PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
22. travnja 2015.(*)
„Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Sektori voća i povrća te prerađevine voća i povrća – Potpora proizvođačkim grupama – Ograničenje financijskog doprinosa Unije – Pravna sigurnost – Legitimna očekivanja – Obveza obrazlaganja – Lojalna suradnja“
U predmetu T‑290/12,
Republika Poljska, koju su zastupali B. Majczyna i M. Szpunar, potom B. Majczyna i K. Strás, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju su zastupali N. Donnelly, B. Schima i D. Milanowska, potom D. Milanowska i B. Schima, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva za poništenje članka 1. točaka 2. do 4., 6., 12. i 13., članka 2. stavaka 1. do 3. u vezi s člankom 3. kao i priloga I. i II. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 302/2012 od 4. travnja 2012. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 99, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 57., str. 280.),
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, M. Kancheva i C. Wetter (izvjestitelj), suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 17. rujna 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Provedbena uredba Komisije (EU) br. 302/2012 od 4. travnja 2012. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 99, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 57., str. 280.) stupila je na snagu 5. travnja 2012. Cilj je Provedbene uredbe br. 302/2012 ograničavanje financijskog doprinosa Europske unije potpori proizvođačkim grupama koje proizvode voće i povrće (u daljnjem tekstu: PG) izmjenama Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 157, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 186.).
2 Provedbenom uredbom br. 302/2012 predviđeno je uvođenje priloga V.a i V.b u Provedbenu uredbu br. 543/2011 kao i izmjena u njezinim člancima 36. do 39., 44., 47., 92., 95., 97., 98. i 112.
3 PG‑i su subjekti osnovani na inicijativu proizvođača voća i povrća koji se nalaze u državama članicama koje su Uniji pristupile 1. svibnja 2004. ili nakon tog datuma, u najudaljenijim regijama Unije ili na manjim egejskim otocima. Prijelazne su naravi i osnovani su kako bi nakon proteka roka od najviše pet godina ispunili kriterije na temelju kojih mogu biti priznati kao proizvođačke organizacije (u daljnjem tekstu: PO).
4 Mogućnost osnivanja PG‑a predviđena je člankom 125.e Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode („Uredba o jedinstvenom ZOT‑u“) (SL L 299, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 9., str. 61.), kako je izmijenjena.
5 PO‑i su glavni akteri sektora voća i povrća. Kako bi stekao status PO‑a, određeni subjekt mora ispuniti uvjete određene člankom 122., člankom 125.a i člankom 125.b Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u, među kojima se nalazi obveza da ima najmanji potreban broj članova i da trguje najmanjom količinom proizvodnje. Priznati PO‑i mogu se koristiti financijskom pomoći u okviru operativnih programa.
6 Članak 103.a stavak 1. Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u propisuje da države članice tijekom prijelaznog razdoblja PG‑ima mogu dodijeliti dvije vrste financijske potpore, i to, s jedne strane, potpore za poticanje njihova osnivanja i olakšavanje njihovih upravnih postupaka i, s druge strane, potpore za pokrivanje dijela ulaganja potrebnih za dobivanje priznanja, navedenih u planu priznavanja.
7 Država članica najprije isplaćuje potporu PG‑ima. Nakon toga Unija nadoknađuje dio isplaćenih sredstava.
8 Izmjene uvedene Provedbenom uredbom br. 302/2012 odnose se na nadoknadu potpore od Unije. Člankom 103.a stavkom 2. Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u propisano je da Unija nadoknađuje potporu iz stavka 1. tog članka, u skladu s pravilima koje donese Europska komisija o financiranju takvih mjera, uključujući donju i gornju granicu i stupanj financiranja Unije. Dodjela potpore PG‑u ovisi, naime, u velikoj mjeri o državama članicama. Članak 103.a stavak 1. Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u glasi: „države članice mogu [PG‑u] dodijeliti potporu“. Člankom 36. Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena, državama članicama ostavljena je margina prosudbe radi utvrđivanja minimalnih mjerila koja subjekt mora ispuniti kako bi mogao podnijeti plan priznavanja, pravila o sadržaju i provedbi planova priznavanja, upravnih postupaka za odobrenje, nadzor i ispunjavanje planova priznavanja, kao i izmjena planova a da pritom nije potrebno odobrenje nadležnog tijela. Države članice osim toga odlučuju o važnosti mjera financiranja PG‑a u nacionalnoj poljoprivrednoj politici. Primjenom na PG‑e povoljnijih pravila o financiranju od onih koja se primjenjuju na PO‑e proizvođačima u sektoru voća i povrća koji još nisu u mogućnosti ispuniti kriterije propisane za PO‑e želi se omogućiti da se formalno organiziraju na tržištu. Uvodnom izjavom 29. Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena, propisano je da je, s ciljem promicanja osnivanja stabilnih proizvođačkih organizacija koje su sposobne dati trajni prinos postizanju ciljeva sektora za voće i povrće, potrebno odobriti preliminarno priznanje samo proizvođačkim grupama koje pokažu sposobnost ispunjavanja svih zahtjeva za priznavanje u okviru određenog vremenskog roka.
9 Znatno prekoračenje prvotno predviđenih iznosa i činjenica da su prilikom nadzornih posjeta u državama članicama utvrđene određene nepravilnosti u primjeni odredbi Unije o financiranju PG‑a potaknuli su Komisiju na donošenje Provedbene uredbe br. 302/2012.
10 Prije 5. travnja 2012., dana stupanja na snagu Provedbene uredbe br. 302/2012, nije postojala gornja godišnja granica za financijski doprinos Unije potpori dodijeljenoj PG‑ima ni granica za doprinos Unije potpori za ulaganja iz članka 103.a stavka 1. točke (b) Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u.
11 S druge strane, što se tiče PO‑a, doprinos Unije potpori za ulaganja bio je ograničen na 4,1 % vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište. PG‑ima su se mogla financirati i ulaganja koja ne ispunjavaju uvjete za financiranje u slučaju PO‑a.
