Predmet T‑169/12
Chelyabinsk electrometallurgical integrated plant OAO (CHEMK)
i
Kuzneckie ferrosplavy OAO (KF)
protiv
Vijeća Europske unije
„Damping – Uvoz ferosilicija podrijetlom, između ostalog, iz Rusije – Djelomična privremena revizija – Izračun dampinške marže – Promijenjene okolnosti – Trajna priroda“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 28. travnja 2015.
1. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Postupak djelomične privremene revizije antidampinške pristojbe – Cilj – Provjera nužnosti zadržavanja antidampinških mjera – Uvjeti za ukidanje mjere – Znatna i trajna promjena okolnosti – Kumulativnost tih uvjeta
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 3. i 9.)
2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Postupak djelomične privremene revizije antidampinške pristojbe – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice
(čl. 256. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 3.)
3. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Postupak djelomične privremene revizije antidampinške pristojbe – Provjera nužnosti zadržavanja antidampinških mjera – Metodologija ili načini provjerâ – Diskrecijska ovlast institucija – Retroaktivna i pro futuro analiza
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 3.)
4. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Postupak djelomične privremene revizije antidampinške pristojbe – Razlika u odnosu na izvorni ispitni postupak
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 1. i 3.)
5. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Povrat antidampinških pristojbi – Zahtjev za povrat koji se temelji na članku 11. stavku 8. Uredbe br. 1225/2009 – Pretpostavke
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 11. st. 8.)
6. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Postupak djelomične privremene revizije antidampinške pristojbe – Provjera nužnosti zadržavanja antidampinških mjera – Utvrđivanje dampinške marže – Obveza utvrđivanja preciznog iznosa dampinške marže – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 11. i 12., te čl. 11. st. 3. i 9.)
7. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Poštovanje u okviru upravnih postupaka – Antidamping – Obveza institucija da s pažnjom osiguraju informiranje predmetnih poduzeća – Opseg
(Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 20. st. 2.)
1. Svrha privremene revizije antidampinške pristojbe je utvrditi postoji li potreba za nastavkom primjene antidampinških mjera, na temelju članka 11. stavka 3. Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (Osnovna uredba). U tom smislu, institucije trebaju prvo utvrditi postoji li potreba za zadržavanjem postojeće mjere te na temelju toga utvrditi postojanje ne samo znatnih već i trajnih promijenjenih okolnosti u pogledu dampinga. Dovoljno je da jedan od uvjeta nije zadovoljen kako bi institucije mogle zaključiti da valja nastaviti s primjenom te mjere.
Institucije su tek u drugom koraku, nakon što su provele procjenu nužnosti zadržavanja postojećih mjera te nakon što su odlučile izmijeniti postojeće mjere, tijekom utvrđivanja novih mjera vezane odredbama članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe, na temelju kojih imaju izričitu ovlast i dužnost primijeniti načelno metodu koja je korištena tijekom izvornog ispitnog postupka, koji je doveo do uvođenja antidampinške pristojbe.
(t. 43., 49., 56., 63., 77., 91.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 44., 45., 50., 53.)
3. U okviru privremene revizije antidampinške pristojbe, provjera koju Komisija mora provesti o promijenjenim okolnostima koje mogu opravdati ukidanje takve pristojbe dovodi je do toga da mora provesti ne samo retroaktivnu analizu načina na koji se predmetna situacija mijenjala, nego i analizu načina na koji će se situacija vjerojatno mijenjati u budućnosti, počevši od donošenja mjere preispitivanja, u svrhu procjene vjerojatnog učinka ukidanja ili izmjene te mjere.
U okviru tog budućeg preispitivanja, u svjetlu dokaza koje je dostavio autor zahtjeva za reviziju, predmetna institucija mora se uvjeriti da neće ponovno doći do dampinga ili da se damping u budućnosti neće povećati tako da više ne budu potrebne mjere za njegovo suzbijanje. Potreba pristupanja reviziji važeće mjere ovisi, s jedne strane, o tome je li utvrđeno da su okolnosti koje se odnose na damping znatno promijenjene i, s druge strane o tome jesu li promjene trajne prirode. Dovoljno je da jedan od uvjeta nije zadovoljen kako bi institucije mogle zaključiti da valja nastaviti s primjenom te mjere.
Nadalje, budući da članak 11. stavak 3. drugi i treći podstavak Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (Osnovna uredba), ne sadržava nikakvu naznaku o redoslijedu kojim je potrebno provesti ta dva ispitivanja i da institucije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću, uključujući mogućnost provođenja procjene pro futuro, ako se na temelju potonje ne utvrdi potreba za zadržavanjem mjera, institucije ne moraju provesti podrobnu retroaktivnu analizu, pa stoga u pogledu dampinga ne moraju provesti ni detaljni izračun dampinške marže.
U tim okolnostima, institucije mogu, ako to smatraju potrebnim, započeti s provedbom ispitivanja pro futuro, a zatim, ako zaključe da promijenjene okolnosti na koje se poziva podnositelj zahtjeva za reviziju i koje su dovele do smanjenja ili nestanka dampinga tijekom razdoblja provođenja prvotnog ispitivanja nisu trajne prirode, u okviru postupka revizije mogu precizno izračunati dampinšku maržu.
(t. 46.‑51., 69., 77., 94.)
4. U području trgovinskih zaštitnih mjera, postupak revizije načelno se razlikuje od izvornog ispitnog postupka, koji je uređen drugim odredbama Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (Osnovna uredba), od kojih neke nisu namijenjene primjeni u postupku revizije s obzirom na opću strukturu i ciljeve sustava.
