MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 4. travnja 2019.(1)
Predmet C‑104/18 P
Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret AŞ
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO),
druga stranka u postupku:
Joaquín Nadal Esteban
„Žalba – Žig Europske unije – Uredba br. 207/2009 – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig s verbalnim elementima STYLO & KOTON – Odbijanje zahtjeva za proglašenje žiga ništavim – Zla vjera”
I. Uvod
1. Žig, za koji je prijava podnesena u zloj vjeri, može se naknadno proglasiti ništavim. No, od čega se sastoji zla vjera i kako je se može utvrditi?
2. S tim u vezi Sud je već iznio neka temeljna utvrđenja, a Opći sud je ova pitanja mogao podrobnije razraditi u različitim postupcima. Ipak, ta se pitanja tek moraju konačno razjasniti. Ova žalba nudi Sudu priliku da pojasni svoju sudsku praksu.
II. Pravni okvir
3. Pravni okvir ovog postupka proizlazi iz Uredbe o žigu(2).
4. Članak 52. stavak 1. Uredbe o žigu (sada članak 59. stavak 1. Uredbe 2017/1001) sadržava apsolutne razloge za ništavost:
„Žig EU‑a proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:
(a) […]
(b) kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu žiga.”
5. Člankom 52. stavkom 3. Uredbe o žigu (sada članak 59. stavak 3. Uredbe 2017/1001) predviđena je mogućnost djelomične ništavosti:
„Kad razlozi za ništavost postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig EU‑a registriran, taj se žig proglašava ništavim u odnosu na samo te proizvode ili usluge.”
6. Članak 65. Uredbe o žigu (sada članak 72. Uredbe 2017/1001) sadržava pravila o sudskom postupku i njegovim posljedicama:
„1. Protiv odluka žalbenih vijeća u vezi sa žalbama mogu se podnositi tužbe Općem sudu.
[…]
6. Ured poduzima sve potrebne mjere za izvršenje presude Općeg suda ili, u slučaju žalbe na tu presudu, Suda Europske unije.”
III. Činjenično stanje i dosadašnji postupak
7. Joaquín Nadal Esteban zatražio je 25. travnja 2011. od Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) da za razred 25. (odjeća, obuća, pokrivala za glavu), 35. (oglašavanje; poslovno upravljanje; upravljanje poduzećima; administrativne usluge) i 39. (prijevoz; pakiranje i skladištenje robe; organiziranje ekskurzija) Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, registrira sljedeći žig:
8. Žalitelj, društvo Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret AŞ (u daljnjem tekstu: društvo Koton), podnio je prigovor protiv te prijave na temelju vlastitih ranijih figurativnih žigova, koji su oba imala ovaj oblik:
9. Ti su žigovi registrirani, među ostalim, za razrede 25. i 35., ali ne i za razred 39. Prigovor je uspio u odnosu na oba prvonavedena razreda.
10. Sporni je pak žig bio 5. studenoga 2014. registriran pod br. 9917436 za usluge iz razreda 39.
11. Društvo Koton je 5. prosinca 2014. podnijelo zahtjev za proglašenje ništavosti tog žiga zbog zle vjere u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Uredbe o žigu.
12. EUIPO‑ov Odjel za poništaje odbio je taj zahtjev, isto kao što je žalbeno vijeće odbilo žalbu usmjerenu protiv te odluke Odjela za poništaje. Pobijanom presudom od 30. studenoga 2017., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO – Nadal Esteban (STYLO & KOTON) (T‑687/16, neobjavljena, EU:T:2017:853) je i Opći sud u konačnici odbio tužbu protiv odluke žalbenog vijeća.
13. Sve tri odluke zasnivale su se na zaključku da se žigovi društva Koton ne protežu na usluge za koje je sporni žig bio registriran.
