PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
10. svibnja 2016.(*)
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Bjelarusa – Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Ograničenja ulaska ili provoza preko područja Unije – Zadržavanje imena tužitelja na popisu predmetnih osoba – Novinar – Prava obrane – Obveza obrazlaganja – Pogreška u ocjeni”
U predmetu T‑693/13,
Aliaksei Mikhalchanka, sa stalnom adresom u Minsku (Bjelarus), kojeg zastupa M. Michalauskas, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Vijeća Europske unije, koje zastupaju J.-P. Hix i F. Naert, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva koji se temelji na članku 263. UFEU‑a i kojim se zahtijeva poništenje Odluke Vijeća 2013/534/ZVSP od 29. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2013., L 288, str. 69.), i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1054/2013 od 29. listopada 2013. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2013., L 288, str. 1.).
OPĆI SUD (prvo vijeće),
u sastavu: H. Kanninen (izvjestitelj), predsjednik, I. Pelikánová i E. Buttigieg, suci,
tajnik: G. Predonzani, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 12. studenoga 2015.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
Okolnosti spora
1 Tužitelj, Aliaksei Mikhalchanka, državljanin Bjelarusa, novinar je državne televizijske postaje Obshchenatsional’noe Televidenie (ONT).
2 Iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2006/276/ZVSP od 10. travnja 2006. o mjerama ograničavanja protiv određenih dužnosnika Bjelarusa i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2004/661/ZVSP (SL 2006., L 101, str. 5.) proizlazi da je, nakon nestanka pojedinih poznatih osoba u Bjelarusu, namještenih izbora i referenduma kao i teških povreda ljudskih prava počinjenih prilikom represije protiv mirnih prosvjednika nakon tih izbora i referenduma, odlučeno donijeti mjere ograničavanja, poput sprečavanja ulaska ili provoza preko područja Europske unije kao i zamrzavanja financijskih sredstava i gospodarskih izvora, protiv više osoba iz Bjelarusa.
3 Provedbene odredbe Unije određene su u Uredbi Vijeća (EZ) br. 765/2006 od 18. svibnja 2006. o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2006., L 134, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 48.). Te odredbe bile su predmet nekoliko naknadnih izmjena i članak 8.a stavak 1. navedene uredbe, kako je izmijenjen, predviđa da, kad Vijeće Europske unije odluči na fizičku ili pravnu osobu, subjekt ili tijelo primijeniti mjere iz članka 2. stavka 1., ono posljedično tomu mijenja prilog u kojem se nalazi popis na koji je uvrštena ta osoba.
4 Mjere ograničavanja iz Zajedničkog stajališta 2006/276 produljene su do 15. ožujka 2010. Zajedničkim stajalištem Vijeća 2009/314/ZVSP od 6. travnja 2009. o izmjeni Zajedničkog stajališta 2006/276 i izmjeni Zajedničkog stajališta 2008/844/ZVSP (SL 2009., L 93, str. 21.). Međutim, ograničenja putovanja uvedena određenim vodećim osobama u Bjelarusu, uz iznimku onih umiješanih u nestanke koji su se dogodili 1999. i 2000. i predsjednika Središnje izborne komisije, bila su obustavljena do 15. prosinca 2009.
5 Dana 15. prosinca 2009. Vijeće je donijelo Odluku 2009/969/ZVSP o produljenju mjera ograničavanja protiv određenih dužnosnika Bjelarusa utvrđenih u Zajedničkom stajalištu 2006/276 i o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2009/314 (SL 2009., L 332, str. 76.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 144.). Ono je do 31. listopada 2010. produljilo mjere ograničavanja određene u Zajedničkom stajalištu 2006/276 kao i suspenziju ograničenja putovanja određenim vodećim osobama u Bjelarusu.
6 Na temelju preispitivanja Zajedničkog stajališta 2006/276 Vijeće je Odlukom 2010/639/ZVSP od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2010., L 280, str. 18.) obnovilo do 31. listopada 2011. mjere ograničavanja predviđene u Zajedničkom stajalištu 2006/276 kao i suspenziju ograničenja putovanja određenim vodećim osobama u Bjelarusu.
