Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. prosinca 2023. uputio Landgericht Duisburg (Njemačka) – YK/Volkswagen AG
(predmet C-801/23, Volkswagen)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landgericht Duisburg
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: YK
Tuženik: Volkswagen AG
Prethodna pitanja
1. U slučajevima kada je EZ homologacija dodijeljena za tip motornog vozila, može li se isključiti ili barem ograničiti ovlast građanskog suda države članice Europske unije da kupcu motornog vozila prizna zahtjev za odštetu protiv proizvođača tog vozila, koje je, prema navodima proizvođača, proizvedeno i stavljeno na tržište na temelju te homologacije, zbog toga što dotično vozilo uslijed određenih okolnosti ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije jer nije u skladu s homologiranim tipom i/ili zbog nezakonitosti same EZ homologacije a da nijedno od tijela iz drugog podstavka članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/8581 nije izdalo, nakon dodjele EZ homologacije na temelju koje je to vozilo navodno proizvedeno i stavljeno na tržište, pravno obvezujuću izjavu da predmetno vozilo ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije upravo zbog tih okolnosti i na upravo tom temelju, odnosno zbog svoje nesukladnosti homologiranom tipu i/ili nezakonitosti same EZ homologacije?
2. Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan:
U kojem točno od tih slučajeva i u kojoj mjeri su građanski sudovi država članica ograničeni u priznavanju odštetnih zahtjeva kupcu motornog vozila protiv proizvođača tog vozila koje je, prema navodima proizvođača, proizvedeno i stavljeno na tržište na temelju te EZ homologacije, uz obrazloženje da dotično vozilo zbog određenih okolnosti ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, odnosno zbog nesukladnosti homologiranom tipu i/ili nezakonitosti same EZ homologacije?
3. Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan:
Postoje li u pravu Europske unije zahtjevi u pogledu raspodjele tereta iznošenja navoda i tereta dokazivanja, olakšavanja tereta dokazivanja i obveza stranaka u vezi s izvođenjem dokaza o postojanju uvjeta pod kojima građanski sud države članice može priznati zahtjeve za odštetu kupcu motornog vozila uz obrazloženje da dotično vozilo uslijed određenih okolnosti ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, odnosno zbog neusklađenosti s homologiranim tipom i/ili nezakonitosti same EC homologacije, u građanskopravnom sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u vezi s odgovornošću proizvođača za naknadu štete kupcu?
4. Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan i ako u pravu Europske unije postoje zahtjevi:
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret iznošenja navoda?
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret dokazivanja?
Treba li jednoj ili drugoj stranki olakšati teret dokazivanja? Ako da, na koji način?
Mora li jedna ili druga stranka prilikom izvođenja dokaza ispuniti obveze u vezi s navedenim zahtjevima? Ako da, koje? Ako valja ispuniti obveze: koje pravne posljedice nastaju u skladu s pravom Europske unije ako jedna ili druga stranka ne ispune te obveze?
5. Može li se u slučajevima kada je jedno od tijela iz članka 5. stavka 2. drugog podstavka Uredbe 2018/858 izdalo pravno obvezujuću izjavu da motorno vozilo zbog određenih okolnosti ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, odnosno zbog neusklađenosti s homologiranim tipom i/ili zbog nezakonitosti same EC homologacije, isključiti ili barem ograničiti ovlast građanskog suda države članice Europske unije da odbije odštetni zahtjev kupca motornog vozila protiv proizvođača uz obrazloženje da suprotno toj pravno obvezujućoj izjavi predmetno motorno vozilo iz činjeničnih i/ili pravnih razloga u potpunosti ispunjava zahtjeve prava Europske unije?
6. Ako na peto pitanja valja odgovoriti potvrdno:
U kojem su točno od tih slučajeva i u kojoj mjeri građanski sudovi država članica ograničeni da kupcu tog motornog vozila odbiju zahtjev za naknadu štete protiv proizvođača tog vozila zbog toga što, suprotno toj pravno obvezujućoj izjavi, predmetno motorno vozilo činjenično i/ili pravno u potpunosti ispunjava zahtjeve prava Europske unije?
