Tužba podnesena 5. veljače 2024. – Coöperatieve Rabobank/Komisija

(predmet T-57/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Coöperatieve Rabobank U.A. (Utrecht, Nizozemska) (zastupnici: R. Wesseling i F. Brouwer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Komisijinu Odluku C(2023) 7811 od 22. studenoga 2023. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (Predmet AT.40512 – Obveznice denominirane u eurima (ODE)) (u daljnjem tekstu: Odluka) u skladu s člankom 263. UFEU-a;

podredno, djelomično poništi članak 1. Odluke, u skladu s člankom 263. UFEU-a i smanji novčanu kaznu naloženu u članku 2. Odluke, u skladu s člankom 261. UFEU-a;

u svakom slučaju, smanji iznos novčane kazne naložene u članku 2. Odluke, u skladu s člankom 261. UFEU-a;

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova ili, podredno, odgovarajući dio troškova u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava te da nije dovoljno obrazložila i/ili netočno ocijenila dokaze kada je utvrdila da je društvo Rabobank postupalo s ciljem ograničavanja i/ili narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. UFEU-a. Konkretno,

Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da sva komunikacija koja se navodi u Odluci ograničava tržišno natjecanje s obzirom na cilj;

Komisijine tvrdnje netočno uključuju komunikaciju koja se odnosi samo na transakcije druge ugovorne strane između društava Rabobank i Deutsche Bank.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava te da nije dovoljno obrazložila i/ili netočno ocijenila dokaze kada je utvrdila da je na temelju članka 101. UFEU-a (a) postupanje imalo jedinstveni cilj ili opći plan i da je (b) navedena povreda trajala neprekidno tijekom relevantnog razdoblja. Konkretno,

Komisija nije dokazala da se sva komunikacija odvijala s ciljem ostvarivanja protutržišnog plana koji se navodi u Odluci;

Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da su različiti slučajevi navodne komunikacije s protutržišnim ciljem predstavljali neprekidnu, trajnu povredu koja je trajala više od 10 godina.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisijina metodologija za utvrđivanje novčanih kazni povređuje članak 23. Uredbe 1/2003, Smjernice za utvrđivanje novčanih kazni i načelo proporcionalnosti. Konkretno,

Komisija nema temelj za nalaganje novčanih kazni tijekom razdoblja u kojima je povreda bila prekinuta;

novčana kazna iz Odluke neproporcionalna je težini i ekonomskoj važnosti navodne povrede koja se sastoji od vrlo malog broja navodnih komunikacija s protutržišnim ciljem tijekom vrlo dugog vremenskog razdoblja;

zamjenska vrijednost za ,,Vrijednost prodaje” u Odluci znatno precjenjuje prihode društva Rabobank i stoga ekonomski značaj navodne povrede, odstupajući od koncepta ,,Vrijednost prodaje” i obveze korištenja ,,najboljih dostupnih podataka” iz Smjernica za određivanje novčanih kazni.

____________