7 Odlukom Vijeća 2011/69/ZVSP od 31. siječnja 2011. o izmjeni Odluke 2010/639 (SL 2011., L 28, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 174.) odlučeno je, s obzirom na nepravilnosti na predsjedničkim izborima 19. prosinca 2010. i nasilne represivne mjere protiv političke oporbe, civilnog društva i predstavnika neovisnih medija u Bjelarusu, suspendirati ukidanje ograničenja putovanja te provesti druge mjere ograničavanja. Članak 1. stavak 1. Odluke 2010/639 dopunjen je na sljedeći način:
„d) osobe odgovorne za kršenja međunarodnih izbornih standarda na predsjedničkim izborima u Bjelarusu 19. prosinca 2010. i za represivne mjere protiv civilnog društva i demokratske oporbe te s njima povezane osobe, u skladu s Prilogom III. A.” [neslužbeni prijevod]
8 Odlukom 2011/69 zamijenjen je članak 2. Odluke 2010/639 kako slijedi:
„Članak 2.
1. Zamrzavaju se sva financijska sredstva i ekonomski izvori koji pripadaju, u vlasništvu su, njima raspolažu ili ih nadziru osobe koje su odgovorne::
[…]
b) za kršenja međunarodnih izbornih standarda na predsjedničkim izborima u Bjelarusu 19. prosinca 2010. i za represivne mjere protiv civilnog društva i demokratske oporbe, kao i one fizičke ili pravne osobe, subjekti ili tijela koji su s njima povezani, u skladu s Prilogom III. A.;
[…]”
9 Tužiteljevo ime spomenuto je u Prilogu V. Odluci 2011/69 koji Odluci 2010/639 dodaje Prilog III. A. Uz tužiteljevo ime, koje se nalazi pod brojem 77., navedeno je sljedeće pojašnjenje: „Novinar na državnoj televiziji ONT, na visokom i utjecajnom položaju.”
10 Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 84/2011 od 31. siječnja 2011. o izmjeni Uredbe br. 765/2006 (SL 2011., L 28, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 159.) zamijenila je, među ostalim, članak 2. Uredbe br. 765/2006 sljedećim tekstom:
„Članak 2.
1. Zamrzavaju se sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju, u vlasništvu su, njima raspolažu ili ih nadziru fizičke ili pravne osobe, subjekti i tijela iz Priloga I. ili Priloga I. A.
2. Fizičkim ili pravnim osobama, subjektima ili tijelima iz Priloga I. ili Priloga I.A zabranjeno je neposredno ili posredno dati na raspolaganje ili u njihovu korist financijska sredstva ili gospodarske izvore.
[…]
5. Prilog I.A sadrži popis fizičkih ili pravih osoba, subjekata i tijela iz članka 2. stavka 1. točke (b) Odluke Vijeća 2010/639/ZVSP kako je izmijenjena.”
11 Prilogom II. Provedbenoj uredbi br. 84/2011 (Prilog I. A Uredbi br. 765/2006 koji sadržava popis fizičkih ili pravnih osoba, subjekata i tijela iz članka 2. stavaka 1., 2. i 5.) uvršteno je tužiteljevo ime uz pojašnjenje poput onoga u točki 9. gore.
12 Dana 2. veljače 2011. u Službenom listu Europske unije objavljena je obavijest o osobama na koje se odnose mjere predviđene Odlukom 2011/69 i Provedbenom uredbom br. 84/2011 (SL 2011., C 33, str. 17.).
13 Provedbenom odlukom Vijeća 2011/174/ZVSP od 21. ožujka 2011. o provedbi Odluke 2010/639 (SL 2011., L 76, str. 72.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 126.) Prilozi I. do III., III. A i IV. Odluke 2010/639 zamijenjeni su tekstom iz Priloga I. do V. te provedbene odluke. Tužiteljevo ime nalazi se u Prilogu IV. uz funkciju kako je naznačena u točki 9. gore.
14 Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 271/2011 od 21. ožujka 2011. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe br. 765/2006 (SL 2011., L 76, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 1., str. 270.) Prilozi I. i I. A Uredbi br. 765/2006 zamijenjeni su tekstom iz Priloga I. i II. navedenoj provedbenoj uredbi. Tužiteljevo ime nalazi se u Prilogu II. s funkcijom koja je naznačena u točki 9. gore.
