PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)
26. veljače 2014.(*)
„Žig Zajednice – Prijava žiga Zajednice koji se sastoji od prikaza žutog luka na donjem rubu zaslona – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnoga karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑331/12,
Sartorius Lab Instruments GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Göttingenu (Njemačka), koji zastupa K. Welkerling, odvjetnik, kojem je dopušteno stupanje u postupak umjesto Sartorius Weighing Technology GmbH,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa G. Schneider, u svojstvu agenta,
tuženik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM‑a od 3. svibnja 2012. (predmet R 1783/2011‑1), koja se odnosi na prijavu za registraciju znaka koji se sastoji od žutog luka na donjem rubu zaslona kao žiga Zajednice,
OPĆI SUD (šesto vijeće),
u sastavu: S. Frimodt Nielsen, predsjednik, F. Dehousse i A. Collins (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 27. srpnja 2012.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu OHIM‑a podnesen tajništvu Općeg suda 24. listopada 2012.,
uzimajući u obzir rješenje šestog vijeća Općeg suda od 6. siječnja 2014. kojim je dopuštena zamjena stranaka postupka,
uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje ročišta u roku od mjesec dana nakon dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, na temelju izvještaja suca izvjestitelja, u skladu s člankom 135.a Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 7. veljače 2011. Sartorius Weighing Technology GmbH, na mjesto kojeg je dopušteno stupanje u postupak Sartorius Lab Instruments GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: tužitelj), podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig čija je registracija zatražena, koji je Sartorius Weighing Technology označio kao „drugi“ žig u svrhu prikaza žutog luka na dnu zaslona, prikazan je niže:
3 U prijavi za registraciju prijavljeni znak opisan je na sljedeći način:
„Pozicijski žig sastoji se od žutog luka otvorenoga prema gore koji je postavljen na donji rub elektroničkog zaslona i proteže se cijelom njegovom dužinom. Osjenčano nacrtani obrisi služe isključivo raspoznavanju rasporeda luka na elektroničkom zaslonu i ne čine predmet žiga.“
4 Proizvodi za koje je zatražena registracija obuhvaćaju razrede 7. i 9. do 11. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjena i dopunjena, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– razred 7.: „Strojevi za kemijsku industriju; strojevi za prehrambenu industriju i industriju napitaka; miješalice; mješalice; vibratori za industrijske potrebe; električni strojevi za zavarivanje; centrifuge; centrifugalne komore; svi gore navedeni proizvodi opremljeni elektroničkim zaslonom“;
– razred 9.: „Znanstveni aparati i instrumenti, uključujući uređaje za laboratorije; uređaji i instrumenti za vaganje i njihovi dijelovi; elektronički aparati za ispitivanje filtera zraka i tekućina; uređaji za mjerenje i kontrolu i njihovi dijelovi, optički uređaji i instrumenti za mjerenje, signalizaciju i kontrolu (inspekciju), osobito mikroskopi, oprema za analizu plina, spektrometri, u koje se ubrajaju fluorescentni spektri i uređaji za nefelometriju; sonde za znanstvene potrebe, osobito kolektori, uređaji za prikupljanje i filtriranje klica u zraku i njihovih dijelova; uređaji, kombinacije uređaja i njihovih dijelova za fizičku i kemijsku analizu; termostati; oprema za obradu podataka, osobito oprema za obuhvaćanje, spremanje, reprodukciju i/ili upravljanje podacima, u koju se ubrajaju procesori za konverziju materijala; fermentatori i bioreaktori; uređaji za kontrolu temperature za uravnoteženje niske temperature biofarmaceutskih materijala u posudama za jednokratnu uporabu; oprema za zavarivanje i odvajanje plastičnih materijala, oprema za sterilno spajanje posuda od plastičnih materijala, kao što su crijeva, cijevi, vrećice i spremnici od plastičnih materijala, električne lemilice, osobito za plastična crijeva; uređaji za uzgoj staničnih kultura (ne za medicinske svrhe); uređaji za laboratorije za kultivaciju, inkubaciju, bojanje i analizu bioloških materijala kao što su mikroorganizmi, stanice i tkiva; laboratorijske tresilice; platforme za laboratorijske tresilice, osobito s mjernim točkama fizičkih podataka i/ili sa sučeljima podataka koji omogućavaju razmjenu podataka s vanjskim uređajima; laboratorijske centrifuge; komore laboratorijskih centrifuga; mješalice biofarmaceutičkih podloga, osobito vibracijom, rotacijom ili valovitim gibanjem; električni detektori metala; svi gore navedeni proizvodi opremljeni elektroničkim zaslonom“;
