i rješenje od 1. prosinca 2015., Georgias i dr./Vijeće i Komisija, C–545/14 P, neobjavljeno, EU:C:2015:791, t. 33.). Isto vrijedi za odluku donesenu u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, koja se mora tumačiti uzimajući u obzir okolnosti kojih je ona dio (presude od 1. ožujka 2016., National Iranian Oil Company/Vijeće, C‑440/14 P, EU:C:2016:128, t. 78. i od 12. svibnja 2016., Bank of Industry and Mine/Vijeće, C‑358/15 P, neobjavljena, EU:C:2016:338, t. 50.).

123    U ovom slučaju iz uvodne izjave 11. Odluke 2013/183 proizlazi da je Rezolucijom VSUN‑a 2094 (2013) utvrđeno da su države dužne sprečavati pružanje financijskih usluga ili prenositi preko ili iz svojih državnih područja svaku financijsku ili drugu imovinu ili izvore, uključujući veće količine gotovine, u pogledu aktivnosti koje bi mogle doprinositi programima nuklearnih ili balističkih raketa Demokratske Narodne Republike Koreje ili drugim aktivnostima koje su zabranjene rezolucijama VSUN‑a 1718 (2006), 1874 (2009), 2087 (2013) ili 2094 (2013), ili izbjegavanju mjera koje te rezolucije određuju.

124    Isto tako, iz uvodnih izjava 14. i 15. Odluke 2016/849 proizlazi da se Rezolucijom VSUN‑a 2270 (2016) proširuje područje primjene mjera primjenjivih na financijski sektor. U kontekstu mjera primjenjivih na financijski sektor, Vijeće smatra da je primjereno zabraniti prijenose sredstava u Demokratske Narodne Republike Koreje i iz nje, osim u slučaju posebnog prethodnog odobrenja, te zabraniti ulaganja Demokratske Narodne Republike Koreje na područjima pod nadležnošću država članica i ulaganja državljana ili subjekata država članica u Sjevernu Koreju.

125    Na temelju prethodno iznesenog, razloge koji se odnose na društvo KNIC treba također tumačiti s obzirom na predmetne kriterije za uvrštavanje koji su preopćenito sastavljeni i upućuju na pojmove „svake financijske ili druge imovine ili gospodarskih izvora”. Osim toga, predmetni kriteriji za uvrštavanje također se zasnivaju na prijenosu na državno područje država članica, preko tog državnog područja ili s njega te to valja uzeti u obzir radi tumačenja izraza „ostvarivanja deviznih prihoda” koji se nalazi u razlozima za uvrštavanje društva KNIC.

126    Posljedično, izraz „ostvarivanje deviznih prihoda” u razlozima koji se odnose na društvo KNIC treba tumačiti u skladu s njegovim tekstom i svrhom, to jest ne na način da se odnosi na dobit koju je društvo KNIC ostvarilo u devizama, već da se odnosi na svaki devizni gospodarski izvor koji je predmetni subjekt ostvario uslijed svojih aktivnosti.

127    Kao drugo, što se tiče izraza u razlozima koji se odnose na društvo KNIC, a prema kojemu ono ostvaruje značajne devizne prihode, Vijeće i Komisija su se oslonili u tom pogledu na javno dostupne izvore u vezi djelatnostima društva KNIC, kao što je internetska stranica ovog potonjeg, izvadak iz registra trgovačkih društava za Korea National Insurance Corporation Zweigniederlassung Deutschland (u daljnjem tekstu: KNIC ZD), podružnicu društva KNIC u Njemačkoj, kao i na članke iz tiska. Iz svih navedenih informacija proizlazilo je da društvo KNIC obavlja djelatnosti na području Unije, osobito sklapanjem ugovora s velikim gospodarskim subjektima na području osiguranja i da u okviru te potonje djelatnosti društvo KNIC ostvaruje devizne prihode.

128    Prema informacijama koje su dobivene s navedene internetske stranice i koje je Komisija dostavila, društvo KNIC posluje na području životnog i neživotnog osiguranja kao i na području reosiguranja, pored ostalih djelatnosti kao što su trgovački poslovi. Iz navedene internetske stranice proizlazi da društvo KNIC ostvaruje znatnu godišnju dobit. [11,5 milijardi sjevernokorejskih vona (oko 80,5 milijuna eura) samo za 2014.].

129    Kao što to s pravom Komisija ističe, budući da je novac zamjenjiv, čak i ako, kao što to društvo KNIC navodi, njegova podružnica „za reosiguranje” posluje s gubitkom, ona i dalje za njega predstavlja izvor strane valute i što se tiče gubitaka iste se može lako nadoknaditi s dobiti ostvarenom na drugim područjima djelatnosti društva KNIC.

130    Kao treće, informacije koje je društvo KNIC dostavilo ne proturječe zaključku prema kojemu ono ostvaruje devizne prihode.

131    Društvo KNIC tvrdi da za program reosiguranja plaća više premija nego što prima po osnovi naknada štete iz osiguranja, te objašnjava, podnoseći također brojčanu analizu u prilog svojim navodima, da je tijekom pet posljednjih godina isplatilo reosiguravateljima ukupno 441.060.102 eura u premijama te da je primilo ukupno 324.412.306 eura po osnovi naknada štete iz reosiguranja.

132    Time društvo KNIC samo priznaje da je primilo devize u iznosu većem od 300.000.000 eura. Taj iznos valja smatrati znatnim.

133    Osim toga, društvo KNIC ne osporava informacije Komisije prema kojima ono obavlja djelatnosti reosiguranja s međunarodnim društvima za osiguranje od kojih se neka nalaze na području Unije. Osim toga, društvo KNIC je u replici potvrdilo da obavlja devizne transakcije.Iz dopisa društva KNIC od 16. lipnja 2016. također proizlazi da ono mora „određeni svoj prihod pretvoriti iz eura u korejske vone […] kako bi svojim reosiguravateljima isplatio premije”.

134    Društvo KNIC također ustraje na okolnosti da je ono bilo predmet sudskog postupka u Ujedinjenoj Kraljevini zbog navoda o lažnim zahtjevima za naknadu štete iz reosiguranja. No, prema članku Washington Posta koji je Vijeće dostavilo, društvo KNIC je po okončanju navedenih postupaka pred sudovima Ujedinjene Kraljevine dobilo 58 milijuna dolara.

135    Društvo KNIC oštro prigovara informacijama u pogledu mogućih prijevara u okviru reosiguranja.

136    U tom pogledu dovoljno je istaknuti da problematika prijevara nije povezana niti s kriterijima za uvrštavanje niti s izmijenjenim kriterijima za uvrštavanje. Problematika prijevara ne nalazi se niti među razlozima koji se odnose na društvo KNIC. Stoga nije potrebno odlučiti o navodima društva KNIC u vezi s tom problematikom.

137    S obzirom na sve prethodno izneseno, valja zaključiti da Vijeće nije počinilo nikakvu pogrešku u ocjeni smatrajući da društvo KNIC ostvaruje znatne devizne prihode.

138    Kao treće, što se tiče prigovora društva KNIC da prihodi koje ostvaruje ne bi mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja, valja razlikovati dva elementa u argumentaciji društva KNIC.

139    S jedne strane, društvo KNIC navodi da izraz „doprinijeti programima” koji se nalazi među predmetnim kriterijima za uvrštavanje treba tumačiti na način da je potrebno izravno plaćanje ili plaćanje tako velikog obujma da bi njihov izostanak znatno utjecao na program naoružanja.

140    U tom pogledu valja primijetiti da društvo KNIC uopće nije istaknulo prigovor nezakonitosti u smislu članka 277. UFEU‑a zbog navodne neproporcionalnosti predmetnih kriterija za uvrštavanje. S druge strane, u okviru svojih argumenata društvo KNIC prigovara načinu na koji su Vijeće i Komisija protumačili predmetne kriterije za uvrštavanje.

141    No, valja prije svega podsjetiti da Vijeće ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu opće i apstraktne definicije pravnih kriterija i načina donošenja mjera ograničavanja (vidjeti u tom smislu presude od 28. studenoga 2013., Vijeće/Manufacturing Support & Procurement Kala Naft, C‑348/12 P, EU:C:2013:776, t. 120. i od 29. travnja 2015., Bank of Industry and Mine/Vijeće, T‑10/13, EU:T:2015:235, t. 75. do 80., 83., 84. i 88.).

142    U ovom slučaju nije potrebno niti na temelju kriterija za uvrštavanje niti na temelju izmijenjenih kriterija za uvrštavanje da izravna plaćanja ili plaćanja velikog obujma budu izvršena u korist programa Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.

143    Naime, jasno je da izrazi korišteni u pravnom okviru primjenjivom na ovaj slučaj jesu gospodarski izvori i imovina „koji bi mogli doprinijeti” navedenim programima.

144    Nasuprot onome što društvo KNIC tvrdi, predmetni kriteriji za uvrštavanje ne odnose se na sve subjekte koji održavaju veze s Demokratskom Narodnom Republikom Korejom ili sve sjevernokorejske porezne obveznike, već u biti na osobe i subjekte koji pružaju financijske usluge ili prijenos na državno područje država članica, preko tog državnog područja ili s njega, one financijske ili druge imovine koja bi mogla doprijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje povezanima sa širenjem nuklearnog oružja.

145    Naime, s obzirom na samu svrhu, narav i cilj predmetnih mjera ograničavanja, kriterij „mogli bi doprinijeti” valja tumačiti kako je predviđeno kriterijima za uvrštavanje i izmijenjenim kriterijima za uvrštavanje i to na način da se odnose na osobe i subjekte čije bi aktivnosti, čak i ako kao takvi nemaju nikakvu izravnu ili neizravnu vezu sa širenjem nuklearnog oružja, mogle istome doprinijeti s obzirom na njihov status koji imaju u predmetnom režimu.

146    No, kao što proizlazi iz točaka 130. do 137. ove presude, u okviru svojih aktivnosti društvo KNIC ostvaruje znatne devizne prihode i njegova opća profitabilnost prelazi 80 milijuna eura godišnje. Stoga ono u svakom slučaju nije obuhvaćeno kategorijom običnih poreznih obveznika na koju se poziva.

147    Osim toga, ove se zaključke ne može dovesti u pitanje argumentima društva KNIC koji su zasnovani na presudama od 12. svibnja 2016., Bank of Industry and Mine/Vijeće (C‑358/15 P, neobjavljena, EU:C:2016:338) i od 16. srpnja 2014., National Iranian Oil Company/Vijeće (T‑578/12, neobjavljena, EU:T:2014:678) i prema kojima upućivanje na „doprinos” programima naoružanja na koji se predmetni kriteriji za uvrštavanje odnosi treba tumačiti na način da je potrebno izravno plaćanje ili plaćanja tako velikog obujma da bi njihov izostanak znatno utjecao na program naoružanja.

148    Naime, tumačenje predmetnih kriterija za uvrštavanje kako je predloženo u ovom slučaju upravo je u skladu s navodima o tumačenju koje je Sud iznio u presudi od 1. ožujka 2016., National Iranian Oil Company/Vijeće (C‑440/14 P, EU:C:2016:128). Tako je presuđeno da uredbu koja predviđa mjere ograničavanja treba tumačiti ne samo s obzirom na odluku donesenu u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike iz članka 215. stavka 2. UFEU–a, nego također s obzirom na povijesne okolnosti u kojima je Unija donijela odredbe, pri čemu je uredba dio tih odredbi. Isto vrijedi za odluku donesenu u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, koja se mora tumačiti uzimajući u obzir okolnosti kojih je ona dio (presuda od 1. ožujka 2016., National Iranian Oil Company/Vijeće, C‑440/14 P, EU:C:2016:128, t. 78.).

149    Kao što je već naglašeno u točki 92. ove presude, mjere ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje uvedene su kao odgovor na više nuklearnih pokusa koje je Demokratska Narodna Republika Koreja provela, koji su osuđeni u rezolucijama VSUN‑a i smatraju se ozbiljnom prijetnjom za važan cilj Unije, to jest očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti.

