PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
28. travnja 2022.(*)
„Povreda obveze države članice – Članak 258. UFEU‑a – Okoliš – Direktiva 2008/56/EZ – Politika morskog okoliša – Članak 5. – Morske strategije – Članak 17. stavci 2. i 3. – Nepreispitivanje početne procjene, utvrđivanja dobrog stanja okoliša i okolišnih ciljeva u roku – Nedostavljanje Europskoj komisiji u roku podataka o svim ažuriranjima obavljenima nakon preispitivanja”
U predmetu C‑510/20,
povodom tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a, podnesene 12. listopada 2020.,
Europska komisija, koju zastupaju O. Beynet i I. Zaloguin, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Republike Bugarske, koju zastupaju T. Mitova, L. Zaharieva i T. Tsingileva, u svojstvu agenata,
tuženika,
SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: I. Ziemele, predsjednica šestog vijeća, u svojstvu predsjednice sedmog vijeća, P. G. Xuereb i A. Kumin (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: M. Bobek,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je zbog neprovedbe, u za to određenim rokovima, s jedne strane, preispitivanja i ažuriranja, kao prvo, početne procjene sadašnjeg stanja okoliša tih voda i utjecaja ljudskih djelatnosti na njega, kao drugo, utvrđivanja dobrog stanja okoliša te, kao treće, okolišnih ciljeva i s njima povezanih pokazatelja i, s druge strane, dostavljanja tih ažuriranja toj instituciji Republika Bugarska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. i članka 17. stavaka 2. i 3. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji) (SL 2008., L 164, str. 19.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 26., str. 136. i ispravak SL 2021., L 365, str. 47.).
Pravni okvir
2 U skladu s uvodnim izjavama 29. i 34. Direktive 2008/56:
„(29) Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za postizanje ili održavanje dobrog stanja okoliša u morskom okolišu. Trebalo bi, međutim, priznati da dobro stanje okoliša u svakom pogledu možda neće biti moguće postići ili održati u svim morskim vodama do 2020. Stoga je, zbog korektnosti i izvedivosti, primjereno propisati slučajeve u kojima država članica ne može ostvariti postavljene okolišne ciljeve ili postići ili očuvati dobro stanje okoliša.
[…]
(34) S obzirom na dinamičnu narav morskih ekosustava i njihovu prirodnu promjenjivost, te s obzirom na to da se pritisci i utjecaji na njih mogu mijenjati s razvojem raznih obrazaca ljudske djelatnosti kao i djelovanjem klimatskih promjena, bitno je prepoznati da će opis utvrđenog dobrog stanja okoliša s vremenom možda trebati prilagođavati. U skladu s tim primjereno je da programi mjera za zaštitu morskog okoliša i gospodarenje njime budu fleksibilni i prilagodljivi te da uzimaju u obzir znanstveni i tehnološki razvoj. Stoga bi trebalo predvidjeti redovito ažuriranje morskih strategija.”
3 Člankom 5. te direktive, naslovljenim „Morske strategije”, u stavcima 1. i 2. određuje se:
„1. Svaka država članica za svaku dotičnu morsku regiju ili podregiju razvija morsku strategiju za svoje morske vode u skladu s planom djelovanja navedenim u točkama (a) i (b) stavka 2.
2. Države članice koje dijele istu morsku regiju ili podregiju surađuju kako bi unutar svake morske regije ili podregije osigurale koherentnost i koordinaciju mjera potrebnih za ostvarivanje ciljeva ove Direktive u cijeloj dotičnoj morskoj regiji ili podregiji, posebno raznih elemenata morskih strategija iz točaka (a) i (b), u skladu sa sljedećim planom djelovanja za koji dotične države članice nastoje primjenjivati zajednički pristup:
(a) priprema:
i. do 15. srpnja 2012., dovršetak početne procjene sadašnjeg stanja okoliša tih voda i utjecaja ljudskih djelatnosti na njega, u skladu s člankom 8.;
ii. do 15. srpnja 2012., utvrđivanje dobrog stanja okoliša za te vode, u skladu s člankom 9. stavkom 1.;
iii. do 15. srpnja 2012., određivanje skupa okolišnih ciljeva i s njima povezanih pokazatelja, u skladu s člankom 10. stavkom 1.;
[…]”
4 U članku 14. navedene direktive, naslovljenom „Iznimke”, u stavku 1. predviđa se:
„Država članica može odrediti slučajeve u svojim morskim vodama u kojima se, zbog bilo kojeg od razloga navedenih u točkama (a) do (d), okolišni ciljevi ili dobro stanje okoliša ne mogu u svakom pogledu ostvariti mjerama koje poduzima ta država članica ili se oni, zbog razloga navedenih u točki (e), ne mogu postići u odgovarajućem roku:
(a) djelovanje ili nedjelovanje za koje dotična država članica nije odgovorna;
(b) prirodni uzroci;
(c) viša sila;
(d) mijenjanje ili preinaka fizikalnih karakteristika morskih voda uzrokovana mjerama poduzetima iz višeg javnog interesa koji je prevladao nad negativnim utjecajem na okoliš, uključujući svaki prekogranični utjecaj;
(e) prirodni uvjeti koji ne dopuštaju pravodobno poboljšanje stanja dotičnih morskih voda.
