MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 20. srpnja 2017.(1)
Predmet C‑434/16
Peter Nowak
protiv
Data Protection Commissioner
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court (Vrhovni sud, Irska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 95/46/EZ – Obrada osobnih podataka – Pojam osobnih podataka – Pristup vlastitom ispitnom radu – Napomene ispravljača”
I. Uvod
1. Je li ispitni rad sastavljen od osobnih podataka, tako da ispitni kandidat stoga možda može na temelju Direktive o zaštiti podataka(2) od organizatora ispita zatražiti pristup vlastitom radu? O tome je riječ u ovom zahtjevu za prethodnu odluku irskoga Supreme Courta (Vrhovni sud). Glavni postupak nije, međutim, usmjeren izravno na pristup ispitnom radu, nego se odnosi na odluku prijašnjeg irskog službenika za zaštitu podataka o neispitivanju žalbe zbog odbijanja pristupa.
2. Središnje je pitanje mogu li se navodi ispitanika u ispitnom radu smatrati osobnim podacima. Međutim, usput se može također ispitati je li važno da je rad pisan rukom i jesu li i napomene ispravljača na radu osobni podaci ispitnog kandidata.
3. Točno je da će Direktiva o zaštiti podataka uskoro biti stavljena izvan snage Općom uredbom o zaštiti podataka(3) koja još nije primjenjiva, međutim, to ne utječe na pojam osobnih podataka. Stoga je ovaj zahtjev za prethodnu odluku značajan i za buduću primjenu prava o zaštiti podataka Unije.
II. Pravni okvir
4. Člankom 2. točkom (a) Direktive o zaštiti podataka definirani su različiti pojmovi, osobito što se smatra osobnim podacima.
„U smislu ove Direktive:
(a) ‚osobni podaci’ znači bilo koji podaci koji se odnose na utvrđenu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može utvrditi (‚osoba čiji se podaci obrađuju’); osoba koja se može utvrditi je osoba čiji je identitet moguće utvrditi, izravno ili neizravno, a posebno navođenjem identifikacijskog broja ili jednog ili više činitelja značajnih za njegov fizički, fiziološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet;
(b) ‚obrada osobnih podataka’ (‚obrada’) znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se provode nad osobnim podacima, bilo automatskim putem ili ne, kao što je prikupljanje, snimanje, organiziranje, pohrana, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom i širenjem ili stavljanje na raspolaganje drugim načinom, poravnavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;
(c) ‚sustav arhiviranja osobnih podataka’ (‚sustav arhiviranja’) znači bilo koji strukturirani skup osobnih podataka koji je dostupan prema posebnim mjerilima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi”.
5. Područje primjene Direktive proizlazi iz članka 3.:
„1. Ova Direktiva se primjenjuje na osobne podatke koji se u cijelosti ili djelomično obrađuju automatskim putem i na obradu podataka koja nije automatska, a koja čini dio sustava arhiviranja ili će činiti dio sustava arhiviranja.
2. […]”
6. Člankom 12. Direktive o zaštiti podataka uređuje se pravo na pristup:
„Države članice osiguravaju da svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo dobiti od nadzornika:
(a) bez prisile, u razumnim rokovima te bez pretjerane odgode ili troška:
– potvrdu obrađuju li se ili ne podaci koji se na nju odnose te podatak barem u vezi svrhe obrade, vrste podataka te primatelje ili vrste primatelja kojima se podaci otkrivaju,
– obavijest u razumljivom obliku o podacima koji se obrađuju te bilo koje podatke o njihovom izvoru,
– podatke o logici uključenoj u automatsku obradu podataka koja se na nju odnosi barem u slučaju automatskih odluka iz članka 15. stavka 1. ove Direktive;
(b) prema potrebi, ispravak, brisanje ili blokiranje podataka čija obrada nije u skladu s ovom Direktivom, posebno zbog nepotpunih ili netočnih podataka”.