Konkretnije, odnosi li se ograničenje ovlasti građanskog suda države članice u tim slučajevima samo na odbijanje zahtjeva za naknadu štete iz činjeničnih razloga ili na odbijanje zahtjeva za naknadu štete iz pravnih razloga ili obuhvaća i odbijanje zahtjeva za naknadu štete iz činjeničnih razloga i odbijanje zahtjeva za naknadu štete iz pravnih razloga?
7. U kojim uvjetima se primjenjuju granične vrijednosti emisija ispušnih plinova koje su određene u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/20071 za motorna vozila koja podliježu emisijskoj normi Euro 6?
8. Ako s obzirom na odgovore na pitanja od 1. do 6. mogu nastati slučajevi u kojima građanski sud države članice, koji odlučuje u sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u vezi s kupčevim zahtjevom za naknadu štete protiv tog prodavatelja zbog svojstava vozila koja navodno nisu u skladu sa zahtjevima prava Europske unije, može samostalno utvrditi ispunjava li predmetno vozilo zahtjeve prava Europske unije u pogledu usklađenosti s graničnim vrijednostima emisija ispušnih plinova:
Postoje li u pravu Europske unije zahtjevi u vezi s raspodjelom tereta dokazivanja, smanjenjem tog tereta i obvezama stranaka u vezi s izvođenjem dokaza o tome jesu li emisije ispušnih plinova iz motornih vozila u skladu s graničnim vrijednostima u slučajevima kad bi se trebale poštovati granične vrijednosti utvrđene za ta vozila, u građanskopravnom sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u vezi s kupčevim odštetnim zahtjevom protiv proizvođača zbog navodnog prekoračenja zakonski propisanih graničnih vrijednosti emisija ispušnih plinova vozila u slučajevima kad bi se te vrijednosti trebale poštovati?
9. Ako na osmo pitanje valja odgovoriti potvrdno, a u pravu Europske unije postoje zahtjevi:
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret dokazivanja?
Treba li jednoj ili drugoj stranki olakšati teret dokazivanja? Ako da, na koji način?
Mora li jedna ili druga stranka prilikom izvođenja dokaza ispuniti obveze? Ako da, koje?
Ako valja ispuniti obveze: koje pravne posljedice nastaju u skladu s pravom Europske unije ako jedna ili druga stranka ne ispune te obveze?
10. Može li dio motornog vozila konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu ili bilo koji drugi parametar za potrebe modulacije procesa izgaranja u motoru prema rezultatu tog očitanja, smanjiti učinkovitost sustava za kontrolu emisija u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007 i stoga činiti poremećajni uređaj u smislu članka 3. točke 10. te uredbe, čak i ako modulacija parametara procesa izgaranja prouzročena tim dijelom vozila prema rezultatu očitanja s jedne strane povećava emisije jedne ili više štetnih tvari, na primjer dušikovih oksida, dok istovremeno smanjuje emisije jedne ili više drugih štetnih tvari, na primjer čestica, ugljikovodika, ugljičnog monoksida i/ili ugljičnog dioksida?
11. Ako na deseto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
U kojim uvjetima dio vozila u takvom primjeru čini poremećajni uređaj?
11a. Ako na deseto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
Spadaju li vanjske temperature ispod – 24°C u uvjete za koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i uporabi vozila u smislu članka 3. stavka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007?
12. Može li strujni ili upravljački sustav u motornom vozilu koji modulacijom parametara procesa izgaranja s jedne strane povećava emisiju jedne ili više štetnih tvari, primjerice dušikovih oksida, dok s druge strane smanjuje emisiju jedne ili više drugih štetnih tvari, na primjer čestica, ugljikovodika, ugljičnog monoksida i/ili ugljičnog dioksida, biti zabranjen na temelju prava Europske unije zbog čimbenika koji ne uključuju postojanje poremećajnog uređaja u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007?