[…]”
5 Članak 17. Direktive 2008/56, naslovljen „Ažuriranje”, glasi:
„1. Države članice osiguravaju ažuriranje morskih strategija za svaku dotičnu morsku regiju ili podregiju.
2. Za potrebe stavka 1. države članice koordinirano preispituju, kako je navedeno u članku 5., sljedeće elemente svojih morskih strategija svakih šest godina od njihova prvog utvrđivanja:
(a) početne procjene i utvrđivanja dobrog stanja okoliša iz članka 8. stavka 1. odnosno članka 9. stavka 1.;
(b) okolišnih ciljeva utvrđenih prema članku 10. stavku 1.;
[…]
3. Podaci o svim ažuriranjima obavljenima nakon preispitivanja predviđenog u stavku 2. šalju se Komisiji, regionalnim konvencijama o moru i svim drugim dotičnim državama članicama, u roku od tri mjeseca od njihove objave u skladu s člankom 19. stavkom 2.
[…]”
6 Člankom 19. te direktive, naslovljenim „Javno savjetovanje i informiranje javnosti”, u stavku 2. određuje se:
„Države članice objavljuju sažetke sljedećih elemenata svojih morskih strategija, ili njihovih ažuriranih verzija i stavljaju ih na raspolaganje za primjedbe javnosti:
(a) početne procjene i utvrđivanja dobrog stanja okoliša iz članka 8. stavka 1. odnosno članka 9. stavka 1.;
(b) okolišnih ciljeva utvrđenih prema članku 10. stavku 1.;
[…]”
Predsudski postupak
7 Komisija je 8. ožujka 2019. uputila pismo opomene Republici Bugarskoj prema kojem ta država članica, povredom članka 5. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. i članka 17. stavaka 2. i 3. Direktive 2008/56, s jedne strane, do 15. srpnja 2018. nije preispitala i ažurirala početnu procjenu stanja morskog okoliša, utvrđivanje dobrog stanja okoliša i okolišne ciljeve te joj, s druge strane, nije dostavila ta ažuriranja do 15. listopada 2018.
8 U svojem odgovoru od 7. svibnja 2019. Republika Bugarska navela je da je Baseynova Direkcija „Černomorski rajon” (Uprava sliva „Crnomorska regija”, Bugarska) 16. srpnja 2018., u svojstvu tijela nadležnog za primjenu te direktive, najavila odluku o organizaciji javnog natječaja naslovljenog „Ažuriranje početne procjene stanja morskog okoliša, utvrđivanja dobrog stanja okoliša, okolišnih ciljeva i pokazatelja u skladu s člancima 8., 9. i 10. Direktive [2008/56], za pet skupina”. Poziv na nadmetanje objavljen je u Službenom listu Europske unije. Međutim, taj postupak zatvoren je 27. kolovoza 2018. jer nije zaprimljena nijedna ponuda.
9 U tom dopisu Republika Bugarska predstavila je i planove za otklanjanje predmetnih povreda, osobito projekt „Znanje i informacije o regionalnim aktivnostima za zaštitu Crnog mora” (Scirena Black Sea) (u daljnjem tekstu: projekt Scirena Black Sea) u okviru programa „Zaštita okoliša i klimatske promjene”, koji je dio financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje od 2014. do 2021. (u daljnjem tekstu: financijski mehanizam EGP‑a). Ta država članica potvrdila je svoju obvezu koju je preuzela u skladu sa zahtjevima Direktive 2008/56, da će provesti preispitivanja i ažuriranja te da će Komisiji dostaviti ta ažuriranja do 30. lipnja 2020.