– razred 10.: „Medicinski aparati i instrumenti; svi gore navedeni proizvodi opremljeni elektroničkim zaslonom“;
– razred 11.: „Uređaji i postrojenja za obradu vode i za obradu otopina u području farmacije, medicine i laboratorija, uređaji za deionizaciju vode i za pročišćavanje vode, kao i dijelovi tih uređaja; uređaji za depirogenizaciju otopina i za odvajanje štetnih tvari od fluida; filtracijska postrojenja za tehnike zaštite okoliša, prehrambenu industriju i industriju napitaka; svi gore navedeni proizvodi opremljeni elektroničkim zaslonom.“
5 Odlukom od 28. srpnja 2011. ispitivač je odbio prijavu za sve gore u točki 4. navedene proizvode na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, s obrazloženjem da prijavljeni žig, što se tiče tih proizvoda, nema razlikovni karakter.
6 Dana 26. kolovoza 2011. Sartorius Weighing Technology podnio je žalbu protiv odluke ispitivača na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
7 Odlukom od 3. svibnja 2012. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu s obrazloženjem da prijavljeni žig nema razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U bitnome, ono je smatralo da se predmet prijave za registraciju sastoji od žutog luka otvorenoga prema gore koji je postavljen na donji rub elektroničkog zaslona. Ono je utvrdilo da svi proizvodi koji su obuhvaćeni prijavom imaju elektronički zaslon i da relevantna javnost, to jest, stručnjaci u specijaliziranim industrijskim i tehničkim sektorima, znak percipiraju kao jednostavan ukras zaslona. Prema njegovom mišljenju prikazani oblik ne pruža nikakvu informaciju o proizvođaču proizvoda. Stoga je zaključilo da navedeni znak nema onaj minimum razlikovnoga karaktera koji je potreban kako bi bio prikladan za žig Zajednice.
Zahtjevi stranaka
8 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova nastalih u okviru ovog postupka kao i onih koji su nastali u okviru žalbenog postupka pred istim.
9 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– tužitelju naloži snošenje troškova.
Pravo
10 U prilog tužbi tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog kojim ističe povredu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
11 Tužitelj protivno shvaćanju žalbenog vijeća smatra da relevantna javnost prijavljeni znak ne percipira kao element koji je isključivo dekorativan, nego kao originalan znak koji raspolaže najmanjom mjerom razlikovnoga karaktera koja je dostatna za izvršavanje funkcije žiga.
12 OHIM osporava argumentaciju tužitelja.
13 Tužitelj prijavljeni znak kvalificira kao „pozicijski žig“. U tom pogledu valja primijetiti to da ni Uredba br. 207/2009 ni Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) ne spominje „pozicijske žigove“ kao zasebnu kategoriju žigova. Međutim, kako članak 4. Uredbe br. 207/2009 ne sadrži konačan popis znakova koji mogu biti žigovi Zajednice, ta okolnost ne utječe na mogućnost registracije „pozicijskih žigova“.
14 Nadalje valja ustvrditi da su „pozicijski žigovi“ bliski kategorijama figurativnih i trodimenzionalnih žigova jer im je cilj nanošenje figurativnih i trodimenzionalnih elemenata na površinu proizvoda. Uostalom, tužitelj ne inzistira na kvalifikaciji navedenog znaka kao figurativnog, trodimenzionalnog ili drugog znaka.
15 Međutim, kvalifikacija „pozicijskog žiga“ kao figurativnog ili trodimenzionalnog žiga ili kao posebne kategorije žigova nema utjecaj na ocjenu njegovoga razlikovnoga karaktera [presuda Općeg suda od 15. lipnja 2010., X Technology Swiss/OHIM (narančasto bojenje vrha čarape), T‑547/08, Zb., str. II‑2409., t. 19. do 21.].
