Predmet T-610/19
Deutsche Telekom AG
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 19. siječnja 2022.
„Tužba za poništenje i naknadu štete – Tržišno natjecanje – Zloporaba vladajućeg položaja – Slovačko tržište širokopojasnih telekomunikacijskih usluga – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u – Presuda kojom se djelomično poništava odluka i smanjuje iznos izrečene novčane kazne – Komisijino odbijanje isplate zateznih kamata – Članak 266. UFEU-a – Članak 90. stavak 4. točka (a) Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012 – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Nemogućnost korištenja iznosa neosnovano plaćene novčane kazne – Izmakla korist – Zatezne kamate – Stopa – Šteta”
1. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete
(čl. 340. st. 2. UFEU-a)
(t. 30.-32.)
2. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Stvarna i izvjesna šteta – Teret dokazivanja – Komisijin povrat novčane kazne koju je sud Unije poništio i smanjio – Izmakla korist dotičnog poduzetnika u odnosu na vraćeni iznos – Nepostojanje dokaza kojima se dokazuje mogućnost izvršavanja ulaganja kojima se može ostvariti dobit jednaka povratu od uloženog kapitala ili ponderiranom prosječnom trošku kapitala – Nepostojanje stvarne i izvjesne štete
(čl. 340. st. 2. UFEU-a)
(t. 39.-48., 51., 52.)
3. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Komisijina povreda svoje obveze isplate zateznih kamata na vraćeni iznos novčane kazne koju je sud Unije poništio i smanjio – Povreda članka 266. UFEU-a – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima
(čl. 261., 263., čl. 266. st. 1. i čl. 340. st. 2. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 31.)
(t. 71.-76., 95., 111.-113.)
4. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Komisijin povrat novčane kazne koju je sud Unije poništio i smanjio – Komisijino odbijanje isplate zateznih kamata na vraćeni iznos – Učinci ex tunc poništenja i smanjenja koje je izvršio sud Unije – Zatezne kamate koje se određuju ili se mogu odrediti na temelju objektivnih elemenata utvrđenih na dan privremenog plaćanja novčane kazne
(čl. 340. st. 2. UFEU-a; Uredba Komisije br. 1268/2012, čl. 83. i 90.; Odluka Komisije C(2013)2488 final, čl. 24. st. 2.)
(t. 78.-87., 95.)
5. Vlastita sredstva Europske unije – Komisijina obveza plaćanja tražbine – Dospjele kamate – Komisijin povrat novčane kazne koju je sud Unije poništio i smanjio – Obveza plaćanja zateznih kamata na vraćeni iznos od dana plaćanja novčane kazne – Povreda odvraćajuće funkcije novčanih kazni – Nepostojanje
(čl. 266. st. 1. UFEU-a)
(t. 91.-94.)
6. Vlastita sredstva Europske unije – Komisijina obveza plaćanja tražbine – Dospjele kamate – Komisijin djelomičan povrat novčane kazne koju je sud Unije smanjio – Komisijina ovlast određivanja uvjeta povrata u pojedinačnoj odluci – Nepostojanje
(čl. 266. st. 1. UFEU-a, Uredba Komisije br. 1268/2012, čl. 90. st. 4.)
(t. 96.-105.)
7. Vlastita sredstva Europske unije – Komisijina obveza plaćanja tražbine – Dospjele kamate – Kompenzacijske kamate – Zatezne kamate – Razlikovanje – Mjera izvršenja presude suda Unije kojom se djelomično poništava novčana kazna i smanjuje njezin iznos
(čl. 266. st. 1. UFEU-a)
(t. 107.-110.)
8. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Uzročna veza – Komisijin povrat novčane kazne koju je sud Unije poništio i smanjio – Komisijino odbijanje isplate zateznih kamata za vraćeni iznos – Šteta koja proizlazi iz navedenog odbijanja – Postojanje uzročne veze
(čl. 266. st. 1. i čl. 340. st. 2. UFEU-a)
(t. 116.-118.)
9. Vlastita sredstva Europske unije – Komisijina obveza plaćanja tražbine – Dospjele kamate – Komisijin povrat novčane kazne koju je sud Unije poništio i smanjio – Određivanje stope dospjelih kamata – Trenutačno plaćanje novčane kazne – Odgoda plaćanja uz izdavanje bankarske garancije
(Uredba Komisije br. 1268/2012, čl. 83. i 111.)
(t. 120.-123., 127.-137.)