12 Stupanju na snagu Provedbene uredbe br. 302/2012 prethodili su radovi u okviru Upravnog odbora za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda (u daljnjem tekstu: upravni odbor). Prvi prijedlog izmjene pravila o financijskom doprinosu Unije koji se nalazi u Provedbenoj uredbi br. 543/2011 predstavljen je upravnom odboru u rujnu 2011. U tom se Komisijinu prijedlogu, među ostalim, predlaže ograničenje potpora za ulaganja propisanih člankom 103.a stavkom 1. točkom (b) Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u, popis ulaganja koja ne ispunjavaju uvjete za potporu i gornja granica mogućnosti izmjene planova priznavanja tijekom izvršavanja na 25 % prvotno odobrenog iznosa. Prvi prijedlog razmatran je na sastancima upravnog odbora održanima 20. rujna te 4. i 19. listopada 2011. Na sastanku upravnog odbora 19. listopada 2011. glasalo se o prijedlogu izmjene. Budući da upravni odbor na tom sastanku nije mogao dati mišljenje, Komisija je odlučila odgoditi njegovo donošenje.
13 Komisija je potom predstavila drugi prijedlog izmjene Provedbene uredbe br. 543/2011, koji je razmatran na sastancima upravnog odbora 27. i 29. ožujka te 3. travnja 2012., kada se glasalo o tom prijedlogu. Komisija je u navedenom prijedlogu načelno namjeravala izmijeniti ograničenja potpora za ulaganja propisanih člankom 103.a stavkom 1. točkom (b) Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u, zadržati popis ulaganja koja ne ispunjavaju uvjete za potporu i smanjiti gornju granicu mogućih izmjena tijekom izvršavanja plana priznavanja na 5 % prvotno odobrenog iznosa. Predvidjela je također uvođenje ograničenja financijskog doprinosa Unije potporama iz članka 103.a Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u na 10 milijuna eura po kalendarskoj godini. Budući da upravni odbor ponovno nije mogao dati mišljenje o tom prijedlogu, Komisija je odlučila odgoditi njegovo donošenje.
14 Komisija je 4. travnja 2012. donijela Provedbenu uredbu br. 302/2012.
Postupak i zahtjevi stranaka
15 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 29. lipnja 2012. Republika Poljska pokrenula je ovaj postupak.
16 Odgovor na tužbu podnesen je tajništvu Općeg suda 14. rujna 2012.
17 Replika je podnesena tajništvu Općeg suda 6. studenoga 2012.
18 Odgovor na repliku podnesen je tajništvu Općeg suda 18. siječnja 2013.
19 Nakon odlaska prvotno određenog suca izvjestitelja, ovaj je predmet dodijeljen novom sucu izvjestitelju.
20 Nakon djelomične obnove Općeg suda, sudac izvjestitelj raspoređen je u osmo vijeće, kojem je stoga dodijeljen ovaj predmet.
21 Na temelju izvještaja suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka i u okviru mjera upravljanja postupkom iz članka 64. Poslovnika Općeg suda pisanim je putem strankama postavio pitanja. Potonje su na njih odgovorile u određenim rokovima.
22 Na raspravi održanoj 17. rujna 2014. saslušana su izlaganja stranaka kao i njihovi odgovori na postavljena pitanja Općeg suda.
23 Republika Poljska od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi članak 1. točke 2. do 4., 6., 12. i 13., članak 2. stavke 1. do 3. u vezi s člankom 3. i priloge I. i II. Provedbenoj uredbi br. 302/2012 (u daljnjem tekstu: pobijane odredbe);
– Komisiji naloži snošenje troškova.
24 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– Republici Poljskoj naloži snošenje troškova.
Pravo
25 U prilog tužbi Republika Poljska navodi četiri tužbena razloga, koji se odnose, kao prvo, na povredu načela pravne sigurnosti i načela zaštite legitimnih očekivanja, kao drugo, na povredu načela proporcionalnosti, kao treće, na povredu članka 296. UFEU‑a zbog nedostatnog obrazloženja pobijanih odredbi i, kao četvrto, na povredu načela lojalne suradnje i solidarnosti.
26 Prije ispitivanja ostalih tužbenih razloga, valja ispitati treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 296. UFEU‑a zbog nedostatnog obrazloženja pobijanih odredbi
27 Republika Poljska tvrdi da Komisija nije dostatno obrazložila ograničenje financijskog doprinosa Unije u korist PG‑a i da stoga nije ispunila obvezu obrazlaganja propisanu člankom 296. UFEU‑a.
28 Republika Poljska smatra da je Komisija trebala obrazložiti pobijane odredbe, s obzirom na to da one vrlo negativno utječu na proizvođače voća i povrća te podrazumijevaju neuobičajene promjene bez presedana koje su brzo provedene.
29 Republika Poljska osim toga smatra da je Komisija, s obzirom na sudsku praksu koja je na snazi, trebala navesti činjenične razloge koji opravdavaju uvođenje granica za financijski doprinos Unije u korist PG‑a i ciljeve koje želi postići uvođenjem tih granica.
30 Republika Poljska ističe da Komisija nije jednoznačno navela ciljeve koje želi postići uvođenjem granica o kojima je riječ.
31 Komisija osporava argumente Republike Poljske.
32 Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, obrazloženje koje je propisano člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati naravi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere kao i nadležnom sudu izvršavanje njegove nadzorne ovlasti (vidjeti presudu od 24. studenoga 2005., Italija/Komisija, C‑138/03, C‑324/03 i C‑431/03, Zb., EU:C:2005:714, t. 54. i navedenu sudsku praksu).
33 Tu obvezu treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, naravi razloga koji su navedeni i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogle imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a treba ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst obrazloženja nego i s obzirom na njegov kontekst te na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti presudu Italija/Komisija, t. 32. supra, EU:C:2005:714, t. 55. i navedenu sudsku praksu). To vrijedi još i više kad su države članice bile usko uključene u postupak izrade spornog akta i stoga poznaju razloge koji su temelj tog akta (vidjeti presude od 22. studenoga 2001., Nizozemska/Vijeće, C‑301/97, Zb., EU:C:2001:621, t. 188. i od 26. lipnja 2012., Poljska/Komisija, C‑335/09 P, Zb., EU:C:2012:385, t. 153. i navedenu sudsku praksu).