IV. Zahtjevi
14. Društvo Koton je 13. veljače 2018. podnijelo ovu žalbu i od Suda zahtijeva da:
1. ukine pobijanu presudu,
2. poništi pobijanu odluku,
3. žig Europske unije br. 9917436 proglasi ništavim, i
4. Joaquínu Nadalu Estebanu i EUIPO‑u naloži snošenje troškova.
15. EUIPO od Suda zahtijeva da:
1. prihvati žalbu i
2. EUIPO‑u i Joaquínu Nadalu Estebanu naloži snošenje troškova.
16. Nasuprot toga, Joaquín Nadal Estan od Suda zahtijeva da:
1. odbije žalbu i
2. društvu Koton naloži snošenje troškova.
17. Stranke su sudjelovale u pisanom postupku i na raspravi koja je održana 6. prosinca 2018.
V. Pravna ocjena
18. Prvo valja utvrditi da je zahtjev društva Koton za proglašenje spornog žiga ništavim nedopušten. S jedne strane, društvo Koton taj zahtjev nije podnijelo Općem sudu, tako da bi se već zbog toga njime proširio predmet spora. S druge strane, prema članku 65. stavku 1. Uredbe o žigu, samo je odluka žalbenog vijeća predmet postupka pred sudovima Unije.
19. No, društvo Koton i EUIPO prigovaraju prije svega zbog relativno značajnog odstupanja pobijane presude od dosadašnje sudske prakse. Prvo ću razmotriti to odstupanje (vidjeti o tome u odjeljku A), prije nego što istražim može li pobijana presuda ipak biti osnovana iz drugih razloga (vidjeti o tome odjeljak B). Zbog toga odluka o ovoj žalbi ovisi o tome je li predmet postupka neki novi argument koji je EUIPO iznio i koji još nije razmatran ili je isti nepravodobno podnesen (vidjeti o tome odjeljak C). U konačnici ću se izjasniti o tužbi pred Općim sudom (vidjeti o tome odjeljak D).
A. Nužnost uporabe za istovjetne ili slične proizvode ili usluge
20. U okviru svojeg jedinog žalbenog razloga društvo Koton prigovara da je u točkama 44. i 60. pobijane presude Opći sud povrijedio članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe o žigu. EUIPO podupire ovu tvrdnju.
21. Prema članku 52. stavku 1. točki (b) Uredbe o žigu, žig Europske proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu, ako je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu žiga.
22. U točki 44. pobijane presude Opći je sud potvrdio stajalište žalbenog vijeća da zla vjera podnositelja prijave u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu pretpostavlja da za istovjetan ili sličan proizvod ili istovjetnu ili sličnu uslugu treća osoba rabi istovjetan ili sličan znak koji se može zamijeniti sa znakom za koji je zatražena registracija.
23. Nakon što je odbio daljnju tvrdnju društva Koton koja se odnosila na pitanje uživa li društvo Koton zaštitu za slične ili istovjetne usluge na temelju žigovnog prava, Opći je sud u točki 60. pobijane presude odlučio da je žalbeno vijeće pravilno utvrdilo da J. Nadal Esteban nije postupao u zloj vjeri prilikom registracije pobijanog žiga jer je potonji bio registriran za usluge koje se razlikuju od onih koje su bile označene za ranije žigove društva Koton.
24. Iako je Opći sud unatoč tomu uzeo u obzir i druge argumente, koje ću razmotriti u daljnjem tekstu (u odjeljku B), obje ove točke pobijane presude zahvaćene su bitnom pogreškom koja se tiče prava.
25. Uporaba istovjetnog ili sličnog znaka za istovjetan ili sličan proizvod ili sličnu uslugu, koji se može zamijeniti sa znakom za koji je zatražena registracija, jest naime, kao što je to Opći sud sam točno prikazao u točkama 32. i 40. pobijane presude(3) samo čimbenik koji osobito treba uzeti u obzir(4). Zapravo, za ocjenu pitanja je li podnositelj postupao u zloj vjeri, moraju se uzeti u obzir svi bitni čimbenici vezani za slučaj o kojemu on mora odlučiti i koji su postojali u trenutku podnošenja prijave za registraciju žiga kao žiga Zajednice(5).