13. Ako na dvanaesto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
U kojim uvjetima je tome tako?
14. Ako na deseto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
Je li u skladu s točkom (a) drugom rečenicom stavka 2. članka 5. Uredbe br. 715/2007 poremećajni uređaj u smislu članka 3. točke 10. te uredbe koji nije nužan za zaštitu motora od oštećenja ili prometne nezgode, ali jest za sigurno djelovanje motornog vozila?
15. Ako s obzirom na odgovore na pitanja od 1. do 6. mogu nastati slučajevi u kojima građanski sud države članice, koji odlučuje u sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u vezi s kupčevim zahtjevom za naknadu štete protiv tog proizvođača zbog svojstava vozila koja navodno nisu u skladu sa zahtjevima prava Europske unije, može samostalno utvrditi ispunjava li predmetno vozilo zahtjeve prava Europske unije u pogledu u njega ugrađenog strujnog ili upravljačkog sustava:
te istovremeno
na deseto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
postoje li u pravu Europske unije zahtjevi u vezi s teretom dokazivanja, smanjenjem tog tereta i obvezama stranaka u vezi s izvođenjem dokaza u građanskom sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u pogledu kupčeva odštetnog zahtjeva protiv tog proizvođača zbog nedopuštenog poremećajnog uređaja u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007 koji je navodno ugrađen u motorno vozilo, ako su među strankama sporne činjenice iz kojih proizlazi postojanje poremećajnog uređaja i njegova nedopuštenost?
16. Ako na petnaesto pitanje valja odgovoriti potvrdno te u pravu Europske unije postoje zahtjevi:
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret dokazivanja?
Treba li jednoj ili drugoj stranki olakšati teret dokazivanja? Ako da, na koji način?
Mora li jedna ili druga stranka prilikom izvođenja dokaza ispuniti obveze? Ako da, koje?
Ako valja ispuniti obveze: koje pravne posljedice nastaju u skladu s pravom Europske unije ako jedna ili druga stranka ne ispune te obveze?
17. Ako s obzirom na odgovore na pitanja od 1. do 6. mogu nastati slučajevi u kojima građanski sud države članice u sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u vezi s kupčevim zahtjevom za naknadu štete protiv tog proizvođača zbog svojstava vozila koja nisu u skladu sa zahtjevima prava Europske unije, može samostalno utvrditi ispunjava li predmetno vozilo zahtjeve prava Europske unije u pogledu u njega ugrađenog strujnog ili upravljačkog sustava
te istovremeno
na dvanaesto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
postoje li u pravu Europske unije zahtjevi u vezi s raspodjelom tereta dokazivanja, smanjenjem tog tereta i obvezama stranaka u vezi s izvođenjem dokaza u građanskopravnom sporu između kupca motornog vozila i njegova proizvođača u pogledu kupčeva odštetnog zahtjeva protiv tog proizvođača koji se temelji na u to vozilo navodno ugrađenom strujnom ili upravljačkom sustavu, koji doduše ne treba definirati kao poremećajni uređaj u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007, ali ga valja zabraniti iz drugih razloga, ako su činjenice iz kojih proizlazi postojanje strujnog ili upravljačkog sustava i njegova nedopuštenost među strankama sporne?
18. Ako na sedamnaesto pitanja valja odgovoriti potvrdno i ako u pravu Europske unije postoje zahtjevi:
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret dokazivanja?
Treba li jednoj ili drugoj stranki olakšati teret dokazivanja? Ako da, na koji način?
Mora li jedna ili druga stranka prilikom izvođenja dokaza ispuniti obveze? Ako da, koje?
Ako valja ispuniti obveze: koje pravne posljedice nastaju u skladu s pravom Europske unije ako jedna ili druga stranka ne ispune te obveze?