7. Uvodnom izjavom 41. pojašnjava se svrha prava na pristup:
„[…] svaka osoba mora biti u mogućnosti ostvariti pravo na pristup podacima koji se na nju odnose, a koji se obrađuju kako bi posebno provjerila točnost podataka te zakonitost obrade; […]”
8. Članak 13. stavak 1. Direktive o zaštiti podataka temelj je iznimaka od određenih odredaba:
„1. Države članice mogu donijeti propise za ograničavanje područja primjene obveza i prava iz članka 6. stavka 1., članka 10., članka 11. stavka 1. te članka 12. i 21. ove Direktive kada takvo ograničavanje predstavlja potrebne mjere za zaštitu:
(a) nacionalne sigurnosti;
(b) obrane;
(c) javne sigurnosti;
(d) sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela ili kršenja etike zakonom uređenih djelatnosti;
(e) važnoga gospodarskog ili financijskog interesa države članice ili Europske unije, uključujući novčana, proračunska i porezna pitanja;
(f) nadzora, inspekcije ili regulatorne funkcije povezane, čak i povremeno, s izvršavanjem javnih ovlasti u slučajevima iz točke (c), (d) i (e).
(g) zaštite osobe čiji se podaci obrađuju ili prava i slobode drugih.”
III. Činjenice i zahtjev za prethodnu odluku
9. P. Nowak bio je Trainee Accountant (revizor/porezni savjetnik na osposobljavanju) i uspješno je položio različite ispite Institute of Chartered Accountant of Ireland (strukovna organizacija revizora/poreznih savjetnika Irske, u daljnjem tekstu: CAI). Međutim, četiri je puta bezuspješno pokušao položiti ispit za područje Strategic Finance and Management Accounting. Pritom se radilo o ispitu na koji je dozvoljeno donijeti vlastite referentne materijale („open book exam”).
10. Nakon četvrtog pokušaja polaganja ispita u jesen 2009. P. Nowak osporio je rezultat, ali je naposljetku u svibnju 2010. odlučio podnijeti zahtjev za pristup podacima u skladu s irskim pravom o zaštiti podataka te je zatražio obavijest o svim „osobnim podacima” koji su o njemu pohranjeni pri CAI‑ju.
11. CAI je dopisom od 1. lipnja 2010. P. Nowaku dostavio 17 dokumenata, međutim, odbio je pristup ispitnom radu uz obrazloženje da je CAI‑ju priopćeno da se u pogledu tog rada ne radi o „osobnim podacima” u smislu zakonâ o zaštiti podataka.
12. P. Nowak je zatim kontaktirao Office of the Data Protection Commissioner, ured irskog službenika za zaštitu podataka, zamolio za pomoć te je zagovarao stajalište da je u pogledu njegovog rada riječ o osobnim podacima. Službenik za zaštitu podataka je u lipnju 2010. P. Nowaku elektroničkom poštom među ostalim priopćio da se „ispitni radovi […] općenito ne ispituju [u svrhu zaštite podataka] […] jer ti dokumenti općenito nisu osobni podaci”.
13. Uslijedila je daljnja prepiska između P. Nowaka i tadašnjeg službenika za zaštitu podataka koja je rezultirala formalnom žalbom koju je P. Nowak podnio 1. srpnja 2010. Službenik za zaštitu podataka dopisom od 21. srpnja 2010. obavijestio je P. Nowaka da je ispitao informacije i da nije ustanovio bitnu povredu zakonâ o zaštiti podataka. Nadalje, prema tom dopisu, dokumenti u pogledu kojih je P. Nowak želio ostvariti „pravo na ispravak”, „nisu osobni podaci na koje se primjenjuje [pravo o zaštiti podataka]”. Službenik za zaštitu podataka stoga nije dalje ispitivao žalbu.
14. P. Nowak pobijao je tu odluku pred irskim sudovima gdje je sada u tijeku postupak pred Supreme Courtom (Vrhovni sud). Potonji upućuje Sudu sljedeća pitanja:
„1. Mogu li informacije koje su sadržane u odgovorima kandidata ili koje se smatraju odgovorima kandidata, a koje su dane tijekom stručnog ispita, biti osobni podaci u smislu Direktive o zaštiti podataka?
2. U slučaju da je odgovor na prvo pitanje takav da sve informacije ili dio takvih informacija može biti osobni podatak u smislu Direktive, koji su čimbenici relevantni za utvrđenje je li u konkretnom slučaju takav rad osobni podatak i koju težinu treba dati takvim čimbenicima?”