16 Naime, sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, neće se registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter.
17 Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da razlikovni karakter žiga u smislu ovog članka znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (presude Suda od 29. travnja 2004., Procter & Gamble/OHIM, C‑473/01 P i C‑474/01 P, Zb., str. I‑5173., t. 32. i od 21. listopada 2004., OHIM/Erpo Möbelwerk, C‑64/02 P, Zb., str. I‑10031., t. 42.).
18 Razlikovni karakter treba, s jedne strane, ocjenjivati s obzirom na proizvode i usluge za koje je registracija zatražena te, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti (presude Suda Procter & Gamble/OHIM, gore navedena u t. 17., t. 33. i od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, Zb., str. I‑5719., t. 25.).
19 Već minimalni razlikovni karakter dovoljan je da se ne primijeni apsolutni razlog za odbijanje sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 [presude Općeg suda od 19. rujna 2001., Henkel/OHIM (okrugla bijelocrvena tableta), T‑337/99, Zb., str. II‑2597., t. 44. i od 29. rujna 2009., The Smiley Company/OHIM (Prikaz polovice osmijeha smješka), T‑139/08, Zb., str. II‑3535., t. 16.].
20 Percepcija relevantne javnosti može biti podložna utjecaju naravi znaka čija je registracija zatražena. Dakle, kako prosječni potrošači na temelju znakova koji se stapaju s izgledom samog proizvoda obično ne pretpostavljaju komercijalno podrijetlo proizvoda, takvi znakovi imaju razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 jedino ako značajno odstupaju od norme ili običaja tog sektora (vidjeti, u tom smislu, presude Suda od 7. listopada 2004., Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, Zb., str. I‑9165., t. 30. i 31.; od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi Werke/OHIM, C‑173/04 P, Zb., str. I‑551., t. 28. i 31. te od 4. listopada 2007., Henkel/OHIM, C‑144/06 P, Zb., str. I‑8109., t. 36. i 37.).
21 Odlučujući element za primjenjivost sudske prakse navedene gore u točki 20. nije kvalifikacija predmetnog znaka kao figurativnog, trodimenzionalnog ili drugog znaka, nego činjenica da se stapa s izgledom samog označenog proizvoda. Tako je taj kriterij, osim na trodimenzionalne žigove (gore navedene presude Procter & Gamble/OHIM; Mag Instrument/OHIM, t. 20. i Deutsche SiSi Werke/OHIM, t. 20.), primijenjen i na figurativne žigove koji se sastoje od dvodimenzionalnog prikaza označenog proizvoda (gore navedene presude Storck/OHIM, t. 18. i Henkel/OHIM, t. 20.) ili i na znak koji se sastojao od uzorka nanesenog na površinu proizvoda (rješenje Suda od 28. lipnja 2004., Glaverbel/OHIM, C‑445/02 P, Zb., str. I‑6267.). Također, sudska praksa polazi od toga da boje i apstraktne kombinacije originarni razlikovni karakter imaju samo u iznimnim okolnostima jer se stapaju s izgledom proizvoda te se načelno ne koriste kao sredstva identifikacije komercijalnog podrijetla (vidjeti, analogijom, presudu Suda od 6. svibnja 2003., Libertel, C‑104/01, Zb., str. I‑3793., t. 65. i 66. te presudu od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie, C‑49/02, Zb., str. I‑6129., t. 39.).
22 U tim okolnostima valja provjeriti stapa li se prijavljeni žig s izgledom samog označenog proizvoda ili naprotiv, značajno odstupa od norme ili običaja sektora o kojem je riječ.