34 Kad je riječ o uredbi, obrazloženje se može ograničiti na navođenje, s jedne strane, cjelokupne situacije koja je dovela do njezina donošenja i, s druge strane, na opće ciljeve koje ona postavlja (presude od 3. srpnja 1985., Abrias i dr./Komisija, 3/83, Zb., EU:C:1985:283, t. 30. i od 10. ožujka 2005., Španjolska/Vijeće, C‑342/03, Zb., EU:C:2005:151, t. 55.).
35 Naime, ako je iz akta opće primjene vidljiv temeljni cilj kojem teže institucije, bilo bi pretjerano zahtijevati posebno obrazloženje za različite tehničke izbore koji su izvršeni (vidjeti presudu od 7. rujna 2006., Španjolska/Vijeće, C‑310/04, Zb., EU:C:2006:521, t. 59. i navedenu sudsku praksu).
36 U ovom slučaju valja utvrditi da su razlozi zbog kojih su uvedene izmjene financijskog doprinosa Unije u korist PG‑a navedeni u uvodnim izjavama 5. i 6. Provedbene uredbe br. 302/2012. U njima je navedeno da su gornje granice uvedene „kako bi se osigurala proračunska disciplina“ i zato da se „na održiv i učinkovit način poboljša dodjeljivanje financijskih sredstava“.
37 Nadalje, iz uvodne izjave 2. Provedbene uredbe br. 302/2012 proizlazi da su izmjene sustava financiranja uvedene kako bi se spriječile situacije koje su u suprotnosti s ciljevima Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u, i to osobito da dotični subjekti umjetno stvaraju uvjete za dobivanje potpore Unije zahvaljujući činjenici da proizvođači iz jednog PG‑a prelaze u drugi radi dobivanja potpore u razdoblju duljem od pet godina i da tu potporu primaju čak i kad ispunjavaju kriterije za priznavanje koji se primjenjuju na PO‑e.
38 Uvodna izjava 17. Provedbene uredbe br. 302/2012 odnosi se na opravdana očekivanja proizvođača i predviđa, među ostalim, da se izmjene ne primjenjuju na planove priznavanja koji su bili prihvaćeni prije dana stupanja na snagu te uredbe za koje su se subjekti već financijski obvezali ili su sklopili obvezujuće sporazume s trećim stranama radi ostvarenja ulaganja.
39 Što se tiče stupanja na snagu Provedbene uredbe br. 302/2012, iz njezine uvodne izjave 19. proizlazi da ona stupa na snagu na dan njezine objave radi „kontrole izdataka Unije“.
40 U ovom slučaju valja utvrditi da su okolnosti u kojima su donesene pobijane odredbe Republici Poljskoj omogućile da se upozna s razlozima njihova donošenja. Naime, ona je sudjelovala na sastancima upravnog odbora na kojima se raspravljalo o prijedlozima izmjena. Isto tako, na raspravi je priznala da su zastupnici proizvođača voća i povrća obavještavani o znatnim izmjenama koje su u tijeku.
41 Stoga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u gornjim točkama 32. do 35., valja smatrati da je obrazloženje pobijanih odredbi dostatno jer ono Republici Poljskoj i gospodarskim subjektima omogućuje da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere te Općem sudu izvršavanje njegove nadzorne ovlasti.
42 Slijedom toga, treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 296. UFEU‑a zbog nedostatnog obrazloženja pobijanih odredbi, treba odbiti kao neosnovan.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja
43 Republika Poljska tvrdi da su pobijane odredbe uvedene tako da proizvođači voća i povrća nisu mogli predvidjeti izmjene o kojima je riječ i prilagoditi svoju djelatnost toj promjeni. Smatra da su navedeni proizvođači, čak i ako su promjene u njihovoj financijskoj situaciji bile moguće, mogli barem očekivati da će se navedene izmjene uvoditi određenom dinamikom i na način koji omogućuje prilagodbu u razumnim rokovima.
44 Republika Poljska ističe da proizvođači voća i povrća moraju uložiti velik organizacijski i financijski trud, čak i prije predstavljanja plana priznavanja. Prema njezinu mišljenju, taj trud zahtijeva financijsku obvezu javnih vlasti, na razini Unije i država članica, da subvencioniraju djelatnosti proizvođača jer je svrha tog mehanizma poboljšanje strukture tržišta voća i povrća.
45 Proizvođači voća i povrća, dakle, s pravom su očekivali da pravila o financiranju PG‑a neće biti izmijenjena „tijekom igre“ i da odluka koja ih je potaknula na ulaganje truda u cilju osnivanja PG‑a neće biti povučena netom prije prihvaćanja plana priznavanja ili nakon toga.
46 Republika Poljska smatra da su prijelazne odredbe Provedbene uredbe br. 302/2012 previše „uske“ jer se primjenjuju samo na planove priznavanja koji su prihvaćeni prije stupanja na snagu navedene uredbe, sukladno članku 2. stavku 1. te uredbe. Isto vrijedi i za prijelazna pravila prema kojima se gornja granica financijskog doprinosa Unije ne primjenjuje na planove priznavanja prihvaćene prije stupanja na snagu Provedbene uredbe br. 302/2012 i za koje su se dotični PG‑i već financijski obvezali ili sklopili pravno obvezujuće sporazume s trećim stranama u pogledu odgovarajućih ulaganja.
47 U vezi s PG‑ima čiji je plan priznavanja bio odobren i koji su se pravno ili financijski obvezali prije stupanja na snagu Provedbene uredbe br. 302/2012, Republika Poljska tvrdi i da ukidanje mogućnosti da povećaju iznos izdataka tijekom provedbe plana priznavanja predstavlja povredu načela pravne sigurnosti.
48 Naposljetku, Republika Poljska smatra da je Komisija trebala predvidjeti dulje razdoblje između donošenja pobijanih odredbi i njihova stupanja na snagu, kako bi se time PG‑ima omogućilo da se prilagode izmjenama unesenima u Provedbenu uredbu br. 543/2011.
49 Komisija osporava argumente Republike Poljske.
50 Načelo pravne sigurnosti zahtijeva da su pravna pravila jasna, precizna i predvidljiva u svojim učincima, posebice kada za pojedince i poduzetnike mogu imati nepovoljne posljedice (vidjeti u tom smislu presude od 7. lipnja 2005., VEMW i dr., C‑17/03, Zb., EU:C:2005:362, t. 80. i od 16. veljače 2012., Costa i Cifone, C‑72/10 i C‑77/10, Zb., EU:C:2012:80, t. 74. i navedenu sudsku praksu).
