Predmet C‑544/15

Sahar Fahimian

protiv

Bundesrepublik Deutschland

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Direktiva 2004/114/EZ – Članak 6. stavak 1. točka (d) – Uvjeti prihvata državljana trećih zemalja – Odbijanje prihvata – Pojam ‚prijetnja javnoj sigurnosti’ – Margina prosudbe”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 4. travnja 2017.

Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Prihvat državljana trećih zemalja u svrhu studija, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva – Direktiva 2004/114 – Opći uvjeti prihvata – Nepostojanje prijetnje javnom poretku, javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju – Margina prosudbe nadležnih nacionalnih tijela – Odbijanje prihvata državljanina treće zemlje koji je diplomirao na sveučilištu obuhvaćenom Unijinim mjerama ograničavanja – Dopuštenost – Pretpostavke – Sudski nadzor navedenog odbijanja – Pretpostavke

(Direktiva Vijeća 2004/114, čl. 6.)

Članak 6. stavak 1. točku (d) Direktive Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studija, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva treba tumačiti na način da nadležna nacionalna tijela prilikom odlučivanja o zahtjevu državljanina treće zemlje za izdavanje vize u svrhu studija raspolažu širokom marginom prosudbe kako bi na temelju svih relevantnih elemenata koji obilježavaju situaciju podnositelja zahtjeva provjerila predstavlja li on makar i moguću prijetnju javnoj sigurnosti. U okviru te ocjene moguće je uzeti u obzir ne samo osobno ponašanje podnositelja zahtjeva nego i druge elemente koji se tiču, među ostalim, njegove profesionalne karijere.

Tu odredbu također treba tumačiti na način da ne sprečava nadležna nacionalna tijela da odbiju prihvatiti u tu svrhu na državno područje dotične države članice državljanina treće zemlje koji je diplomirao na sveučilištu koje je zbog visoke razine suradnje s iranskom vladom u vojnim i u drugim s tim povezanim pitanjima obuhvaćeno Unijinim mjerama ograničavanja i koji namjerava u toj državi članici provoditi istraživanja u području osjetljivom za javnu sigurnost, ako elementi koji stoje na raspolaganju tim tijelima opravdavaju bojazan da bi se znanja koja će ta osoba steći tijekom svojih istraživanja kasnije mogla upotrijebiti u svrhe protivne javnoj sigurnosti.

Na nacionalnom je sudu koji odlučuje o tužbi protiv odluke nadležnih nacionalnih tijela o uskraćivanju zatražene vize da provjeri je li ta odluka dostatno obrazložena i temelji li se na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi.

(t. 40., 50. i izreka)