15 Odlukom 2012/642/ZVSP od 15. listopada 2012. o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2012., L 285, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 257.) Vijeće je produljilo do 31. listopada 2013. mjere ograničavanja koje su bile na snazi i objedinilo te mjere uvedene Odlukom 2010/639 u jedinstveni pravni instrument. Članak 3. stavak 1. navedene odluke određuje:
„Države članice poduzimaju mjere potrebne za sprečavanje ulaska ili provoza preko svog državnog područja osoba:
a) odgovornih za teška kršenja ljudskih prava ili represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe ili čije aktivnosti na neki drugi način ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu, ili svake osobe koja je s njima povezana;
b) koje imaju korist od Lukašenkovog režima ili ga podupiru,
kako su navedene u Prilogu.”
16 Članak 4. stavak 1. Odluke 2012/642 glasi kako slijedi:
„Zamrzavaju se sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju, koji su u vlasništvu, koje drže ili koji su pod nadzorom:
(a) osoba, subjekata ili tijela odgovornih za teška kršenja ljudskih prava ili represiju protiv civilnog društva i demokratske oporbe ili čije aktivnosti na neki drugi način ozbiljno sprečavaju razvoj demokracije ili vladavinu prava u Bjelarusu, ili svake fizičke ili pravne osobe, subjekta ili tijela koje je s njima povezano, kao i pravnih osoba, subjekata ili tijela koja su u njihovom vlasništvu ili pod njihovim nadzorom;
(b) fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela koja imaju korist od Lukašenkovog režima ili ga podupiru, kao i pravnih osoba, subjekata ili tijela koja su u njihovom vlasništvu ili pod njihovim nadzorom,
kako su navedene u Prilogu.”
17 U prilogu Odluci 2012/642 tužiteljevo ime, koje se nalazi pod brojem 138., uvršteno je uz sljedeću napomenu:
„Novinar državne televizijske postaje ONT na utjecajnom položaju. Voditelj je televizijske emisije ‚Tako je to’. Ta je emisija instrument državne propagande na televiziji koja podupire i opravdava represiju protiv demokratske oporbe i civilnog društva. Oporba i civilno društvo sustavno se označuju na negativan i omalovažavajući način, a u tu se svrhu koriste krivotvorene informacije. U tom pogledu bio je posebno aktivan nakon gušenja mirnih prosvjeda 19. prosinca 2010. te kasnijih prosvjeda.”
18 Uredbom (EU) br. 1014/2012 od 6. studenoga 2012. (SL 2010., L 307, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 249.) Vijeće je izmijenilo Uredbu br. 765/2006. Članak 2. potonje zamijenilo je sljedećim tekstom:
„1. Zamrzavaju se sva financijska sredstva i gospodarski izvori koji pripadaju ili su u vlasništvu, s kojima raspolažu ili ih nadziru, fizičke ili pravne osobe, subjekti i tijela navedena u Prilogu I.
2. Fizičkim ili pravnim osobama, subjektima ili tijelima navedenim u Prilogu I. ne stavljaju se, izravno ili neizravno, na raspolaganje ili u njihovu korist, nikakva financijska sredstva ili gospodarski izvori.
3. Zabranjeno je svjesno i namjerno sudjelovanje u aktivnostima čiji je cilj ili posljedica izravno ili neizravno zaobilaženje mjera iz stavaka 1. i 2.
4. Prilog I. sadrži popis fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela koje je Vijeće, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Odluke Vijeća 2012/642/ZVSP od 15. listopada 2012. o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (4) odredilo kao odgovorne za teška kršenja ljudskih prava ili represiju civilnog društva i demokratske oporbe ili kao osobe čije aktivnosti na koji drugi način ozbiljno ugrožavaju demokraciju ili vladavinu prava u Bjelarusu ili bilo koje fizičke ili pravne osobe, subjekte ili tijela, povezane s njima, kao i pravne osobe, subjekte ili tijela u njihovu vlasništvu ili pod njihovim nadzorom.
5. Prilog I. također sadrži popis fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela koje je Vijeće, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Odluke Vijeća 2012/642/ZVSP odredilo kao one koji imaju koristi od Lukašenkova režima ili ga podupiru, kao i pravne osobe, subjekte ili tijela u njihovu vlasništvu ili pod njihovim nadzorom.”
19 Osim toga, Uredbom br. 1014/2012, pozivanja na „Priloge I., I. A i I. B” ili pozivanja na „Priloge I. ili I. A” u Uredbi br. 765/2006, kako je izmijenjena, zamijenjena su pozivanjima na „Prilog I.”