51 U ovom slučaju potrebno je utvrditi da Komisija nije povrijedila načelo pravne sigurnosti. U odredbama Provedbene uredbe br. 302/2012 jasno su i precizno navedena prava i obveze zainteresiranih pravnih subjekata, omogućujući im da se nedvojbeno upoznaju sa svojim pravima i obvezama, i to od stupanja na snagu navedene uredbe. Naime, prava i obveze PG‑a određeni su u članku 1. točki 3. pod (c) Provedbene uredbe br. 302/2012 (koji se odnosi na članak 38. stavak 5. Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena), koji izričito propisuje da, kad se odrede koeficijenti dodjele, nadležno tijelo države članice pruža PG‑ima mogućnost da izmijene ili povuku svoj plan priznavanja. Isto tako, članak 1. točka 4. Provedbene uredbe br. 302/2012 (koji se odnosi na članak 39. stavak 2. treći podstavak Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena) propisuje da nadležno tijelo države članice PG‑ima može odobriti da u određenoj godini i za tu određenu godinu povećaju ukupni iznos izdataka utvrđenih u planu priznavanja, i to za najviše 5 % prvotno odobrenog iznosa, ili da ga smanje za najviši postotak.
52 Isto vrijedi i za prijelazne odredbe koje se nalaze u članku 2. stavcima 1. do 3. Provedbene uredbe br. 302/2012, koje uređuju prava PG‑a u okviru primjene novih pravila o iznosu potpora. Te prijelazne odredbe također zadovoljavaju zahtjev predvidljivosti jer dotičnim proizvođačima voća i povrća omogućuju da se upoznaju s pravilima o financiranju koja će se na njih ubuduće primjenjivati ovisno o tome koji su stadij dosegnula ulaganja predviđena njihovim planovima priznavanja.
53 Stoga argumente koji se odnose na povredu načela pravne sigurnosti valja odbiti.
54 Što se u ovom slučaju tiče načela zaštite legitimnih očekivanja, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja primjenjuje na sve pojedince prema kojima institucija Zajednice stvara utemeljena očekivanja (presuda od 11. ožujka 1987., Van den Bergh en Jurgens i Van Dijk Food Products/Komisija, 265/85, Zb., EU:C:1987:121, t. 44.). Usto, na povredu tog načela mogu se pozivati samo oni kojima je uprava dala precizna jamstva (presude od 24. studenoga 2005., Njemačka/Komisija, C‑506/03, EU:C:2005:715, i od 18. siječnja 2000., MehibasDordtselaan/Komisija, T‑290/97, Zb., EU:T:2000:8, t. 59.).
55 Iz sudske prakse proizlazi i da, kad pažljiv i razborit gospodarski subjekt može predvidjeti usvajanje mjere koja je takve naravi da utječe na njegove interese, on se ne može pozivati na blagodat tog načela kad se ta mjera usvoji (vidjeti u tom smislu osobito presude od 15. srpnja 2004., Di Lenardo i Dilexport, C‑37/02 i C‑38/02, Zb., EU:C:2004:443, t. 70.; od 7. rujna 2006., Španjolska/Vijeće, EU:C:2006:521, t. 35. supra, EU:C:2006:521, t. 81. i od 10. rujna 2009., Plantanol, C‑201/08, Zb., EU:C:2009:539, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
56 Usto, nije opravdano da gospodarski subjekti imaju legitimna očekivanja u vezi s održanjem postojeće situacije koju institucije Zajednice mogu izmijeniti u okviru svoje diskrecijske ovlasti, i to osobito u području kao što je zajednička organizacija tržišta, čiji je cilj neprestana prilagodba promjenama u gospodarskoj situaciji (vidjeti presude od 15. veljače 1996., Duff i dr., C‑63/93, Zb., EU:C:1996:51, t. 20.; od 15. travnja 1997., Irish Farmers Association i dr., C‑22/94, Zb., EU:C:1997:187, t. 25. i Poljska/Komisija, t. 33. supra, EU:C:2012:385, t. 180. i navedenu sudsku praksu).
57 Isto vrijedi i za državu članicu pristupnicu (vidjeti presudu Poljska/Komisija, t. 33. supra, EU:C:2012:385, t. 181.).
58 U ovom slučaju Republika Poljska nije ni dokazala ni tvrdila da joj je Komisija dala precizna jamstva. Što se tiče argumenta prema kojem su gospodarskim subjektima dana takva precizna jamstva i da su time kod njih stvorena legitimna očekivanja, valja navesti kako slijedi.
59 Kada je riječ o pravnim subjektima čiji planovi priznavanja nisu bili prihvaćeni prije stupanja na snagu pobijanih odredbi, najprije valja istaknuti da ovlaštenje koje proizlazi iz zajedničke primjene odredbi članka 103.a stavka 2. i članka 103.h prvog stavka točke (a) Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u Komisiji daje ovlast donošenja pravila koja joj omogućuju propisivanje donje i gornje granice potpora i stupanj financiranja Unije. S obzirom na tu Komisijinu diskrecijsku ovlast i činjenicu da pravni subjekti o kojima je riječ djeluju na području zajedničke organizacije tržišta, oni nisu mogli imati legitimna očekivanja u vezi s dugotrajnošću odredbi koje su postojale prije stupanja na snagu pobijanih odredbi.
60 Nadalje, iz spisa ne proizlazi da su institucije Unije pravnim subjektima o kojima je riječ dale precizna jamstva. Članak 38. Provedbene uredbe br. 543/2011 ne jamči prihvaćanje planova priznavanja nakon njihova podnošenja, a još manje to da navedeno podnošenje financijski obvezuje Uniju. Naime, trećim stavkom tog članka propisano je da, nakon kontrole usklađenosti predviđene člankom 111. te uredbe, države članice mogu odobriti plan priznavanja, zatražiti njegove izmjene ili ga odbiti.