Kratak prikaz
Opći sud dodjeljuje Deutsche Telekomu odštetu od približno 1,8 milijuna eura radi naknade štete koja mu je nastala zbog odbijanja Europske komisije da mu isplati zatezne kamate na iznos novčane kazne koju je neosnovano platio u vezi s povredom pravila tržišnog natjecanja
Odlukom od 15. listopada 2014.(1) Europska komisija izrekla je društvu Deutsche Telekom AG (u daljnjem tekstu: Deutsche Telekom) novčanu kaznu u iznosu od 31 070 000 eura zbog zlouporabe vladajućeg položaja na slovačkom tržištu širokopojasnih telekomunikacijskih usluga, povredom članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u.
Deutsche Telekom podnio je tužbu za poništenje te odluke, ali je 16. siječnja 2015. platio novčanu kaznu. Svojom presudom od 13. prosinca 2018.(2) Opći sud djelomično je prihvatio tužbu Deutsche Telekoma te je, izvršavajući svoju neograničenu nadležnost, smanjio iznos novčane kazne za 12 039 019 eura. Komisija je 19. veljače 2019. vratila taj iznos Deutsche Telekomu.
Dopisom od 28. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) Komisija je pak odbila isplatiti Deutsche Telekomu zatezne kamate za razdoblje između dana plaćanja novčane kazne i dana povrata dijela novčane kazne za koji je utvrđeno da je neosnovan (u daljnjem tekstu: predmetno razdoblje).
Stoga je Deutsche Telekom Općem sudu podnio tužbu za poništenje pobijane odluke te za nalaganje Komisiji da plati naknadu štete za izmaklu korist zbog nemogućnosti korištenja glavnicom dijela neosnovano plaćene novčane kazne tijekom predmetnog razdoblja ili, podredno, naknadu štete koja mu je nastala zbog Komisijina odbijanja plaćanja zateznih kamata na taj iznos.
Svojom presudom sedmo prošireno vijeće Općeg suda djelomično prihvaća tužbu Deutsche Telekoma za poništenje i naknadu štete. Pritom pojašnjava Komisijinu obvezu isplate zateznih kamata na dio iznosa novčane kazne koji nakon presude suda Unije treba vratiti dotičnom poduzetniku.
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, Opći sud odbija zahtjev Deutsche Telekoma za naknadu štete, na temelju izvanugovorne odgovornosti Unije, za njegovu navodnu izmaklu korist koja mu je nastala zbog nemogućnosti korištenja tijekom predmetnog razdoblja dijelom neopravdano plaćene novčane kazne, koji odgovara godišnjem povratu od njegova uloženog kapitala ili ponderiranom prosječnom trošku njegova kapitala.
U tom pogledu Opći sud podsjeća na to da se za izvanugovornu odgovornost Unije moraju ispuniti svi kumulativni uvjeti, odnosno mora postojati dovoljno ozbiljna povreda pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima, mora se pretrpjeti stvarna šteta i mora postojati uzročna veza između povrede i nastale štete, a što je na tužitelju da dokaže.
Međutim, u ovom slučaju Deutsche Telekom nije uspio pružiti uvjerljive dokaze o stvarnosti i izvjesnosti štete na koju se poziva. Konkretnije, Deutsche Telekom nije dokazao ni da bi zaista uložio iznos neosnovano plaćene novčane kazne u svoje djelatnosti ni da je zbog nemogućnosti korištenja navedenim iznosom odustao od posebnih i konkretnih projekata. Pritom Deutsche Telekom nije dokazao ni da je imao dovoljna sredstva da iskoristi priliku za ulaganje.
Kao drugo, Opći sud razmatra zahtjev za naknadu štete koji je Deutsche Telekom podnio podredno zbog povrede članka 266. UFEU-a, a čiji prvi stavak propisuje obvezu za institucije čiji je akt poništen presudom suda Unije da poduzmu sve potrebne mjere kako bi postupile sukladno toj presudi.
Opći sud primjećuje, s jedne strane, da se – time što se njime institucijama nalaže obveza da poduzmu sve potrebne mjere kako bi postupile sukladno presudama suda Unije – člankom 266. prvim stavkom UFEU-a pojedincima koji su uspjeli u sporu pred tim sudom dodjeljuju prava. S druge strane, Opći sud podsjeća na to da su zatezne kamate nužna sastavnica obveze vraćanja u prethodno stanje, koja je na temelju te odredbe na institucijama. Slijedom toga, u slučaju poništenja i smanjenja novčane kazne izrečene poduzetniku zbog povrede pravila tržišnog natjecanja, iz te odredbe proizlazi Komisijina obveza da vrati iznos neosnovano plaćene novčane kazne, uvećan za zatezne kamate.
