Predmet T‑433/13
Petropars Iran Co. i dr.
protiv
Vijeća Europske unije
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprečavanja nuklearne proliferacije – Zamrzavanje financijskih sredstava – Obveza obrazlaganja – Pogreška u ocjeni – Prigovor nezakonitosti – Pravo izvršavanja gospodarske djelatnosti – Pravo vlasništva – Zaštita javnog zdravlja, sigurnosti i okoliša – Načelo opreznosti – Proporcionalnost – Prava na obranu“
Sažetak – Presuda Općeg suda (sedmo vijeće) od 5. svibnja 2015.
1. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Odluka donesena u kontekstu koji je bio poznat zainteresiranoj osobi i koji joj je omogućio da shvati doseg mjere poduzete u odnosu na njega – Dopuštenost sažetog obrazloženja
(čl. 296. UFEU‑a; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
2. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava subjekata u vlasništvu subjekta koji osigurava financijsku podršku iranskoj vladi – Minimalni zahtjevi – Naznaka navedenih subjekata kao podružnica – Kontekst koji omogućuje identifikaciju društva majke
(čl. 296. UFEU‑a; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
3. Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Proširivanje postojećeg razloga – Izostanak nadopune – Nedopuštenost
(čl. 44. st. 1. t. (c), čl. 48. st. 2. Poslovnika Općeg suda)
4. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Doseg nadzora
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
5. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza proširenja te mjere na subjekte u vlasništvu ili pod nadzorom takvog subjekta – Svojstvo subjekta koji je u vlasništvu ili pod nadzorom – Ocjena Vijeća u svakom konkretnom slučaju – Mjerila
(odluke Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (c) i 2013/270/ ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012, čl. 23. st. 2. t. (d) i br. 522/2013)
6. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava subjekata u vlasništvu subjekta koji osigurava financijsku podršku iranskoj vladi – Ograničenje prava vlasništva i prava na slobodno izvršavanje ekonomske aktivnosti – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje
(čl. 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
7. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava subjekata u vlasništvu subjekta koji osigurava financijsku podršku iranskoj vladi – Povreda načela zaštite okoliša, zdravlja i sigurnosti radnika i građana – Nepostojanje – Povreda načela opreznosti – Nepostojanje
(odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
8. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza priopćavanja obrazloženja zainteresiranoj strani istodobno s donošenjem akta koji joj nanosi štetu ili neposredno nakon njega – Granice – Sigurnost Unije i njezinih država članica ili vođenja njihovih međunarodnih odnosa – Pravo na pristup dokumentima podvrgnuto podnošenju zahtjeva Vijeću u tom smislu
(čl. 296. UFEU‑a; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
9. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza davanja obavijesti o inkriminirajućim dokazima – Opseg
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
10. Tužba za poništenje – Poništavajuća presuda – Učinci – Ograničavanje od strane Suda – Mjere ograničavanja protiv Irana – Djelomično poništenje dvaju akata koji sadrže mjere ograničavanja – Opasnost od ozbiljnog ugrožavanja pravne sigurnosti – Održavanje na snazi učinaka poništenih akata do isteka roka za žalbu ili njezina odbijanja
(čl. 264. st. 2. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 60. st. 2.; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/270/ZVSP; uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 522/2013)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 32.‑36.)
2. Što se tiče mjera ograničavanja protiv Irana, poput zamrzavanja financijskih sredstava subjekata koji osiguravaju financijsku podršku iranskoj vladi te subjekata koji su s njima povezani koje je odredilo Vijeće člankom 20. stavkom 1. točkom (c) Odluke 2010/413 i člankom 23. stavkom 2. točkom (d) Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, obrazloženje mjera kojima se određeni subjekti uvrštavaju na popis subjekata uključenih u nuklearne djelatnosti ili djelatnosti povezane s balističkim projektilima te subjekata koji pružaju potporu Vladi Irana omogućuje zainteresiranima da identificiraju mjerilo predviđeno u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 kao i u članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe 267/2012, odnosno mjerilo za uvrštavanje koje se odnosi na subjekte koji osiguravaju potporu iranskoj vladi, koje je poslužilo kao temelj za uvrštavanje njihovih imena na popise jer, s jedne strane, spominjanje izraza „društva kćeri“ u obrazloženju nužno upućuje na postojanje vlasništva ili nadzora društva majke, što osobito može proizaći iz postojanja povezanosti kapitala između potonjeg i dotičnog društva kćeri a, s druge strane, kontekst u kojem su donesene mjere omogućuje identifikaciju društva majke koje mu je vlasnik odnosno koje ga nadzire i čije je uvrštavanje imena utemeljeno na mjerilu koje se odnosi na subjekte koji osiguravaju potporu iranskoj vladi.