26. Toj se sudskoj praksi Suda također ne može ništa prigovoriti što ću s pet argumenata konkretno prikazati u nastavku teksta.
27. Kao što društvo Koton i EUIPO pravilno naglašavaju, kao prvo, razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu ne zahtijeva da je podnositelj prijave nositelj žiga za istovjetne ili slične proizvode ili usluge. Umjesto toga, načelno može svatko zahtijevati ništavost žiga ističući zlu vjeru.
28. Potreba da se svi bitni čimbenici uzmu u obzir, jest, kao drugo, nužna posljedica subjektivne naravi zle vjere. Takav se subjektivan element može utvrditi samo s obzirom na objektivne okolnosti predmetnog slučaja(6). Shodno tomu je Sud i pravilo koje je srodno žigovnom pravu a odnosi se na registraciju naziva domena učinjenu u zloj vjeri, a koje se u nekim jezičnim verzijama može zapravo shvatiti kao iscrpno utvrđivanje slučajeva zle vjere, protumačio na način da ti slučajevi nisu iscrpni(7).
29. Kao treće, nužnost da se svi relevantni čimbenici u cijelosti uzmu u obzir proizlazi i iz predmeta zle vjere.
30. Doduše, Sud – isto kao ni zakonodavac – nije još razvio sveobuhvatnu definiciju zle vjere(8). Ova suzdržanost ima smisla jer se teško može predvidjeti koji će slučajevi nastupiti u budućnosti, a koje će trebati ocijeniti.
31. Prilikom ocjene zle vjere sudska praksa može ipak pružiti smjernice radi utvrđivanja zlouporabnog postupanja(9). To postupanje obilježava objektivan i subjektivan element. U pogledu objektivnog elementa, takvo utvrđenje traži da iz skupa objektivnih okolnosti proizlazi da se, bez obzira na formalno poštovanje pretpostavki predviđenih propisom Unije, ne postiže cilj tog propisa. Što se tiče subjektivnog elementa, iz skupa objektivnih elemenata mora proizlaziti da je glavni cilj predmetnih radnji ostvarivanje neopravdane koristi. Naime, zabrana zloporabe ne primjenjuje se ako predmetne radnje mogu imati drugo opravdanje osim samog ostvarivanja (neopravdane) koristi(10). Stoga je također bitna sveobuhvatna ocjena relevantnih čimbenika.
32. Ako se zla vjera u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu shvati kao oblik zabrane zloporabe, tada se mjerodavan cilj žigovne zaštite i moguća neopravdana prednost moraju odrediti osobito s obzirom na glavnu funkciju žiga. Ta funkcija jamstvo je, potrošaču ili krajnjem korisniku, identifikacije podrijetla dotičnog proizvoda ili usluge, što mu omogućuje razlikovanje tog proizvoda ili usluge od proizvoda ili usluga drugoga podrijetla, a da on pritom ne dođe u moguću zabludu(11).
33. Shodno tomu, Sud je već odlučio da prijava žiga, koja ne ide za uporabom žiga u skladu s njegovom glavom funkcijom, može biti podnesena u zloj vjeri(12). Zla vjera može postojati osobito onda kada podnositelj prijave uopće ne namjerava žig rabiti kao takav(13), ali i kada žig namjerava rabiti kako bi potrošača zavarao glede podrijetla proizvoda ili usluga.
34. Pri tom se, kao četvrto, mogu bez problema zamisliti daljnje varijante zle vjere za koje nije potrebno preklapanje s već postojećom prijavom. Misli se na prijavu žiga koju podnosi osoba koja žig prijavljuje isključivo s ciljem sprečavanja predstojeće prijave žiga („žigovni squatting”).(14)
35. I Sud je, kao peto, već priznao mogućnost podnošenja prijave žiga u zloj vjeri s kojom je podnositelj prijave želio stvoriti osnovu za stjecanje opisnog naziva domene(15). Pri tome nije bilo bitno u kojoj su mjeri žigovi bili već prijavljeni za istovjetne ili slične proizvode ili usluge.