23 Prema navodima koje je iznio tužitelj, osobito u točkama 3.2.1. i 3.2.2. tužbe, prijavljenim žigom želi se zaštititi određeni znak koji je postavljen na određenom dijelu donjeg ruba označenih instrumenata za mjerenje, ispod njihovih elektroničkih zaslona. Dakle, iako je utvrđeno da prikazani obrisi ekrana u slici prikazanoj gore u točki 2. ne čine dio prijavljenog žiga koji se sastoji od žutog luka, potonji se ne može odvojiti od oblika dijela proizvoda za koji je podnesena prijava za registraciju žiga. Kao što je OHIM ispravno izložio, žuta linija obuhvaćena prijavom žiga prilagođava se obliku svakog označenog proizvoda ističući njegove obrise. Stoga valja utvrditi da se prijavljeni žig spaja s izgledom samog označenog proizvoda i da je zbog toga primjenjiva sudska praksa gore navedena u točki 20. [vidjeti, u tom smislu, presudu Općeg suda od 14. rujna 2009., Lange Uhren/OHIM (Geometrijska polja na brojčaniku sata), T‑152/07, još neobjavljena u Zborniku, t. 79. do 83.]. Tužitelj stoga ne može prigovarati žalbenom vijeću da se u pobijanoj odluci oslonilo na ovu sudsku praksu.
24 U ovom slučaju tužitelj ne prigovara ocjeni žalbenog vijeća da su predmetni proizvodi specifični tehnički proizvodi i da su namijenjeni stručnjacima.
25 Međutim, on osporava ocjenu žalbenog vijeća da relevantna javnost označenim proizvodima koji su obuhvaćeni prijavom žiga pridaje „srednju do povišenu pozornost“. U okviru prvog dijela svog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je stupanj pozornosti relevantne javnosti jako visok. On žalbenom vijeću prigovara da nije slijedilo utvrđenje ispitivača u dijelu koji stranke nisu osporavale.
26 U tom pogledu valja podsjetiti na to da žalbeno vijeće, sukladno članku 64. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, nakon ispitivanja osnovanosti žalbe odlučuje o žalbi i pritom može odlučiti o žalbi u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe. Iz te odredbe proizlazi da žalbeno vijeće, zbog učinka žalbe protiv odluke ispitivača o odbijanju prijave, može provesti potpuno novo ispitivanje prijave, kako u pravnom tako i u činjeničnom pogledu, to jest, u ovom slučaju, ono samo može odlučiti o prijavi, odbijajući je ili proglašavajući je osnovanom, potvrđujući ili poništavajući odluku koja se pred njim osporava (vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 13. ožujka 2007., OHIM/Kaul, C‑29/05 P, Zb., str. I‑2213., t. 56. i 57.).
27 Žalbeno vijeće je stoga moglo izvršavati ovlasti ispitivača i odlučiti o žalbi, kako je i učinilo u točkama 12. do 14. pobijane odluke o određivanju relevantne javnosti i njezinog stupnja pozornosti u odnosu na proizvode o kojima je riječ. Isto vrijedi i što se tiče njegove ocjene razlikovnoga karaktera prijavljenog žiga.
28 U točki 14. pobijane odluke žalbeno vijeće razložilo je da prijavljeni žig u suštini obuhvaća strojeve za industrijske svrhe sadržane u razredu 7., uređaje, osobito za znanstvene svrhe, sadržane u razredu 9., medicinske instrumente i uređaje sadržane u razredu 10., kao i uređaje i postrojenja za obradu vode i obradu otopina u medicinskom, farmaceutskom i laboratorijskom području, filtracijska postrojenja za tehnike zaštite okoliša te prehrambenu industriju i industriju napitaka sadržane u razredu 11. Ono je nadalje izložilo da su ti proizvodi posebni tehnički proizvodi namijenjeni stručnjacima, koji im pridaju srednju do povećanu pozornost.
29 Time je žalbeno vijeće u točki 15. pobijanog rješenja ispravno utvrdilo da u slučajevima žigova koji kao sporni znak nisu neovisni o izgledu proizvoda koji označavaju, samo žig koji značajno odstupa od norme ili običaja tog sektora ima razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Prema tome, žalbeno vijeće primijenilo je u točkama 20. i 21. gore navedenu sudsku praksu na potrošače sektora kojima se prijavljeni žig posebice obraća, a ne, kao što tvrdi tužitelj, na prosječne potrošače općenito.
