Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. prosinca 2023. uputio rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen Afdeling Gent (Belgija) – Minister van Financiën/DRINKS 52 BVBA, NZ

(predmet C-800/23, DRINKS 52)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen Afdeling Gent

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Minister van Financiën

Tuženici: DRINKS 52 BVBA, NZ

Druga stranka u postupku: Openbaar Ministerie

Prethodna pitanja

1.    Može li se članak 42. Carinskog zakonika Unije tumačiti na način da mu se ne protive nacionalna pravila poput onih iz članka 220. i članka 221. stavka 1. Algemene weta inzake douane en accijnzen (Opći zakon o carinama i trošarinama, u daljnjem tekstu: AWDA), članaka 1382. i 1383. Burgerlijk Wetboeka (Građanski zakonik) te članaka 44. i 50. Strafwetboeka (Kazneni zakonik), u skladu s kojima se određivanje plaćanja protuvrijednosti trošarinske robe u slučaju nemogućnosti predaje oduzete robe s obzirom na opća načela prava Unije u smislu članka 6. stavka 3. UEU-a ne smatra sankcijom kaznene prirode, čak ni samo sankcijom, nego građanskopravnom posljedicom osuđujuće kaznene presude?

2.    Može li se članak 42. Carinskog zakonika Unije tumačiti na način da mu se s obzirom na opća načela prava Unije u smislu članka 6. stavka 3. UEU-a, a osobito s obzirom na načelo proporcionalnosti zajamčeno člankom 49. stavkom 3. Povelje, ne protive nacionalna pravila poput onih iz članka 220. i članka 221. stavka 1. AWDA-e, članaka 1382. i 1383. Građanskog zakonika te članaka 44. i 50. Kaznenog zakonika, u skladu s kojima se plaćanje protuvrijednosti trošarinske robe u slučaju nemogućnosti predaje oduzete robe može odrediti uz plaćanje novčane kazne, koja se obračunava primjenom koeficijenta množenja na iznos utajenog davanja?

3.    Može li se članak 42. Carinskog zakonika Unije tumačiti na način da mu se s obzirom na opća načela prava Unije u smislu članka 6. stavka 3. UEU-a, a osobito s obzirom na načelo proporcionalnosti zajamčeno člankom 49. stavkom 3. Povelje, ne protive nacionalna pravila poput onih iz članka 220. i članka 221. stavka 1. AWDA-e, članaka 1382. i 1383. Građanskog zakonika te članaka 44. i 50. Kaznenog zakonika, u skladu s kojima nacionalni sud prilikom određivanja plaćanja protuvrijednosti trošarinske robe u slučaju nemogućnosti predaje oduzete robe nema ovlast ublažavanja kako bi uzeo u obzir konkretne okolnosti predmeta, osobito financijsku situaciju optuženika?

____________