15. U postupku pred Sudom pisana očitovanja podnijeli su P. Nowak i trenutačna irska službenica za zaštitu podataka kao stranke u glavnom postupku, nadalje Helenska Republika, Irska, Republika Poljska, Portugalska Republika, Republika Austrija, Mađarska, Češka Republika i Europska komisija. Na raspravi održanoj 22. lipnja 2017. uz P. Nowaka i irsku službenicu za zaštitu podataka zastupljene su bile i Irska te Europska komisija.
IV. Pravna ocjena
16. Središnje je pitanje zahtjeva za prethodnu odluku mogu li se ispitni radovi smatrati osobnim podacima (odjeljak A). Osim toga, pojedine stranke u postupku razmatraju jesu li eventualne napomene ispravljača osobni podaci ispitnog kandidata (odjeljak B). Naposljetku se osobito Komisija izjasnila o daljnjim uvjetima zahtjeva za pristup na temelju prava o zaštiti podataka (odjeljak C).
A. Ispitni rad
17. Dvama pitanjima na koje valja zajedno odgovoriti, Supreme Court (Vrhovni sud) želi saznati obuhvaća li definicija osobnih podataka u skladu s člankom 2. točkom (a) Direktive o zaštiti podataka pisani ispitni rad. To pitanje proizlazi iz činjenice da je P. Nowak, kandidat na predmetnom ispitu, na temelju prava na pristup podacima koje je priznato u pravu o zaštiti podataka i utvrđeno člankom 12. Direktive o zaštiti podataka, zatražio pristup svojem ispitnom radu i s tim u vezi podnio žalbu tadašnjem irskom službeniku za zaštitu podataka s kojom nije uspio.
1. Definicija osobnih podataka
18. Područje primjene Direktive o zaštiti podataka vrlo je široko i osobni podaci obuhvaćeni Direktivom su raznovrsni(4). U skladu s člankom 2. točkom (a) bilo koji podaci koji se odnose na utvrđenu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može utvrditi su osobni podaci.
a) Kvalifikacija ispitnih radova
19. Prema stajalištu trenutačne irske službenice za zaštitu podataka ispitni rad ne sadržava osobne podatke, osobito ako je dopuštena upotreba vlastitih referentnih materijala. U načelu bi to stajalište trebalo biti pravilno pri odvojenom promatranju rješenja ispitnih zadataka. Budući da su ispitna pitanja obično apstraktno formulirana ili se odnose na fiktivne činjenice(5), ni odgovori na njih ne bi trebali za predmet imati podatke koji se odnose na utvrđenu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može utvrditi.
20. Iako se čini da se pitanja Supreme Courta (Vrhovni sud) zaista odnose samo na rješenje, naime na „podatke koje je dao ispitni kandidat”, nije smisleno analizu ograničiti samo na to.
21. Naime, kao što pravilno ističu gotovo sve ostale stranke, ispitni rad ne sadržava samo informacije o rješenju određenih zadataka, nego ih povezuje s osobom ispitnog kandidata koji je napisao rad. Rad dokumentira da je ta osoba polagala određeni ispit i koji je uspjeh postigla. Osobna narav takvog uspjeha proizlazi, među ostalim, i iz činjenice da ispitni kandidati najvažnije ispitne rezultate redovito navode u svojim životopisima.
22. Pitanje jesu li u radu odgovori samostalno sročeni ili se radi o izboru određenih odgovora od više ponuđenih jednako je nevažno za kvalifikaciju ispitnog rada kao utjelovljenja osobnih podataka kao i u ovom slučaju dana mogućnost upotrebe određenih materijala („open book exam”).
23. Točno je da upućivanje pojedinog uspjeha na ispitnog kandidata postaje značajnije ako je odgovore morao oblikovati sam. Naime, samostalno oblikovanje rješenja nije samo reprodukcija naučenih informacija, već pokazuje i kako ispitni kandidat razmišlja i radi.
24. U svakom slučaju, međutim, cilj ispita, za razliku od reprezentativnog upitnika, nije dobivanje informacija koje su neovisne o osobi. Naprotiv, njime se nastoji utvrditi i dokumentirati uspjeh određene osobe, naime ispitnog kandidata. Svaki ispit ima za cilj ispitati krajnje osobni i individualni uspjeh ispitnog kandidata. Nedozvoljeno korištenje tuđih postignuća s razlogom se strogo sankcionira kao pokušaj varanja.