19. Imaju li odredbe Direktive 2007/46/EZ1 , osobito njezin članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1. prvi podstavak, članak 3. točka 36., kao i odredbe koje na njihovu temelju moraju donijeti države članice, također svrhu, uvijek ili barem u određenim slučajevima, zaštite pojedinog kupca motornog vozila, bez obzira na to od koga je kupio vozilo, uključujući i u odnosu na proizvođača, od ekonomski nepovoljne kupovine motornog vozila koje ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije te koju taj kupac ne bi izvršio da je znao da to vozilo ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije jer to sa svoje strane ne bi želio (zaštita tzv. negativnog interesa da se ne sklopi takav kupoprodajni ugovor)?
Ako je to tako samo u određenim slučajevima i/ili u ograničenoj mjeri, u kojim slučajevima i/ili u kojoj mjeri je to tako?
20. Ako na devetnaesto pitanje valja odgovoriti potvrdno:
Imaju li odredbe Direktive 2007/46/EZ, osobito njezin članak 18. stavak 1., članak 26. stavak 1. prvi podstavak i članak 3. točka 36., kao i odredbe koje na njihovu temelju moraju donijeti države članice, također svrhu, uvijek ili barem u određenim slučajevima, zaštite pojedinog kupca motornog vozila, bez obzira na to od koga je kupio vozilo, uključujući i u odnosu na proizvođača,
a) od vezanosti, makar djelomične, ekonomski nepovoljnom kupovinom vozila koje ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, a koju taj kupac ne bi izvršio da je znao da to vozilo ne ispunjava zahtjeve prava Unije jer to ne bi želio, te od makar djelomičnog snošenja posljedica te kupovine i,
b) nadalje, od snošenja troškova koji su razumno nastali uslijed zahtijevanja potpunog oslobođenja od vezanosti takvom neželjenom kupovinom?
Ako je to tako samo u određenim slučajevima i/ili u ograničenoj mjeri, u kojim slučajevima i/ili u kojoj mjeri je to tako?
21. Ako na prvi dio devetnaestog pitanja valja odgovoriti potvrdno:
Neovisno o odgovoru na dvadeseto pitanje, mora li proizvođač motornog vozila – uvijek ili barem u nekim slučajevima, iz drugih razloga u skladu s pravom Unije - koji je time što nije poštovao zabranu izdavanja neodgovarajućeg certifikata o sukladnosti povrijedio odredbe koje su države članice donijele na temelju članka 18. stavka 1., članka 26. stavka 1. prvog podstavka i članka 3. točke 36. Direktive 2007/46/EZ,
a) u cijelosti osloboditi kupca, bez obzira na to od koga je kupio vozilo, od posljedica ekonomski nepovoljne kupovine motornog vozila koje ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, a koja proizlazi iz te povrede, te koju ne bi izvršio da je znao da vozilo ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, te mu osobito, ako kupac to zahtijeva, nadoknaditi troškove kupovine vozila, u zamjenu za, ovisno o slučaju, prijenos vlasništva i predaju vozila te uračunavajući sve druge koristi koje je kupac imao na temelju kupovine vozila, i
b) uz to kupcu naknaditi i druge razumne troškove koji su mu nastali na temelju zahtjeva za naknadu troškova kupovine vozila?
Ako je to tako samo u određenim slučajevima i/ili u ograničenoj mjeri, u kojim slučajevima i/ili u kojoj mjeri je to tako?