61 Organizacijski i financijski trud koji su čak i prije podnošenja plana priznavanja uložili pravni subjekti o kojima je riječ ne proizlazi stoga iz preciznog jamstva zbog kojeg su mogli imati očekivanja, već isključivo iz nade da će njihovi planovi priznavanja nakon podnošenja biti prihvaćeni. Navedeni subjekti uložili su taj trud znajući da postoji opasnost da plan priznavanja bude odbijen ili da poljska tijela zatraže njegove izmjene.
62 Štoviše, iz dopisa od 14. ožujka 2012., koji je Komisiji uputilo poljsko Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, i kao što je to Republika Poljska potvrdila na raspravi, proizlazi da su proizvođači voća i povrća od jeseni 2011. bili upoznati s prijedlogom izmjene Provedbene uredbe br. 543/2011 i da su se – kad su bili obaviješteni o predloženim izmjenama Provedbene uredbe br. 543/2011 – požurili kako bi njihovi planovi priznavanja bili prihvaćeni u zadnja dva mjeseca 2011. godine.
63 Stoga valja utvrditi da su dotični pravni subjekti najkasnije od jeseni 2011. znali ili trebali znati da je predviđena izmjena pravila o financiranju iz Provedbene uredbe br. 543/2011. Međutim, nastavili su s podnošenjem planova priznavanja nadajući se da će biti prihvaćeni prije izmjene pravnih pravila koja su na snazi.
64 Ta tvrdnja ne može se dovesti u pitanje, kao što to tvrdi Republika Poljska, činjenicom da proizvođači voća i povrća nisu imali pristup prijedlozima pravnih akata Komisije, koji su predstavljeni na sastancima upravnih odbora, jer su ti akti povjerljive naravi sukladno članku 13. stavku 3. unutarnjeg Poslovnika tog odbora.
65 Naime, kako bi se isključilo postojanje legitimnih očekivanja, valja utvrditi da, kad pažljiv i razborit gospodarski subjekt može predvidjeti usvajanje mjere koja je takve naravi da utječe na njegove interese, on se ne može pozivati na blagodat tog načela kad ta mjera bude usvojena. U ovom slučaju, dakle, nije bilo potrebno da su proizvođači voća i povrća upoznati s točnim sadržajem pobijanih odredbi da bi se odlučilo da su imali dostatna saznanja o predloženim izmjenama Provedbene uredbe br. 543/2011, kako bi se kod njih isključilo postojanje legitimnih očekivanja.
66 Proizvođači voća i povrća nisu mogli očekivati ni da se za njih predvidi dulji rok između donošenja pobijanih odredbi i njihova stupanja na snagu. Valja podsjetiti, kao što je to navedeno u točkama 40. i 62. ove presude, da su dotični pravni subjekti, kao i Republika Poljska, znali ili trebali znati da je, s obzirom na okolnosti ovog slučaja, izmjena financijskog sustava bila neizbježna.
67 Stoga načelo zaštite legitimnih očekivanja nije povrijeđeno u odnosu na pravne subjekte čiji planovi priznavanja nisu bili prihvaćeni prije stupanja na snagu pobijanih odredbi.
68 Nadalje, što se tiče PG‑a čiji su planovi priznavanja bili prihvaćeni prije stupanja na snagu pobijanih odredbi, valja smatrati, s jedne strane, da su kao pažljivi i razboriti gospodarski subjekti mogli predvidjeti da će doći do izmjena Provedbene uredbe br. 543/2011 i, s druge strane, da je Komisija u dovoljnoj mjeri osigurala zaštitu njihovih legitimnih očekivanja prijelaznim pravilima iz članka 2. Provedbene uredbe br. 302/2012, a da pritom nije bilo potrebno predvidjeti dulji rok između donošenja pobijanih odredbi i njihova stupanja na snagu. To je, osim toga, istodobno omogućilo prikladnu zaštitu interesa PG‑a i financijskih interesa Unije.
69 Naime, Komisija je uzela u obzir zaštitu eventualnih legitimnih očekivanja PG‑a čiji su planovi priznavanja bili prihvaćeni, ali koji se nisu pravno ili financijski obvezali prije stupanja na snagu pobijanih odredbi, i ona je s tim u vezi predvidjela odredbe članka 1. stavka 3. Provedbene uredbe br. 302/2012 (koje odgovaraju članku 38. stavku 5. Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena). Tim je člankom propisano da PG‑i mogu izmijeniti ili povući svoje planove priznavanja, nakon što prime informacije o koeficijentima dodjele koji se odnose na doprinos Unije, određenima sukladno članku 47. stavku 4. drugom podstavku Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena. Osim toga, položaj PG‑a čiji su planovi priznavanja bili prihvaćeni, ali koji se nisu pravno ili financijski obvezali prije 5. travnja 2012., također je uzet u obzir prijelaznim odredbama Provedbene uredbe br. 302/2012. U tom smislu valja istaknuti da PG‑i koji se nalaze u takvom položaju primaju puni iznos potpore koja se daje za osnivanje ili olakšavanje njihovih upravnih postupaka, sukladno članku 2. stavku 3. točki (c) Provedbene uredbe br. 302/2012. Nadalje, člankom 2. stavkom 3. točkom (d) Provedbene uredbe br. 302/2012 propisano je da, ako PG odluči povući svoj plan priznavanja, Unija mu nadoknađuje izdatke koje je imao u vezi s osnivanjem i upravljanjem nakon prvotnog prihvaćanja plana, i to u iznosu od najviše 3 % potpore na koju bi PG imao pravo na temelju članka 103.a stavka 1. točke (a) Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u da je njegov plan priznavanja proveden.
70 Konačno, što se tiče PG‑a čiji su planovi priznavanja bili prihvaćeni i koji su se na temelju tih planova financijski ili pravno obvezali prije stupanja na snagu pobijanih odredbi, valja smatrati da Komisija donošenjem Provedbene uredbe br. 302/2012 nije povrijedila njihova legitimna očekivanja, s obzirom na to da imaju mogućnost ostvariti ulaganja predviđena u njihovim planovima priznavanja na temelju ranijih pravila o financiranju, što je propisano člankom 2. stavkom 1. i stavkom 2. točkom (a) Provedbene uredbe br. 302/2012. Nadalje, gornja granica povećanja iznosa izdataka tijekom provedbe plana priznavanja u iznosu od 5 % ne predstavlja povredu načela zaštite legitimnih očekivanja u odnosu na PG‑e jer se povećanje iznosa izdataka tijekom provedbe plana priznavanja ne može smatrati preciznim jamstvom koje im je dala Komisija. Naime, iz teksta članka 39. stavka 2. Provedbene uredbe br. 543/2011 proizlazi da se takva izmjena može zatražiti pod uvjetima koje utvrđuju države članice. Riječ je, dakle, bila samo o mogućnosti izmjene planova priznavanja tijekom njihove provedbe, a ne o preciznom jamstvu koje im je dala Komisija.
