Tužba podnesena 27. prosinca 2013. – Ricoh Belgium protiv Vijeća

(Predmet T-691/13)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Ricoh Belgium NV (Vilvoorde, Belgija) (zastupnici: N. Braeckevelt i A. de Visscher, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

poništi Odluku Vijeća od 29. listopada 2013. o nedodjeljivanju Ricoh Belgium NV, nego drugom poduzetniku, grupe radova 4 ugovora „Kupnja ili unajmljivanje crno bijelih multifunkcionalnih uređaja (MFP) i pripadajuće usluge održavanja u zgradama koje koristi Glavno tajništvo Vijeća Europske unije – referentni broj 2013/S 83-138901“;

tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda načela transparentnosti sukladno članku 15. UFEU-a i članku 298. UFEU-a i članka 102. stavka 1. Uredbe br. 966/2012¹ .

U konkretnom slučaju je tuženik, iako to nije bilo spomenuto u primjenjivim specifikacijama, testirao (brzinu) pisača tužitelja od trenutka pokretanja, a ne u trenutku njihova najučinkovitijeg rada. Time su se mjerenja/vrijednosti u ponudi tužitelja razlikovali od mjerenja/vrijednosti koji su uslijedili kao rezultat testiranja, a koji su naposljetku ispali niži i time dali nepovoljan rezultat. Tužitelj ne može provjeriti jesu li uređaji njegovog konkurenta testirani u istim (nepovoljnim) uvjetima. Uz to je tuženik po završetku testova za ovaj kriterij dodjele (kriterij C „Tehnička ocjena uređaja na temelju testova“) izradio izračun i rezultat i uručio ih tužitelju. Taj rezultat (odnosno 41,2 %) zapravo odstupa od rezultata iz tablice pobijane odluke (odnosno 38,61 %).

Drugi tužbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja koja proizlazi iz članka 113. stavka 2. Uredbe br. 966/2012 i članka 161. stavka 3. Delegirane Uredbe br. 1268/2012² kao i obveze dodjele sklapanja ugovora ponuditelju s ekonomski najpovoljnijom ponudom prilikom dostave ponuda što proizlazi iz članka 110. stavka 2. Uredbe br. 966/2012 i članka 149. stavka 1. točke (b) Delegirane Uredbe br. 1268/2012.

U kasnijim iscrpnijim objašnjenjima danim tužitelju, tuženik je naveo da mu se prvotno potkrala pogreška. Rezultate testiranja trebalo je usporediti s normama navedenim u specifikacijama (kopija i tisak pri 100 po minuti), a ne s normama iz ponude koju je podnio tužitelj (kopija i tisak pri 110 po minuti).

Iako tuženik takozvani ispravak konačnog rezultata objašnjava okolnošću da je rezultate testova trebalo ocjenjivati u odnosu na nižu normu (usporedba pri 100 umjesto 110), izgleda da je tužitelj time na nerazumljiv, (matematički) potpuno nelogičan način – i k tome bez ikakvog konkretnog izračuna ili obrazloženja – odjednom postigao niži rezultat (38,61 bodova umjesto 41,2 bodova, dok bi se pri usporedbi s normama u specifikacijama mogao očekivati viši rezultat od 44,3 boda).

S obzirom na ukupno neznatnu razliku između dvaju ponuditelja za grupu radova 4, odnosno 90,81 bodova za drugog poduzetnika nasuprot 89,67 bodova za tužitelja, tužitelj bi time pri točnom izračunu dao ekonomski najpovoljniju ponudu.

____________

¹ Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.).

² Delegirana Uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.).