150    U tom okviru, ako su se, kao što to društvo KNIC tvrdi, predmetne mjere ograničavanja odnosile samo subjekte ili osobe koji su povezani s aktivnostima širenja nuklearnog oružja i izravno doprinose tim aktivnostima, a ne i na subjekte i osobe „koji bi mogli doprinijeti” navedenim aktivnostima, tada bi ostvarivanje ciljeva koje je Vijeće zadalo moglo biti ugroženo jer bi potpora aktivnostima širenja nuklearnog oružja lako mogla biti pružena, osobito financijski, putem drugih subjekata ili osoba koji su neizravno povezani s tim aktivnostima.

151    Proizlazi da je Vijeće moglo legitimno procijeniti da je sastavljanje predmetnih kriterija za uvrštavanje i donošenje mjera ograničavanja protiv društva KNIC takve naravi da pridonosi pritisku na sjevernokorejski režim, a koji bi mogao prekinuti aktivnosti širenja nuklearnog oružja ili ih ograničiti (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 5. studenoga 2014., Mayaleh/Vijeće, T‑307/12 i T‑408/13, EU:T:2014:926, t. 147. i 148.).

152    S druge strane, budući da društvo KNIC ističe nedostatnost dokaza i osporava činjenicu da prihodi koje ostvaruje doprinose aktivnostima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja, dovoljno je utvrditi da s obzirom na predmetne kriterije za uvrštavanje Vijeće nije dužno podnijeti dokaze kojima se dokazuje da su izvori dotičnog subjekta korišteni izravno u svrhu programa Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja, već ono mora što uvjerljivije potkrijepiti svoju odluku skupom indicija na temelju kojih ti izvori mogu doprinijeti toj svrsi (vidjeti po analogiji presudu od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće, C‑630/13 P, EU:C:2015:247, t. 53.).

153    Drukčije tumačenje proturječilo bi ne samo tekstu predmetnih kriterija za uvrštavanje, već prije svega cilju i svrsi sustava mjera ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje. Osim toga, prikupljanje dokaza o stvarnom doprinosu nuklearnim aktivnostima u trećoj zemlji jest barem prekomjerno teško, ako u toj zemlji ne postoje istražne ovlasti.

154    U ovom slučaju valja prije svega istaknuti da je društvo KNIC priznalo da sjevernokorejskoj državi plaća redovne poreze iako pri tome nije preciziralo iznos.

155    Potom valja podsjetiti da iz elemenata analize u točkama 112. do 114., 120. do 121. i 130. do 137. ove presude proizlazi da je društvo KNIC profitabilno i da se nalazi u položaju monopola na tržištu osiguranja koje ostvaruje znane devizne prihode.

156    Naposljetku, iz elemenata analize u točkama 110. do 118. ove presude tako proizlazi da je društvo KNIC državni subjekt u vlasništvu sjevernokorejske države.

157    Vodeći računa o svim tim elementima valja zaključiti da, kao što to Komisija s pravom ističe, okolnost da je društvo KNIC državni subjekt ukazuje na to da devizni prihodi koje je ostvarilo mogu doprinijeti državnom programu širenja nuklearnog oružja jer sjevernokorejska država može odlučiti o načinu korištenja prihoda koje društvo KNIC ostvari. Stoga Vijeće i Komisija nisu počinili nikakvu pogrešku u ocjeni kada su procijenili da bi prihodi koje društvo KNIC ostvaruje mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.

158    S obzirom na prethodno izneseno, valja zaključiti da svi gore navedeni elementi čine skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se uz svu vjerojatnost može dokazati da je društvo KNIC u vlasništvu i pod kontrolom države i da stvara znatne devizne prihode koji bi mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.

159    U tim okolnostima valja zaključiti da Vijeće i Komisija nisu počinili nikakvu pogrešku u ocjeni kada su u razlozima koji se odnose na društvo KNIC naveli da ovo potonje jest društvo u vlasništvu i pod kontrolom države i da ostvaruje znatne devizne prihode koji bi mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.

160    Kao četvrto, što se tiče postojanja povezanosti društva KNIC i Ureda 39, koju društvo KNIC osporava, valja utvrditi s obzirom na spis dostavljen Općem sudu da zbog izostanka bilo kakve informacije ili dokaza u pogledu naravi i postojanja te povezanosti, Vijeće i Komisija nisu u dovoljnoj mjeri potkrijepili ovaj dio razloga.

161    Međutim, činjenica da Vijeće i Komisija nisu pred Općim sudom u dovoljnoj mjeri potkrijepili ovaj dio spornih razloga ne može dovesti u pitanje zakonitost navedenih razloga. Naime, iz sudske prakse proizlazi da ako je barem jedan od razloga iznesenih u obrazloženju dovoljno precizan i konkretan, ako je dokazan i predstavlja dovoljnu osnovu za taj akt, tada okolnost da ostali razlozi to nisu ne opravdava poništenje spomenutog akta (vidjeti po analogiji presudu od 14. siječnja 2015., Abdulrahim/Vijeće i Komisija, T‑127/09 RENV, EU:T:2015:4, t. 68. i navedenu sudsku praksu).

162    No, u ovom slučaju zaključak prema kojem je društvo KNIC u vlasništvu i pod kontrolom države koje ostvaruje znatne devizne prihode koji bi mogli doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja, čini sam po sebi dovoljnu osnovu za uvrštavanje imena društva KNIC na sporne popise.

163    Shodno tomu drugi tužbeni razlog treba odbiti.

 Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela o zaštiti podataka

164    U okviru svojeg trećeg tužbenog razloga društvo KNIC ističe da su na temelju članka 4. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.) Vijeće i Komisija dužni osigurati da se svi osobni podaci obrađuju pravično i zakonito, da su točni i ažurirani i da se u suprotnom izbrišu ili isprave. Na temelju članaka 14. i 16. navedene uredbe, subjekt podataka ima pravo na ispravak netočnih podataka bez odlaganja i na njihovo brisanje ako je njihova obrada nezakonita.

165    Društvo KNIC smatra da su Vijeće i Komisija, kršeći navedene članke, objavili netočne podatke u tom predmetu iz kojih proizlazi predmnijeva o njegovom sudjelovanju u nezakonitoj aktivnosti povezanoj s nezakonitim razvojem oružja za masovno uništenje. Ova objava ima ozbiljan utjecaj na društvo KNIC. Negativan učinak na njegov ugled jest ili treba biti očit. Činjenica da se iznose neosnovani navodi o ozbiljnim zlouporabama te vrste može također imati praktične posljedice.

166    Vijeće i Komisija osporavaju argumente društva KNIC naglašavajući da oni ne mogu ugroziti zakonitost drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849.

167    U okviru ovog tužbenog razloga KNIC predbacuje Vijeću i Komisiji povredu članka 4., 10., 14. i 16. Uredbe br. 45/2001.

168    Valja istaknuti da iako se ograničava na navođenje odredaba Uredbe br. 45/2001 kao i odlomaka iz mišljenja Europskog nadzornika za zaštitu podataka, društvo KNIC općenito tvrdi da su Vijeće i Komisija objavili netočne podatke iz kojih proizlazi predmnijeva o sudjelovanju društva KNIC u nezakonitim aktivnostima.

169    Društvo KNIC smatra da njegovo uvrštavanje dovodi do povrede načela o zaštiti podataka, osim ako Vijeće i Komisija dokažu da je uvrštavanje njegova imena na predmetne popise osnovano.

170    U tom pogledu dovoljno je utvrditi da s obzirom na ispitivanje drugog tužbenog razloga ove tužbe, razlozi koji se odnose na društvo KNIC nisu zahvaćeni pogreškom u ocjeni i da posljedično Vijeće i Komisija nisu objavili netočne podatke iz kojih proizlazi predmnijeva o sudjelovanju društva KNIC u nezakonitim aktivnostima.

171    Stoga se ovaj tužbeni razlog ne može prihvatiti.

172    Ovaj je tužbeni razlog u svakom slučaju bespredmetan.

173    Naime, čak i pod pretpostavkom da su Vijeće i Komisija obradili osobne podatke koji se odnose na društvo KNIC na način koji nije u skladu s Uredbom br. 45/2001, takva okolnost ne može dovesti do poništenja drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849. S druge strane, društvo KNIC bi se moglo, ako bi dokazalo postojanje takvog postupanja, pozvati na povredu navedene uredbe u okviru tužbe za naknadu štete (vidjeti u tom smislu presude od 30. studenoga 2016., Rotenberg/Vijeće, T‑720/14, EU:T:2016:689, t. 140. i od 22. studenoga 2017., HD/Parlament, T‑652/16 P, neobjavljena, EU:T:2017:828, t. 33. i 34.).

174    U ovim okolnostima ovaj tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

 Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnom ograničenju temeljnih prava

175    U okviru četvrtog tužbenog razloga društvo KNIC ističe neproporcionalno ograničenje prava na vlasništvo i slobode poduzetništva u smislu članka 16. Povelje o temeljnim pravima. Podsjeća da je pravo na poštovanje njegova privatnog i obiteljskog života, doma i ugleda zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP). U tom se pogledu društvo KNIC oslanja na načelo proporcionalnosti koje je dio općih načela prava Unije.

176    Društvo KNIC smatra da se drugim pobijanim aktima i Odlukom 2016/849 ozbiljno ograničava njegova sposobnost upravljanja vlastitom imovinom. Kao što to proizlazi iz iskaza Paeka Ju Hyoka, ti bi akti u praksi doveli do suzdržanosti trećih osoba od poslovanja s društvom KNIC. Posljedica toga bi bila njegova nemogućnost da sklopi pokriće reosiguranja, ostvari povrat dugova od tuđih partnera, dobije pristup svojoj međunarodnoj imovini ili obavlja svoje djelatnosti s međunarodnim partnerima.

177    Šteta uzrokovana drugim pobijanim aktima i Odlukom 2016/849 bila bi u svakom pogledu u cijelosti neproporcionalna u odnosu na njihove ciljeve jer društvo KNIC ne ostvaruje nikakav prihod za Demokratsku Narodnu Republiku Koreju. Stoga nije niti prikladno niti nužno zamrznuti imovinu društva KNIC kako bi se ostvario cilj sprečavanja Demokratske Narodne Republike Koreje da razvija svoje programe širenja nuklearnog oružja.

178    Vijeće i Komisija osporavaju navedene argumente.

179    U okviru svojeg četvrtog tužbenog razloga društvo KNIC ističe u biti neproporcionalno ograničenje svojeg prava na vlasništvo i slobode poduzetništva. Budući da pozivanje na povredu članka 8. EKLJP‑a nije potkrijepljeno nikakvim argumentom, ovaj prigovor valja odbiti kao nedopušten stoga što ne ispunjava zahtjeve jasnoće iz članka 76. Poslovnika.

180    Kao prvo, ako bi tom preopćenitom argumentacijom društvo KNIC osporavalo proporcionalnost kriterija za uvrštavanje navodeći da su uvrštavanje njegova imena na predmetne popise i šteta uzrokovana drugim pobijanim aktima i Odlukom 2016/849 neproporcionalni u odnosu na ciljeve tih akata, dovoljno je utvrditi da društvo KNIC nije istaknulo nikakav prigovor nezakonitosti u smislu članka 277. UFEU‑a s obzirom na kriterije za uvrštavanje i izmijenjene kriterije za uvrštavanje.

181    No, društvo KNIC ne može osporavati proporcionalnost kriterija za uvrštavanje, a da se ne pozove na njihovu nezakonitost putem prigovora nezakonitosti u smislu članka 277. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 20. veljače 2013., Melli Bank/Vijeće, T‑492/10, EU:T:2013:80, t. 58. i 59. i od 20. ožujka 2013., Bank Saderat/Vijeće, T‑495/10, neobjavljena, EU:T:2013:142, t. 53. do 59.).