36. Tako za pretpostavku o postojanju zle vjere nije neophodno da za istovjetan ili sličan proizvod ili istovjetnu ili sličnu uslugu treća osoba rabi istovjetan ili sličan znak koji se može zamijeniti sa znakom za koji je zatražena registracija.
37. Taj zaključak ne mijenja se ni ako zla vjera, poput zloporabe, ne ovisi o povredi cilja i neopravdanoj prednosti, nego, kao što je nezavisna odvjetnica E. Sharpston predložila, predstavlja odstupanje od priznatih načela etičkog postupanja ili od dobre poslovne prakse u industriji i trgovini(16). Za takvo postavljeno pitanje također bi trebalo uzeti u obzir sve relevantne čimbenike.
B. Ispitivanje činjenica od strane Općeg suda
38. Doduše, iz utvrđenja o navedenoj povredi koja se tiče prava još ne proizlazi nužno da pobijanu presudu treba ukinuti. Naime, unatoč svojem utvrđenju u točkama 44. i 60. pobijane presude Opći sud je uzeo u obzir i druge relevantne čimbenike.
39. U točkama 54. do 57. pobijane presude Opći sud zapravo razmatra to da je prije nekoliko godina J. Nadal Esteban bio u poslovnom odnosu s društvom Koton i da mu je stoga njegov žig morao biti poznat, te ističe okolnost da je J. Nadal Esteban prigovorio registraciji žiga društva Koton u Španjolskoj. No, ti argumenti nisu bili, prema stajalištu Općeg suda, dostatni dokazi o zloj vjeri.
40. Iz tog valja zaključiti da Opći sud, suprotno svojim utvrđenjima u točkama 44. i 60. pobijane presude, ne smatra da su istovjetnost ili sličnost označenih usluga neophodne za zaključak o postojanju zle vjere.
41. Opći je sud slijedom toga sveobuhvatno ocijenio argumente društva Koton. No, u obrazloženju pobijane presude i dalje postoji proturječje.
C. Dodatni čimbenik koji je EUIPO prepoznao
42. Svoju žalbu EUIPO zasniva na dodatnom čimbeniku koji Opći sud nije uzeo u obzir.
43. Naime, J. Nadal Esteban izvorno je svoj žig u stvari prijavio i za istovjetne proizvode i usluge, i to za razrede 25. i 35. Njegova je prijava, međutim, odbijena zbog prigovora društva Koton u odnosu na te razrede. Tako samo zbog tog prigovora prilikom registracije više nije bilo preklapanja između žigova društva Koton i spornog žiga s obzirom na proizvode i usluge koji se rabe.
44. Na raspravi se društvo Koton složilo s tom tvrdnjom.
45. U tom se pogledu postavljaju dva pitanja: s jedne strane, je li ta EUIPO‑ova tvrdnja uopće dopuštena, te, s druge strane – ako je dopuštena – koje značenje ima taj čimbenik.
1. Dopuštenost EUIPO‑ove tvrdnje
46. Društvo Koton nije u okviru odnosnih razloga izričito navelo preklapanje izvorne prijave s područjem zaštite svojih ranijih žigova niti pred Općim sudom niti u svojim tužbenim razlozima žalbi. Ono je samo naglasilo da je J. Nadal Esteban kao bivši poslovni partner morao poznavati njegove žigove i da je njegov žig bio vrlo sličan tim žigovima. Osim toga, ono je ukazalo na spor s J. Nadalom Estebanom koji je u tijeku u Španjolskoj i u kojem je on osporio jedan od njegovih žigova.
47. Stoga je dvojbeno je li tvrdnja iz EUIPO‑ova odgovora na žalbu glede preklapanja proizvoda i usluga dovoljna da taj argument postane predmet žalbenog postupka.