10 Dopisom od 11. listopada 2019., koji je Republika Bugarska zaprimila istoga dana, Komisija je dala obrazloženo mišljenje u kojem je zadržala stajalište koje je izrazila u svojem pismu opomene jer Republika Bugarska nije otklonila prigovore navedene u tom dopisu. Pozvala je tu državu članicu da u roku od dva mjeseca od primitka tog mišljenja poduzme mjere koje su potrebne da bi se s njime uskladila.
11 Republika Bugarska odgovorila je na navedeno obrazloženo mišljenje dopisom od 9. prosinca 2019. u kojem je priznala da nije dostavila zahtijevana ažuriranja u pogledu početne procjene morskog okoliša, utvrđivanja dobrog stanja okoliša i okolišnih ciljeva i to zbog poteškoća koje se odnose na dodjelu ugovora o javnoj nabavi za osiguranje provedbe tih ažuriranja, osobito zbog toga što nije zaprimila ponude u predmetnom postupku. Usto je ta država članica ponovila svoju predanost da se do 30. lipnja 2020. uskladi s člankom 17. Direktive 2008/56.
12 Nezadovoljna objašnjenjima koja je dala Republika Bugarska, Komisija je podnijela ovu tužbu.
O tužbi
Dopuštenost tužbe
Argumentacija stranaka
13 Republika Bugarska, a da pritom nije izričito zatražila da se ova tužba proglasi nedopuštenom, ipak se poziva na određene argumente kojima se nastoji osporiti njezina dopuštenost. Ističe da je zahtjev za osudu zbog povrede obveza koje proizlaze iz članka 5. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. i članka 17. stavaka 2. i 3. Direktive 2008/56, kako ga je formulirala Komisija, izvor pravne nesigurnosti jer su, kako bi se razumio njegov točan doseg, potrebni naknadno tumačenje i dodatno pojašnjenje.
14 Osim toga, ta država članica smatra da nije moguće jasno utvrditi koji je predmet tužbe jer se istodobno ističe povreda obveza predviđenih dvama odredbama te direktive.
15 Komisija ističe da se njezina tužba ne odnosi na obveze navedene države članice da razvije početne morske strategije i da ih dostavi toj instituciji, nego samo na obveze ažuriranja tih morskih strategija, kao što to proizlazi iz pisma opomene i obrazloženog mišljenja.
Ocjena Suda
16 Iz ustaljene sudske prakse u vezi s člankom 120. točkom (c) Poslovnika Suda proizlazi da se u svakom aktu kojim se pokreće postupak mora jasno i precizno naznačiti predmet spora i dati sažeti prikaz istaknutih razloga kako bi se omogućilo tuženiku da pripremi obranu, a Sudu da provede nadzor. Iz toga slijedi da temeljni pravni i činjenični elementi na kojima se zasniva takva tužba moraju na dosljedan i razumljiv način biti vidljivi iz samog teksta tužbe te da u njoj istaknuti zahtjevi moraju biti formulirani na nedvosmislen način kako bi se izbjeglo to da Sud odluči ultra petita ili propusti odlučiti o nekom od prigovora (presuda od 31. listopada 2019., Komisija/Nizozemska, C‑395/17, EU:C:2019:918, t. 52. i navedena sudska praksa).
17 Sud je također presudio da u okviru tužbe podnesene na temelju članka 258. UFEU‑a prigovore treba iznijeti na dosljedan i precizan način kako bi se državi članici i Sudu omogućilo da pravilno razumiju doseg povrede prava Unije koja se stavlja na teret, što je nužno da bi država članica mogla na koristan način istaknuti navode u svoju obranu i Sud provjeriti postojanje povrede obveze koja se stavlja na teret (presuda od 31. listopada 2019., Komisija/Nizozemska, C‑395/17, EU:C:2019:918, t. 53. i navedena sudska praksa).
18 Komisijina tužba osobito mora sadržavati dosljedno i detaljno obrazloženje razloga na temelju kojih je Komisija zaključila da zainteresirana država članica nije ispunila jednu od obveza koju ima na temelju Ugovorâ (presuda od 31. listopada 2019., Komisija/Nizozemska, C‑395/17, EU:C:2019:918, t. 54. i navedena sudska praksa).