22. Ako je odgovor na prvi dio dvadesetog pitanja potvrdan samo u određenim slučajevima:
Postoje li u pravu Europske unije zahtjevi u vezi s teretom dokazivanja, smanjenjem tog tereta i obvezama stranaka u vezi s izvođenjem dokaza o postojanju slučaja u kojem odredbe Direktive 2007/46, osobito njezin članak 18. stavak 1. i članak 3. točka 36., kao i odredbe koje na njihovu temelju moraju donijeti države članice, imaju također svrhu zaštite pojedinog kupca motornog vozila, bez obzira na to od koga je kupio vozilo, uključujući u odnosu na njegova proizvođača, osobito
a) od vezanosti, makar djelomične, tog kupca motornog vozila koje ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije ekonomski nepovoljnom kupovinom koju ne bi izvršio niti bi je želio izvršiti da je znao da to vozilo ne ispunjava zahtjeve prava Unije, kao i od snošenja, makar djelomičnog, posljedica te kupovine, i
b) od snošenja troškova koji su razumno nastali prilikom zahtijevanja potpunog oslobođenja od vezanosti takvom neželjenom kupovinom
u građanskopravnom sporu između kupca vozila i njegova proizvođača u vezi s kupčevim zahtjevom za odštetu protiv tog proizvođača zbog navodno nezakonitih svojstava vozila?
23. Ako na dvadeset i drugo pitanje valja odgovoriti potvrdno i ako u pravu Europske unije postoje zahtjevi:
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret dokazivanja?
Treba li jednoj ili drugoj stranki olakšati teret dokazivanja? Ako da, na koji način?
Mora li jedna ili druga stranka prilikom izvođenja dokaza ispuniti obveze? Ako da, koje?
Ako mora ispuniti obveze: koje pravne posljedice nastaju u skladu s pravom Europske unije ako jedna ili druga stranka ne ispune te obveze?
24. Ako na prvi dio dvadeset i prvog pitanja valja odgovoriti potvrdno samo u određenim slučajevima:
Postoje li u pravu Europske unije zahtjevi u vezi s teretom dokazivanja, smanjenjem tog tereta i obvezama stranaka u vezi s izvođenjem dokaza o postojanju slučaja u kojem na temelju prava Europske unije iz razloga različitih od onih opisanih u dvadesetom pitanju, proizvođač motornog vozila koji je povrijedio odredbe koje su države članice donijele na temelju članka 18. stavka 1., članka 26. stavka 1. prvog podstavka i članka 3. točke 36. Direktive 2007/46, time što nije poštovao zabranu izdavanja neodgovarajućeg certifikata o sukladnosti, mora
a) u cijelosti osloboditi kupca, bez obzira na to od koga je kupio vozilo, od posljedica kupovine motornog vozila koje ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, a koja proizlazi iz te povrede te koju kupac ne bi želio izvršiti da je znao da to vozilo ne ispunjava zahtjeve prava Europske unije, te mu osobito, ako kupac to zahtijeva, nadoknaditi troškove kupovine vozila, u zamjenu za, ovisno o slučaju, prijenos vlasništva i predaju vozila te uračunavajući sve druge koristi koje je kupac imao na temelju kupovine vozila, i
b) usto mu naknaditi razumne troškove koji su mu nastali na temelju zahtjeva za naknadu troškova kupovine vozila
u građanskopravnom sporu između kupca vozila i njegova proizvođača u vezi s kupčevim zahtjevom za odštetu protiv tog proizvođača zbog navodno nezakonitih svojstava vozila?
25. Ako na dvadeset i četvrto pitanje valja odgovoriti potvrdno te u pravu Europske unije postoje zahtjevi:
Kako bi u skladu s pravom Europske unije trebalo raspodijeliti teret dokazivanja?
Treba li jednoj ili drugoj stranki olakšati teret dokazivanja? Ako da, na koji način?
Mora li jedna ili druga stranka prilikom izvođenja dokaza ispuniti obveze? Ako da, koje?
Ako valja ispuniti obveze: koje pravne posljedice nastaju u skladu s pravom Europske unije ako jedna ili druga stranka ne ispune te obveze?
____________
1 Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzorutržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinicanamijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanjuizvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL 2018., L 151, str. 1. i ispravak SL 2023., L 125, str. 60.)
1 Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipamotornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6)i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)
1 Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira zahomologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnihtehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL 2007., L 263, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103.)