20 Provedbenom uredbom (EU) br. 1017/2012 od 6. studenoga 2012. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe br. 765/2006 (SL 2012., L 307, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 209.) Vijeće je zamijenilo tekst Priloga I., I. A i I. B Uredbi br. 765/2006 jedinstvenim prilogom. U potonjem se nalazi tužiteljevo ime popraćeno istom napomenom poput one navedene u točki 17. gore.
21 Dopisima od 7. studenoga 2012. Vijeće je tužitelju i njegovu odvjetniku priopćilo Odluku 2012/642, Uredbu br. 1014/2012 i Provedbenu uredbu br. 1017/2012.
22 Istoga je dana obavijest upućena osobama i subjektima na koje se primjenjuju mjere ograničavanja predviđene trima tekstovima iz točke 21. objavljena u Službenom listu (SL 2012., C 339, str. 9.).
23 Odlukom 2013/534/ZVSP od 29. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2012/642 (SL 2013., L 288, str. 69.) Vijeće je do 31. listopada 2014. produljilo mjere ograničavanja koje su bile na snazi i zamijenilo Prilog Odluci 2012/642. Tužiteljevo ime, koje se nalazi pod brojem 132. Priloga Odluci 2013/534, uvršteno je uz istu napomenu poput one navedene u točki 17.
24 Provedbenom uredbom (EU) br. 1054/2013 od 29. listopada 2013. o provedbi članka 8. stavka 1. Uredbe br. 765/2006 (SL 2013., L 288, str. 1.) Vijeće je izmijenilo Prilog Uredbi br. 765/2006. Tužiteljevo ime, koje se nalazi pod brojem 132 tog priloga, također je uvršteno uz istu napomenu poput one navedene u točki 17. gore.
25 Presudom od 23. rujna 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T 196/11 i T 542/12, neobjavljena, EU:T:2014:801), Opći sud je poništio, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, Odluku 2011/69, Provedbenu odluku 2011/174, Provedbenu uredbu br. 271/2011, Odluku 2012/642 i Provedbenu uredbu br. 1017/2012.
Postupak i zahtjevi stranaka
26 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 31. prosinca 2013. tužitelj je pokrenuo postupak pred Općim sudom kojim od njega zahtijeva da:
– poništi Odluku 2013/534, u dijelu u kojem se odnosi na njega;
– poništi Provedbenu uredbu br. 1054/2013, u dijelu u kojem se odnosi na njega;
– naloži Vijeću snošenje troškova.
27 Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda također 31. prosinca 2013. tužitelj je podnio zahtjev za pravnu pomoć na temelju članaka 94. i 95. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991.
28 Dana 18. ožujka 2014. Vijeće je podnijelo odgovor na tužbu tajništvu Općeg suda u kojem od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– tužitelju naloži snošenje troškova.
29 Tužitelj je 6. svibnja 2014. podnio repliku, a Vijeće je 18. lipnja 2014. podnijelo odgovor na repliku.
30 Rješenjem od 11. studenoga 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T‑693/13, još neobjavljena, EU:T:2014:1098), tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć.
31 Aktima podnesenima tajništvu Općeg suda 8. i 16. lipnja 2015. Vijeće i tužitelj odgovorili su na pitanje Općeg suda, postavljeno na temelju mjere upravljanja postupkom, o zaključcima koje u ovom predmetu treba povući iz razmatranja Općeg suda u presudi od 23. rujna 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T‑196/11 i T‑542/12, neobjavljena, EU:T:2014:801). U okviru svojeg odgovora Vijeće je podnijelo zahtjev za obustavu postupka. Podredno, utvrdilo je da iz te presude ne proizlazi da su u ovom predmetu Odluka 2013/534 i Provedbena uredba br. 1054/2013 nezakonite.
32 Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 24. srpnja 2015. tužitelj je podnio svoja očitovanja o zahtjevu Vijeća za obustavu postupka.
33 Aktima podnesenima tajništvu Općeg suda 16. i 22. listopada 2015. tužitelj i Vijeće odgovorili su na pitanje Općeg suda, postavljeno na temelju mjere upravljanja postupkom, kojim se željelo utvrditi je li tužitelj znao za razloge sadržane u Odluci 2013/534 i Provedbenoj uredbi br. 1054/2013 prije donošenja tih akata, s obzirom na poništenje, presudom od 23. rujna 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T‑196/11 i T‑542/12, neobjavljena, EU:T:2014:801), Odluke 2012/642 i Provedbene uredbe br. 1017/2012, u odnosu na tužitelja.