48. U skladu s člankom 174. Poslovnika, zahtjev odgovora na žalbu usmjeren je na potpuno ili djelomično prihvaćanje ili odbijanje žalbe. Nadalje, u skladu s člankom 176. Poslovnika, stranke u postupku pred Općim sudom mogu posebnim aktom, različitim od odgovora na žalbu, podnijeti protužalbu, koja, prema članku 178. stavku 1. i stavku 3. drugoj rečenici tog članka Poslovnika, mora biti usmjerena na potpuno ili djelomično ukidanje pobijane presude i utemeljena na razlozima i argumentima koji ne smiju biti jednaki onima iz odgovora na žalbu. Iz dviju odredaba promatranih zajedno proizlazi da se zahtjev za ukidanje pobijane presude istaknut u odgovoru na žalbu ne može temeljiti na razlozima koji su različiti od onih istaknutih u žalbi ili su o njima neovisni, nego se takvi razlozi moraju istaknuti u okviru protužalbe(17).
49. Ako bi se stoga došlo do zaključka da izvorno preklapanje u slučaju proizvoda i usluga društva Koton nije bilo izneseno, odgovarajuću bi EUIPO‑ovu tvrdnju trebalo odbaciti kao nedopuštenu.
50. No, smatram da je bi takva ocjena tvrdnje društva Koton bila prestroga.
51. Naime, izvorno preklapanje u odnosu na razrede 25. i 35. bilo je u postupku pred Općim sudom i Sudom od početka dio nespornog činjeničnog stanja(18). Od toga je Opći sud u prikaz činjeničnog stanja u točkama 3. i 8. pobijane presude preuzeo barem odbijenu prijavu za razred 35.(19). U točki 39. pobijane presude Opći sud se poziva čak na utvrđenja iz postupka povodom prigovora koji je vođen u tom pogledu, a kako bi utvrdio da se raniji žigovi društva Koton ne protežu na razred 39.
52. Zbog toga su stranke u predmet postupaka pred Općim sudom i Sudom uvele izvorno preklapanje u slučaju proizvoda i usluga. Slijedom toga, ovu okolnost treba uzeti u obzir prilikom ispitivanja zle vjere.
2. Značenje izvornog preklapanja prijave s proizvodima i uslugama zaštićenima za žigove društva Koton
53. Tako Opći sud nije prilikom ispitivanja zle vjere uzeo u obzir jedan čimbenik.
54. Taj je čimbenik relevantan i zato što dopušta zaključke glede namjera J. Nadala Estebana prilikom podnošenja prijave za svoje sporne žigove. Ove su namjere bitne za ocjenu zle vjere jer se prema članku 52. stavku 1. točki (b) Uredbe o žigu, žig Europske unije proglašava ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede, kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu žiga(20).
55. Pozivajući se na odluku Općeg suda(21) društvo Koton i EUIPO navode da je radi ocjene zle volje isključeno prijavu podijeliti na način da bi se samo jedan dio, ovdje prijava za razrede 25. i 35., smatrao podnesenim u zloj vjeri, dok to ne bi bilo slučaj s drugim dijelom, to jest s prijavom za razred 39.
56. O tom se pitanju trenutačno raspravlja u donekle drukčije predmetu. U tom se slučaju postavlja pitanje je li cijela prijava bila podnesena u zloj vjeri, je li i u kojoj mjeri podnositelj prijave imao namjeru žig rabiti za neke od navedenih proizvoda ili usluga, ali nije imao namjeru isto učiniti za druge od navedenih proizvoda ili usluga(22). To pitanje bi moglo imati značajne posljedice s obzirom na raniju praksu da se prijava za žigove podnese za sve razrede proizvoda i usluga(23), koje podnositelji prijava često uopće nisu mogli, a kamoli željeli, potpuno pokriti.
57. U prilog djeljivosti prijave žiga koja je djelomično podnesena u zloj vjeri ide članak 52. stavak 3. Uredbe o žigu kojim je predviđena mogućnost da se žig Europske unije proglasi ništavim u odnosu na neke proizvode ili usluge za koje je bio registriran(24).