25. Stoga ispitni rad utjelovljuje podatke o ispitnom kandidatu i u tom je pogledu skup osobnih podataka.
26. Da je takav zaključak točan proizlazi, među ostalim, i iz činjenice da ispitni kandidat ima opravdani interes, koji se temelji na zaštiti njegove privatnosti, protiviti se obradi njemu pripisanog ispitnog rada izvan okvira ispitnog postupka. Naime, ispitni kandidat ne mora prihvatiti da se njegov rad bez njegova pristanka prosljeđuje trećima ili čak objavljuje.
27. Za razliku od navoda irske službenice za zaštitu podataka, osobni podaci sadržani u ispitnom radu nisu ograničeni samo na rezultat ispita, postignutu ocjenu ili bodove koji su dodijeljeni za određene dijelove ispita. Te vrijednosti samo sažimaju ispitni uspjeh koji je točnije dokumentiran u samom ispitnom radu.
28. Kvalifikacija ispitnog rada kao utjelovljenja osobnih podataka ne mijenja se ako je rad umjesto imenom ispitnog kandidata obilježen identifikacijskim brojem ili linijskim kodom. Naime, u skladu s člankom 2. točkom (a) Direktive o zaštiti podataka za osobne je podatke dovoljno da je identitet osobe o kojoj je riječ moguće utvrditi barem neizravno(6). Barem u slučaju kada ispitni kandidat zatraži rad od organizacije koja je provela ispit, ona ga može identificirati na temelju identifikacijskog broja.
b) Značenje rukopisa
29. P. Nowak, Poljska i Češka Republika pravilno zastupaju stajalište da rukom pisani odgovori sadržavaju i dodatne podatke o ispitnom kandidatu, naime, o njegovom rukopisu. Rukom pisani rad stoga je zapravo uzorak rukopisa koji se barem potencijalno u nekom kasnijem trenutku može koristiti kao indicija kako bi se ispitalo je li neki drugi tekst također sastavljen rukopisom ispitnog kandidata. On dakle može dati informacije o identitetu autora rada.
30. Pitanje je li takav uzorak rukopisa primjeren za nedvojbenu identifikaciju autora nije važno za kvalifikaciju tog rukopisa kao osobnog podatka. Naime, ni mnogo drugih osobnih podataka sami za sebe ne omogućuju nedvojbenu identifikaciju osoba. Stoga nije ni nužno odlučiti treba li rukopis smatrati biometrijskim podatkom.
2. Svrha prava na pristup
31. Suprotno stajalištu Irske, ni svrha prava na pristup osobnim podacima navedena u uvodnoj izjavi 41. Direktive o zaštiti podataka nije protivna odgovarajućoj kvalifikaciji ispitnog rada. U skladu s njom, svaka osoba mora biti u mogućnosti ostvariti pravo na pristup podacima koji se na nju odnose, a koji se obrađuju kako bi posebno provjerila točnost podataka te zakonitost obrade. Irska se pribojava da će ispitni kandidat na tom temelju u vezi sa zahtjevom za ispravak koji je utvrđen člankom 12. točkom (b) zahtijevati ispravak pogrešnih ispitnih odgovora.
a) Teleološko tumačenje pojma „osobni podaci”
32. Najprije valja podsjetiti na to da je u ovom slučaju tek podredno riječ o zahtjevu za pristup, a prije svega riječ je o tumačenju pojma osobnih podataka. Kao što je Komisija točno istaknula na raspravi, na taj se pojam nadovezuju mnogi daljnji zahtjevi iz Direktive o zaštiti podataka. Tako se člankom 6. stavkom 1. točkom (a) zahtijeva da su osobni podaci obrađeni pošteno i zakonito te se točkom (b) predviđa svrsishodnost osobnih podataka.
33. U kontekstu ovog slučaja od posebnog je interesa da u skladu s člankom 8. stavkom 3. Povelje o temeljnim pravima, člankom 16. stavkom 2. UFEU‑a kao i člankom 28. Direktive o zaštiti prava nadzorna tijela potpuno neovisno nadziru poštovanje pravila Unije o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka(7). U tom je pogledu člankom 8. stavcima 1. i 3. Povelje i člankom 28. stavkom 4. Direktive o zaštiti podataka osobama, na koje se sporni podaci odnose, zajamčeno pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu njihovih temeljnih prava nacionalnim nadzornim tijelima(8).