Pravo
34 U prilog tužbi tužitelj je istaknuo četiri tužbena razloga koji se odnose, prvi, na ugrožavanje prava obrane, drugi, na nedostatno obrazloženje, treći, na pogrešku u ocjeni i, četvrti, na neproporcionalnost mjere koja se na njega odnosi.
35 Budući da je Vijeće podnijelo zahtjev za obustavu postupka, valja najprije razmotriti taj zahtjev.
[omissis]
Prvi tužiteljev tužbeni razlog, koji se odnosi na ugrožavanje prava obrane
44 Tužitelj u biti smatra da nije bio prethodno obaviješten o ponovnom uvođenju mjera ograničavanja Odlukom 2013/534 i Provedbenom uredbom br. 1054/2013. On tvrdi da su mu ti akti bili priopćeni tek 30. listopada 2013., odnosno nakon datuma njihova donošenja, iako je Vijeću bila poznata njegova adresa. Mogućnost koju mu je dalo Vijeće da zahtijeva preispitivanje a posteriori ne može se smatrati kontradiktornim postupkom koji mora prethoditi svakoj sankciji. Tužitelj je na raspravi naveo da bi kontradiktorna rasprava prije donošenja navedenih akata bila korisna za ocjenu činjenica, koje su se osim toga promijenile nakon datuma kada su donesene prve mjere ograničavanja protiv njega.
[omissis]
46 U tom pogledu, iz sudske prakse proizlazi da, u okviru postupka donošenja odluke o upisu ili zadržavanju imena osobe na popisu iz priloga nekom aktu o mjerama ograničavanja, poštovanje prava obrane i prava na učinkovitu sudsku zaštitu nalaže da nadležno tijelo Unije priopći osobi koje se to tiče dokaze kojima to tijelo raspolaže protiv te osobe, a na kojima temelji svoju odluku, i to kako bi ta osoba mogla obraniti svoja prava u najboljim mogućim uvjetima i odlučiti, uz potpuno poznavanje činjenica, ima li svrhe obratiti se sudu Unije (vidjeti, u tom smislu, presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 111.).
47 U trenutku tog priopćenja nadležno tijelo Unije mora omogućiti toj osobi da se izjasni o tvrdnjama navedenima protiv sebe (vidjeti, u tom smislu, presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 112.).
48 Kad je riječ o odluci o zadržavanju imena predmetne osobe na popisu iz priloga aktu o mjerama ograničavanja, poštovanje te dvostruke postupovne obveze mora, protivno onomu što vrijedi za prvotni upis, prethoditi donošenju te odluke (vidjeti, u tom smislu, presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 113.).
49 Sud je utvrdio da, u slučaju naknadne odluke o zamrzavanju financijskih sredstava kojom se zadržava ime osobe ili subjekta koji se već nalazi na popisu, učinak iznenađenja više nije potreban kako bi se osigurala učinkovitost mjere na način da donošenje takve odluke mora načelno slijediti nakon obavještavanja osobe ili subjekta u pitanju o elementima koji postoje protiv njih, kao i pružanja mogućnosti da budu saslušani (presuda od 21. prosinca 2011., Francuska/People’s Mojahedin Organization of Iran, C‑27/09 P, EU:C:2011:853, t. 62.).
50 To pravo na prethodno saslušanje mora se poštovati kad je Vijeće uzelo u obzir nove dokaze protiv osobe na koju se odnosi mjera ograničavanja, a koja je zadržana na popisu o kojem je riječ (presuda od 13. rujna 2013., Makhlouf/Vijeće, T‑383/11, EU:T:2013:431, t. 43.; vidjeti također, u tom smislu, presudu od 21. prosinca 2011., Francuska/People’s Mojahedin Organization of Iran, C‑27/09 P, EU:C:2011:853, t. 63.).
51 U predmetnom slučaju, kad je riječ o razlozima specifičnima za tužitelja, valja navesti da je Odlukom 2013/534 i Provedbenom uredbom br. 1054/2013 zadržano tužiteljevo ime na popisu osoba na koje se odnose mjere ograničavanja o kojima je riječ.
52 Nesporno je da su navedeni razlozi isti kao oni koji se nalaze u Odluci 2012/642 i Provedbenoj uredbi br. 1017/2012, kao što je to i navedeno u točkama 23. i 24. gore. Osim toga, iz točke 21. gore proizlazi da su Odluka 2012/642 i Provedbena uredba br. 1017/2012 priopćene tužitelju, koji je stoga imao prilike izraziti svoje stajalište o predmetnim razlozima.