182    Osim toga, u svakom slučaju valja istaknuti da argumenti koje je društvo KNIC istaknulo u okviru ovog tužbenog razloga ne mogu dovesti u pitanje zakonitost navedenih kriterija za uvrštavanje. Naime, ti su argumenti zasnovani na okolnostima koje su svojstvene društvu KNIC jer upućuju na njegov konkretan položaj i zasnivaju se na navodnoj šteti koju je uzrokovalo uvrštavanje njegova imena na predmetne popise, a ne na neproporcionalnosti navedenih kriterija kao takvih.

183    Kao drugo, svoj argument koji se temelji na neproporcionalnosti mjera ograničavanja koje se odnose na njega, društvo KNIC zasniva na pretpostavci da ne ostvaruje nikakav prihod za Demokratsku Narodnu Republiku Koreju. Ono iz toga zaključuje da nije niti prikladno niti nužno zamrznuti njegovu imovinu kako bi se ostvario cilj sprečavanja Demokratske Narodne Republike Koreje da razvija svoje programe širenja nuklearnog oružja.

184    No, kao što proizlazi iz ispitivanja drugog tužbenog razloga u okviru ove tužbe, razlozi koji se odnose na društvo KNIC nisu zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

185    Stoga ovaj tužbeni razlog treba odbiti.

186    S obzirom na sva prethodna razmatranja valja u cijelosti odbiti tužbu društva KNIC u predmetu T‑264/16.

 O tužbi u predmetu T‑533/15

 O tužbi tužiteljâ u predmetu T‑533/15 u dijelu u kojem se odnosi na prve pobijane akte

–       Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

187    U okviru svojeg prvog tužbenog razloga tužitelji u predmetu T‑533/15 tvrde da su Vijeće i Komisija povrijedili svoju obvezu iznošenja jasnih, nedvosmislenih i specifičnih razloga na temelju kojih se njihova imena može uvrstiti na dotične popise.

188    Tužitelji u predmetu T‑533/15 smatraju da se u prvim pobijanim aktima ne navodi koji je to konkretan element iz kriterija za uvrštavanje koji se nalaze u prvim pobijanim aktima istaknut protiv svakog od njih. Osim toga, Kang Song–Sam ističe da zbog uvrštavanja osobe koja ne postoji, to jest Kanga Song‑Nama, prvi pobijani akti krše obvezu obrazlaganja.

189    Tužitelji u predmetu T‑533/15 osporavaju zaključak prema kojem su djelovali „u ime društva KNIC”. Naime, postavlja se pitanje, odnosi li se taj izraz na postojeći subjekt kao što je KNIC ZD ili društvo KNIC. No, u ovom potonjem slučaju radi se o neuvrštenom subjektu što ne može biti relevantno s obzirom na prve kriterije za uvrštavanje. S druge strane, ako se taj izraz odnosi na nepostojeći subjekt, to jest „društvo KNIC GmbH”, radi se o djelovanju u ime subjekta koji ne postoji. Osim toga, imena Sina Kyu–Nama i Paka Chun–Sana pogrešno su uvrštena na dotične popise na temelju činjenice da su „bivši” ovlašteni opunomoćeni predstavnici društva KNIC GmbH.

190    Vijeće i Komisija osporavaju argumente tužiteljâ u predmetu T‑533/15.

191    Vijeće ponovno tvrdi da se u obrazloženju koje se tiče tužiteljâ u predmetu T‑533/15 navodi činjenica da obnašaju funkcije unutar KNIC ZD‑a i djeluju u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama. Osim toga, Komisija primjećuje da je za Vijeće i Komisiju dovoljno da objasne funkciju u okviru koje su u svojstvu predstavnika KNIC ZD‑a te osobe djelovale u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

192    Kao što je to prethodno navedeno, iako obrazloženje koje se zahtijeva u skladu s člankom 296. UFEU‑a mora na jasan i nedvosmislen način odražavati zaključke institucije koja je donijela akt, kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo upoznavanje s razlozima poduzimanja mjere kao i nadležnom sudu izvršavanje njegova nadzora, takvo obrazloženje treba ipak prilagoditi prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je donesen. S tim u vezi, obrazloženje ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje i, osobito, s obzirom na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja. Slijedom toga, akt koji negativno utječe na neku osobu u dovoljnoj je mjeri obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom zainteresiranoj osobi što joj omogućuje da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi (vidjeti presudu od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 122. i navedenu sudsku praksu).

193    U ovom slučaju valja utvrditi da uvodne izjave 1. do 12. Odluke 2013/183 upućuju na relevantne elemente političkog okruženja u kojima su predmetne mjere ograničavanja donesene. Osim toga, iz uvodne izjave 1. Uredbe br. 329/2007 proizlazi da je zbog nuklearnog pokusa od 9. listopada 2006. VSUN ocijenio to kao očitu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. U tim se aktima, koje se namjerava izmijeniti prvim pobijanim aktima i koji su stoga dio konteksta koji je poznat tužiteljima u predmetu T‑533/15, iznosi tako cjelokupna situacija uslijed koje su doneseni te opći ciljevi koje se njima nastoji postići.

194    Prvi razlozi koje se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 izloženi su u točki 16. ove presude.

195    U tom kontekstu tužitelji u predmetu T‑533/15 predbacuju Komisiji da je prešutno nadomjestila razloge na kojima su zasnovani prvi pobijani akti kako bi s razlozima istaknutima u odnosu na društvo KNIC GmbH postupala kao da su istaknuti u odnosu na sjedište društva KNIC. Naglašavaju da su prisiljeni pogađati što to znače razlozi koje su Komisija i Vijeće istaknuli u prilog njihovom uvrštavanju i zašto se tvrdi da ti razlozi odgovaraju kriterijima za uvrštavanje.

196    Doduše valja utvrditi da su prvi razlozi donekle neprecizni po tome što je u njima naveden subjekt „društvo KNIC GmbH” kao subjekt u kojem su tužitelji u predmetu T‑533/15 navodno obnašali svoje funkcije. No, kao što proizlazi iz objašnjenja Vijeća i Komisije, navođenje subjekta „društvo KNIC GmbH” jest pogreška u nazivu subjekta koji je Vijeće željelo obuhvatiti, to jest KNIC ZD‑a, podružnice društva KNIC koja posluje u Hamburgu u Njemačkoj. Upućivanje na „društvo KNIC GmbH” treba stoga shvatiti kao da se odnosi na KNIC ZD.

197    Međutim, prvi razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 omogućili su im da razumiju da se radi opravdanja uvrštavanja njihovih imena na predmetne popise Vijeće oslonilo na obavljanje funkcija kod KNIC ZD‑a. Naime, kao prvo valja primijetiti da su stranke suglasne oko činjenice da subjekt nazvan KNIC GmbH ne postoji. Kao drugo, valja naglasiti da je spominjanje „društva KNIC GmbH” bilo popraćeno upućivanjem na Hamburg ili na adresu subjekta „društva KNIC GmbH” u Hamburgu koja je odgovarala adresi KNIC ZD‑a. Kao treće, vodeći računa o funkcijama koje u društvu KNIC ili podružnici društva KNIC u Njemačkoj obnašaju tužitelji u predmetu T‑533/15, oni nisu mogli zanemariti to da je u Njemačkoj društvo KNIC obavljalo svoju gospodarsku aktivnost preko svoje podružnice, to jest KNIC ZD‑a. Stoga su tužitelji u predmetu T‑533/15, unatoč pogrešci u nazivu, mogli shvatiti da spominjanje „društva KNIC GmbH” odgovara KNIC ZD‑u.

198    Što se tiče Kima Il–Sua, Choea Chun–Sika, Sina Kyu–Nama, Paka Chun–Sana i So Tong Myonga, te kao što to proizlazi iz njihovih iskaza i argumenata izloženih u okviru drugog tužbenog razloga ove tužbe koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni, nepreciznosti u prvim pobijanim aktima nisu ih spriječili da shvate da su obuhvaćeni jer obnašaju funkcije u društvu KNIC u Njemačkoj i jer djeluju u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

199    Što se tiče osobe koja je u okviru prvih pobijanih akata identificirana kao „Kang Song‑Nam”, a kao što to Vijeće navodi, dovoljno je utvrditi da preslovljavanje s korejskog na engleski često dovodi do više mogućih i prihvatljivih prijevoda. Stoga ta pogreška uopće ne sprječava Kanga Song–Sama da shvati prve pobijane akte kojima je ga je Vijeće obuhvatilo zbog njegovih funkcija, to jest njegovog svojstva ovlaštenog opunomoćenog predstavnika KNIC ZD‑a, što je osim toga potvrđeno kako podnošenjem ove presude od strane Kang Song–Sama tako i činjenicom da se u okviru drugog tužbenog razloga poziva na očite pogreške u ocjeni.

200    Budući da je prvim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 precizirano za svakog tužitelja narav odnosa koji održavaju sa uvrštenim subjektima, ti im razlozi omogućuju da razumiju ono što im se zapravo predbacuje, tako da su u mogućnosti provjeriti osnovanost tog navoda i konkretno ga osporiti. Stoga valja zaključiti da je obrazloženje dostatno.

201    Uzimajući u obzir prethodna razmatranja valja odbiti tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, pri čemu osnovanost razloga na koje se Vijeće oslonilo u prvim pobijanim aktima u odnosu na tužitelje u predmetu T‑533/15 treba ocijeniti u okviru drugog tužbenog razloga.

–       Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni

202    U okviru svojeg drugog tužbenog razloga tužitelji u predmetu T‑533/15 tvrde da su Vijeće i Komisija očito počinili pogrešku kada su zaključili da su prvi kriteriji za uvrštavanje bili ispunjeni u odnosu na njih.

203    Ponavljaju svoj argument da društvo KNIC GmbH ne postoji. Zastupstvo društva KNIC u Njemačkoj je KNIC ZD koji je podružnica, a ne društvo kćer društva KNIC. Budući da društvo KNIC GmbH ne postoji, razlozi dani u prvim pobijanim aktima ne mogu se primijeniti u odnosu na njih odnosno biti osnovani.

204    U biti tužitelji u predmetu T‑533/15 ističu da više ne predstavljaju odnosno da nikada nisu predstavljali KNIC ZD ili društvo KNIC.

205    Vijeće navodi da tužitelji u predmetu T‑533/15 obnašaju funkcije unutar KNIC ZD‑a i djeluju u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.Komisija smatra da je dokazano da tužitelji u predmetu T‑533/15 djeluju u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama ili su pod njegovim nadzorom.

206    Kao prvo valja naglasiti da nadzor nad osnovanošću uvrštavanja imena tužiteljâ u predmetu T‑533/15 na popise priložene prvim pobijanim aktima treba provesti tako da se ocijeni, može li se na temelju njihovih odnosnih položaja u dovoljnoj mjeri opravdati utvrđenje da navedeni tužitelji odgovaraju općim kriterijima koje je Vijeće utvrdilo u članku 15. stavku 1. točki (b) podtočki ii. Odluke 2013/183 kako bi razgraničilo krug osoba koje mogu biti predmet takvih mjera. Takvu ocjenu treba provesti tako da se dokazi ispitaju ne odvojeno, nego u kontekstu u kojem su smješteni (vidjeti po analogiji presudu od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće, C‑605/13 P, EU:C:2015:248, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

207    Na općenitoj razini valja istaknuti da su se u kontekstu mjera ograničavanja donesenih radi izvršavanja pritiska na Demokratsku Narodnu Republiku Koreju, kriteriji za uvrštavanje koji se nalaze u propisima primjenjivim u trenutku donošenja prvih pobijanih akata odnosili na izravnu uključenost u programe Demokratske Narodne Republike Koreje koji se zasnivaju na sudjelovanju ili podršci programima u vezi sa širenjem nuklearnog oružja [članak 15. stavak 1. točka (a) Odluke 2013/183], odgovornosti za navedene programe [članak 15. stavak 1. točka (b) podtočka i. Odluke 2013/183], pružanju financijskih usluga koje bi mogle doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje [članak 15. stavak 1. točka (b) podtočka ii. Odluke 2013/183] i na nabavi oružja [članak 15. stavak 1. točka (b) podtočka iii. Odluke 2013/183]. U članku 15. stavku 1. točki (b) podtočki ii. Odluke 2013/183, primjenjivi propisi definirali su također kriterije za uvrštavanje koji mogu činiti pravnu osnovu za uvrštavanje subjekata ili fizičkih osoba i koji su se zasnivali na vezama održavanim sa osobom ili subjektom koji pruža financijske usluge ili prijenos financijske ili druge imovine ili gospodarske izvore koji mogu doprinositi programima Demokratske Narodne Republike Koreje.

