Predmet C-207/16

u postupku koji je pokrenuo Ministerio Fiscal

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Tarragona)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Elektroničke komunikacije – Obrada osobnih podataka – Direktiva 2002/58/EZ – Članci 1. i 3. – Područje primjene – Povjerljivost elektroničkih komunikacija – Zaštita – Članak 5. i članak 15. stavak 1. – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 7. i 8. – Podaci prikupljeni u okviru pružanja usluga elektroničkih komunikacija – Pristup državnih tijela podacima u svrhu istrage – Stupanj težine kaznenog djela kojim se može opravdati pristup podacima”

Sažetak Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. listopada 2018.

1.        Usklađivanje zakonodavstava – Sektor telekomunikacija – Obrada osobnih podataka i zaštita privatnosti u području elektroničkih komunikacija – Direktiva 2002/58 – Područje primjene – Zahtjev za pristup podacima koje su zadržali pružatelji usluga elektroničkih komunikacija koji je u sklopu kaznene istrage podnijelo državno tijelo – Uključenost

(Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 95/46, čl. 2. t. (b) i 2002/58, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, uvodna izjava 15. i čl. 1. st. 1. i 3. i 2. st. 1. i 2. t. (b))

2.        Usklađivanje zakonodavstava – Sektor telekomunikacija – Obrada osobnih podataka i zaštita privatnosti u području elektroničkih komunikacija – Direktiva 2002/58 – Mogućnost da države članice ograniče opseg nekih prava i obveza – Usko tumačenje – Ciljevi kojima se može opravdati donošenje ograničenja – Taksativna narav

(Direktiva 2002/58 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, čl. 15. st. 1.)

3.        Usklađivanje zakonodavstava – Sektor telekomunikacija – Obrada osobnih podataka i zaštita privatnosti u području elektroničkih komunikacija – Direktiva 2002/58 – Mogućnost da države članice ograniče opseg nekih prava i obveza – Pristup državnih tijela podacima kojima je cilj identificirati nositelje SIM kartica aktiviranih ukradenim mobilnim telefonom – Zadiranje u prava na poštovanje privatnog života i na zaštitu osobnih podataka – Izostanak ozbiljnosti – Opravdanost ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 7. i 8.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2002/58, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, čl. 15. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 32., 38.-42.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 52.)

3.      Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da pristup državnih tijela podacima o identitetu nositelja SIM kartica aktiviranih ukradenim mobilnim telefonom, poput imena, prezimena i, prema potrebi, adrese tih nositelja, predstavlja zadiranje u njihova temeljna prava priznata navedenim člancima Povelje o temeljnim pravima koje nije tako ozbiljno da bi taj pristup, u okviru sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela, trebalo odobriti samo kad je riječ o borbi protiv teškog kriminaliteta.

U vezi s time, jedini je cilj zahtjeva o kojem je riječ u glavnom postupku – kojim policija za potrebe kaznene istrage traži sudsko odobrenje pristupa osobnim podacima koje su zadržali pružatelji usluga elektroničkih komunikacija – identificirati nositelje SIM kartica koje su u razdoblju od dvanaest dana aktivirane IMEI kodom ukradenog mobilnog telefona. Kao što je to istaknuto u točki 40. ove presude, cilj tog zahtjeva samo je pristup telefonskim brojevima koji odgovaraju tim SIM karticama kao i podacima o identitetu nositelja tih kartica, poput njihova imena, prezimena i, prema potrebi, adrese. S druge strane, ti se podaci ne odnose na komunikacije izvršene putem ukradenog mobilnog telefona ni na njegovu lokaciju, kao što su to na raspravi potvrdili španjolska vlada i državno odvjetništvo. Samo na temelju tih podataka, bez podataka o komunikacijama izvršenima putem tih SIM kartica i podataka o lokaciji, nije moguće doznati datum, sat, trajanje ni sudionike komunikacija izvršenih SIM karticom ili karticama o kojima je riječ kao ni mjesta ni učestalost tih komunikacija s određenim osobama u nekom razdoblju. Na temelju tih podataka stoga nije moguće izvući precizne zaključke o privatnom životu osoba čiji su podaci u pitanju. Slijedom navedenog, pristup samo podacima na koje se odnosi zahtjev o kojem je riječ u glavnom postupku ne može se okvalificirati kao „ozbiljno” zadiranje u temeljna prava osoba čiji su podaci u pitanju.

Kao što to proizlazi iz točaka 53. do 57. ove presude, zadiranje koje pristup takvim podacima podrazumijeva može se opravdati ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona „kaznenih djela” općenito, koji je naveden u prvoj rečenici članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58, pri čemu nije potrebno da su ta kaznena djela okvalificirana kao „teška”.

(t. 59.-63. i izreka)