(t. 40.‑47.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t.54.‑59.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 60., 61.)
5. Ako su financijska sredstva subjekta za kojeg je prepoznato da osigurava potporu iranskoj vladi zamrznuta, postoji nezanemariva opasnost da on izvršava pritisak na subjekte čiji je vlasnik ili koje nadzire odnosno koji mu pripadaju da bi zaobišao učinak mjera koje se na njega odnose. Posljedično, zamrzavanje financijskih sredstava tih subjekata koje je odredilo Vijeće člankom 20. stavkom 1. točkom (c) Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana i člankom 23. stavkom 2. točkom (d) Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana nužno je i prikladno da bi se osigurala učinkovitost donesenih mjera i zajamčilo da se mjere ne zaobilaze.
Prema tome, prilikom donošenja odluke na temelju spomenutih odredaba, Vijeće treba izvršiti ocjenu okolnosti slučaja da bi odredilo koji subjekti imaju svojstva subjekata koji su u vlasništvu ili pod nadzorom. Naprotiv, kako donošenje mjere zamrzavanja financijskih sredstava koja se odnose na subjekt koji je u vlasništvu ili pod nadzorom nije obrazloženo činjenicom da osigurava izravnu potporu navedenoj vladi, priroda aktivnosti dotičnog subjekta i eventualno nepostojanje veze između te aktivnosti i osiguravanja podrške iranskoj vladi nisu relevantna mjerila u ovom kontekstu.
Kada je društveni kapital subjekta u isključivom vlasništvu subjekta koji pruža potporu iranskoj vladi, mjerilo za uvrštavanje predviđeno u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 kao i u članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012 je ispunjeno.
Kad je društveni kapital subjekta u neizravnom vlasništvu subjekta koji osigurava potporu iranskoj vladi, ispunjeno je mjerilo za uvrštavanje predviđeno u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 kao i u članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012, neovisno o postojanju i broju društava posrednika između tog subjekta majke i subjekta u vlasništvu, pri čemu svaki od subjekata koji su tako zastupljeni u vlasničkom lancu treba biti u isključivom vlasništvu svojeg društva majke. U tim okolnostima, naime, subjekt majka zadržava jedinstven i isključiv nadzor nad svim svojim društvima kćerima i u mogućnosti je putem društava posrednika izvršiti pritisak na subjekt nad kojim neizravno ima vlasništvo da bi zaobišao učinak mjera koje se na njega odnose, opravdavajući donošenje mjera ograničavanja protiv tog subjekta u neizravnom vlasništvu.
Kada je društveni kapital subjekta u isključivom ili gotovo isključivom vlasništvu subjekta koji osigurava potporu iranskoj vladi, ispunjeno je mjerilo za uvrštavanje predviđeno u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 i u članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012. jer je društvo majka u mogućnosti izvršiti odlučujući utjecaj na ponašanje svojeg društva kćeri ako ima isključivo ili gotovo isključivo vlasništvo nad njegovim kapitalom. Međutim, vlasništvo u visini od 48 % ili 49 % društvenog kapitala koje nad nekim subjektom ima subjekt koji osigurava potporu iranskoj vladi nije dovoljno da bi samo po sebi omogućilo opravdanje donošenja mjera ograničavanja u odnosu na njih.
(t. 62.‑64., 68., 69., 72., 73., 81.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 92.‑95.)
7. Što se tiče mjera ograničavanja protiv Irana, poput zamrzavanja financijskih sredstava subjekata koji osiguravaju financijsku podršku iranskoj vladi te subjekata koji su s njima povezani, navod prema kojem pobijani akti stvaraju opasnost za okoliš kao i za zdravlje i sigurnost iranskih radnika i građana u ovom slučaju nije utemeljen jer iz argumentacije tužitelja proizlazi da je ta opasnost rezultat ograničenja koje je nametnula Unija u pogledu isporuke iranskim subjektima ključne robe ili tehnologije kao i tehničkih usluga vezanih za tu robu namijenjenu industriji plina u Iranu. Štoviše, ta se ograničenja odnose na sve iranske subjekte i prema tome mogu se odnositi na tužitelje, neovisno o uvrštavanju njihovih imena na popis subjekata uključenih u nuklearne djelatnosti ili djelatnosti povezane s balističkim projektilima te subjekata koji pružaju potporu Vladi Irana.
Jednako tako slijedi da se Vijeću ne može predbaciti da prilikom donošenja spomenutih mjera ograničavanja nije uzelo u obzir načelo opreznosti.
(t. 98.‑101., 103.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 112.‑114.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 119.‑122.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 128.‑134.)