208    Tužitelji u predmetu T‑533/15 obuhvaćeni su kategorijom osoba koje djeluju u ime ili po nalogu osoba ili subjekata u smislu članka 15. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Odluke 2013/183 i članka 6. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 329/2007 kako je izmijenjena Uredbom br. 696/2013.

209    U ovom slučaju valja stoga ispitati valjanost uvrštavanja tužiteljâ u predmetu T‑533/15 s obzirom na njihove veze sa subjektima u čije ime se smatra da djeluju.

210    Kao drugo, valja istaknuti da je u prvim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 Vijeće ustrajalo na vezi između navedenih tužiteljâ i društva KNIC GmbH kao i na vezi između navedenih tužiteljâ i društva KNIC.

211    U tom pogledu, kao prvo, što se tiče okolnosti da tužitelji u predmetu T‑533/15 obavljaju razne funkcije u društvu KNIC GmbH, iz točaka 196. do 197. ove presude proizlazi da ih pogreška u nazivu subjekta koji je Vijeće željelo obuhvatiti nije spriječila da shvate smisao i doseg prvih razloga. Tako iz argumenata tužiteljâ u predmetu T‑533/15 koji su izneseni u okviru ove tužbe proizlazi da upućivanje na „društvo KNIC GmbH” treba shvatiti i da je bilo shvaćeno kao da se odnosi na KNIC ZD koji je uvršteni subjekt.

212    U svakom slučaju, predmet ove tužbe nije uvrštavanje subjekta nazvanog „društvo KNIC GmbH” koje valja shvatiti na način da se odnosi na djelatnosti koje obavlja podružnica društva KNIC u Njemačkoj.

213    Kao drugo, što se tiče djelovanja u ime ili po nalogu društva KNIC, nesporno je da ovaj potonji subjekt nije subjekt koji je uvršten prvim pobijanim aktima.

214    Međutim, valja istaknuti da se u pogledu društva KNIC prvi razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 ne zasnivaju na obnašanju konkretnih funkcija, već na činjenici „djeluj[u] u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC”. Naime, Vijeće tvrdi da se prvi razlozi zasnivaju na činjenici da tužitelji u predmetu T‑533/15 obnašanju funkcije unutar KNIC ZD‑a i djeluju u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.Osim toga, Komisija primjećuje da je za Vijeće i Komisiju dovoljno da objasne funkciju u okviru koje su u svojstvu predstavnika KNIC ZD‑a te osobe djelovale u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

215    No, iz njemačkog registra trgovačkih društava koji je Vijeće podnijelo i nalazi se u prilogu B.4. odgovoru na tužbu proizlazi da je KNIC ZD podružnica društva KNIC koje je osnovano u skladu sa sjevernokorejskim pravom. Kao što proizlazi iskaza Paeka Ju Hyoka, potpredsjednika društva KNIC, koji se nalazi u prilogu A.10. tužbi, KNIC ZD se sastoji od ureda predstavništva društva KNIC u Njemačkoj čiji je cilj uspostavljanje kontaktne točke za društva za reosiguranje.

216    U tom pogledu, upućivanje u ovom slučaju na društvo KNIC u prvim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 treba shvatiti na način da potvrđuje obrazloženje kojim se utvrđuje veza između aktivnosti navedenih tužitelja i društva KNIC u njegovom svojstvu subjekta koji nadzire djelatnosti KNIC ZD‑a u Njemačkoj. Drugim riječima, kao što proizlazi iz objašnjenja koje je Vijeće dalo na raspravi, KNIC ZD je uvršten kako bi se obuhvatile djelatnosti koje društvo KNIC obavlja u Njemačkoj putem svoje podružnice. To osim toga potvrđuje tekst drugih pobijanih akata kojima su, među ostalim, uvršteni društvo KNIC i njegove podružnice.

217    U svakom slučaju, a kao što su to potvrdile sve stranke na raspravi, te s obzirom na samu svrhu, narav i cilj predmetnih mjera ograničavanja, treba postojati mogućnost uvrštavanja imena subjekta ili fizičke osobe „koji djeluju u ime ili po nalogu” subjekata obuhvaćenih člankom 15. stavkom 1. točkom (b) Odluke 2013/183 i člankom 6. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 329/2007 kako je izmijenjena Uredbom br. 696/2013, čak i ako ovi potonji subjekti sami nisu uvršteni na popis.

218    Stoga valja zaključiti da je radi potkrjepljivanja činjenice da je osoba ispravno uvrštena kao da djeluje „djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama”, Vijeće bilo dužno dokazati veze između tužiteljâ u predmetu T‑533/15 i društva KNIC ili KNIC ZD‑a, u skladu s prvim razlozima koji se odnose na navedene tužitelje.

219    Kao treće, što se tiče dokaza o vezama između tužiteljâ u predmetu T‑533/15 i društva KNIC ili KNIC ZD‑a, valja utvrditi sljedeće.

220    U tom okviru valja odmah primijetiti da sami tužitelji u predmetu T‑533/15 potvrđuju svoje veze s KNIC ZD‑om i društvom KNIC pri čemu naglašavaju da su te veze prekinuli prije donošenja prvih pobijanih akata ili zbog njihovog donošenja.

221    Što se tiče Kim Il–Sua, on je uvršten prvim pobijanim aktima zbog svojeg svojstva ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC GmbH koji je Unija uvrstila na popis, a koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

222    Kim Il–Su naglašava da je za KNIC ZD radio od veljače 2009. do lipnja 2015. Nastavio je raditi za društvo KNIC, ali nije opunomoćeni ili drugi predstavnik KNIC ZD‑a, kao što je objašnjeno u njegovom iskazu.

223    Iz izvatka iz registra trgovačkih društava od 30. lipnja 2015. koji se odnosi na KNIC ZD i nalazi se u prilogu B.4. odgovoru Vijeća na tužbu proizlazi da je Kim Il–Su bio osoba ovlaštena za zastupanje KNIC ZD‑a. Imenovan je nakon Paka Chun–Sana kao predstavnik KNIC ZD‑a na temelju potvrde društva KNIC upućene Amtsgerichtu Hamburg (Općinskom sudu u Hamburgu, Njemačka) 28. srpnja 2009. koja je priložena u prilogu B.7. odgovoru Komisije na tužbu. Osim toga u svojem iskazu, priloženom u prilogu A.4. tužbi, on ne osporava da je 2009. preuzeo funkciju predstavnika KNIC ZD‑a koju je prethodno obnašao Pak Chun–San, već, naprotiv, potvrđuje tu činjenicu.

224    Što se tiče iskaza Kima Il–Sua, valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, za djelovanje Suda i Općeg suda vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza i to da je jedini kriterij za ocjenu vrijednosti podnesenih dokaza njihova vjerodostojnost. Osim toga, kako bi se procijenila dokazna vrijednost dokumenta, treba provjeriti vjerodostojnost informacija koje su u njemu sadržane, osobito uzeti u obzir podrijetlo dokumenta, okolnosti u kojima je on izrađen i njegova adresata te, na temelju njegova sadržaja, utvrditi je li on razuman i pouzdan (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2012., Shell Petroleum i dr./Komisija, T‑343/06, EU:T:2012:478, t. 161. i navedenu sudsku praksu).

225    No, valja primijetiti da je iskaz Kima Il–Sua dan posebno za potrebe ove tužbe i da stoga što potječe od osobe na koju se odnose predmetne mjere ograničavanja, taj iskaz ima tek slabu dokaznu vrijednost. Vijeće i Komisija mogli su se stoga valjano osloniti na izvadak iz registra trgovačkih društava za KNIC ZD od 30. lipnja 2015. i potvrdu društva KNIC upućenu Amtsgerichtu Hamburg (Općinskom sudu u Hamburgu) koji su bili javne isprave dostupne u trenutku donošenja prvih pobijanih akata, te ih koristiti kao dokaz o obnašanju funkcija od strane Kima Il–Sua.

226    Naposljetku, tvrdnja Kima Il–Sua da je on prestao obnašati navedenu funkciju u siječnju 2015. proturječna je izvatku iz registra trgovačkih društava od 16. ožujka 2016. koji je Komisija podnijela u prilogu F.1. svojih očitovanja o podnesku o prilagodbi, a iz kojeg proizlazi da je Kim Il–Su u tom izvatku bio naveden kao osoba ovlaštena za zastupanje KNIC ZD‑a.

227    Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

228    Što se tiče Kima Il–Sua, on je uvršten prvim pobijanim aktima zbog svojeg svojstva ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC GmbH koji je Unija uvrstila, a koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

229    Kang Song–Sam tvrdi da i dalje djeluje u svojstvu predstavnika KNIC ZD‑a, a ne društva KNIC GmbH koje ne postoji. Njegov status predstavnika društva nije dovoljan sam po sebi da opravda njegovo uvrštavanje na predmetni popis.

230    No, valja utvrditi da svojim argumentima, kao i svojim iskazom priloženim u prilogu A.5. tužbi, Kang Song–Sam ne osporava i ne dovodi u pitanje tvrdnje Vijeća i Komisije da je bio predstavnik društva KNIC unutar podružnice u Hamburgu u trenutku donošenja prvih pobijanih akata. Tako iz navedena iskaza proizlazi da je na tom položaju bio od prosinca 2013. i da je naslijedio Sina Kyu–Nama. Iz njegova iskaza, koji se nalazi u prilogu E.7. podneska o prilagodbi zahtjeva, proizlazi da je na navedenom položaju u KNIC ZD‑u u Hamburgu bio do rujna 2015. Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

231    Što se tiče Kima Il–Sua, on je uvršten prvim pobijanim aktima zbog svojeg svojstva ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC GmbH koji je Unija uvrstila na popis, a koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

232    Choe Chun–Sik navodi da je u siječnju 2015. društvo KNIC od njega zatražilo da postane njegov glavni predstavnik u podružnici u Hamburgu i time zamijeni prethodnog predstavnika, Kima Il–Sua. Međutim, ističe da, kao što objašnjava i njegov iskaz priložen u prilogu A.6. tužbi, on nikada nije djelovao u tom svojstvu jer su mu njemačka tijela odbila izdati vizu.

233    U tom pogledu valja utvrditi da Choe Chun–Sik ne osporava da ga je društvo KNIC odabralo da postane njegov predstavnik u KNIC ZD‑u u Njemačkoj. Nemogućnost da stvarno preuzme svoje funkcije u Hamburgu jer mu je viza odbijena ne znači da nije bio povezan s djelatnostima KNIC ZD‑a ili društva KNIC i shodno tome ne uopće ne utječe na njegovo svojstvo osobe koja djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC u kontekstu ostvarivanja deviznih prihoda od strane društva KNIC.

234    Naime, s jedne strane, i kao što sam Choe Chun–Sik navodi, on se nalazi na položaju direktora u odjelu za reosiguranje društva KNIC u Pyongyang što je djelatnost koju društvo KNIC obavlja u Europi i iz koje ostvaruje devizni prihod.

