Žalba koju je 16. prosinca 2021. podnijela Savezna Republika Njemačka protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. listopada 2021. u predmetu T-238/19, Wepa Hygieneprodukte GmbH i dr./Europska komisija
(predmet C-796/21 P)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: J. Möller i R. Kanitz,agenti)
Druge stranke u postupku: WEPA Hygieneprodukte GmbH, WEPA Deutschland GmbH & Co. KG, potonji prije Wepa Leuna GmbH i Wepa Papierfabrik Sachsen GmbH te Europska komisija
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda Europske unije od 6. listopada 2021. u predmetu T-238/19, u dijelu u kojem se tužba odbija kao neutemeljena,
u skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda poništi Odluku Komisije od 28. svibnja 2018. o programu potpore SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) koji je provela Njemačka za potrošače baznog opterećenja iz članka 19. StromNEV-a, C(2018) 3166 final, za 2012. i 2013. godinu,
Komisiji naloži snošenje troškova postupka pred Sudom i Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a. Opći je sud pogrešno zaključio da je kod članka 19. stavka 2. njemačkog Stromnetzentgeltverordnunga (Pravilnik o naknadama za upotrebu elektroenergetske mreže, StromNEV) riječ o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.
Kao prvo, Opći sud u okviru ocjene toga financira li se naknada za upotrebu mreže iz državnih sredstava pogrešno utvrđuje da su obvezujuće opterećenje potrošača ili krajnjeg korisnika i državna kontrola financijskih sredstava ili potrošnje tih sredstava dva elementa koja su „dio alternativeˮ.
Kao drugo, u okviru ocjene toga je li nešto „obvezujuće opterećenje potrošača ili krajnjeg korisnikaˮ, Opći sud pogrešno polazi od toga da se to ne odnosi na odnos između opskrbljivača električnom energijom i krajnjeg korisnika električne energije. Usto se Opći sud pogrešno oslanja na obvezu naplate, a ne na zakonski utemeljenu obvezu plaćanja naknade za upotrebu mreže.
Kao treće, Opći sud u okviru ocjene toga je li riječ o državnoj kontroli ili ovlasti raspolaganja pogrešno smatra da namjenska priroda ugovorene naknade za upotrebu mreže ne isključuje da država može raspolagati tim sredstvima.
____________