19 U ovom slučaju valja utvrditi da ta institucija precizno navodi odredbe prava Unije koje je Republika Bugarska navodno povrijedila, odnosno članak 5. stavak 2. točku (a) podtočke i., ii. i iii. i članak 17. stavke 2. i 3. Direktive 2008/56 te radnje koje se stavljaju na teret toj državi članici, odnosno, s jedne strane, nepreispitivanje i neažuriranje, kao prvo, početne procjene sadašnjeg stanja okoliša tih voda i utjecaja ljudskih djelatnosti na njega, kao drugo, utvrđivanja dobrog stanja okoliša te, kao treće, okolišnih ciljeva i s njima povezanih pokazatelja i, s druge strane, nedostavljanje, u roku propisanom tom direktivom, tih ažuriranja navedenoj instituciji.
20 Usto, činjenica da se Komisija u svojoj tužbi pozvala na članak 5. stavak 2. točku (a) podtočke i., ii. i iii. i članak 17. stavke 2. i 3. navedene direktive ne dovodi do poteškoća u pogledu njezine koherentnosti. Naime, kao što to usto priznaje Republika Bugarska, te odredbe su logično povezane jer se taj članak 17. odnosi na preispitivanje i ažuriranja morskih strategija, a te strategije su obuhvaćene tim člankom 5.
21 U tim okolnostima, protivno onomu što tvrdi Republika Bugarska, ne postoji nikakva dvojba o tome da se ovaj postupak ne odnosi na povredu obveza razvoja početnih morskih strategija, u skladu s člankom 5. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., ii. i iii. Direktive 2008/56, i dostave elemenata tih strategija Komisiji, nego samo na povredu obveza preispitivanja i ažuriranja tih strategija i dostave tih ažuriranja toj instituciji predviđenih u članku 17. stavku 2. točkama (a) i (b) i u članku 17. stavku 3. te direktive.
22 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je tužba dopuštena.
Meritum
Argumentacija stranaka
23 Komisija prije svega podsjeća na to da je, kako bi ispunila obveze koje ima na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. i članka 17. stavka 2. Direktive 2008/56, Republika Bugarska do 15. srpnja 2018. trebala preispitati i ažurirati elemente svojih morskih strategija koji se odnose, kao prvo, na početnu procjenu sadašnjeg stanja okoliša tih voda i utjecaja ljudskih djelatnosti na njega, u skladu s člankom 8. te direktive, kao drugo, na utvrđivanje dobrog stanja okoliša na temelju članka 9. stavka 1. navedene direktive i, kao treće, na okolišne ciljeve i s njima povezane pokazatelje na temelju članka 10. stavka 1. te direktive. Osim toga, ta država članica bila je dužna, u skladu s člankom 17. stavkom 3. Direktive 2008/56, do 15. listopada 2018. dostaviti toj instituciji detaljne informacije o ažuriranjima tih elemenata.
24 Komisija tvrdi da su bugarska tijela u svojem odgovoru na pismo opomene priznala navodne povrede, osobito u pogledu članka 17. stavaka 2. i 3. Direktive 2008/56. Osim toga, u svojem odgovoru na obrazloženo mišljenje ta tijela ponovno su priznala da Komisiji nisu dostavila informacije koje se zahtijevaju na temelju te direktive, a koja povreda i dalje traje.
25 Republika Bugarska naglašava, kao prvo, da je ispunila svoje obveze na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. Direktive 2008/56. Tvrdi da je, s jedne strane, tijekom 2012. provela početnu procjenu stanja morskog okoliša, utvrdila dobro stanje okoliša i odredila okolišne ciljeve i s njima povezane pokazatelje te, s druge strane, dostavila toj instituciji odgovarajuća izvješća. Slijedom toga, u dijelu koji se odnosi na povredu obveza koje proizlaze iz te odredbe, ona smatra da je ova tužba neosnovana.
26 Kao drugo, kad je riječ o preispitivanju i ažuriranju određenih elemenata njezinih morskih strategija, Republika Bugarska tvrdi da raspolaže mehanizmima za osiguranje izvršenja ažuriranja koja je dužna provesti na temelju članka 17. Direktive 2008/56, ali da je pokušaj dodjele ugovora o javnoj nabavi u tu svrhu bio neuspješan zbog nepostojanja ponuda potencijalnih ponuditelja. Potom je obavijestila Komisiju da je izvršenje tih obveza povezano s pokretanjem i izvršenjem projekta Scirena Black Sea.