235    S druge strane i kao što je to istaknuto u točki 215. ove presude, iz iskaza Paeka Ju Hyoka, potpredsjednika društva KNIC, koji se nalazi z prilogu A.10. tužbi, proizlazi da se KNIC ZD sastojao od ureda predstavništva društva KNIC u Njemačkoj čiji je cilj bio uspostavljanje kontaktne točke za društva za reosiguranje.

236    Osim toga, s jedne strane iz točke 216. ove presude proizlazi da je društvo KNIC subjekt koji upravlja i nadzire djelatnosti KNIC ZD‑a u Njemačkoj, te, s druge strane, iz spisa podnesenog Općem sudu, a osobito iz iskaza Kima Il–Sua koji se nalazi u prilogu A.4. tužbi, da je podružnica društva KNIC u Njemačkoj bila kontaktna točka između društva KNIC, društava za reosiguranje i europskih posrednika, da nije mogla potpisati ugovor, izvršiti ili primati plaćanja i da nije imala bankovni račun. Posljedično, za osobe koje se nalaze na upravljačkim funkcijama unutar odjela za reosiguranje društva KNIC može se smatrati da su uključene u ostvarivanje deviznih prihoda na koje se odnose sporni razlozi glede KNIC ZD‑a i društva KNIC.

237    Razlozi za uvrštavanje Choea Chun–Sika u pogledu djelovanja „u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama” nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

238    Što se tiče Sina Kyu–Nama, on je bio uvršten prvim pobijanim aktima zbog svojeg svojstva voditelja odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu te bivšeg ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC GmbH Hamburg. Djelovao je u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

239    Sin Kyu–Nam navodi, kao što je to objašnjeno u njegovom iskazu priloženom u prilogu A.7. tužbi, da se od lipnja 2008. do studenoga 2013. nalazio na funkciji predstavnika u podružnici društva KNIC u Hamburgu. I dalje radi u društvu KNIC, ali nije predstavnik KNIC ZD‑a. Isto tako, on nije „voditelj odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu” jer je načelnik odjela glavni direktor, dok je tužitelj samo direktor unutar navedenog odjela.

240    U tom pogledu valja utvrditi da Sin Kyu–Nam ne osporava da je od lipnja 2008. do studenoga 2013. bio na funkciji predstavnika u podružnici društva KNIC u Hamburgu.

241    Osim toga, valja istaknuti da činjenica da je prestao obnašati funkciju predstavnika društva KNIC u Hamburgu ne znači da on nije povezan s djelatnostima KNIC ZD‑a ili društva KNIC.

242    Kao prvo i kao što to proizlazi iz priloga 5. dopisu od 21. srpnja 2016. podnesenog Općem sudu, Sin Kyu–Nam priznaje i potvrđuje da nije samo obnašao funkcije unutar KNIC ZD‑a, već i da je nakon toga obnašao funkciju direktora unutar odjela za reosiguranje društva KNIC. Istinitost razloga na kojima se zasniva uvrštavanje njegova imena na predmetne popise ne može se dovesti u pitanje.

243    Kao drugo, Sin Kyu–Nam navodi da je na funkciji direktora u odjelu za reosiguranje društva KNIC pri čemu je reosiguranje djelatnost koju društvo KNIC obavlja u Europi.

244    Kao treće, kao što proizlazi iz točaka 235. i 236. ove presude, za osobe koje se nalaze na položajima u društvu KNIC može se smatrati da su uključene u ostvarivanje deviznih prihoda na koje se odnose sporni razlozi glede KNIC ZD‑a i društva KNIC.

245    S obzirom sve prethodno izneseno, razlozi za uvrštavanje Sina Kyu–Nama nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

246    Što se tiče Paka Chun–Sana, on je bio uvršten prvim pobijanim aktima zbog svojeg svojstva voditelja odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu te bivšeg ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC GmbH koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

247    Pak Chun–San tvrdi da je u KNIC ZD‑u radio od rujna 2005. do siječnja 2009. I dalje radi u društvu KNIC, ali nije predstavnik KNIC ZD‑a. Osim toga, on nije „voditelj odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu” jer je načelnik odjela glavni direktor, dok je tužitelj samo direktor unutar navedenog odjela.

248    U tom pogledu valja istaknuti da iz punomoći od 8. kolovoza 2006. koja se nalazi u prilogu B.6. Komisijina odgovora na tužbu proizlazi da je Pak Chun–San bio imenovan glavnim ovlaštenim predstavnikom društva KNIC u Hamburgu. Iz dokumenata koji se nalaze u prilogu B.8. Komisijina odgovora na tužbu također proizlazi da je Pak Chun–San dobio punomoć za zastupanje KNIC ZD‑a i da je njegov potpis ovjeren javnobilježničkom ispravom od 11. srpnja 2008. u Hamburgu. Osim toga, u svojem iskazu od 10. rujna 2015. koji je priložen u prilogu A.8. tužbi, on ne osporava da je od rujna 2005. do siječnja 2009. bio glavni predstavnik KNIC ZD‑a i samog društva KNIC u Njemačkoj. U tom iskazu iz 2015. on također tvrdi da je nakon svojeg povratka iz Njemačke gdje je djelovao u svojstvu predstavnika „društva KNIC u Njemačkoj”, bio na važnom rukovodećem položaju u društvu KNIC u Pyongyangu. U kasnijem iskazu tvrdi da je u prosincu 2015. prijevremeno umirovljen, ali svoje tvrdnje nije potkrijepio bilo kakvim dokumentiranim dokazima.

249    Naposljetku, činjenica da je prestao obnašati funkciju predstavnika društva KNIC u Hamburgu ne znači da nije povezan s djelatnostima KNIC ZD‑a ili društva KNIC.

250    Kao prvo, kao što to proizlazi iz priloga A.8. tužbi, Pak Chun–San priznaje i potvrđuje da nije samo obnašao funkcije unutar KNIC ZD‑a, već i da je nakon toga bio na važnom rukovodećem položaju u društvu KNIC u Pyongyangu. Istinitost razloga na kojima se zasniva uvrštavanje njegova imena na predmetne popise ne može se dovesti u pitanje.

251    Kao drugo, Pak Chun–San navodi u prilogu 4. dopisu od 21. srpnja 2016. podnesenom Općem sudu da je bio na funkcijama u odjelu za reosiguranje društva KNIC pri čemu je reosiguranje djelatnost koju društvo KNIC obavlja u Europi.

252    Kao treće i kao što proizlazi iz točaka 235. i 236. ove presude, za osobe koje se nalaze na položajima u društvu KNIC može se smatrati da su uključene u ostvarivanje deviznih prihoda na koje se odnose sporni razlozi glede KNIC ZD‑a i društva KNIC.

253    Razlozi za uvrštavanje Paka Chun–Sana nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

254    Što se tiče Soa Tong Myonga, on je uvršten prvim pobijanim aktima zbog svojeg svojstva glavnog direktora društva KNIC GmbH koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

255    So Tong Myong ističe da je društvo KNIC napustio 2014. i nema više nikakav odnos tim društvom. Nikada nije djelovao kao glavni direktor KNIC ZD‑a. Netočan je navod da je on „[g]lavni direktor […] KNIC [ZD‑a] Hamburg koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC”.

256    U tom se pogledu može na temelju dokumenata podnesenih Općem sudu tvrditi da je između 1. listopada 2007. te svibnja 2012. So Tong Myong bio u više dokumenata spomenut u svojstvu predsjednika‑direktora društva KNIC. Ta činjenica, koju zainteresirana osoba nije osporila, jest osim toga potkrijepljena iskazom priloženim u prilogu A.9. tužbi, u kojem je pojašnjeno da je njegov mandat predsjednika društva KNIC trajao od 2007. do listopada 2014.

257    Osim toga, tvrdnji Soa Tong Myonga prema kojoj je 2014. napustio društvo KNIC proturječi izvadak iz registra trgovačkih društava Amtsgerichta Hamburg (Općinskog suda u Hamburgu) od 16. ožujka 2016. koji je Komisija podnijela i iz kojeg proizlazi da je zainteresirana osoba na taj datum još uvijek bila predsjednik društva KNIC. Ne mogu se prihvatiti osporavanja dokazne vrijednosti izvatka iz registra jer So Tong Myong nije podnio nikakav dokaz, osim vlastitog iskaza.

258    Kao što je prethodno navedeno, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, za djelovanje Suda i Općeg suda vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza i to da je jedini kriterij za ocjenu vrijednosti podnesenih dokaza njihova vjerodostojnost. Osim toga, kako bi se procijenila dokazna vrijednost dokumenta, treba provjeriti vjerodostojnost informacija koje su u njemu sadržane, osobito uzeti u obzir podrijetlo dokumenta, okolnosti u kojima je on izrađen i njegova adresata te, na temelju njegova sadržaja, utvrditi je li on razuman i pouzdan (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2012., Shell Petroleum i dr./Komisija, T‑343/06, EU:T:2012:478, t. 161. i navedenu sudsku praksu).

259    No, valja primijetiti da je iskaz Soa Tong Myonga dan posebno za potrebe ove tužbe i da stoga što potječe od osobe na koju se odnose predmetne mjere ograničavanja, taj iskaz ima tek slabu dokaznu vrijednost. 

260    To je posebno slučaj kada iskazu proturječi javna isprava koju Komisija podnese, a kao što je izvadak iz registra trgovačkih društava u Hamburgu.

261    Razlozi za uvrštavanje Soa Tong Myonga nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

262    U tim okolnostima valja zaključiti da su predmetne veze, obnašanje funkcija i djelovanje, kako proizlaze iz prvih razloga koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15, u dovoljnoj mjeri dokazani i navedeni tužitelji ih nisu konkretno pobili.

263    Stoga valja odbiti ovaj tužbeni razlog.

–       Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zaštite podataka

264    U okviru svojeg trećeg tužbenog razloga, tužitelji u predmetu T‑533/15 pozivaju se u biti na povredu članaka 4., 10., 14. i 16. Uredbe br. 45/2001.

265    U tom pogledu valja istaknuti da iako se ograničava na navođenje odredaba Uredbe br. 45/2001 kao i odlomaka iz mišljenja Europskog nadzornika za zaštitu podataka, tužitelji u predmetu T‑533/15 tvrde u biti da su Vijeće i Komisija objavili netočne podatke. Time su Vijeće i Komisija stvorili predmnijevu da su tužitelji u predmetu T‑533/15 sudjelovali u nezakonitim aktivnostima povezanima s nezakonitim razvojem oružja za masovno uništenje.

266    U tom pogledu dovoljno je utvrditi da s obzirom na ispitivanje drugog tužbenog razloga ove tužbe, prvi razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 nisu zahvaćeni pogreškom u ocjeni i da posljedično Vijeće i Komisija nisu objavili netočne podatke iz kojih proizlazi predmnijeva o sudjelovanju tužiteljâ u nezakonitim aktivnostima.

267    Stoga se ovaj tužbeni razlog ne može prihvatiti.

268    Ovaj je tužbeni razlog u svakom slučaju bespredmetan.

269    Naime, čak i pod pretpostavkom da su Vijeće i Komisija obradili osobne podatke koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 na način koji nije u skladu s Uredbom br. 45/2001, takva okolnost ne može dovesti do poništenja prvih pobijanih akata. S druge strane, tužitelji u predmetu T‑533/15 bi se mogli, ako bi dokazali postojanje takvog postupanja, pozvati na povredu navedene uredbe u okviru tužbe za naknadu štete (vidjeti u tom smislu presude od 30. studenoga 2016., Rotenberg/Vijeće, T‑720/14, EU:T:2016:689, t. 140. i od 22. studenoga 2017., HD/Parlament, T‑652/16 P, neobjavljena, EU:T:2017:828, t. 33. i 34.).

270    U tim okolnostima ovaj tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

–       Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi temeljnih prava

271    U okviru svojeg četvrtog tužbenog razloga tužitelji u predmetu T‑533/15 ističu neproporcionalno ograničenje prava na vlasništvo i slobode poduzetništva u smislu članka 16. Povelje o temeljnim pravima kao i prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i ugleda u smislu članka 8. EKLJP‑a.

