Presuda Suda (veliko vijeće) od 21. lipnja 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour constitutionnelle – Belgija) – Ligue des droits humains/Conseil des ministres

(predmet C-817/19)¹

„Zahtjev za prethodnu odluku – Obrada osobnih podataka – Podaci iz evidencije podataka o putnicima (PNR) – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 2. stavak 2. točka (d) – Područje primjene – Direktiva (EU) 2016/681 – Upotreba podataka iz PNR-a o putnicima na letovima koji se izvode između Europske unije i trećih zemalja – Mogućnost uključivanja podataka o putnicima na letovima koji se izvode unutar Unije – Automatizirane obrade tih podataka – Rok za čuvanje – Borba protiv kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela – Valjanost – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 7., 8. i 21. te članak 52. stavak 1. – Nacionalno zakonodavstvo kojim se primjena PNR sustava proširuje na druge prijevoze koji se odvijaju unutar Unije – Sloboda kretanja unutar Unije – Povelja o temeljnim pravima – Članak 45.”

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour constitutionnelle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ligue des droits humains

Tuženik: Conseil des ministres

Izreka

Članak 2. stavak 2. točku (d) i članak 23. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) treba tumačiti na način da se ta uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka predviđenu nacionalnim zakonodavstvom kojim se u nacionalno pravo istodobno nastoje prenijeti odredbe Direktive Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima, Direktive 2010/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o službenom postupku prijave za brodove koji dolaze u luke i/ili odlaze iz luka država članica i o stavljanju izvan snage Direktive 2002/6/EZ i odredbe Direktive (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela, u pogledu, s jedne strane, obrade podataka koju provode privatni subjekti i, s druge strane, obrade podataka koju provode tijela javne vlasti koja je jedino ili također obuhvaćena Direktivom 2004/82 ili Direktivom 2010/65. Suprotno tomu, navedena uredba ne primjenjuje se na obradu podataka predviđenu takvim zakonodavstvom koja je obuhvaćena samo Direktivom 2016/681 i koju provode odjel za informacije o putnicima (PIU) ili nadležna tijela u svrhe iz članka 1. stavka 2. te direktive.

Budući da se tumačenjem Direktive 2016/681, na način koji je u skladu s člancima 7., 8. i 21. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, osigurava usklađenost te direktive s tim člancima Povelje o temeljnim pravima, razmatranjem drugog, trećeg, četvrtog i šestog prethodnog pitanja nije utvrđen nijedan element koji može utjecati na valjanost navedene direktive.

Članak 6. Direktive 2016/681, u vezi s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se dopušta obrada podataka iz popisa imena putnika (podaci iz PNR-a) prikupljenih u skladu s tom direktivom u svrhe različite od onih izričito predviđenih člankom 1. stavkom 2. navedene direktive.

Članak 12. stavak 3. točku (b) Direktive 2016/681 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo u skladu s kojim tijelo uspostavljeno kao odjel za informacije o putnicima (PIU) također ima svojstvo nadležnog nacionalnog tijela koje je ovlašteno dopustiti otkrivanje podataka iz PNR-a nakon isteka razdoblja od šest mjeseci nakon prijenosa tih podataka PIU-u.

Članak 12. stavak 1. Direktive 2016/681, u vezi s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se za čuvanje podataka iz PNR-a propisuje opći rok od pet godina, koji se bez razlike primjenjuje na sve zrakoplovne putnike, uključujući one u pogledu kojih ni prethodna procjena iz članka 6. stavka 2. točke (a) te direktive ni eventualne provjere provedene tijekom razdoblja od šest mjeseci iz članka 12. stavka 2. navedene direktive ni bilo koja druga okolnost nisu ukazali na postojanje objektivnih elemenata na temelju kojih se može utvrditi opasnost u pogledu kaznenih djela terorizma ili teških kaznenih djela, koja su, makar i posredno, objektivno povezana sa zračnim prijevozom putnika.

Direktivu 2004/82 treba tumačiti na način da se ona ne primjenjuje na redovite ili izvanredne letove zračnog prijevoznika čije se polazište nalazi na državnom području države članice, a odredište na državnom području jedne države članice ili više njih, bez zaustavljanja na državnom području treće zemlje (letovi unutar EU-a).

Pravo Unije, konkretno članak 2. Direktive 2016/681, u vezi s člankom 3. stavkom 2. UEU-a, člankom 67. stavkom 2. UFEU-a i člankom 45. Povelje o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi:

nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa, ako se dotična država članica ne suočava sa stvarnom i trenutačnom ili predvidljivom terorističkom prijetnjom, sustav prijenosa koji obavljaju zračni prijevoznici i turoperatori, kao i obrada, koju provode nadležna tijela, podataka iz PNR-a o svim letovima unutar EU-a i prijevozu obavljenom drugim sredstvima unutar Unije, iz te države članice, prema njoj ili pak prolaskom kroz nju, u svrhu borbe protiv kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela. U takvoj situaciji, primjenu sustava uspostavljenog Direktivom 2016/681 treba ograničiti na prijenos i obradu podataka iz PNR-a o letovima i/ili prijevozu koji se osobito odnose na određene linije ili obrasce putovanja ili pak određene zračne luke, kolodvore ili morske luke za koje postoje naznake koje mogu opravdati tu primjenu. Na dotičnoj je državi članici da odabere letove unutar EU-a i/ili prijevoz obavljen drugim sredstvima unutar Unije za koje postoje takve naznake i da redovito preispituje navedenu primjenu ovisno o promjeni uvjeta koji opravdavaju njezin odabir, kako bi osigurala da je primjena tog sustava na te letove i/ili taj prijevoz uvijek ograničena na ono što je strogo nužno, i

nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa takav sustav prijenosa i obrade navedenih podataka u svrhu poboljšanja graničnih kontrola i sprečavanja ilegalne migracije.

Pravo Unije treba tumačiti na način da mu se protivi to da nacionalni sud vremenski ograniči učinke utvrđenja nezakonitosti, za koje je nadležan na temelju nacionalnog prava, u pogledu nacionalnog zakonodavstva kojim se zračnim, željezničkim i cestovnim prijevoznicima te turoperatorima nalaže prijenos podataka iz PNR-a te predviđa obrada i čuvanje tih podataka koji nisu u skladu s odredbama Direktive o 2016/681, u vezi s člankom 3. stavkom 2. UEU-a, člankom 67. stavkom 2. UFEU-a, člancima 7., 8. i 45. te člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima. Dopuštenost dokaza dobivenih na takav način, u skladu s načelom postupovne autonomije država članica, proizlazi iz nacionalnog prava, pod uvjetom poštovanja osobito načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.

____________

¹ SL C 36, 3. 2. 2020.