71 S obzirom na prethodno navedeno, prvi tužbeni razlog valja u cijelosti odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti
72 Republika Poljska tvrdi da Komisija nije provela nikakve provjere kako bi saznala povrjeđuje li donošenjem pobijanih odredbi načelo proporcionalnosti. Činjenica da nije provela provjeru sama za sebe predstavlja povredu načela proporcionalnosti.
73 Republika Poljska ne osporava da je sudski nadzor akata koje institucije donose u području zajedničke poljoprivredne politike ograničen. Tvrdi da se to ograničenje prije svega odnosi na zakonodavne akte u kojima se provode teški politički izbori i u kojima Komisija mora naći ravnotežu između različitih ciljeva zajedničke poljoprivredne politike, koji su često međusobno oprečni. To ograničenje sudskog nadzora ne tiče se, međutim, Komisijinih akata koji ne podrazumijevaju te političke izbore i u kojima ona samo određuje praktičnu provedbu i upravljanje planom ili politikom. Slijedom toga, akti kojima se teško povrjeđuju temeljna načela prava Unije, osobito načelo proporcionalnosti, ne mogu izbjeći sudski nadzor.
74 Republika Poljska tvrdi da jedno od najdrastičnijih ograničenja predstavlja uvođenje gornje godišnje granice od 10 milijuna eura za PG‑e u cijeloj Uniji, propisano člankom 1. točkom 6. Provedbene uredbe br. 302/2012 (koji odgovara članku 47. stavku 4. Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena). Tvrdi da tako ograničena potpora ulaganjima ima samo simboličnu vrijednost u odnosu na potrebe i obveze proizvođača u organizaciji sektora voća i povrća.
75 To ograničenje financijskog doprinosa Unije dovodi do uklanjanja poticaja proizvođačima da surađuju radi osnivanja PG‑a voća i povrća, s obzirom na situaciju na tržištu voća i povrća u Poljskoj i na području drugih novih država članica.
76 Isto tako, Republika Poljska tvrdi da će uvođenje – u članku 1. točki 6. Provedbene uredbe br. 302/2012 – gornjih granica potpori za ulaganja, u iznosu od 70 %, 50 % i 20 % vrijednosti utržene proizvodnje dotičnih PG‑a u trećoj, četvrtoj i petoj godini provedbe plana priznavanja, djelovati obeshrabrujuće na proizvođače voća i povrća.
77 U vezi s odredbama koje predviđaju da se određene vrste ulaganja isključe iz potpore (članak 1. točke 2. i 12. i Prilog I. Provedbenoj uredbi br. 302/2012), Republika Poljska smatra i da je tim odredbama povrijeđeno načelo proporcionalnosti jer ne pridonose ciljevima financijske i pravne sigurnosti. Ona ne osporava da je Komisija nadležna za pripremu popisa isključenih ulaganja, ali tvrdi da potonja prethodno mora provjeriti jesu li ona „u skladu“ s načelom proporcionalnosti, osobito zato što pitanje financijskog doprinosa ulaganjima ulazi u nadležnost svake države članice. Na temelju isključenja predviđenih u tom prilogu ne može se voditi računa o posebnostima pojedinačnih slučajeva PG‑a koji su u svojim planovima priznavanja predvidjeli provođenje takvih ulaganja.
78 Republika Poljska zaključuje da će šteta koju će zbog stupanja na snagu pobijanih odredbi pretrpjeti PG‑i biti „znatno veća od koristi koje se mogu ostvariti, među ostalim kad je riječ o proračunskoj uštedi“.
79 Komisija osporava argumente Republike Poljske.
80 Ustaljena je sudska praksa da načelo proporcionalnosti, koje je jedno od općih načela prava Unije, nalaže da mjere provedene odredbom Unije budu prikladne za ostvarivanje predviđenog cilja i da ne prekoračuju ono što je nužno za postizanje toga cilja (presude od 6. prosinca 2005., ABNA i dr., C‑453/03, C‑11/04, C‑12/04 i C‑194/04, Zb., EU:C:2005:741, t. 68.; od 7. srpnja 2009., S. P. C. M. i dr., C‑558/07, Zb., EU:C:2009:430, t. 41. i od 8. lipnja 2010., Vodafone i dr., C‑58/08, Zb., EU:C:2010:321, t. 51.).
81 Vijeće u okviru zajedničke poljoprivredne politike Komisiji može dodijeliti široke provedbene ovlasti jer potonja jedina može stalno i pažljivo pratiti razvoj poljoprivrednih tržišta i hitno djelovati u slučaju da situacija to zahtijeva. Granice tih ovlasti treba ocjenjivati, među ostalim, s obzirom na glavne opće ciljeve organizacije tržišta (vidjeti presudu od 27. studenoga 1997., Somalfruit i Camar, C‑369/95, Zb., EU:C:1997:562, t. 62. i navedenu sudsku praksu).
82 Ustaljena je sudska praksa i da zakonodavac Unije u području zajedničke poljoprivredne politike raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti koja odgovara političkim odgovornostima koje su mu dodijeljene člancima 40. UFEU‑a i 43. UFEU‑a i da samo očito neprimjeren karakter neke mjere donesene u tom području u odnosu na cilj koji nadležna institucija želi postići može utjecati na zakonitost takve mjere (vidjeti presudu od 12. srpnja 2012., Association Kokopelli, C‑59/11, Zb., EU:C:2012:447, t. 39. i navedenu sudsku praksu).
