Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. svibnja 2024. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofijski rajonen sad - Bugarska) – kazneni postupak protiv CH
(predmet C-15/24 PPU1 , Stachev2 )
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Direktiva 2013/48/EU – Pravo na pristup odvjetniku u kaznenim postupcima – Članak 3. stavak 6. točka (b) – Privremeno odstupanje od prava na pristup odvjetniku u iznimnim okolnostima – Članak 9. – Odricanje od prava na prisutnost ili pomoć odvjetnika – Uvjeti – Članak 12. stavak 2. – Poštovanje prava obrane i pravičnosti postupka – Dopuštenost dokazâ – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pisano odricanje od prava na pristup odvjetniku koje daje nepismeni osumnjičenik – Nepostojanje pojašnjenja o mogućim posljedicama odricanja od tog prava – Utjecaj na kasnije istražne radnje – Odluka o odgovarajućoj mjeri osiguranja – Ocjena dokaza pribavljenih povredom prava na pristup odvjetniku”
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Sofijski rajonen sad
Stranka glavnog kaznenog postupka
CH
uz sudjelovanje: Sofijska rajonna prokuratura
Izreka
Članak 3. stavak 6. točku (b) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima
treba tumačiti na način da se:
u slučaju neprenošenja te odredbe u nacionalni pravni poredak policijska tijela države članice o kojoj je riječ ne mogu pozvati na navedenu odredbu u odnosu na osumnjičenika ili optuženika kako bi odstupila od primjene prava na pristup odvjetniku, koje je jasno, precizno i bezuvjetno predviđeno tom direktivom.
Članak 9. stavke 1. i 2. Direktive 2013/48
treba tumačiti na način da se:
ne može smatrati da je izjava nepismenog osumnjičenika o odricanju od prava na pristup odvjetniku u skladu sa zahtjevima iz tog članka 9. stavka 1. ako taj osumnjičenik nije bio obaviješten o mogućim posljedicama takvog odricanja na način kojim se odgovarajuće vodi računa o njegovoj posebnoj situaciji i kada to odricanje nije zabilježeno u skladu s nacionalnim postupovnim pravom, na način da se može provjeriti poštovanje navedenih zahtjeva.
Članak 9. stavak 3. Direktive 2013/48
treba tumačiti na način da:
u slučaju da se ugrožena osoba odrekne prava na pristup odvjetniku u smislu članka 13. te direktive, tu osobu treba obavijestiti o mogućnosti opoziva tog odricanja prije nego što se provede bilo kakva naknadna istražna radnja tijekom koje, uzimajući u obzir intenzitet i važnost te istražne radnje, odsustvo odvjetnika može osobito naštetiti interesima i pravima navedene osobe.
Članak 12. stavak 2. Direktive 2013/48, u vezi s člankom 47. stavcima 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
treba tumačiti na način da mu se:
protivi nacionalna sudska praksa na temelju koje sud, koji ispituje uključenost okrivljenika u kazneno djelo kako bi utvrdio primjerenost mjere osiguranja koju tom okrivljeniku treba izreći, ne može, u trenutku donošenja odluke o zadržavanju navedenog okrivljenika, ocijeniti jesu li dokazi prikupljeni protivno odredbama te direktive i, po potrebi, odbaciti takve dokaze.
____________
1 SL C 2016. od 18. 3. 2024.
1 Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.