34. Stoga kvalifikacija informacija kao osobnih podataka ne može ovisiti o tome postoje li specifični propisi o pristupu tim informacijama koji bi možda mogli vrijediti pored zahtjeva za pristup ili umjesto njega. Čak i problemi u kontekstu zahtjeva za ispravak ne mogu biti odlučujući za utvrđenje radi li se o osobnim podacima. Naime, kada bi se ti čimbenici uzeli u obzir kao odlučujući, određeni bi osobni podaci mogli biti isključeni iz cjelokupnog sustava zaštite Direktive o zaštiti podataka, iako pravilima primjenjivima umjesto njega nije osigurana istovrijedna, nego u najboljem slučaju djelomična zaštita.
b) Ispravak podataka
35. Međutim, ako se u središte razmatranja stavi pravo na pristup i pitanje ispravka, valja priznati da se to pravo u odnosu na ispitni rad očito ne može uzeti u obzir kako bi se nakon pristupa u skladu s člankom 12. točkom (b) Direktive o zaštiti podataka zatražio ispravak sadržaja rada, odnosno rješenja koje je ispitni kandidat zabilježio na papiru(9). Naime, kao što to Poljska pravilno ističe, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (d), točnost i potpunost osobnih podataka procjenjuju se uzimajući u obzir svrhu zbog koje se prikupljaju i obrađuju. Svrha je ispitnog rada utvrđivanje znanja i sposobnosti ispitnog kandidata u trenutku ispita, što proizlazi upravo iz njegovog ispitnog uspjeha te osobito iz pogrešaka sadržanih u ispitu. Stoga pogreške u rješenju ne znače da su osobni podaci sadržani u radu netočni.
36. Ispravak ipak dolazi u obzir ako bi se pokazalo da rad netočno ili nepotpuno dokumentira ispitni uspjeh osobe o kojoj je riječ. O takvom se slučaju radi, kao što to ističe Grčka, kada se osobi o kojoj je riječ pripiše rad drugog ispitnog kandidata, što se, među ostalim, može utvrditi pomoću rukopisa, ili kada se izgube dijelovi rada.
37. Osim toga, ne može se isključiti naknadno postojanje opravdanog interesa ispitnog kandidata da se osobni podaci sadržani u radu izbrišu u skladu s člankom 12. točkom (b) Direktive o zaštiti podataka, to jest da se rad uništi. Takav interes valja pretpostaviti najkasnije kada rad zbog proteka vremena izgubi svaku dokaznu vrijednost u pogledu kontrole ispitnog rezultata. Čak i taj zahtjev za brisanje pretpostavlja priznanje da su u radu utjelovljeni osobni podaci.
38. Naposljetku, ispravak i drugi zahtjevi u skladu s člankom 12. točkom (b) Direktive o zaštiti podataka, blokiranje i brisanje, nisu jedina svrha prava na pristup.
39. Točno je da je u uvodnoj izjavi 41. svrha pristupa opisana tako da osoba čiji se podaci obrađuju mora biti u mogućnosti posebno provjeriti točnost podataka te zakonitost obrade. Upotrebom izraza „posebno” u većini jezičnih verzija(10) zakonodavac je međutim već pokazao da je svrha šira. Naime, i neovisno o ispravku, brisanju ili blokiranju podataka, osobe čiji se podaci obrađuju u pravilu imaju opravdani interes saznati koje informacije o njima nadzornik obrađuje.
40. Točno je da bi u odnosu na ispitni rad odgovarajuća potreba za informacijama ispitnog kandidata prije svega trebala biti vrlo ograničena. Naime, on će se u pravilu još relativno dobro sjećati sadržaja svojih odgovora i računati s time da organizator ispita čuva njegov rad.