83 S obzirom na tu sudsku praksu, valja odbiti argument Republike Poljske prema kojem Opći sud ne treba izvršavati ograničen nadzor u pogledu proporcionalnosti pobijanih odredbi. Komisija je, naime, donoseći pobijane odredbe trebala naći ravnotežu između ciljeva Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u, odnosno postupka organizacije proizvođača voća i povrća i proračunske discipline Unije. Stoga te mjere nisu samo mjere za provedbu plana ili politike, kao što to tvrdi Republika Poljska.
84 Stoga valja ispitati jesu li pobijane odredbe očito neprikladne u odnosu na ciljeve koje se želi postići.
85 Ciljevi su pobijanih odredbi, prema Komisijinu stajalištu, proračunska disciplina, odnosno potreba da se izdaci Unije neposredno kontroliraju i optimalno koriste kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi.
86 Kao što to navodi Komisija, a što Republika Poljska nije osporavala, izdaci koje je Komisija prvotno predvidjela u stvarnosti su znatno prekoračeni. Naime, Komisija je 2007. predvidjela da će izdaci Unije namijenjeni PG‑ima iz Unije za godine 2008. do 2013. porasti na 30 milijuna eura za 2008., na 40 milijuna eura za 2009., na 40 milijuna eura za 2010., na 40 milijuna eura za 2011., na 40 milijuna eura za 2012. i na 30 milijuna eura za 2013. Iz spisa proizlazi da su ukupni izdaci Unije u tu svrhu između 2009. i 2011. porasli s otprilike 82 milijuna eura za 2009. (od čega oko 40,9 milijuna eura u korist PG‑a u Poljskoj) na otprilike 195 milijuna eura za 2011. (od čega oko 174 milijuna eura u korist PG‑a u Poljskoj).
87 Osim toga, nije osporeno da se, s obzirom na povoljne uvjete financiranja PG‑a, smanjio njihov interes da zatraže da ih se prizna kao PO‑e.
88 Kako bi riješila tu situaciju, Komisija je pobijanim odredbama odredila gornju granicu doprinosa Unije financiranju PG‑a i isključila doprinose određenim ulaganjima navedenima u Prilogu I. Provedbenoj Uredbi br. 302/2012 (novi Prilog V.a Provedbenoj Uredbi br. 543/2011, kako je izmijenjena), koja odgovaraju isključenjima koja se već primjenjuju na PO‑e koja se nalaze na popisu neprihvatljivih aktivnosti i troškova na ime operativnih programa iz članka 60. stavka 1. Provedbene uredbe br. 543/2011.
89 Usto, Komisija je člankom 1. točkom 3. pod (b) Provedbene uredbe br. 302/2012 uvela pravila koja omogućuju precizniji nadzor nad trajanjem provedbe planova priznavanja i odbijanje planova koje su podnijeli subjekti koji već ispunjavaju kriterije za priznavanje koji se primjenjuju na PO‑e.
90 Naravno, nije isključeno da smanjenje financijskog doprinosa Unije može utjecati na interes PG‑a da se organiziraju. Međutim, potpora PG‑ima i dalje će postojati, ali će biti uređena novim pravilima. Naime, ta potpora PG‑ima uvijek se razlikuje od financiranja PO‑a, koji ne dobivaju potporu za osnivanje. Odobrenje plana priznavanja PG‑ima uvijek omogućuje primanje financijske potpore Unije, čak i ako ne ispunjavaju uvjete propisane za dobivanje statusa PO‑a. Postupak organizacije PG‑a neće se stoga prekinuti, kao što to tvrdi Republika Poljska.
91 Što se tiče dinamike kojom su pobijane odredbe stupile na snagu, Komisija nije očito prekoračila ono što je nužno za ostvarivanje postavljenih ciljeva. Ona je, naime, željela neposredno kontrolirati izdatke Unije, uzimajući pritom u obzir položaje PG‑a čiji su planovi priznavanja bili prihvaćeni. Što se tiče pravnih subjekata čiji planovi priznavanja nisu bili prihvaćeni prije stupanja na snagu pobijanih odredbi, valja napomenuti, kao što je to navedeno u gornjim točkama 59. do 66., da u odnosu na njih nije postojalo legitimno očekivanje i da im institucije Unije nisu dale precizna jamstva. Stoga nije trebalo predvidjeti dulji rok između donošenja pobijanih odredbi i njihova stupanja na snagu ili prijelazne odredbe. Usto, Komisija je, kao što je to već utvrđeno, morala brzo reagirati jer se u zadnja dva mjeseca 2011. znatno povećao broj prihvaćenih planova priznavanja.
92 S obzirom na prethodno, valja utvrditi da pobijane odredbe nisu očito neprikladne u odnosu na postavljene ciljeve.
93 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti, stoga treba odbiti kao neosnovan.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela solidarnosti i načela lojalne suradnje
94 Prema mišljenju Republike Poljske, načelo lojalne suradnje povrijeđeno je zbog nepoštovanja Komisijine izjave iz dokumenta od 15. lipnja 2007. pod nazivom „Kompromis predsjedništva, u sporazumu s Komisijom“ (u daljnjem tekstu: Kompromis iz 2007.). Komisija se tom izjavom jasno obvezala zadržati dotad postojeću razinu financiranja. Republika Poljska tvrdi da se pobijanim odredbama znatno smanjuje razina financiranja i povrjeđuje navedeni kompromis, sklopljen prilikom radova na gore navedenoj reformi.
95 Republika Poljska smatra da je načelo lojalne suradnje u odnosima između Komisije i država članica povrijeđeno i zbog načina na koji su razrađene pobijane odredbe. S obzirom na kratak rok između prvog predstavljanja glavne izmjene, i to uvođenja gornje granice za financiranje Unije, koja je određena na 10 milijuna eura, i donošenja Provedbene uredbe br. 302/2012, Komisija je iznenadno postupila, stavljajući države članice pred „gotov čin“, a da se pritom s njima nije savjetovala.
96 Usto, Republika Poljska smatra da je pobijanim odredbama povrijeđeno načelo solidarnosti jer je Komisija ostvarila proračunske uštede koje pogađaju subjekte s najnižom razinom organizacije u sektoru voća i poveća. Stoga će proizvođači voća i povrća koji će se ubuduće htjeti organizirati najviše osjetiti posljedice izmjena o kojima je riječ. S druge strane, ograničenje financiranja ne tiče se onih koji već djeluju u okviru PO‑a, odnosno proizvođača iz regija u kojima postoji visoka razina organizacije u sektoru voća i povrća. Stoga pobijane odredbe ističu razlike između država članica kad je riječ o razvoju tržišta voća i povrća, umjesto da doprinose njihovu smanjenju.