272    Tužitelji u predmetu T‑533/15 smatraju da uvrštavanje njihovih imena na predmetne popise ne služi nikakvoj korisnoj svrsi, čak i ako bi bilo primjereno uvrstiti sam KNIC ZD. Oni ne potiču niti pomažu KNIC ZD‑u da ostvaruje prihode. Osim Kanga Song–Sama, navedeni tužitelji ne predstavljaju KNIC ZD. U tim se okolnostima očito radi o neproporcionalnom ograničenju njihove slobode.

273    Vijeće i Komisija osporavaju navedene argumente.

274    Kao prvo, ako bi tom preopćenitom argumentacijom tužitelji u predmetu T‑533/15 osporavali proporcionalnost kriterija za uvrštavanje navodeći da su uvrštavanje njihova imena na predmetne popise i šteta uzrokovana prvim pobijanim aktima neproporcionalni u odnosu na ciljeve tih akata, dovoljno je utvrditi da tužitelji u predmetu T‑533/15 nisu istaknuli nikakav prigovor nezakonitosti u smislu članka 277. UFEU‑a s obzirom na kriterije za uvrštavanje.

275    No, tužitelji u predmetu T‑533/15 ne mogu osporavati proporcionalnost kriterija za uvrštavanje, a da se ne pozovu na njihovu nezakonitost putem prigovora nezakonitosti u smislu članka 277. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 20. veljače 2013., Melli Bank/Vijeće, T‑492/10, EU:T:2013:80, t. 58. i 59. i od 20. ožujka 2013., Bank Saderat/Vijeće, T‑495/10, neobjavljena, EU:T:2013:142, t. 53. do 59.).

276    Osim toga, u svakom slučaju valja istaknuti da argumenti koje su tužitelji u predmetu T‑533/15 istaknuli u okviru ovog tužbenog razloga ne mogu dovesti u pitanje zakonitost predmetnih kriterija za uvrštavanje. Naime, ti su argumenti zasnovani na okolnostima koje su svojstvene navedenim tužiteljima jer upućuju na njihov konkretan položaj i zasnivaju se na navodnoj šteti koju je uzrokovalo uvrštavanje njihovih imena na predmetne popise, a ne na neproporcionalnosti navedenih kriterija kao takvih.

277    Kao drugo, tužitelji u predmetu T‑533/15 zasnivaju svoju argumentaciju na činjenici da KNIC ZD ne ostvaruje nikakav prihod za Demokratsku Narodnu Republiku Koreju i da ne potiču niti pomažu KNIC ZD‑u da ostvaruje prihode. U tom pogledu valja istaknuti da iz ispitivanja drugog tužbenog razloga u okviru ove tužbe proizlazi da prvi razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 potječu od toga da su oni djelovali u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama i stoga nisu zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

278    Stoga ovaj tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

 O tužbi tužiteljâ u predmetu T‑533/15 u dijelu u kojem se odnosi na druge pobijane akte i Odluku 2016/849

279    Aktima podnesenim tajništvu Općeg suda 27. svibnja i 3. lipnja 2016. tužitelji u predmetu T‑533/15 prilagodili su tužbu kako bi također zahtijevali poništenje drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849 u dijelu u kojem se odnose na njih.

280    Kada su prilagodili tužbu kako bi obuhvatili druge pobijane akte, tužitelji u predmetu T‑533/15 zadržali su četiri tužbena razloga istaknuta protiv prvih pobijanih akata iznoseći neke dodatne argumente koji se odnose, među ostalim, na činjenicu da je u drugim pobijanim aktima Vijeće djelomično izmijenilo razloge na kojima je zasnovano uvrštavanje njihovih imena na predmetne popise. Kada su prilagodili tužbu kako bi također obuhvatili Odluku 2016/849, tužitelji u predmetu T‑533/15 zadržali su četiri tužbena razloga koje su prethodno istaknuli, a da nisu iznijeli dodatne argumente.

281    Valja primijetiti da su drugim pobijanim aktima podaci i razlozi u vezi s tužiteljima u predmetu T‑533/15 malo modificirani, a da primjenjivi kriteriji za uvrštavanje nisu bili izmijenjeni. Što se tiče Odluke 2016/849 u pogledu kriterija za uvrštavanje fizičkih osoba, valja primijetiti da su oni malo modificirani, pri čemu te redakcijske izmjene ne mogu utjecati na meritum analize. Osim toga, razlozi za uvrštavanje izneseni u Odluci 2016/849 u odnosu na tužitelje u predmetu T‑533/15 u biti su istovjetni razlozima iznesenima u drugim pobijanim aktima.

282    U tom kontekstu, Opći sud smatra da uzimajući u obzir male razlike između spornih razloga, tužbu valja zajedno ispitati u dijelu u kojem je usmjerena protiv drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849.

–       Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

283    S obzirom na izmjene razloga koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15, ovi potonji smatraju da brisanje imena društva KNIC GmbH s predmetnih popisa i izmjena razloga koji opravdavaju uvrštavanje njihovih imena u druge pobijane akte jest prešutno priznanje Vijeća i Komisije o tome da je uvrštavanje društva KNIC GmbH bilo pogrešno i da razlozi navedeni kako bi se opravdalo uvrštavanje osoba obuhvaćenih prvim pobijanim aktima nisu bili prikladni. Tužitelji u predmetu T‑533/15 smatraju da su razlozi i dalje nejasni unatoč njihovim izmjenama.

284    Tužitelji u predmetu T‑533/15 smatraju da drugi pobijani akti ne sadržavaju nikakvu informaciju pomoću koje bi oni mogli shvatiti na temelju čega se tvrdi da oni mogu utjecati na djelovanje društva KNIC prilikom ostvarivanja znatnih deviznih prihoda koji mogu doprinijeti programima naoružanja Demokratske Narodne Republike Koreje.

285    Vijeće i Komisija osporavaju te argumente.

286    U ovom slučaju valja utvrditi da je drugim i trećim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 i nalaze se u drugim pobijanim aktima i u Odluci 2016/846 u cijelosti ispunjena obveza obrazlaganja kako je protumačena u prethodno navedenoj sudskoj praksi.

287    Drugim i trećim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 ispunjeni su kriteriji za uvrštavanje i izmijenjeni kriteriji za uvrštavanje te se njima jasno i razumljivo identificira funkcije navedenih osoba kod KNIC ZD‑a ili u društvu KNIC kao i djelovanja u društvu KNIC koja im se predbacuje.

288    Osim toga, niti drugi niti treći razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 ne sadržavaju pogrešno upućivanje na društvo KNIC GmbH. Stoga su bespredmetni argumenti tužiteljâ u predmetu T‑533/15 koji upućuju kako na uvrštavanje društva KNIC GmbH tako i na problematiku o naravi razloga koji se odnose na društvo KNIC. Naposljetku, ime Kanga Song–Sama je nasuprot njegovim tvrdnjama točno napisano.

289    U tim okolnostima valja utvrditi da su na temelju tumačenja razloga koji se nalaze u drugim pobijanim aktima i Odluci 2016/849 tužitelji u predmetu T‑533/15 mogli shvatiti da su njihova imena zadržana predmetnim popisima zbog njihovih funkcija u društvu KNIC, a što potvrđuje činjenica da u okviru drugog tužbenog razloga oni osporavaju upravo osnovanost rasuđivanja kojim se Vijeće vodi u tom pogledu. Osim toga, budući da su razlozi Vijeća za odabir jasno navedeni u drugim pobijanim aktima i u Odluci 2016/849, Opći sud može ocijeniti njihovu osnovanost.

290    Stoga ovaj tužbeni razlog treba odbiti.

–       Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni

291    Tužitelji u predmetu T‑533/15 navode da razlozi dani u drugim pobijanim aktima nisu dostatni za uvrštavanje njihovih imena na predmetne popise. Konkretno, So Tong Myong napustio je društvo KNIC 2014. i nema više nikakav odnos tim društvom. Navod da je on „predsjednik” društva KNIC jest pogrešan. Ako je namjera bila uvrstiti ga na temelju prethodnog položaja, na Vijeću bi bilo da objasni po čemu bi to uvrštavanje i dalje bilo prikladno i opravdano.

292    Osim toga, tužitelji u predmetu T‑533/15 smatraju da su razlozi istaknuti protiv njih, osim u pogledu Soa Tong Myonga, ograničeni na zaključak da te osobe rade za društvo KNIC. No, to nije dovoljno s obzirom na članak 13. stavak 1. točku (b) ili članak 15. stavak 1. točku (b) Odluke 2013/183. Na Vijeću je bilo da dokaže jasnim i preciznim dokazima da je svaka od te osobe bila na položaju od utjecaja na društvo KNIC prilikom obavljanja njegovih djelatnosti, a čime bi se obrazložilo uvrštavanje njihovih imena na predmetne popise.

293    U odgovoru na argumente da su So Tong Myong i Pak Chun–San umirovljeni i više ne obnašaju nikakvu funkciju u društvu KNIC, prvi čak prije donošenja prvih pobijanih akata, a drugi nakon tih akata, Vijeće primjećuje da tim argumentima proturječe informacije kojima ono raspolaže u vezi s tužiteljima u predmetu T‑533/15 i koje su im priopćene (vidjeti priloge B.1., B.2., B.3. i B.4. odgovoru na tužbu). Osim toga, Vijeće smatra da sama činjenica, da te osobe tvrde da su umirovljene, ne znači da je to stvarno slučaj. Naposljetku, čak i ako su službeno bili umirovljeni, to ne znači da ne mogu više djelovati u ime društva KNIC čije je sjedište u Sjevernoj Koreji.

294    Što se tiče Kima Il–Sua, Kanga Song–Sama, Choea Chun–Sika i Sina Kyu–Nama, Vijeće ističe da prema informacijama na kojima se zasniva njihovo uvrštavanje i koje se nalaze u prilozima B.1., B.2., B.3. i B.4. odgovora na tužbu, imena tih osoba nisu uvrštena na popis samo iz razloga što su bili zaposlene u društvu KNIC, već stoga što su djelovale u ime tog subjekta ili prema njegovima uputama.

295    Komisija smatra da činjenica da određeni pojedinci, za koje je dokazano da su bili na važnim položajima u jedinom društvu za osiguranje Sjeverne Koreje, tvrde da su umirovljeni, prijevremeno ili ne, nakon uvedenih sankcija, a da za to ne podnesu nikakav dokaz, nije dostatna da se pobije pretpostavka da ti pojedinci djeluju u ime ili prema uputama društva KNIC. Komisija osporava istinitost tvrdnji o umirovljenju Soa Tong Myonga i prestanku funkcija Paka Chun–Sana.

296    Zaključno, Komisija smatra da tužitelji u predmetu T‑533/15 vlastitim iskazima potkrjepljuju razloge za svoje uvrštavanje.

297    Kao prvo, što se tiče osporavanja koja se odnose na nedostatnost dokaza u pogledu obnašanja funkcija u društvu KNIC, valja utvrditi da relevantne informacije koje je Vijeće podnijelo čine potkrijepljene dokaze za druge i treće razloge koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15. Konkretno, prilog B.3. sadržava podroban opis funkcija koje su u društvu KNIC obnašali tužitelji u predmetu T‑533/15. Komisija je Općem sudu također podnijela službene potvrde, uključujući obavijesti o imenovanju. Ove potonje isprave pretežito upućuju na razdoblje koje je prethodilo donošenju drugih pobijanih akata.