53 U tim okolnostima, valja utvrditi da Vijeće nije uzelo u obzir novi dokaz protiv tužitelja za donošenje Odluke 2013/534 i Provedbene uredbe br. 1054/2013 i da, na temelju sudske prakse navedene u točkama 46. do 50. gore, Vijeće nije bilo dužno prije navedenog donošenja priopćiti predmetne razloge tužitelju.
54 Ta tvrdnja ne može se osporiti činjenicom da je u presudi od 23. rujna 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T‑196/11 i T‑542/12, još neobjavljena, EU:T:2014:801, t. 74. i 75.), Opći sud poništio Odluku 2012/642 i Provedbenu uredbu br. 1017/2012, kad je riječ o tužitelju, zato što ti akti nisu bili priopćeni tužitelju prije njihova donošenja i što tužitelj stoga nije mogao iskazati svoje mišljenje prije donošenja navedenih akata.
55 S jedne strane, valja navesti da ni tužitelj ni Vijeće nisu smatrali da je poništenje Odluke 2012/642 i Provedbene uredbe br. 1017/2012 imalo posljedice na dan kada je tužitelj saznao za razloge sadržane u navedenim aktima i koji su uključeni u Odluku 2013/534 i Provedbenu uredbu br. 1054/2013.
56 S druge strane, i povrh svega, valja navesti da, iako na temelju članka 264. prvog stavka UFEU‑a, kad je tužba za poništenje osnovana, sud Unije proglašava osporavani akt ništavim i ako, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz toga proizlazi da odluka o poništenju suda Unije dovodi do retroaktivnog nestanka osporavanog akta u odnosu na sve pravne subjekte [presude od 1. lipnja 2006., P&O European Ferries (Vizcaya) i Diputación Foral de Vizcaya/Komisija, C‑442/03 P i C‑471/03 P, EU:C:2006:356, t. 43., i od 12. veljače 2008., CELF i ministar kulture i komunikacija, C‑199/06, EU:C:2008:79, t. 61.], činjenica je da od presude od 23. rujna 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T‑196/11 i T‑542/12, neobjavljena, EU:T:2014:801), retroaktivni nestanak Odluke 2012/642 i Provedbene uredbe br. 1017/2012, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, nije imao učinak na dan kad je potonji saznao za razloge potonjih akata.
57 Kao što je to navelo Vijeće, poništenje Odluke 2012/642 i Provedbene uredbe br. 1017/2012 nije dovelo do otkazivanja objave tih akata ni obavijesti o tim aktima, kao ni pojedinačne obavijesti učinjene dopisom poslanim tužitelju i njegovu zastupniku. Na činjenični okvir u kojem je tužitelj saznao za razloge sadržane u navedenim aktima nije stoga utjecala presuda od 23. rujna 2014., Mikhalchanka/Vijeće (T‑196/11 i T‑542/12, neobjavljena, EU:T:2014:801).
58 Iz toga slijedi da je tužitelj primio obavijest o navedenim razlozima prije donošenja Odluke 2013/534 i Provedbene uredbe br. 1054/2013 te je stoga u tom pogledu bio u mogućnosti podnijeti svoja očitovanja Vijeću.
59 Prvi tužbeni razlog mora se stoga odbiti kao neosnovan.
[omissis]
Treći tužbeni razlog koji se temelji na pogrešci u ocjeni
[omissis]
109 Iz prethodno navedenoga slijedi da treći tužbeni razlog valja smatrati osnovanim i da treba poništiti, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, Odluku 2013/534 i Provedbenu uredbu br. 1054/2013 a da nema potrebe razmatrati četvrti tužbeni razlog koji je istaknuo tužitelj.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
proglašava i presuđuje:
1. Zahtjev Vijeća Europske unije za obustavu postupka se odbija.
2. Poništavaju se, u dijelu u kojem se odnose na A. Mikhalchanku:
– Odluka Vijeća 2013/534/ZVSP od 29. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa;
– Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1054/2013 od 29. listopada 2013. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus.
3. Vijeće Europske unije snosit će osim vlastitih troškova i troškove A. Mikhalchanka.
Kanninen | Pelikánová | Buttigieg |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 10. svibnja 2016.
Potpisi