27 U tom pogledu Republika Bugarska ističe da se to izvršenje treba provesti uz poštovanje zahtjeva Direktive 2008/56 i bugarskog zakonodavstva, osiguravajući tako prenošenje te direktive i tog zakonodavstva u području javne nabave. Usto ta država članica ističe da je bila dužna poštovati postupak odobravanja tog projekta i da je on morao ispunjavati sve zahtjeve financijskog mehanizma EGP‑a. U tim okolnostima, unatoč poduzetim radnjama, zbog objektivnih okolnosti uopće nije mogla ispuniti svoje obveze u skladu s člankom 17. stavcima 2. i 3. te direktive. Ovu tužbu stoga treba odbiti kao neosnovanu u dijelu koji se odnosi na navodnu povredu obveza koje proizlaze iz potonje odredbe.
28 Republika Bugarska zahtijeva da se tužba odbije u cijelosti kao neosnovana ili da se prihvati samo djelomično u dijelu koji se odnosi na povrede obveza koje ima na temelju članka 17. stavaka 2. i 3. Direktive 2008/56, a odbije u preostalom dijelu.
29 Komisija prije svega odgovara da su članci 5. i 17. Direktive 2008/56 povezani jer druga od tih odredaba izričito upućuje na prvu. Stoga je Republika Bugarska pogrešno smatrala da te odredbe sadržavaju zasebne obveze koje je ona djelomično ispunila. Osim toga, organizacijski napori te države članice učinjeni su tek nakon krajnjeg roka koji je određen za ažuriranja njezinih morskih strategija.
30 Potom Komisija tvrdi da opis zakonodavstva i postupaka u vezi s javnom nabavom i financijskim mehanizmom EGP‑a nije dostatan da opravda apsolutnu nemogućnost na koju se poziva Republika Bugarska, da ispuni obveze ažuriranja i da joj dostavi predmetna ažuriranja. Naime, s jedne strane, takvim tehničkim poteškoćama ne može se opravdati to da se obveze naložene pravom Unije ne ispune u određenom roku, a, s druge strane, to zakonodavstvo i ti postupci bili su itekako poznati bugarskim tijelima.
31 Naposljetku, Komisija ističe da su na novi projekt preispitivanja i ažuriranja određenih elemenata morskih strategija Republike Bugarske krajem svibnja 2020. primijenjeni interni postupci čije je predviđeno trajanje tri godine. Stoga je za tu državu članicu nemoguće da ispuni svoju obvezu podnošenja izvješća 30. lipnja 2020.
32 U svojem odgovoru na repliku Republika Bugarska prije svega naglašava da nemogućnost dodjele ugovora o javnoj nabavi koji za predmet ima predmetna ažuriranja proizlazi iz nepostojanja ponuda, a ne iz nepostojanja njezinih napora.
33 Potom ta država članica ističe da treba ponovno izraditi projekt Scirena Black Sea zbog povlačenja glavnog partnera.
34 Naposljetku Republika Bugarska navodi da je ugovorom sklopljenim 16. ožujka 2021., u trajanju od pet mjeseci, trećoj strani povjerila izvršenje svojih obveza na temelju Direktive 2008/56, osobito u pogledu ažuriranja svojih morskih strategija i izrade izvješća za razdoblje od 2012. do 2017.
Ocjena Suda
35 Valja podsjetiti na to da iz članka 5. stavka 2. Direktive 2008/56 proizlazi da „[d]ržave članice koje dijele istu morsku regiju ili podregiju surađuju kako bi unutar svake morske regije ili podregije osigurale koherentnost i koordinaciju mjera potrebnih za ostvarivanje ciljeva ove Direktive u cijeloj dotičnoj morskoj regiji ili podregiji, posebno raznih elemenata morskih strategija iz točaka (a) i (b)”. Osim toga, u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., ii. i iii. te direktive, svaka država članica treba izraditi, do 15. srpnja 2012., kao prvo, početnu procjenu sadašnjeg stanja okoliša tih voda i utjecaja ljudskih djelatnosti na njega, kao drugo, utvrđivanje dobrog stanja okoliša za te vode i, kao treće, određivanje skupa okolišnih ciljeva i s njima povezanih pokazatelja.