298    Tako, što se tiče Kima Il–Sua, za njega je u drugim i trećim razlozima koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 utvrđeno da je upravitelj unutar odjela za reosiguranje društva KNIC u sjedištu u Pyongyang i bivši ovlašteni glavni predstavnik društva KNIC u Hamburgu, koji djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

299    U tom pogledu valja podsjetiti da iz ocjena zakonitosti prvih pobijanih akata proizlazi da nikakvom pogreškom nisu bili zahvaćeni razlozi za uvrštavanje imena Kima Il–Sua u ove potonje, to jest njegovo svojstvo ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC u Hamburgu, koje je Unija uvrstila na popis, a koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC. Osim toga, u svojem iskazu koji je priložen u prilogu A.4. tužbi i nalazi se u prilogu 9. dopisu od 21. srpnja 2016., on ne osporava da je 2009. preuzeo funkciju predstavnika, koju je prethodno obnašao Pak Chun–San, te da ju je obnašao od siječnja 2009. do siječnja 2015., već, naprotiv, potvrđuje tu činjenicu. Naposljetku, tu činjenicu također potvrđuje izvadak iz registra trgovačkih društava od 16. ožujka 2016. koji je Komisija podnijela u prilogu F.1. svojih očitovanja o podnesku o prilagodbi, a iz kojeg proizlazi da je Kim Il–Su u tom registru bio naveden kao osoba ovlaštena za zastupanje KNIC ZD‑a. Ne mogu se prihvatiti osporavanja u vezi s navedenim izvatkom jer proistječu jedino iz iskaza Kima Il–Sua i zasnivaju se na njemu.

300    Osim toga, u svojem iskazu koji se nalazi u prilogu 8. dopisu od 21. srpnja 2016. Kim Il–Su potvrđuje da je nakon svojeg povratka iz Njemačke obnašao funkciju rukovoditelja u odjelu za reosiguranje društva KNIC.

301    Naposljetku, činjenica da je Kim Il–Su prestao obnašati funkciju predstavnika društva KNIC u Hamburgu ne znači da nije povezan s djelatnostima KNIC ZD‑a.

302    Naime, s jedne strane, iz prethodnih točaka proizlazi da Kim Il–Su nije samo obnašao funkcije unutar KNIC ZD‑a, već također da je nakon toga bio na važnom rukovodećem položaju unutar odjela za reosiguranje društva KNIC u Pyongyangu, pri čemu je reosiguranje djelatnost koju društvo KNIC obavlja u Europi. Istinitost razloga na kojima se zasniva uvrštavanje njegova imena na predmetne popise ne može se dovesti u pitanje.

303    S druge strane, kao što proizlazi iz točaka 235. i 236. ove presude, za osobe koje se nalaze na položajima u društvu KNIC može se smatrati da su uključene o ostvarivanje deviznih prihoda na koje se odnose sporni razlozi glede KNIC ZD‑a i društva KNIC.

304    Razlozi za uvrštavanje imena Kima Il–Sua na sporne popise nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

305    U pogledu položaja Kanga Song–Sama, za njega je u drugim pobijanim aktima utvrđeno da je bivši ovlašteni predstavnik društva KNIC u Hamburgu koji i dalje djeluje u ime ili prema uputama društva KNIC.

306    U tom pogledu treba podsjetiti da iz ocjene zakonitosti prvih pobijanih akata proizlazi da nikakvom pogreškom nisu bili zahvaćeni razlozi za uvrštavanje imena Kanga Song–Sama u ove potonje, to jest njegovo svojstvo ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC u Hamburgu, subjekta koji je Unija uvrstila na popis, a koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC. Stoga se uvrštavanje njegova imena na predmetne popise iz razloga što je bivši ovlašteni predstavnik društva KNIC u Hamburgu ne može dovesti u pitanje.

307    Osim toga, elementi koji se nalaze u iskazima koje je Kang Song–Sam podnio za potrebe sudskog postupka ne pobijaju osnovanost tih razloga. Tako u svojem iskazu, priloženom u prilogu A.5. tužbi, on navodi da je „trenutno zaposlen u svojstvu predstavnika [društva KNIC] u podružnici u Hamburgu, Njemačka”. Na tom se položaju nalazi od prosinca 2013. i naslijedio je Sina Kyu–Nama. Osim toga, u svojem iskazu koji se nalazi u prilogu 7. dopisu od 21. srpnja 2016. koji je podnesen Općem sudu, Kang Song–Sam tvrdi da se nalazi na položaju rukovoditelja u odjelu za reosiguranje. Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

308    Što se tiče Choe Chun–Sik, za njega je utvrđeno da je direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC u sjedištu u Pyongyangu i djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

309    U tom pogledu valja istaknuti da u uzastopnim prilagodbama tužbe od 27. svibnja i 3. lipnja 2016. Choe Chun–Sik navodi da nije niti je ikada bio predstavnik KNIC ZD‑a, da je trebao početi raditi za to društvo u veljači 2015., ali da je njegov zahtjev za vizu odbijen i da je netočan navod da je on ovlašteni opunomoćeni predstavnik KNIC ZD‑a, koje je Unija uvrstila na popis, i djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC. No, ti argumenti ne mogu dovesti u pitanje uvrštavanje imena Choea Chun–Sika na sporne popise, to jest činjenicu da je direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC u sjedištu u Pyongyangu i da djeluje u ime KNIC‑a ili prema njegovim uputama.

310    Osim toga, sam Choe Chun–Sik potvrđuje da je bio povezan s društvom KNIC. Tako u svojem iskazu priloženom u prilogu A.6. tužbi priznaje da je u siječnju 2015. društvo KNIC od njega zatražilo da postane njegov glavni predstavnik u podružnici u Hamburgu i time zamijeni prethodnog predstavnika, Kima Il–Sua. Iz svih iskaza Choea Chun–Sika proizlazi da je direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC u Pyongyangu. Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

311    Što se tiče Sina Kyu–Nama, za njega je utvrđeno da je direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC u sjedištu Pyongyangu i bivši ovlašteni opunomoćeni predstavnik društva KNIC u Hamburgu koji djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

312    U tom pogledu valja podsjetiti da iz ocjene zakonitosti prvih pobijanih akata proizlazi da nikakvom pogreškom nisu bili zahvaćeni razlozi za uvrštavanje imena Sina Kyu–Nama u te akte, to jest njegovo svojstvo voditelja odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu te bivšeg ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC u Hamburgu i činjenica da djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama. Stoga se uvrštavanje njegova imena na predmetne popise iz razloga što je bivši ovlašteni predstavnik društva KNIC u Hamburgu koji djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama ne može dovesti u pitanje.

313    Kao što to proizlazi iz podneska od 27. svibnja 2016. kojim se vrši prilagodba zahtjeva, Sin Kyu–Nam ne osporava da je u KNIC ZD‑u radio od lipnja 2008. do studenoga 2013. i da je potom radio u sjedištu društva KNIC u Pyongyangu.

314    Osim toga treba utvrditi da je Sin Kyu–Nam potvrdio te činjenice. Tako u svojem iskazu priloženom u prilogu A.7. tužbi, izjavljuje da se od lipnja 2008. do studenoga 2013. nalazio na funkciji predstavnika u podružnici društva KNIC u Hamburgu. Štoviše, kao što to proizlazi iz priloga 5. dopisu od 21. srpnja 2016. podnesenog Općem sudu, Sin Kyu–Nam priznaje i potvrđuje da nije samo obnašao te funkcije unutar KNIC ZD‑a, već i da je nakon toga obnašao funkciju direktora odjela za reosiguranje društva KNIC. Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

315    Što se tiče Paka Chun–Sana, za njega je utvrđeno da je upravitelj u odjelu za reosiguranje društva KNIC u sjedištu Pyongyangu barem do prosinca 2015. i bivši glavni ovlašteni predstavnik društva KNIC u Hamburgu koji i dalje djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

316    U tom pogledu treba, kao prvo, podsjetiti da iz ocjene zakonitosti prvih pobijanih akata koja se nalazi u točkama 248. do 252. ove presude proizlazi da nikakvom pogreškom nisu bili zahvaćeni razlozi za uvrštavanje imena Paka Chun–Sana u ove potonje, to jest njegovo svojstvo voditelja odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu i bivšeg ovlaštenog opunomoćenog predstavnika društva KNIC u Hamburgu, subjekta koji je Unija uvrstila na popis, a koji djeluje u ime ili u skladu sa smjernicama društva KNIC.

317    Kao drugo valja istaknuti da time što Pak Chun–San samo navodi da nije „voditelj odjela sjedišta društva KNIC u Pyongyangu” on ne osporava da je radio u središtu u Pyongyangu barem do prosinca 2015.

318    Kao treće, valja istaknuti da navod Paka Chun–Sana da je svoje funkcije napustio prije donošenja drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849 nije zasnovan na nikakvom dokumentiranom dokazu, iako tužitelj sam u najboljem položaju da podnese elemente koji bi doveli u pitanje razloge za njegovo uvrštavanje.

319    No, u ovom se slučaju ne može smatrati dokazanim da Pak Chun–San više ne radi u društvu KNIC samo na temelju iskaza koji su dani posebno za potrebe ove tužbe i potječu od osobe na koju se odnose predmetne mjere ograničavanja.

320    Osim toga, Pak Chun–San je tijekom više godina održavao tijesne veze s društvom KNIC. Naime, iz spisa proizlazi da je društvo KNIC redovno pozivalo Paka Chun–Sana da obnaša ključne položaje i da je ovaj potonji u njemu ostvario dugu karijeru tijekom koje je imao više važnih funkcija kao direktor unutar odjela za reosiguranje društva KNIC i bivši ovlašteni glavni predstavnik društva KNIC u Hamburgu.

321    Uzimajući u obzir te elemente ne može se u izostanku bilo kakvog dokaza smatrati dokazanim da više ne održava veze s društvom KNIC.

322    Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

323    Što se tiče Soa Tong Myonga, za njega je utvrđeno da je predsjednik društva KNIC koji djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

324    U tom pogledu iz dokumenata podnesenih Općem sudu proizlazi da je između 1. listopada 2007. te svibnja 2012. So Tong Myong bio spomenut u svojstvu predsjednika‑direktora društva KNIC. Ta činjenica potkrijepljena je njegovim iskazom priloženim u prilogu A.9. tužbi, u kojem je pojašnjeno da je njegov mandat predsjednika društva KNIC trajao od 2007. do listopada 2014.

325    Što se tiče argumenata koje je iznio So Tong Myong, a koji tvrdi da je umirovljen u listopadu 2014., valja primijetiti da je Komisija podnijela izvadak iz registra trgovačkih društava Amtsgerichta Hamburg (Općinskog suda u Hamburgu) od 16. ožujka 2016. iz kojeg proizlazi da je on na taj datum još uvijek bio predsjednik društva KNIC.

326    Doduše, u prilogu 2. dopisu od 21. srpnja 2016. podnesenog Općem sudu, So Tong Myong ističe da je ta informacija bila točna samo za razdoblje između 2010. i 2014. kada je umirovljen.

327    Međutim, kao što je prethodno navedeno, za djelovanje Suda i Općeg suda vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza i to da je jedini kriterij za ocjenu vrijednosti podnesenih dokaza njihova vjerodostojnost. Osim toga, kako bi se procijenila dokazna vrijednost dokumenta, treba provjeriti vjerodostojnost informacija koje su u njemu sadržane, osobito uzeti u obzir podrijetlo dokumenta, okolnosti u kojima je on izrađen i njegova adresata te, na temelju njegova sadržaja, utvrditi je li on razuman i pouzdan (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2012., Shell Petroleum i dr./Komisija, T‑343/06, EU:T:2012:478, t. 161. i navedenu sudsku praksu).

328    Valja primijetiti da je iskaz Soa Tong Myonga dan posebno za potrebe ove tužbe i da stoga što potječe od osobe na koju se odnose predmetne mjere ograničavanja, taj iskaz ima tek slabu dokaznu vrijednost, za razliku od javne isprave kao što je izvadak iz registra trgovačkih društava.

329    Uzimajući obzir to da So Tong Myong nije dostavio dokumentirani dokaz i funkciju predsjednika društva KNIC, ne može se smatrati dokazanim da više ne održava veze s društvom KNIC i da ne djeluje u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

330    Razlozi za njegovo uvrštavanje nisu stoga zahvaćeni pogreškom u ocjeni.

331    S obzirom na prethodno izneseno, Vijeće i Komisija mogli su u trenutku donošenja drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849 valjano zaključiti da tužitelji u predmetu T‑533/15 i dalje djeluju u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama.

332    Kao drugo, što se tiče argumenta tužiteljâ u predmetu T‑533/15 u vezi s nedostatkom dokaza o njihovoj mogućnosti utjecanja na djelatnosti društva KNIC, dovoljno je primijetiti da su oni obuhvaćeni kriterijem za uvrštavanje koji se odnosi na „osob[e] ili subjekte koj[i] postupaju u njihovo ime ili po njihovom nalogu” u smislu članka 15. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Odluke 2013/183 kao i „osob[e] ili subjek[te] koji postupaju u njihovo ime ili po njihovu nalogu” u smislu članka 27. stavka 1. točke (b) Odluke 2016/849.

333    S obzirom na kriterije za uvrštavanje i izmijenjene kriterije za uvrštavanje, čiju zakonitost tužitelji u predmetu T‑533/15 nisu doveli u pitanje, ovi potonji obuhvaćeni su kategorijom osoba koje djeluju u ime ili prema uputama uvrštenog subjekta koji može biti uključen u stvaranje novčanih sredstava koji bi mogao doprinijeti aktivnostima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja.

334    U tim okolnostima taj kriterij ne zahtijeva nužno da su tužitelji u predmetu T‑533/15 osobe koje odlučuju o prijenosu financijske imovine koja bi mogla doprinijeti aktivnostima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi sa širenjem nuklearnog oružja niti da su u mogućnosti utjecati na takav prijenos. S druge strane, oni trebaju održavati vezu s aktivnošću na koju se odnose sporni razlozi protumačeni s obzirom na predmetne kriterije, to jest činjenica ostvarivanja deviznih prihoda koji bi mogli doprinijeti nuklearnim programima Demokratske Narodne Republike Koreje.

335    Naime, Opći sud je već presudio da se za samu osobu koja izvršava funkcije kojima joj je povjerena ovlast upravljanja subjektom na koji se odnose mjere ograničavanja može, općenito, smatrati da sudjeluje u aktivnostima koje opravdavaju donošenje mjera ograničavanja koje se odnose na predmetni subjekt (vidjeti u tom smislu presude od 12. prosinca 2013., Nabipour i dr./Vijeće, T‑58/12, neobjavljena, EU:T:2013:640, t. 110., i od 5. studenoga 2014., Mayaleh/Vijeće, T‑307/12 i T‑408/13, EU:T:2014:926, t. 143.).

336    Što se tiče argumenta tužiteljâ u predmetu T‑533/15 zasnovanog na presudi od 12. prosinca 2013., Nabipour i dr./Vijeće (T‑58/12, neobjavljena, EU:T:2013:640), valja primijetiti da se, za razliku od pravnog okvira primjenjivog u ovom predmetu, u presudi od 12. prosinca 2013., Nabipour i dr./Vijeće (T‑58/12, neobjavljena, EU:T:2013:640), uvrštavanje tužiteljeva imena na popise zasnivalo na kriterijima različitim od onih o kojima je riječ u ovom slučaju. Iako se u toj presudi zahtijevalo da fizičke osobe na koje se odnose mjere ograničavanja imaju vezu s aktivnostima širenja nuklearnog oružja, u ovom se slučaju zahtijeva da fizičke osobe na koje se odnose mjere ograničavanje samo budu povezane s djelatnostima pružanja financijskih usluga ili prijenosa sredstava, imovine ili gospodarskih izvora koji bi mogli doprinijeti nuklearnim programima Demokratske Narodne Republike Koreje, pri čemu nije potrebno da te osobe budu posebno povezane s aktivnostima širenja nuklearnog oružja.

337    Tako u ovom slučaju niti na temelju kriterija niti na temelju spornih razloga na kojima se zasniva uvrštavanje imena tužiteljâ u predmetu T‑533/15 na sporne popise nije potrebno dokazati vezu između dotične osobe i subjekta koji je aktivan na području širenje nuklearnog naoružanja, već je na temelju njih potrebno dokazati vezu između dotične osobe i subjekta koji pruža prijenos financijske imovine koja bi mogla doprinijeti programima Demokratske Narodne Republike Koreje u vezi s aktivnostima širenja nuklearnog oružja.

338    U ovom su slučaju svi tužitelji u predmetu T‑533/15, kao što proizlazi iz točaka 298. do 331. ove presude, obnašali rukovodeće funkcije u društvu KNIC. Kim Il–Su je upravitelj u odjelu za reosiguranje društva KNIC i bivši ovlašteni glavni predstavnik društva KNIC u Hamburgu. Kang Song–Sam je bivši ovlašteni predstavnik društva KNIC u Hamburgu i nalazi se na položaju rukovoditelja u odjelu za reosiguranje društva KNIC. Choe Chun–Sik je direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC. Sin Kyu–Nam je direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC i bivši ovlašteni predstavnik društva KNIC u Hamburgu. Pak Chun–San je bio direktor u odjelu za reosiguranje društva KNIC i bivši glavni predstavnik društva KNIC u Hamburgu. So Tong Myong je bio predsjednik društva KNIC. Stoga valja zaključiti da su njihove odnosne uloge u djelatnosti reosiguranja društva KNIC, kao upravitelj unutar odjela za reosiguranje društva KNIC, direktor tog odjela ili predsjednik društva KNIC, dostatne, s jedne strane, za zaključak da su povezani s djelatnostima društva KNIC u vidu ostvarivanja deviznih prihoda djelujući u ime društva KNIC ili prema njegovim uputama, te, s druge strane, da se povrh provjere točnosti drugih i trećih razloga koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 nije potrebno osloniti na indicije koje se odnose na njihova pojedinačna djelovanja, a kako bi se dokazalo da su bili uvršteni u skladu s primijenjenim kriterijima za uvrštavanje.

339    U tim okolnostima ovaj tužbeni razlog valja odbiti u cijelosti.

–       Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zaštite podataka

340    U okviru svojeg trećeg tužbenog razloga, tužitelji u predmetu T‑533/15 ističu u biti povredu članaka 4., 10., 14. i 16. Uredbe br. 45/2001.

341    U tom pogledu valja istaknuti da iako se ograničavaju na navođenje odredaba Uredbe br. 45/2001 kao i odlomaka iz mišljenja Europskog nadzornika za zaštitu podataka, tužitelji u predmetu T‑533/15 tvrde u biti da su Vijeće i Komisija objavili netočne podatke. Time su Vijeće i Komisija stvorili predmnijevu da su tužitelji u predmetu T‑533/15 sudjelovali u nezakonitim aktivnostima povezanim s nezakonitim razvojem oružja za masovno uništenje.

342    U tom pogledu dovoljno je utvrditi da s obzirom na ispitivanje drugog tužbenog razloga ove tužbe, drugi i treći razlozi koji se odnose na tužitelje u predmetu T‑533/15 nisu zahvaćeni pogreškom u ocjeni i da posljedično Vijeće i Komisija nisu objavili netočne podatke iz kojih proizlazi predmnijeva o sudjelovanju tužiteljâ u nezakonitim aktivnostima.

343    Stoga se ovaj tužbeni razlog ne može prihvatiti.

344    Ovaj je tužbeni razlog u svakom slučaju bespredmetan.

345    Naime, čak i pod pretpostavkom da su Vijeće i Komisija obradili osobne podatke koji se odnose na tužitelje na način koji nije u skladu s Uredbom br. 45/2001, takva okolnost ne može dovesti do poništenja drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849. S druge strane, tužitelji bi se mogli, ako bi dokazali postojanje takvog postupanja, pozvati na povredu navedene uredbe u okviru tužbe za naknadu štete (vidjeti u tom smislu presudu od 30. studenoga 2016., Rotenberg/Vijeće, T‑720/14, EU:T:2016:689, t. 140. i od 22. studenoga 2017., HD/Parlament, T‑652/16 P, neobjavljenu, EU:T:2017:828, t. 33. i 34.).

–       Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi temeljnih prava

346    Tužitelji u predmetu T‑533/15 ponavljaju argumente iznesene protiv prvih pobijanih akata i dodaju da je šteta uzrokovana drugim pobijanim aktima u potpunosti neproporcionalna.

347    Naime, tužitelji u predmetu T‑533/15 ne potiču KNIC ZD niti mu pomažu da ostvaruje prihode jer on ne ostvaruje nikakve prihode bilo sada bilo kada je bio aktivan. Osim toga, dvojica među njima, Pak Chun–San i So Tong Myong, su umirovljeni i ne rade za društvo KNIC dok četiri preostala tužitelja ne ostvaruju prihode u okviru svojih raznih funkcija u društvu KNIC. Uvrštavanje njihovih imena na sporne popise ne služi nikakvoj korisnoj svrsi, čak i ako bi trebalo sam KNIC ZD uvrstiti na popis. U tim se okolnostima očito radi o neproporcionalnom ograničenju njihove slobode.

348    Vijeće i Komisija osporavaju te argumente.

349    Budući da je ovaj tužbeni razlog zasnovan na argumentima koji su skoro istovjetni argumentima koje su tužitelji u predmetu T‑533/15 iznijeli u okviru četvrtog tužbenog razloga istaknutog protiv prvih pobijanih akata, istog valja odbiti s obzirom na argumente u točkama 274. do 277. ove presude.

350    S obzirom sve prethodno izneseno, tužbu u predmetu T‑533/15 treba odbiti u dijelu u kojem se odnosi na poništenje drugih pobijanih akata i Odluke 2016/849.

351    Stoga tužbu u predmetu T‑533/15 valja odbiti u cijelosti.

 Troškovi

352    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

353    Budući da tužitelji u predmetu T‑533/15 nisu uspjeli u tom predmetu, valja im naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevima Vijeća i Komisije.

354    Budući da u predmetu T‑264/16 društvo KNIC nije uspjelo u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevima Vijeća i Komisije.

355    U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Valja odlučiti da će Ujedinjena Kraljevina snositi vlastite troškove u predmetu T‑533/15.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće vijeće),

proglašava i presuđuje:

1.      Tužbe se odbijaju.

2.      Kimu Il‑Suu i drugim tužiteljima čija se imena nalaze u prilogu nalaže se snošenje troškova u predmetu T‑533/15, osim troškova Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske.

3.      Društvu Korea National Insurance Corporation nalaže se snošenje troškova u predmetu T‑264/16.

4.      Ujedinjena Kraljevina snosit će vlastite troškove u predmetu T‑533/15.

Frimodt Nielsen Kreuschitz Półtorak

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 14. ožujka 2018.

Potpisi

Sadržaj

Okolnosti spora

Mjere ograničavanja donesene protiv Demokratske Narodne Republike Koreje

Mjere ograničavanja donesene protiv tužiteljâ

Postupak i zahtjevi stranaka

Pravo

Postupovne posljedice stavljanja izvan snage i zamjene Odluke 2013/183

Redoslijed postupanja s predmetima T 533/15 i T264/16

O tužbi u predmetu T 264/16

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela o zaštiti podataka

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnom ograničenju temeljnih prava

O tužbi u predmetu T 533/15

O tužbi tužiteljâ u predmetu T 533/15 u dijelu u kojem se odnosi na prve pobijane akte

– Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

– Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni

– Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zaštite podataka

– Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi temeljnih prava

O tužbi tužiteljâ u predmetu T 533/15 u dijelu u kojem se odnosi na druge pobijane akte i Odluku 2016/849

– Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja

– Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni

– Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zaštite podataka

– Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi temeljnih prava

Troškovi

*      Jezik postupka: engleski

1      Popis drugih tužitelja priložen je samo verziji dostavljenoj strankama.