Tužba podnesena 20. kolovoza 2013. – Petropars Iran i drugi protiv Vijeća

(Predmet T-433/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Petropars Iran Co. (Kiš, Iran), Petropars Oilfields Services Co. (Kiš), Petropars Aria Kish Operation and Management Co. (Teheran, Iran) i Petropars Resources Engineering Kish Co. (Teheran) (zastupnici: S. Zaiwalla, solicitor, P. Reddy, solicitor, R. Blakeley, barrister i Z. Burbeza, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi unose 1.-4. Priloga II.I.B. Odluci 2013/270¹ i unose 1.-4. Priloga II.I.B. Uredbi 522/2013² ; i/ili

proglasi članak 20. stavak 1. točku (c) Odluke 2010/413³ i članak 23. stavak 2. točku (d) Uredbe 267/2012⁴ neprimjenjivima u odnosu na tužitelje; i

naloži tuženiku snošenje troškova tužitelja u vezi s ovom tužbom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

Prvim tužbenim razlogom tužitelji se pozivaju na nedostatak pravne osnove za uvrštavanje tužitelja na popis Odlukom Vijeća 2013/270/ZVSP i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 522/2013 s obzirom na to da razlog za uvrštavanje na popis svakog od tužitelja („Podružnica [a] subjekta uvrštenog na popis“) ne odgovara jednom od kriterija za uvrštavanje iz Uredbe Vijeća 267/2012 ili Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP.

Drugim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da je u mjeri u kojoj je Vijeće navodno postupalo na temelju članka 23. stavka 2. točke (d) Uredbe 267/2012 ili članka 20. stavka 1. točke (c) Odluke 2010/413, uvrštavanje tužitelja na popis nezakonito jer: 1) nije ispunjen materijalni kriterij za uvrštavanje na temelju te osnove u odnosu ni na jednog od tužitelja i/ili jer je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni prilikom utvrđivanja ispunjenja kriterija, i 2) Vijeće je uvrstilo tužitelje na popis na temelju dokaza koji su nedovoljni da bi se utvrdilo ispunjenje kriterija i time počinilo (daljnju) očitu pogrešku u ocjeni.

Trećim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da u mjeri u kojoj članak 23. stavak 2. točka (d) Uredbe 267/2012 i/ili članak 20. stavak 1. točka (c) Odluke 2010/413 dopušta uvrštavanje tužitelja na popis isključivo na osnovi činjenice da su podružnice uvrštenog subjekta (a ti subjekti su podružnice uvrštenih subjekata koji nisu optuženi ni za koje protupravno djelo), te odredbe protivne su načelu proporcionalnosti i zato nezakonite pa se moraju proglasiti neprimjenjivima u odnosu na tužitelje.

Četvrtim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da njihovo uvrštavanje na popis u svakom slučaju predstavlja povredu temeljnih prava i sloboda iz Povelje o temeljnim pravima ili drugih izvora prava Unije, uključujući i prava na trgovanje i obavljanje djelatnosti te mirno uživanje posjeda, i/ili povredu načela proporcionalnosti. Nadalje, uvrštavanje na popis predstavlja povredu načela predostrožnosti, načela zaštite okoliša i zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi, s obzirom na to da bi moglo prouzročiti znatnu štetu zdravlju i sigurnosti običnih iranskih radnika kao i okolišu.

Petim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da je Vijeće donoseći Odluku Vijeća 2013/270/ZVSP i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 522/2013, u dijelu u kojem se one odnose na tužitelje, povrijedilo postupovne obveze da: (i) pojedinačno obavijesti (trećeg i četvrtog) tužitelja o uvrštavanju na popis, (ii) pruži (svim tužiteljima) odgovarajuće i dovoljno obrazloženje, te (iii) poštuje prava tužitelja na obranu i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

____________

¹ Odluka Vijeća 2013/270 ZVSP od 6. lipnja 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 156, str. 10.).

² Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 522/2013 od 6. lipnja 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 156, str. 3.).

³ Odluka Vijeća od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010 L 195, str. 39.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.).

⁴ Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL 2012 L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.).