RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE
(drugo vijeće)
9. travnja 2014.
Predmet F‑87/13
Philippe Colart i dr.
protiv
Europskog parlamenta
„Javna služba – Zastupanje osoblja – Okvirni sporazum između Parlamenta i sindikalnih ili strukovnih udruženja institucije – Izvršni odbor sindikata – Unutarnji spor sindikata o zakonitosti i identitetu osoba koje se nalaze u sastavu izvršnog odbora – Prava na pristup elektroničkoj pošti koja je institucija dala na raspolaganje sindikatu – Odbijanje institucije da ponovno dâ prava i/ili blokira svako pravo na pristup elektroničkoj pošti – Procesna legitimacija – Očita nedopuštenost“
Predmet: Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom P. Colart, Bras, Corthout, Decoutere, Dony, Garzone, Kemmerling‑Linssen, kao i Manzella i Vienne (u daljnjem tekstu: tužitelji) traže poništenje odluke glavnog tajnika Europskog parlamenta koja je donesena tijekom lipnja 2013. o novoj dodjeli prava na pristup elektroničkoj pošti sindikata Solidarnost za europske djelatnike i službenike (u daljnjem tekstu: SAFE), kao i naknadu štete svake vrste koja im je nanesena tom odlukom.
Odluka: Tužba se odbija kao očito nedopuštena. Colart, Bras, Corthout, Decoutere, Dony, Garzone, Kemmerling‑Linssen, kao i Manzela i Vienne snose vlastite troškove i nalaže im se snošenje troškova Europskog parlamenta.
Sažetak
Tužbe dužnosnikâ – Pravni interes – Tužba koju je podnio član sindikalnog ili strukovnog udruženja protiv mjere koja utječe na kolektivni interes za koji se zalaže to udruženje – Pravni interes isključivo u slučaju uskraćivanja uobičajenog korištenja sindikalnih prava članovima udruženja
(čl. 24.b, 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
Da bi pravni lijek, podnesen na temelju članka 91. Pravilnika o osoblju, kojim se traži poništenje bio dopušten mora se ticati spora između Unije i jedne od osoba iz Pravilnika o osoblju te odnositi na zakonitost akta kojim je dotična osoba oštećena. U tom pogledu, pobijani akti su samo mjere koje stvaraju obvezne pravne učinke takve naravi da izravno i trenutačno utječu na interese tužitelja na način da značajno mijenjaju njegov pravni položaj kao dužnosnika ili člana osoblja. U području sindikalne slobode, zaštićene odredbama članka 24.b Pravilnika o osoblju, akt kojim se nanosi šteta i protiv kojeg službenik ili član osoblja ima pravni interes kao pojedinac jest svaka mjera koja se izravno i trenutačno odnosi na tog dužnosnika ili člana osoblja prilikom njegova pojedinačnog korištenja sindikalnih prava, određenih u članku 24.b Pravilnika o osoblju ili propisanih u sporazumu između institucije i sindikalnog ili strukovnog udruženja, unutar pojedinačnih radnih odnosa s institucijom. S druge strane, mjera koja utječe samo na kolektivni interes koji brani to sindikalno ili strukovno udruženje u okviru tih odnosa s dotičnom institucijom nije akt koji dužnosnik ili član osoblja mogu pojedinačno pobijati.
U tom pogledu, članak 14. Okvirnog sporazuma između Europskog parlamenta i sindikalnih i strukovnih udruženja omogućava tim organizacijama da, u okviru postojećih mogućnosti dotične službe, upotrebljavaju distribucijske i audiovizualne komunikacijske kapacitete glavnog tajnika Europskog parlamenta, među kojima je poštanski pretinac, i to za aktivnosti u vezi s primjenom Okvirnog sporazuma i za informiranje osoblja o tim aktivnostima. Članak sam po sebi ne omogućava dužnosnicima ili članovima osoblja koji su članovi te organizacije, čak i ako su članovi izvršnih tijela koje je izabrala skupština njezinih članova u smislu članka 2. točke (b) Okvirnog sporazuma, pojedinačno pravo raspolaganja pravom pristupa tim sredstvima kojima raspolažu navedene organizacije. Odluka o privremenom blokiranju pristupa elektroničkoj pošti koja je dana na raspolaganje organizaciji tako se neposredno i trenutačno odnosi na prava te organizacije na uporabu tog elektroničkog pretinca na temelju navedenog članka 14. Stoga bi ova organizacija mogla, posredstvom svojih službeno ovlaštenih zastupnika, podnijeti tužbu radi poništenja pobijane odluke, u skladu s člankom 263. UFEU‑a, i to u roku za podnošenje tužbe od dva mjeseca, kako je propisano tom odredbom.
Pored činjenice da je svaka tužba koju podnese ta organizacija u nadležnosti Općeg suda Europske unije, dopuštenost te tužbe značila bi da Službenički sud također mora ocijeniti zakonitost različitih odluka donesenih na općim skupštinama i izvanrednim općim skupštinama te organizacije kako bi se utvrdilo jesu li tužitelji jedine osobe koje su ovlaštene izvršavati u svoje ime prava na pristup elektroničkom pretincu. S takvom bi se ocjenom, s jedne strane, presudilo o unutarnjim sporovima te organizacije, iako je to pitanje koje se odnosi na njezina statutarna pravila u nadležnosti nacionalnih sudova, i, s druge strane, Opći sud ne bi odlučivao o sporu između dužnosnika ili člana osoblja i njegove uprave već unutarnjem sporu između organizacije i njezinih članova.
Ako je pobijana odluka mogla utjecati na tužitelje, nije utjecala na njihov položaj dužnosnika koji im omogućava da se pozivaju na prava iz članka 24.b Pravilnika o osoblju, posebno pravo na članstvo u toj organizaciji, već na njihov položaj kao članova njezina izvršnog odbora. S druge strane, ona nije utjecala na njihov položaj dužnosnika u području njihovih individualnih radnih odnosa s Parlamentom. Utjecala je samo na komunikaciju organizacije, kojoj pripadaju tužitelji, sa svojim članovima i osobljem Parlamenta.
(t. 38. do 41., 50. i 53. do 59.)
Izvori:
Sud: 8. listopada 1974., Union syndicale i dr./Vijeće, 175/73, t. 15. i 17.; 11. svibnja 1989., Maurissen i Union syndicale/Revizorski sud, 193/87 i 194/87; 10. siječnja 2006., Komisija/Alvarez Moreno, C‑373/04 P, t. 42.
Prvostupanjski sud: 31. ožujka 2003., Hecq/Komisija, T‑227/02, t. 15. do 17.; 6. svibnja 2004., Hecq/Komisija, T‑34/03, t. 58.; 13. prosinca 2012., Strack/Komisija, T‑199/11 P, t. 127. i navedena sudska praksa
Službenički sud: 6. svibnja 2009., Sergio i dr./Komisija, F‑137/07, t. 51., 52., 82., 83. i 116.; 26. veljače 2013., Labiri/CESE, F‑124/10, t. 56. i navedena sudska praksa