Objektivna razlika između dviju vrsta postupaka temelji se na činjenici da je uvoz koji podliježe postupku revizije već bio predmet konačnih antidampinških mjera te da su za njega već izneseni dokazi kojima se može utvrditi da bi ukidanjem mjera vjerojatno došlo do nastavka ili ponovnog nastanka dampinga i štete. S druge strane, kad je uvoz predmet izvornog ispitnog postupka, svrha tog ispitivanja jest utvrditi postojanje, stupanj i učinak navodnog dampinga. Na ciljeve članka 11. stavka 1. Osnovne uredbe ni na koji način ne može utjecati primjena odredbi članka 11. stavka 3. te uredbe.
Naime, cilj članka 11. stavka 1. Osnovne uredbe jest zajamčiti da antidampinška mjera ostane na snazi isključivo ako je potrebna za suzbijanje dampinga. Što se tiče članka 11. stavka 3. iste uredbe, njegova je svrha provjeriti potrebu za zadržavanjem antidampinških mjera. Stoga kad institucije smatraju da promijenjene okolnosti nisu trajne prirode, imaju pravo zaključiti da je potrebno zadržati važeće mjere, čime ni na koji način nije doveden u pitanje cilj utvrđen navedenim člankom 11. stavkom 1.
(t. 59., 60., 62., 63.)
5. U području trgovinskih zaštitnih mjera, postupak povrata iz članka 11. stavka 8. Uredbe br. 1225/2009, o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, može se zatražiti povrat naplaćenih pristojba ako se dokaže da je dampinška marža, na temelju koje su plaćene pristojbe, bila ukinuta ili snižena na razinu koja je ispod razine pristojbe na snazi. Stoga je takav postupak isključivo retroaktivan jer se primjenjuje isključivo u situacijama u kojima su antidampinške pristojbe plaćene, iako dotični izvoz nije bio predmetom dampinga ili je bio predmetom dampinga na nižoj razini.
(t. 79.)
6. Promijenjene okolnosti iz članka 11. stavka 3. Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (Osnovna uredba) i članka 11. stavka 9. iste uredbe, razlikuju se, s jedne strane, u odnosu na njihovu svrhu. Naime, promijenjene okolnosti u smislu članka 11. stavka 3. te uredbe odnose se na damping i štetu, dok se promijenjene okolnosti iz odredbi članka 11. stavka 9. iste uredbe odnose na parametre koji se primjenjuju, posebice u odredbama članka 2. stavaka 11. i 12. iste uredbe, u smislu odabrane metodologije primijenjene u ispitnom postupku koji je doveo do nametanja pristojbe, u svrhu izračuna dampinške marže. Utvrđena promjena okolnosti u skladu s odredbama članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe može dovesti do gubitka pouzdanosti takvog parametra korištenog u izvornom ispitnom postupku.
S druge strane, institucije imaju široku diskrecijsku ovlast u okviru postupka ispitivanja potrebe za zadržavanjem postojećih mjera, uključujući mogućnost korištenja procjene pro futuro. Tek kad su institucije procijenile tu potrebu i odlučile izmijeniti postojeće mjere, one su pri određivanju novih mjera vezane odredbom članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe kojim se propisuje primjena metode utvrđene u članku 2. iste uredbe.
Naime, članak 11. stavak 9. Osnovne uredbe primjenjuje se tek nakon što je utvrđeno da je došlo do trajne promjene okolnosti, u skladu s odredbama članka 11. stavka 3. iste uredbe, te nakon što je na temelju tih odredbi odlučeno da je potrebno izmijeniti postojeće mjere, zbog čega postaje nužno ponovno izračunati iznos dampinške pristojbe. Obrnuto, ako su institucije zaključile da nema promijenjenih okolnosti trajne prirode, ne primjenjuje se navedeni članak 11. stavak 9.
Nadalje, činjenica da pojam trajne prirode nije izričito naveden u članku 11. stavku 3. Osnovne uredbe ne utječe na pitanje nameće li članak 11. stavak 9. navedene uredbe u vezi s člankom 2. stavkom 12. iste uredbe obvezu institucijama da precizno izračunaju dampinšku maržu nakon privremene revizije. Naime, članak 11. stavak 3. Osnovne uredbe mora se kad je riječ o dampingu tumačiti tako da institucijama omogućuje da provode retroaktivno ispitivanje i ispitivanje pro futuro. Ako institucije nakon ispitivanja pro futuro zaključe da promijenjene okolnosti nisu trajne prirode, one mogu odlučiti ne provesti precizno računanje dampinške marže.
(t. 90.‑92., 94.)
7. Zahtjevi koji proizlaze iz poštovanja prava na obranu ne primjenjuju se samo u okviru postupaka koji mogu dovesti do izricanja sankcija, nego i u okviru postupaka ispitivanja koji prethode donošenju antidampinških uredbi, koje mogu izravno i osobno utjecati na predmetna poduzeća i imati nepovoljne posljedice za njih. Predmetna poduzeća tijekom upravnog postupka trebaju biti stavljena u takav položaj da mogu učinkovito iznijeti svoje stajalište o točnosti i relevantnosti navodnih činjenica i okolnosti te o dokazima koje su institucije Europske unije iznijele u potporu svojoj tvrdnji o postojanju dampinške prakse i štete koja iz nje proizlazi. Ti zahtjevi također su utvrđeni u članku 20. stavku 2. Uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice.
(t. 98.)