36 Na temelju članka 17. stavka 1. Direktive 2008/56, države članice osiguravaju ažuriranje morskih strategija za svaku dotičnu morsku regiju ili podregiju. Na temelju članka 17. stavka 2. točaka (a) i (b) i članka 17. stavka 3. te direktive, s jedne strane, elementi morskih strategija navedeni u točki 35. ove presude moraju se koordinirano preispitati, kao što je pojašnjeno u članku 5. navedene direktive, svakih šest godina od njihova prvog utvrđivanja i, s druge strane, podaci o ažuriranjima obavljenima nakon tih preispitivanja moraju se poslati Komisiji u roku od tri mjeseca od njihove objave u skladu s člankom 19. stavkom 2. te direktive.
37 U tom pogledu, uvodnom izjavom 34. Direktive 2008/56 nužnost predviđanja redovitog ažuriranja morskih strategija pojašnjava se „dinamično[m] narav[i] morskih ekosustava i njihov[om] prirodn[om] promjenjivost[i], te s obzirom na to da se pritisci i utjecaji na njih mogu mijenjati s razvojem raznih obrazaca ljudske djelatnosti kao i djelovanjem klimatskih promjena”. U skladu s tom uvodnom izjavom „primjereno je da programi mjera za zaštitu morskog okoliša i gospodarenje njime budu fleksibilni i prilagodljivi te da uzimaju u obzir znanstveni i tehnološki razvoj”.
38 S obzirom na to da se člankom 5. stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., ii. i iii. Direktive 2008/56 predviđa da se početna procjena, utvrđivanje dobrog stanja okoliša i određivanje okolišnih ciljeva i s njima povezanih pokazatelja moraju dovršiti do 15. srpnja 2012., valja smatrati, s jedne strane, da je preispitivanje tih elemenata morskih strategija u skladu s člankom 17. stavkom 2. točkama (a) i (b) te direktive trebalo izvršiti do 15. srpnja 2018. i, s druge strane, da su se podaci o svim ažuriranjima obavljenima nakon preispitivanja trebali poslati Komisiji u roku od tri mjeseca od njihove objave u skladu s člankom 17. stavkom 3. navedene direktive ili do 15. listopada 2018.
39 U tom pogledu valja podsjetiti i na to da prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda postojanje povrede obveze treba procjenjivati s obzirom na stanje u državi članici kakvo je bilo u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju, dok naknadno nastale promjene Sud ne može uzeti u obzir (presuda od 4. ožujka 2021., Komisija/Ujedinjena Kraljevina (Granične vrijednosti – NO2), C‑664/18, EU:C:2021:171, t. 77. i navedena sudska praksa).
40 U ovom slučaju rok određen u obrazloženom mišljenju koje je dala Komisija i koje je Republika Bugarska zaprimila 11. listopada 2019. istekao je 11. prosinca 2019.
41 Nesporno je da ta država članica nije ispunila obveze koje proizlaze iz članka 17. stavka 2. točaka (a) i (b) i članka 17. stavka 3. Direktive 2008/56, navedenih u točki 38. ove presude, u prethodno navedenom roku, čak ni na dan za koji se navedena država članica u svojim odgovorima na pismo opomene i obrazloženo mišljenje obvezala preispitati i ažurirati svoje morske strategije te toj instituciji dostaviti ta ažuriranja, odnosno do 30. lipnja 2020.
42 To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje argumentima koje je istaknula Republika Bugarska. Naime, kao prvo, valja odbiti tvrdnje prema kojima je ona ispunila obveze koje ima na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. Direktive 2008/56. Naime, te tvrdnje odnose se jedino na obveze razvoja početnih morskih strategija tijekom 2012. i dostave odgovarajućih izvješća Komisiji. Međutim, te obveze nisu predmet ove tužbe, kao što to proizlazi iz točke 21. ove presude.