41. Nekoliko godina poslije sjećanje će međutim biti značajno slabije tako da će eventualna molba za pristup odgovarati stvarnoj potrebi za informacijama, bez obzira na to iz kojih je razloga nastala. Uz to, protekom vremena, osobito nakon isteka mogućih rokova za žalbu i provjeru, raste nesigurnost u pogledu toga čuva li se još rad. U toj situaciji ispitni kandidat mora imati barem mogućnost saznati čuva li se još njegov rad. I taj zahtjev pretpostavlja da se priznaje utjelovljenje osobnih podataka ispitnog kandidata u radu.
c) Zlouporaba zahtjeva za pristup
42. Dodatno valja ispitati pitanje zlouporabe zahtjeva priznatih pravom o zaštiti podataka, s obzirom na to da je na nacionalnoj razini službenica za zaštitu podataka žalbu P. Nowaka kvalificirala kao zlouporabnu i Češka Republika je njegov zahtjev u ovom postupku kvalificirala kao zlouporaban. Čini se da se taj prigovor nadovezuje na činjenicu da P. Nowak nije iskoristio postupak kontrole ispitnog rezultata, nego je podnio zahtjev za pristup na temelju prava o zaštiti podataka.
43. U tom pogledu točno je da nije dozvoljeno zloporabno ili prijevarno pozivanje na norme prava Unije(11).
44. Utvrđenje postojanja zloporabe zahtijeva spoj objektivnog i subjektivnog elementa. S jedne strane, u pogledu objektivnog elementa, takvo utvrđenje traži da iz skupa objektivnih okolnosti proizlazi da se, bez obzira na formalno poštovanje pretpostavki predviđenih propisom Unije, ne postiže cilj tog propisa. S druge strane, takvo utvrđenje zahtijeva subjektivni element, to jest da iz skupa objektivnih elemenata mora proizlaziti da je glavni cilj predmetnih radnji dobivanje neopravdane koristi. Naime, zabrana zloporabe nije relevantna ako predmetne radnje mogu imati drugo opravdanje osim samog dobivanja (neopravdane) koristi(12).
45. Ako ispitni radovi utjelovljuju osobne podatke, prema argumentaciji službenice za zaštitu podataka i Irske povredu svrhe Direktive o zaštiti podataka čini to da se zahtjevom za pristup na temelju prava o zaštiti podataka omogućava zaobilaženje propisâ o ispitnom postupku i prigovora protiv ispitnih odluka.
46. Navodnom zaobilaženju ispitnog postupka i prigovora na ispitne rezultate podnošenjem zahtjeva za pristup na temelju prava o zaštiti podataka valjalo bi pristupiti instrumentima Direktive o zaštiti podataka. U tom pogledu osobito valja uzeti u obzir članak 13. kojim se omogućuje utvrđivanje iznimaka od prava na pristup radi zaštite određenih u njemu navedenih interesa.
47. U mjeri u kojoj ti razlozi u određenim situacijama, kao možda u pogledu ispitâ, ne opravdavaju iznimku, valja priznati da je zakonodavac zahtjevima iz prava o zaštiti podataka utemeljenima na temeljnim pravima dao prednost pred drugim interesima o kojima se radi u konkretnom slučaju.
48. Međutim, valja istaknuti da Opća uredba o zaštiti podataka, koja će se primjenjivati u budućnosti, smanjuje tu neusklađenost. S jedne strane, u skladu s člankom 15. stavkom 4. Uredbe pravo na dobivanje kopije osobnih podataka ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih. S druge strane, člankom 23. Uredbe obuhvaćeni su nešto širi razlozi za ograničavanje jamstava prava na zaštitu podataka nego člankom 13. Direktive jer osobito zaštita drugih važnih ciljeva od općeg javnog interesa Unije ili države članice u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (e) Uredbe može opravdati ograničenja.
49. Suprotno tomu, samo postojanje drugih nacionalnih propisa koji također za predmet imaju pristup ispitnim radovima nije dovoljno za pretpostavku povrede cilja Direktive.
50. Čak i ako bi se pretpostavila povreda cilja, nije jasno u čemu bi se sastojala neopravdana korist ako bi ispitni kandidat zahtjevom za pristup ostvario pristup svojem radu. Zlouporabom se osobito ne može smatrati kada se na temelju zahtjeva za pristup dobiju podaci kojima inače ne bi postojao pristup. Naime, ako već postoji pristup osobnim podacima, nije potrebno uvođenje zahtjeva za pristup na temelju prava o zaštiti podataka. Naprotiv, funkcija je zahtjeva za pristup na temelju prava o zaštiti podataka omogućiti osobama čiji se podaci obrađuju, osim u slučaju iznimaka na temelju članka 13. Direktive o zaštiti podataka, pristup vlastitim podacima ako inače ne postoji zahtjev za pristup.