58. Za razliku od drugih razloga za ništavost, zla vjera ne zahvaća, doduše, sam žig, nego proizlazi iz okolnosti njegove prijave(25). Kod nedostataka žiga vrlo se dobro može predočiti da se oni odnose samo na određene proizvode ili usluge, ali se ne protive njegovoj uporabi za druge proizvode ili usluge. S druge je strane znatno teže priznati da je zahtjev za dodjelu isključivog prava za označavanje određenih proizvoda ili usluga određenim žigom podnesen u dobroj vjeri, ako je isto pravo zatraženo u zloj vjeri i u odnosu na druge proizvode ili usluge.
59. Osim toga, podjela prijave na dio podnesen u dobroj i dio podnesen u zloj vjeri dala bi povoda za to da se prijava za žigove podnese za širi krug proizvoda ili usluga nego što je to opravdano stvarnim namjerama za uporabu. Ne bi trebala postojati bojazan od štete za žig u stvarnoj uporabi, ako se otkrije zla vjera. Tvrdnja J. Nadala Estebana tijekom rasprave potvrđuje taj rizik: on, naime, tvrdi da je svoj žig prijavio za razrede 25. i 35. samo zato što za to nisu bile propisane dodatne pristojbe. Da je bio svjestan da je u slučaju prijave podnesene u zloj vjeri za te razrede njegova prijava za razred 39. također nevaljana, on bi od iste zasigurno odustao.
60. U ovom postupku nije u konačnici još nužno zaključno utvrditi može li se, ili čak mora li se, prijava u svakom slučaju podijeliti na dio podnesen u dobroj vjeri i dio podnesen u zloj vjeri. Naime, okolnost da je žig izvorno prijavljen za proizvode i usluge glede kojih je podnositelj prijave znao ili morao znati da su postojali istovjetni ili slični žigovi, može u svakom slučaju biti čvrst dokaz o tome da je i prijava tog žiga za druge proizvode ili usluge bila podnesena u zloj vjeri.
61. Podnositelj prijave, J. Nadal Esteban, morao je najkasnije na temelju tog dodatnog argumenta otkloniti dvojbe o prijavi podnesenoj u dobroj vjeri. Da bi se te dvojbe mogle otkloniti, nužno je utvrditi može li podnositelj prijave dokazati da s prijavom nastoji ostvariti(26) razuman i – barem na temelju svojeg saznanja – opravdan gospodarski cilj odnosno „gospodarsku logiku”(27).
62. No, pobijana presuda ne sadržava uporište za iznošenje ili ocjenu takve gospodarske logike.
63. Pobijanu presudu valja stoga ukinuti jer u njoj nisu uzeti u obzir svi čimbenici relevantni za moguće postupanje u zloj vjeri.
D. O tužbi pred Općim sudom
64. U skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, taj sud može u slučaju ukidanja odluke Općeg suda sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može predmet vratiti na odlučivanje Općem sudu.
65. U ovom slučaju Opći sud nije niti ocijenio okolnost da je J. Nadal Esteban izvorno prijavio sporan žig za dva razreda proizvoda ili usluga za koje društvo Koton uživa zaštitu na temelju žigovnog prava, niti moguću tvrdnju J. Nadala Estebana o gospodarskoj logici njegove prijave. Zbog ovoga predmet treba vratiti Općem sudu na ponovno suđenje kako bi dovršio ocjenu činjenica(28).
66. S druge strane, prijava za oba druga razreda nije sporna te je J. Nadal Esteban osobito na raspravi pred Sudom iznio svoje razloge za prijavu. No, društvo Koton dvoji glede ovog obrazloženja. Međutim, te bi se dvojbe trebale podrobnije razmotriti samo ako bi razlozi opravdavali prijavu žiga. Budući da to ipak nije slučaj, radi se samo o pravnoj kvalifikaciji ovih činjenica koja je u nadležnosti Suda(29).