97 Komisija osporava argumente Republike Poljske.
98 Članak 4. stavak 3. UEU‑a glasi:
„[n]a temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, Unija i države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora.“
99 Najprije valja utvrditi da su člancima 4., 103.h i 127. Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u Komisiji dodijeljene provedbene ovlasti, a da je člankom 195. stavcima 1. i 2. te uredbe propisano da Komisiji pomaže upravni odbor. Člankom 13. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 5., str. 291.) propisano je da se postupak ispitivanja propisan člankom 5. te uredbe primjenjuje prilikom izvršavanja provedbenih ovlasti Komisije. Način rada upravnog odbora uređen je njegovim unutarnjim Poslovnikom.
100 Postupcima predviđenima Uredbom br. 182/2011 i unutarnjim Poslovnikom upravnog odbora propisano je da države članice nadziru Komisijino donošenje provedbenih akata i njima se državama članicama omogućuje da se izjasne o Komisijinim prijedlozima zakonodavstva. Stoga valja ispitati je li Komisija prilikom donošenja Provedbene uredbe br. 302/2012 poštovala pravila kojima je uređen postupak donošenje te uredbe i je li u okviru tog postupka poštovala načelo lojalne suradnje.
101 Valja podsjetiti da je Komisija najprije predstavila prijedlog izmjene pravila o financijskom doprinosu Unije. Nakon toga je 19. listopada 2011. taj prijedlog izmjene Provedbene uredbe br. 543/2011 podnijela upravnom odboru na glasanje. Upravni odbor tom prilikom nije dao mišljenje. Komisija je potom 27. ožujka 2012. državama članicama predstavila novi prijedlog izmjene, koji je upravnom odboru podnesen na glasanje 3. travnja 2012. Potonji ni tada nije dao mišljenje.
102 S obzirom na to da upravni odbor nije dao mišljenje prilikom glasanja 3. travnja 2012., Komisija je 4. travnja 2012. donijela Provedbenu Uredbu br. 302/2012.
103 S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da je Komisija Provedbenu uredbu br. 302/2012 donijela sukladno postupovnim pravilima koja su na snazi i da nema nikakve naznake da je u postupku donošenja navedene uredbe povrijedila načelo lojalne suradnje. Republika Poljska, naime, ne osporava činjenicu da je Provedbena uredba br. 302/2012 bila donesena sukladno postupovnim pravilima.
104 Što se tiče navodno neočekivane gornje granice financijskog doprinosa Unije u iznosu od 10 milijuna eura, točno je da je ta gornja granica predstavljena 27. ožujka 2012., odnosno nedugo prije glasanja upravnog odbora 3. travnja 2012. o Provedbenoj uredbi br. 302/2012. Međutim, prijedlog izmjene pravila o financijskom doprinosu Unije bio je predmet savjetovanja i rasprava s poljskim tijelima i drugim državama članicama od rujna 2011., a donošenje prijedloga izmjene odgođeno je nakon glasanja upravnog odbora 19. listopada 2011. Stoga nije iznenađujuće da je Komisija odlučila donijeti drugi prijedlog izmjene nakon glasanja o njemu 3. travnja 2012., kad je, štoviše, već naglasila važnost brzog donošenja navedenog prijedloga na sastanku upravnog odbora 29. ožujka 2012. Osim toga, člankom 5. stavkom 4. Uredbe br. 182/2011 propisano je da, ako upravni odbor ne da svoje mišljenje, Komisija može donijeti nacrtom predviđeni provedbeni akt. Nije potrebno pričekati da prije donošenja protekne određeni rok. Usto, iz prijedloga izmjena proizlazi da je Komisija nakon donošenja predloženih izmjena Provedbene uredbe br. 543/2011 predvidjela njihovo brzo stupanje na snagu. Naime, u prvom prijedlogu izmjene stupanje na snagu navedenih izmjena bilo je predviđeno sedmog dana od dana njihove objave u Službenom listu Europske unije, a u drugom prijedlogu izmjene stupanje na snagu bilo je predviđeno na dan njihove objave u Službenom listu. Budući da je Republika Poljska bila upoznata s tim pravilima i da je sudjelovala u radu upravnog odbora, ne može, dakle, valjano tvrditi da je Komisija iznenadno postupila, stavljajući države članice pred „gotov čin“, a da se pritom s njima nije savjetovala.
105 Slijedi da je Komisija prilikom donošenja Provedbene uredbe br. 302/2012 poštovala načelo lojalne suradnje.
106 Nadalje, valja utvrditi da se izjava iz točke 29. Kompromisa iz 2007. odnosi na poštovanje stopa sufinanciranja određenih u članku 8. Uredbe Komisije (EZ) br. 1943/2003 od 3. studenoga 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2200/96, u vezi s potporama preliminarno priznatim proizvođačkim grupama (SL L 286, str. 5.) i da navedene stope nisu izmijenjene Provedbenom uredbom br. 302/2012. Naime, te su stope zadržane u članku 47. Provedbene uredbe br. 543/2011, kako je izmijenjena.
107 Što se tiče načela solidarnosti, točno je da pobijane odredbe utječu na proizvođače voća i povrća koji nisu organizirani. Međutim, valja smatrati da to ograničenje financijskog doprinosa Unije ne sprječava organizaciju tržišta voća i povrća sukladno političkoj orijentaciji i ciljevima Uredbe o jedinstvenom ZOT‑u. Naime, pobijanim odredbama ne mijenjaju se pravila o financiranju PO‑a i njihov cilj je i dalje, kao što je to navedeno u gornjoj točki 90., poticati osnivanje PG‑a, unatoč ograničavanju potpore koja im je dodijeljena.
108 S obzirom na prethodno navedeno, četvrti tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan, a slijedom toga i tužbu u cijelosti.
Troškovi
109 Sukladno odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da Republika Poljska nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu Komisije.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Republici Poljskoj nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 22. travnja 2015.
Potpisi