3. Međuzaključak
51. Ukratko valja utvrditi da je kod rukom pisanog ispitnog rada koji se može pripisati ispitnom kandidatu riječ o osobnim podacima u smislu članka 2. točke (a) Direktive o zaštiti podataka.
B. Moguće napomene ispravljača na ispitnom radu
52. Stranke i osobito P. Nowak djelomično ističu pitanje jesu li moguće napomene ispravljača na ispitnom radu također osobni podaci koji se odnose na ispitnog kandidata.
53. Međutim, odgovor na to pitanje nije nužan za odluku u glavnom postupku, s obzirom na to da se u njemu ne raspravlja jesu li moguće napomene ispravljača informacije o P. Nowaku. Predmet postupka je, naprotiv, je li tadašnji irski službenik za zaštitu podataka pravilno odbio žalbu P. Nowaka s obrazloženjem da u slučaju njegova ispitnog rada a priori nije riječ o osobnim podacima. O tome u kojoj mjeri se napomene ispravljača također mogu smatrati podacima koji se odnose na ispitnog kandidata ne mora odlučiti Supreme Court (Vrhovni sud), nego, u slučaju uspjeha tužbe, ponajprije trenutačna irska službenica za zaštitu podataka. Unatoč tome ću to ispitati za slučaj da Sud ipak razmotri i taj aspekt.
54. Za razliku od ispitnog rada kao cjeline, u pogledu napomena ispravljača teško se može zamisliti zahtjev za ispravak, brisanje ili blokiranje netočnih podataka na temelju prava o zaštiti podataka. Naime, čini se da je isključeno da se napomene na radu zaista odnose na drugi rad ili da ne odgovaraju mišljenju ispitivača. A upravo to mišljenje bi trebale dokumentirati. U smislu Direktive o zaštiti podataka stoga napomene nisu netočne i ne zahtijevaju ispravak čak ni ako ocjena dokumentirana napomenama nije objektivno opravdana.
55. Bilo kakve prigovore protiv napomena stoga bi valjalo razmatrati u okviru prigovora protiv ocjene rada.
56. Međutim, moglo bi se zamisliti da gore navedeni zahtjev za brisanje u pogledu rada uključuje i napomene ispravljača.
57. Unatoč tome zahtjev za pristup u pogledu napomena ispravljača primarno bi imao svrhu informiranja ispitnog kandidata o ocjeni određenih odlomaka njegova rada.
58. U tom je pogledu ovaj slučaj sličan onom u kojem je Sud odbio proširenje prava na pristup nacrtu pravne analize zahtjeva za azil jer to ne služi ciljevima Direktive o zaštiti podataka, nego bi opravdalo pravo na pristup upravnim dokumentima(13). U ovom bi se slučaju moglo pretpostaviti da bi se pristup podacima o ocjeni ispitnog rada prije svega trebao ostvarivati u okviru ispitnog postupka, odnosno posebnog postupka za prigovor protiv ispitnih odluka, a ne na temelju prava o zaštiti podataka. I u mjeri u kojoj ispitni postupci nisu obuhvaćeni pravom Unije, bilo kakvi zahtjevi za pristup informacijama u okviru tih postupaka ovisili bi isključivo o nacionalnom pravu.
59. Osim toga, Sud je u navedenoj presudi odlučio da takva pravna analiza ne predstavlja informaciju o podnositelju zahtjeva za dozvolu za boravak nego u najboljem slučaju informaciju o ocjeni i primjeni tog prava od nadležnog tijela na situaciju podnositelja zahtjeva(14). I ovo bi se utvrđenje na prvi pogled moglo primijeniti na napomene ispravljača. Prema tome bi se njima samo pokazalo kako ispitivač ocjenjuje odgovore.
60. Doista ni u kojem slučaju nije nužno da ispitivač kod ispravljanja rada zna tko ga je sastavio. Naprotiv, kao u glavnom postupku, u mnogim se ispitnim postupcima velika važnost pridaje tome da ispitivači ne saznaju identitet kandidata radi isključivanja sukoba interesa ili pristranosti. Njihove napomene u tom slučaju, kao što je slučaj i kod spornog ispita, na prvi pogled nemaju veze s osobom ispitnog kandidata.