Opći sud pojašnjava da, s obzirom na to da se, s jedne strane, primjenjivom financijskom uredbom(3) predviđa tražbina povrata u korist društva koje je privremeno platilo novčanu kaznu koja je kasnije poništena i smanjena te, s obzirom na to da, s druge strane, poništenje i smanjenje novčane kazne koje izvrši sud Unije ima retroaktivan učinak, tražbina Deutsche Telekoma postoji i bila je izvjesna u pogledu svojeg maksimalnog iznosa na dan privremenog plaćanja novčane kazne. Stoga je Komisija na temelju članka 266. prvog stavka UFEU-a bila dužna platiti zatezne kamate na dio iznosa novčane kazne koji je Opći sud proglasio neosnovanim za cijelo predmetno razdoblje. Tom obvezom nastoji se paušalno naknaditi nemogućnost korištenja tražbinom povezanom s objektivnim kašnjenjem i potaknuti Komisiju da obrati posebnu pozornost prilikom donošenja odluke koja uključuje plaćanje novčane kazne.
Opći sud dodaje da, protivno onomu što je istaknula Komisija, obveza plaćanja zateznih kamata nije protivna odvraćajućoj funkciji novčanih kazni u predmetima tržišnog natjecanja, s obzirom na to da sud Unije nužno uzima u obzir tu odvraćajuću funkciju kada izvršava svoju neograničenu nadležnost kako bi s retroaktivnim učinkom smanjio iznos novčane kazne. Osim toga, odvraćajuću funkciju novčanih kazni valja uskladiti s načelom djelotvorne sudske zaštite iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, čije je poštovanje osigurano nadzorom zakonitosti, predviđenim u članku 263. UFEU-a, a upotpunjeno neograničenom nadležnosti u pogledu novčane kazne.
Opći sud odbija i ostale argumente koje je istaknula Komisija.
S jedne strane, iako iznos novčane kazne koji je platio tužitelj nije ostvario kamate kada je bio u Komisijinu posjedu, ona je nakon presude Općeg suda od 13. prosinca 2018. bila dužna naknaditi tužitelju dio iznosa novčane kazne za koju je utvrđeno da je neosnovana, zajedno sa zateznim kamatama, a tomu nije prepreka članak 90. Delegirane uredbe br. 1268/2012, koji se odnosi na povrat novčanih kazni. Usto, obveza isplate zateznih kamata izravno proizlazi iz članka 266. prvog stavka UFEU-a i Komisija nije ovlaštena pojedinačnom odlukom odrediti uvjete u kojima će isplatiti zatezne kamate u slučaju poništenja odluke kojom je izrečena novčana kazna i smanjenja njezina iznosa.
S druge strane, dospjele kamate u su ovom slučaju zatezne, a ne kompenzacijske kamate. Naime, glavna tražbina Deutsche Telekoma bila je tražbina povrata koja je bila povezana s plaćanjem novčane kazne koje je izvršeno privremeno. Ta je tražbina postojala i bila je izvjesna u pogledu svojeg maksimalnog iznosa ili je bila barem odrediva na temelju objektivnih elemenata utvrđenih na dan navedenog plaćanja.
Vodeći računa o činjenici da je Komisija bila dužna vratiti Deutsche Telekomu dio novčane kazne koji je neosnovano plaćen, zajedno sa zateznim kamatama, i da ona nije raspolagala nikakvom marginom prosudbe u tom pogledu, Opći sud zaključuje da je odbijanje isplate navedenih kamata Deutsche Telekomu ozbiljna povreda članka 266. prvog stavka UFEU-a, zbog čega nastaje izvanugovorna odgovornost Unije. Uzimajući u obzir postojanje izravne veze između utvrđene povrede i štete koja se sastoji od gubitka zateznih kamata na dio neosnovano plaćene novčane kazne tijekom predmetnog razdoblja, Opći sud Deutsche Telekomu dodjeljuje naknadu štete u iznosu od 1 750 522,38 eura, izračunanu primjenom po analogiji stope predviđene u članku 83. stavku 2. točki (b) Delegirane uredbe br. 1268/2012, odnosno stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje glavne operacije refinanciranja u siječnju 2015., odnosno 0,05 %, uvećane za tri i pol postotna boda.