Language of document : ECLI:EU:C:2015:764

Predmet C‑325/14

SBS BELGIUM

protiv

Belgische Vereniging van Auteurs, Componisten en Uitgevers (SABAM)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Brussel)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2001/29/EZ – Članak 3. stavak 1. – Priopćavanje javnosti – Pojmovi ‚priopćavanje’ i ‚javnost’ – Distribucija televizijskih programa – Postupak pod nazivom ‚izravan prijenos’“

Sažetak – Presuda Suda (deveto vijeće) od 19. studenoga 2015.

Usklađivanje zakonodavstava – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29 – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu – Priopćavanje javnosti – Pojam – Prijenos radiodifuziranih djela profesionalcima, koje isti potom distribuiraju svojim pretplatnicima u okviru pružanja samostalne naplatne usluge – Uključenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća br. 2001/29, čl. 3. st.1.)

Članak 3. stavak 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu treba tumačiti na način da organizacija za radiodifuziju ne obavlja radnju priopćavanja javnosti u smislu te odredbe kada svoje programske signale prenosi isključivo distributerima signala, pri čemu tijekom i nakon tog prijenosa javnost nema pristup tim signalima, a nakon tog prijenosa distributeri prenose signale svojim pretplatnicima kako bi oni mogli gledati te programe, osim ako intervencija odnosnih distributera predstavlja samo tehničko sredstvo, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

Naime, pojam priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 ujedinjuje dva kumulativna elementa, točnije „radnju priopćavanja“ nekog djela i njegovo priopćavanje određenoj „javnosti“. U pogledu priopćavanja javnosti, pojam „javnosti“ obuhvaća neograničen broj adresata, potencijalnih televizijskih gledatelja, te usto podrazumijeva znatan broj osoba. U tom pogledu, u situaciji u kojoj organizacija za radiodifuziju prenosi programske signale pojedinačnim i određenim distributerima, bez mogućnosti da im pristupe potencijalni televizijski gledatelji, djela koja prenosi ta organizacija ne priopćavaju se javnosti u smislu navedenog članka 3. stavka 1., već pojedinačnim i određenim profesionalcima.

Prema tome, ne može se unaprijed isključiti da se u određenim situacijama pretplatnici distributera poput onih u glavnom postupku mogu smatrati „javnošću“ obuhvaćenom izvornim prijenosom koji je provela organizacija za radiodifuziju. To je tako u slučaju kada nakon intervencije distributera njihovi pretplatnici mogu gledati televizijske programe i kada distribucija djela koje profesionalac radiodifuzijski emitira svojim pretplatnicima predstavlja pružanje samostalne usluge s ciljem stjecanja dobiti, odnosno cijene pretplate koja se plaća tom profesionalcu za pristup odnosnom priopćavanju i stoga zaštićenim djelima. Prijenos koji provede profesionalac u tim uvjetima ne predstavlja samo tehničko sredstvo namijenjeno osiguranju ili poboljšanju prijema izvornog prijenosa u području pokrivenosti.

(t. 15., 21.‑23., 25., 29.‑31., 34. i izreka)