61. Unatoč tome takve napomene imaju za cilj ocjenjivanje ispitnog uspjeha te se u tom smislu neizravno odnose na ispitnog kandidata. Organizacija koja provodi ispit može ga bez problema identificirati i povezati s ispravcima u trenutku kad primi ispravljeni rad od ispitivača.
62. Osim toga, kao što to ističe Austrija, napomene koje se nalaze na radu obično su, za razliku od, primjerice, sažetog mišljenja o radu, neodvojive od rada jer bez njega nemaju smisleni značaj. Sâm rad međutim utjelovljuje, kao što je već izloženo, osobne podatke ispitnog kandidata. I ti se podaci prikupljaju i obrađuju upravo s ciljem omogućavanja da se napomenama ispravljača ocijeni uspjeh ispitnog kandidata.
63. Već zbog uske povezanosti ispitnog rada i na njemu učinjenih napomena ispravljača potonji su također osobni podaci ispitnog kandidata u skladu s člankom 2. točkom (a) Direktive o zaštiti podataka.
64. S druge strane, mogućnost zaobilaženja postupka prigovora na ispit ne može isključiti primjenu prava o zaštiti podataka. Naime, okolnost da možda usporedno postoje daljnji propisi o pristupu određenim informacijama ne može otkloniti primjenu prava o zaštiti podataka. Čini se najviše dopuštenim da se osobu čiji se podaci obrađuju može uputiti na usporedne zahtjeve za pristup, ako se oni mogu učinkovito ostvarivati.
65. Radi potpunosti valja dodati da su napomene ispravljača istovremeno osobni podaci ispravljača. Njegova prava načelno mogu opravdati ograničenja prava na pristup u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (g) Direktive o zaštiti podataka ako prevladavaju u odnosu na opravdane interese ispitnog kandidata. Međutim, konačno rješenje tog potencijalnog sukoba interesa može u pravilu biti uništenje ispravljenog rada čim naknadna kontrola ispitnog postupka zbog proteka vremena više nije moguća.
C. Ostali uvjeti primjene Direktive o zaštiti podataka
66. Komisija točno upućuje na to da primjena Direktive o zaštiti podataka i prava na pristup osobnim podacima podliježe daljnjim uvjetima te dozvoljava i ograničenja prava na pristup.
67. Međutim, nije postavljeno pitanje o tim daljnjim uvjetima i mogućnostima ograničenja, tako da Sud to ne mora razmatrati. Čini se da njihovo razmatranje nije ni nužno kako bi Supreme Court (Vrhovni sud) mogao odlučiti je li tadašnji irski službenik za zaštitu podataka pravilno odbio daljnje ispitivanje žalbe P. Nowaka.
68. Ako se Sud unatoč tome želi očitovati o tom pitanju, na prvi pogled relevantan je osobito članak 3. stavak 1. Direktive o zaštiti podataka. U skladu s njim Direktiva se primjenjuje samo na osobne podatke koji se u cijelosti ili djelomično obrađuju automatskim putem i na obradu podataka koja nije automatska, a koja čini dio sustava arhiviranja ili će činiti dio sustava arhiviranja.
69. Čini se da ispitni rad P. Nowaka nije nužno obrađen automatskim putem, primjerice tako da je učitan i pohranjen u elektroničku napravu za obradu podataka. Unatoč tome valja pretpostaviti da je barem dio u „sustavu arhiviranja”. Naime, u skladu s člankom 2. točkom (c) Direktive o zaštiti podataka sustav arhiviranja ne mora nužno biti pohranjen na elektroničkoj napravi za obradu podataka. Naprotiv, taj pojam obuhvaća bilo koji strukturirani skup osobnih podataka koji je dostupan prema posebnim mjerilima. Fizički skup ispitnih radova na papiru razvrstanih abecedno ili prema drugim mjerilima ispunjava već takve zahtjeve.
V. Zaključak
70. Stoga predlažem Sudu da odluči kako slijedi:
U slučaju rukom pisanog ispitnog rada koji se može pripisati ispitnom kandidatu, uključujući bilo kakve napomene ispravljača, riječ je o osobnim podacima u smislu članka 2. točke (a) Direktive 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka.