Predmet C‑578/16 PPU

C. K. i dr.

protiv

Republike Slovenije

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Granice, azil i useljavanje – Dublinski sustav – Uredba (EU) br. 604/2013 – Članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Nečovječna ili ponižavajuća postupanja – Transfer teško bolesnog tražitelja azila u državu odgovornu za razmatranje njegova zahtjeva – Nepostojanje utemeljenih razloga za pretpostavku da postoje utvrđeni sustavni nedostaci u toj državi članici – Obveze koje se nalažu državi članici prije provođenja transfera”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017.

1.        Prethodna pitanja – Hitni prethodni postupak – Pretpostavke – Podnositelji zahtjeva za azil koje se može transferirati u državu članicu odgovornu za razmatranje njihova zahtjeva – Transfer koji nepovoljno utječe na zdravstveno stanje jednog od podnositelja zahtjeva

(Statut Suda, čl. 23.a; Poslovnik Suda, čl. 107.)

2.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Diskrecijska ovlast država članica – Mogućnost druge države članice da razmatra zahtjev za međunarodnu zaštitu – Odluka kojom se provodi i tumači pravo Unije

(čl. 267. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 51. st. 1.; Uredba br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 17. st. 1.)

3.        Temeljna prava – Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne – Doseg – Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Nepostojanje sustavnih nedostataka u postupku azila i uvjetima prihvata podnositelja zahtjeva u državi članici – Transfer teško bolesnog podnositelja zahtjeva za azil u tu državu – Doseg obveza države članice koja mora provesti transfer – Obveza u slučaju nemogućnosti transfera da sama razmotri zahtjev za azil – Nepostojanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 4.; Uredba br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 17. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 47.‑51.)

2.      Članak 17. stavak 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da pitanje primjene od strane države članice „diskrecijske klauzule” iz te odredbe nije obuhvaćeno samo nacionalnim pravom i tumačenjem ustavnog suda te države članice, nego predstavlja pitanje tumačenja prava Unije u smislu članka 267. UFEU‑a.

(t. 54., t. 1. izreke)

3.      Članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da:

–        se, čak i ako nema utemeljenih razloga za vjerovanje da postoje sustavni nedostaci u državi članici odgovornoj za razmatranje zahtjeva za azil, transfer tražitelja azila u okviru Uredbe br. 604/2013 može provesti samo u uvjetima u kojima je isključeno da taj transfer uzrokuje stvarnu i utvrđenu opasnost da dotična osoba trpi nečovječna ili ponižavajuća postupanja u smislu tog članka;

–        bi u okolnostima u kojima bi transfer tražitelja azila s osobito teškim duševnim ili fizičkim oboljenjem uzrokovao stvarnu i utvrđenu opasnost od znatnog i nepopravljivog pogoršanja zdravstvenog stanja dotične osobe taj transfer bio nečovječno i ponižavajuće postupanje u smislu navedenog članka;

–        su tijela države članice koja mora provesti transfer i, ovisno o slučaju, njezini sudovi dužni ukloniti svaku ozbiljnu sumnju u odnosu na utjecaj transfera na zdravstveno stanje dotične osobe, poduzimajući potrebne predostrožnosti da se njezin transfer provede u uvjetima koji omogućavaju odgovarajuću i dostatnu zaštitu zdravstvenog stanja te osobe. U slučaju da uzimajući u obzir osobitu težinu oboljenja dotičnog tražitelja azila poduzimanje navedenih predostrožnosti ne bi bilo dostatno za osiguranje da njegov transfer neće uzrokovati stvarnu opasnost od znatnog i nepopravljivog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja, tada su tijela dotične države članice dužna odgoditi provedbu transfera dotične osobe sve dok to ne bude moguće s obzirom na njezino stanje, i

–        ako se primijeti da se zdravstveno stanje dotičnog tražitelja azila neće kratkoročno poboljšati ili da bi dugotrajna odgoda postupka mogla pogoršati stanje dotične osobe, država članica moliteljica može, ovisno o slučaju, odlučiti da sâma razmotri njegov zahtjev primjenom „diskrecijske klauzule” predviđene u članku 17. stavku 1. Uredbe br. 604/2013.

Članak 17. stavak 1. Uredbe br. 604/2013, u vezi s člankom 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ne može se tumačiti na način da u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku obvezuje tu državu članicu da primijeni navedenu klauzulu.

U svakom slučaju, pod pretpostavkom da zdravstveno stanje dotičnog tražitelja azila ne bi omogućavalo državi članici moliteljici da provede njegov transfer prije isteka razdoblja od šest mjeseci, koji je predviđen u članku 29. stavku 1. Uredbe Dublin III, odgovorna država članica bila bi oslobođena svoje obveze prihvata dotične osobe, a odgovornost bi se, dakle, prebacila na prvu državu članicu u skladu sa stavkom 2. tog članka.

(t. 89., 96. i 97., t. 2. izreke)