43 Kao drugo, kad je riječ o argumentaciji kojom Republika Bugarska tvrdi da nije mogla, u roku propisanom Direktivom 2008/56, ispuniti obveze koje su joj naložene na temelju članka 17. stavaka 2. i 3., osobito zbog, s jedne strane, poteškoća na koje je naišla prilikom pokušaja dodjele predmetnog ugovora o javnoj nabavi i, s druge strane, nužnosti poštovanja zahtjeva prava Unije, relevantnog nacionalnog zakonodavstva i postupka odobrenja projekta Scirena Black Sea, valja istaknuti da Republika Bugarska nije pojasnila kako ju je nužnost poštovanja zahtjeva prava Unije mogla spriječiti da ispuni svoje obveze koje proizlaze iz prethodno navedene odredbe Direktive 2008/56. U preostalom dijelu dovoljno je podsjetiti na to da se prema ustaljenoj sudskoj praksi država članica ne može pozivati na odredbe, prakse ili situacije iz svojeg unutarnjeg pravnog poretka da bi opravdala nepoštovanje obveza i rokova propisanih direktivom (presuda od 2. travnja 2020., Komisija/Španjolska (Rizik od poplava – Plan upravljanja za Kanarske otoke), C‑384/19, neobjavljena, EU:C:2020:271, t. 12. i navedena sudska praksa).
44 Konkretnije, obveza države članice da poduzme sve mjere potrebne za postizanje rezultata predviđenog direktivom je obveza prisilne naravi nametnuta člankom 288. trećim stavkom UFEU‑a i samom direktivom. Ta obveza poduzimanja svih općih ili pojedinačnih mjera odnosi se na sva tijela vlasti države članice (presuda od 16. srpnja 2015., Komisija/Bugarska, C‑145/14, neobjavljena, EU:C:2015:502, t. 58. i navedena sudska praksa).
45 Osim toga, Direktivom 2008/56 ne predviđaju se nikakve iznimke od obveza koje države članice imaju na temelju njezina članka 17. stavaka 2. i 3. jer se članak 14. te direktive odnosi samo na iznimke kada država članica može odrediti slučajeve u kojima se okolišni ciljevi ili dobro stanje okoliša ne mogu postići u cijelosti. Osim toga, iako je točno da se uvodna izjava 29. navedene direktive poziva na nemogućnost države članice da ostvari postavljene okolišne ciljeve, to pozivanje ipak se ne odnosi na obveze koje proizlaze iz članka 17. te direktive.
46 U svakom slučaju valja pojasniti da je Republika Bugarska prve organizacijske mjere za ispunjenje obveza naloženih na temelju članka 17. stavka 2. točaka (a) i (b) i članka 17. stavka 3. Direktive 2008/56 poduzela 16. srpnja 2018., kao što to proizlazi iz njezina odgovora na pismo opomene, odnosno nakon isteka roka predviđenog u članku 17. stavku 2. te direktive, odnosno 15. srpnja 2018. Stoga se ne može smatrati da država članica nije mogla ispuniti svoje obveze u predviđenom roku.
47 Kao treće, s obzirom na to da se, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 39. ove presude, promjene nastale nakon isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju ne mogu uzeti u obzir kako bi se ocijenilo postojanje predmetne povrede obveze, činjenica da je 16. ožujka 2021. sklopljen ugovor za provedbu mjera potrebnih kako bi Republika Bugarska ispunila svoje obveze nije relevantna za ocjenu osnovanosti ove tužbe zbog povrede obveze.
48 U tim okolnostima valja smatrati da je tužba koju je podnijela Komisija osnovana.
49 S obzirom na sva prethodna razmatranja valja utvrditi da je, time što u propisanim rokovima nije, kao što je to precizirano u članku 5. Direktive 2008/56, provela početnu procjenu, utvrđivanje dobrog stanja okoliša i okolišnih ciljeva i, s druge strane, time što Komisiji nije dostavila podatke o svim ažuriranjima obavljenima nakon preispitivanja, Republika Bugarska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 17. stavka 2. točaka (a) i (b) i članka 17. stavka 3. te direktive.
Troškovi
50 U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija podnijela zahtjev da Republika Bugarska snosi troškove i da ona nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova.
Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Time što u propisanim rokovima nije, kao što je to precizirano u članku 5. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji), provela početnu procjenu, utvrđivanje dobrog stanja okoliša i okolišnih ciljeva i, s druge strane, time što Komisiji nije dostavila podatke o svim ažuriranjima obavljenima nakon preispitivanja, Republika Bugarska povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 17. stavka 2. točaka (a) i (b) i članka 17. stavka 3. te direktive.
2. Republici Bugarskoj nalaže se snošenje troškova.
Potpisi