67. Prema gore iznesenim razmatranjima, za ispitivanje zle vjere odlučno je pitanje može li J. Nadal Esteban otkloniti dvojbe o podnošenju prijave u dobroj vjeri tako da dokaže njezinu gospodarsku logiku.
68. Za tu tvrdnju treba postaviti visoke zahtjeve. Naime, već okolnost da podnositelj prijave zna ili mora znati da drugi rabe istovjetan ili sličan znak kao žig, čak i za druge proizvode ili usluge, stvara dvojbe o podnošenju prijave u dobroj vjeri. Zašto bi se svjesno stvorio rizik da njegove proizvode ili usluge potrošači povežu s onima drugog ponuditelja?
69. Ako bi se čak svjesno pokušalo, kao što je to J. Nadal Esteban učinio, takav znak za proizvode i usluge dodatno prijaviti za proizvode ili usluge glede kojih druge osobe već uživaju zaštitu na temelju žigovnog prava, te dvojbe postaju ozbiljnije.
70. Gospodarska logika, koju je J. Nadal Esteban iznio, nije dostatna za otklanjanje ovih dvojbi. On se u bitnome poziva na svoju namjeru da nudi određene usluge i u tom kontekstu rabi torbe na kojima se sporni žig već nalazio jer je on od društva Koton te torbe dobio kao pakiranje za određenu robu. Stoga je J. Nadal Esteban to učinio samo jer mu je tako bilo lakše. No, nedostaje bilo kakva naznaka o opravdanom interesu da prihvati rizike od povezivanja njegovih usluga s društvom Koton ili od sprečavanja društva Koton prilikom budućih aktivnosti.
71. Zato valja poći od toga da je prijava spornog žiga podnesena u zloj vjeri. Stoga valja poništiti odluku žalbenog vijeća.
72. Nedopušten je pak bio zahtjev društva Koton postavljen pred Općim sudom da se EUIPO‑u naloži da sporni žig proglasi ništavim. Opći sud ili Sud ne mogu EUIPO‑u davati naloge. Umjesto toga, prema članku 65. stavku 6. Uredbe o žigu, na EUIPO‑u je da izvede zaključke iz izreke i obrazloženja presuda sudova Zajednice(30).
VI. Troškovi
73. U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika, kad je žalba osnovana i Sud sam konačno odluči o sporu, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Prema članku 190. stavku 2. Poslovnika Općeg suda, ti troškovi uključuju nužne troškove koji su strankama nastali u postupku pred žalbenim vijećem.
74. U ovom slučaju J. Nadal Esteban u cijelosti nije uspio sa svojim zahtjevima.
75. EUIPO je doduše uspio sa svojim zahtjevom u žalbenom postupku, ali zbog svojih spornih odluka i zato što je pred Općim sudom zatražio odbijanje tužbe, on također snosi odgovornost za to da je uopće bilo povoda za žalbu. Stoga je jedino logično da on zahtijeva da se njemu samom naloži snošenje troškova.
76. Iako društvo Koton nije uspjelo sa svojim zahtjevima da se sporni žig proglasi ništavim ili da se EUIPO‑u naloži da to učini, ono je u meritumu u cijelosti uspjelo jer EUIPO ipak mora izvesti zaključke iz predmetne presude.
77. Stoga J. Nadalu Estebanu i EUIPO‑u valja naložiti snošenje troškova društva Koton, dok oni trebaju snositi vlastite troškove.
VII. Zaključak
78. Stoga predlažem Sudu da odluči kako slijedi:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 30. studenoga 2017., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO – Nadal Esteban (STYLO & KOTON) (T‑687/16, EU:T:2017:853).
2. U preostalom se dijelu odbija žalba društva Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret.
3. Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo od 14. lipnja 2016. (predmet R 1779/2015‑2).
4. U preostalom se dijelu odbija tužba društva Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret.
5. Joaquín Nadal Esteban i EUIPO snose vlastite troškove te zajedno i u istom dijelu troškove koji su društvu Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret nastali u postupku pred žalbenim vijećem, Općim sudom i Sudom.