30 Tužitelj uostalom ne osporava ocjenu žalbenog vijeća sadržanu u točki 17. pobijane odluke da su svi predmetni proizvodi obuhvaćeni prijavom žiga opremljeni elektroničkim zaslonom. Stoga se žalbeno vijeće opravdano, u točki 18. pobijane odluke, oslonilo na činjenice koje proizlaze iz „općenitog praktičnog iskustva s elektroničkim zaslonima tehničkih uređaja koje mogu poznavati svi i koji su osobito poznati i potrošačima tih proizvoda“. Zato valja odbiti argument tužitelja da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir ni „očekivanja odnosno predznanja“ niti „navike“ relevantne javnosti.
31 Suprotno tvrdnjama tužitelja, vijeće je time moglo uzeti u obzir činjenice koje mogu biti poznate svima i koje se mogu razabrati iz izvora koji su općenito dostupni [presude Općeg suda od 22. lipnja 2004., Ruiz‑Picasso i dr./OHIM – DaimlerChrysler (PICARO), T‑185/02, Zb., str. II‑1739., t. 28. i 29. te od 13. lipnja 2012., XXXLutz Marken/OHIM – Meyer Manufacturing (CIRCON), T‑542/10, t. 38.].
32 Tužitelj nije dostavio nijedan dokaz koji bi mogao dovesti u pitanje ocjenu prema kojoj stručnjaci koji čine relevantnu javnost proizvodima o kojima je riječ pridaju srednju do povećanu pozornost. On s jedne strane upućuje samo na argumente sadržane u njegovim vlastitim podnescima koje je dostavio odjelima OHIM‑a i s druge strane na priloge A.6. do A.14. tužbe. Navedeni prilozi sadrže brošure za proizvode koji bi trebali biti usporedivi s proizvodima o kojima je riječ, ali tužitelj ne navodi kako bi tim brošurama mogao dokazati da „se relevantna javnost time sastoji od specijaliziranih stručnjaka koji su iznadprosječno zainteresirani i informirani i koji primjećuju već i najmanje posebnosti prikaza predmetnih proizvoda“. Stoga valja odbiti prvi dio tužbenog razloga koji je tužitelj isticao u okviru svog jedinstvenog tužbenog razloga.
33 Dodatno treba istaknuti da te brošure, uključujući onu tužitelja sadržanu u prilogu A.14., pružaju podatke o tehničkim specifikacijama proizvoda o kojima je riječ, koje su prikazane općenito u obliku tablice, što znači da se potrošači ‒ pretpostavivši, kao tužitelj, da je njihova razina pozornosti jako visoka ‒ više oslanjaju na tehničke detalje nego na fizički izgled navedenih proizvoda prilikom njihove kupnje.
34 U okviru drugog dijela svog tužbenog razloga tužitelj osporava ocjenu žalbenog vijeća o razlikovnom karakteru prijavljenog žiga.
35 Kada tužitelj ističe da prijavljeni žig, protivno izvršenoj analizi OHIM‑a, ima razlikovni karakter, valja podsjetiti na to da je na njemu da dostavi konkretne i utemeljene informacije o tome da je prijavljenom žigu svojstven razlikovni karakter (presuda Suda od 25. listopada 2007., Develey/OHIM, C‑238/06 P, Zb., str. I‑9375., t. 50.).
36 Iz opisa prijavljenog znaka u gornjoj točki 3. proizlazi da se isti sastoji od žutog luka otvorenoga prema gore koji je postavljen na određeno mjesto na elektroničkom zaslonu. Žalbeno vijeće je stoga opravdano ocijenilo da taj znak nije neovisan o izgledu proizvoda koji označava, a što tužitelj nije osporio.
37 Žalbeno vijeće smatralo je da postavljanje luka na vanjski rub okvira elektroničkog zaslona s točke gledišta potrošača proizvoda o kojima je riječ predstavlja samo jednostavan ukras zaslona. Potrošač taj osobito jednostavan ukras ne smatra naznakom podrijetla proizvoda. Žalbeno vijeće je navelo da, uz činjenicu da potrošač u pravilu ne pridaje nikakvu ili samo smanjenu pozornost estetskom dizajnu zaslona, ništa ne upućuje na to da proizvodi industrijske namjene općenito nemaju nikakve estetske elemente dizajna.
