Tužba podnesena 10. kolovoza 2023. – Europska komisija/Talijanska Republika

(predmet C-519/23)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: B.-R. Killmann, D. Recchia, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

utvrdi da je, time što nije ponovno uspostavila karijere bivših predavača kako bi im zajamčila prihode koje im duguje i isplatu odgovarajućih zaostataka, Talijanska Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 45. UFEU-a

naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija smatra da Talijanska Republika nije ispravno primijenila članak 45. UFEU-a u odnosu na ponovnu uspostavu karijera sveučilišnog osoblja, prethodno zaposlenog na brojnim talijanskim državnim sveučilištima u svojstvu „predavača”.

Komisija podsjeća na to da je Sud već imao priliku odlučiti o situaciji bivših predavača, u to vrijeme zaposlenih na šest talijanskih državnih sveučilišta. U presudi u predmetu C-212/99 ¹ , Sud je naveo da načelo jednakog postupanja izraženo u članku 45. UFEU-a ne zabranjuje samo izravnu diskriminaciju na temelju državljanstva, nego i svaki prikriveni oblik diskriminacije koji, zapravo, dovodi do istog rezultata² , te da je pravni kontekst koji je u to doba bio na snazi u Italiji dopuštao da šest talijanskih sveučilišnih profesora provodi diskriminatorna upravna i ugovorna postupanja time što nisu ponovno uspostavili karijeru bivših predavača koja bi im osigurala ista stečena prava koja se priznaju domaćim radnicima (uključujući povećanja plaće, radni staž i plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje do dana prvog zapošljavanja)³ .

U presudi u predmetu C-119/04¹ Sud je ispitao razvoj talijanskog zakonodavnog okvira koji je rezultirao decreto-leggeom 14 gennaio 2004, n. 2 – Disposizioni urgenti relative al trattamento economico dei collaboratori linguistici presso talune università ed in materia di titoli equipollenti (Zakonodavna uredba br. 2. od 14. siječnja 2004. – Hitne odredbe koje se odnose na prihode jezičnih asistenata na pojedinim sveučilištima i u području istovjetnih kvalifikacija)² . Sud je zaključio da je takav zakonodavni okvir, koji nije bio neispravan, omogućio sveučilištima o kojima je riječ da nastave s ponovnom uspostavom karijera bivših predavača³ .

Unatoč navedenoj zakonodavnoj uredbi i unatoč godišnjim izdvajanjima od više od 8 milijuna eura od 2017. godine za sveučilišta koja zapošljavaju ili su zaposlila bivše predavače (sredstva koja su u početku ovisila o sklapanju dodatnih ugovora, ali trenutno to više nije potrebno), brojni bivši predavači još uvijek nisu ostvarili prikladnu ponovnu uspostavu karijere. Stoga za te bivše predavače, prema Komisijinu mišljenju, i dalje postoji situacija diskriminacije koja je zabranjena člankom 45. UFEU-a.

____________

¹     Presuda od 26. lipnja 2001., Komisija/Italija, C-212/99, EU:C:2001:357.

¹     Presuda od 26. lipnja 2001., Komisija/Italija, C-212/99, EU:C:2001:357, t. 24.

¹     Presuda od 26. lipnja 2001., Komisija/Italija,, C-212/99, EU:C:2001:357, t. 30. i sljedeće.

¹     Presuda od 18. srpnja 2006., Komisija/Italija, C-119/04, EU:C:2006:489.

¹     GURI br. 11. od 15. siječnja 2004. Zakonodavna uredba br. 2/2004 izmijenjena je i dopunjena Zakonom br. 36 od 5. ožujka 2004. (GURI br. 60 od 12. ožujka 2004.)

¹     Presuda od 18. srpnja 2006., Komisija/Italija, C-119/04, EU:C:2006:489, t. 38 i 39.