38 S tom analizom žalbenog vijeća treba se složiti. Valja ustvrditi da iako uređaji koji su obuhvaćeni prijavom općenito izgledaju strogo funkcionalno, njima ne nedostaju u potpunosti estetski elementi. Naime, iz priloga A.6. do A.13. tužbe proizlazi da nije neuobičajeno uključivanje određenog elementa u boji oko zaslona tih uređaja, na gumbima sa strane zaslona ili žive boje na okviru samog zaslona. Jedan proizvođač, čija je brošura sadržana u prilogu A.12., posebice postavlja četiri zakrivljene linije žive žute boje koje ukrivo prelaze preko zaslona. Za razliku od tužitelja, drugi proizvođači čije su brošure priložene tužbi uključuju svoje ime na razini zaslona svojih proizvoda. Potrošač je time naviknut da vidi motive u boji na uređajima koji su obuhvaćeni prijavom žiga. On će ih stoga percipirati kao ukrasni element, a ne kao naznaku komercijalnog podrijetla tih proizvoda, tim više što njihovi proizvođači na tim mjestima općenito ističu svoje ime kako bi naznačili njihovo podrijetlo.
39 Prijavljeni znak je jednostavan motiv. Unatoč njegovoj živoj boji, on ne sadrži nijedan upadljiv element koji bi mogao privući pozornost relevantne javnosti, čak i kada bi se smatralo da mu potonja pridaje povećanu pozornost. Kao što proizlazi iz gornje točke 38., suprotno tvrdnjama tužitelja, u sektoru o kojem je riječ nije neuobičajeno uključivanje takve „vizualne naznake“ u boji oko zaslona uređaja. Osim toga, tužitelj se nije pozvao na to da je određena nijansa žute bila obuhvaćena prijavom žiga. Stoga treba smatrati da prijavljeni žig nema jedinstven, originalan ili neobičan karakter.
40 Nepostojanje tehničkog ili funkcionalnog utjecaja pozicioniranja prijavljenog znaka, a što je utvrdio tužitelj, ne dovodi u pitanje ovu ocjenu. Kako bi postigao minimalan stupanj razlikovnoga karaktera koji zahtijeva članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009, dovoljno je da se prijavljeni znak od početka sam po sebi čini prikladnim da relevantnoj javnosti omogući identificiranje podrijetla proizvoda ili usluga označenih u prijavi žiga Zajednice te da ih, bez mogućnosti zabune, razlikuje od onih drugog podrijetla [presuda Općeg suda od 13. lipnja 2007., IVG Immobilien/OHIM (I), T‑441/05, Zb., str. II‑1937., t. 55.]. To nije slučaj u ovom predmetu. Prijavljeni znak ne sadrži nijedan karakterističan, pamtljiv ili privlačan element koji bi mu mogao dati minimalan stupanj razlikovnoga karaktera koji potrošaču omogućava da ga percipira drukčije od uobičajenog ukrasa zaslona proizvoda iz razreda 7. i 9. do 11.
41 Sama činjenica da se za neke druge žigove, iako su također bili jednostavni, smatralo da mogu naznačiti podrijetlo označenog proizvoda i da stoga imaju razlikovni karakter, ne znači nužno da i prijavljeni žig također posjeduje minimalan razlikovni karakter potreban za registraciju (vidjeti, u tom smislu, presudu navedenu gore u točki 19. Prikaz polovice osmijeha smješka, t. 34.). Korištenjem kroz određeno vrijeme žig može steći razlikovni karakter, ali tužitelj u ovom predmetu nije istaknuo nijedan argument na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
42 Prema tome, valja ustvrditi da je žalbeno vijeće ispravno zaključilo da zbog nepostojanja značajnog odstupanja od norme ili običaja sektora o kojemu je riječ, relevantna javnost prijavljeni žig percipira kao ukrasni element i da on stoga nema razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Stoga valja odbiti drugi dio jedinog tužbenog razloga.
43 Kako su odbijena oba dijela jedinog tužbenog razloga, potonji treba odbiti i, prema tome, tužbu u cijelosti.
Troškovi
44 U skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova postupka OHIM‑a, sukladno zahtjevu potonjeg.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (šesto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Sartorius Lab Instruments GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.
Frimodt Nielsen | Dehousse | Collins |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu, 26. veljače 2014.
Potpisi