PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)
21. listopada 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Zajednice PETCO – Raniji figurativni žig Zajednice PETCO – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Suspenzija upravnog postupka – Pravilo 20. stavak 7. točka (c) i pravilo 50. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2868/95 – Tužbeni razlog kojim se ne potkrepljuju tužbeni zahtjevi – Zabrana odlučivanja ultra petita – Nedopuštenost“
U predmetu T‑664/13,
Petco Animal Supplies Stores, Inc., sa sjedištem u San Diegu, Kalifornija (Sjedinjene Američke Države), koji zastupa C. Aikens, barrister,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupaju V. Melgar i Ó. Mondéjar Ortuño, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a bio je:
Domingo Gutiérrez Ariza, sa stalnom adresom u Malagi (Španjolska),
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM‑a od 7. listopada 2013. (predmet R 347/2013‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Dominga Gutiérreza Arize i društva Petco Animal Supplies Stores, Inc.,
OPĆI SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. E. Martins Ribeiro, predsjednica, S. Gervasoni i L. Madise (izvjestitelj), suci,
tajnik: I. Dragan, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 10. prosinca 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 11. travnja 2014.,
nakon rasprave održane 14. travnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj Petco Animal Supplies Stores, Inc. podnio je 11. srpnja 2011. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak PETCO.
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju osobito razredima 31. i 35. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– Razred 31.: „žive životinje; hrana za životinje; slad; hrana i napici za životinje; hrana i poslastice za pse; hrana i poslastice za mačke; hrana za male životinje, hrana za ribe; hrana za reptile, sjemenke za ptice“;
– Razred 35.: „maloprodajne usluge i usluge online trgovine vezane za prodaju pribora za kućne ljubimce, igračaka za kućne ljubimce, hrane za kućne ljubimce i sportske artikle; promicanje sportskih natjecanja i/ili događanja za treće osobe, to jest zabava u obliku glazbenih i kazališnih predstava, manifestacija i edukativnih, kulturnih i građanskih izložbi; usluge; maloprodajne usluge trgovina priborom za životinje i domaće životinje“.
4 Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2011/170 od 8. rujna 2011.
5 Domingo Gutiérrez Ariza je 16. studenoga 2011. na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 podnio prigovor na registraciju žiga zatraženu za proizvode i usluge navedene u točki 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na sljedećem ranijem crvenom i bijelom figurativnom žigu Zajednice:
7 Proizvodi i usluge za koje je registriran raniji žig pripadaju osobito razredima 31. i 35. Nicanskog sporazuma i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:
– Razred 31.: „Sjeme, poljoprivredni, povrtni i šumski proizvodi koji nisu uključeni u drugim klasama; žive životinje; svježe voće i povrće; sjeme, biljke i cvijeće; životinje (hrana za -); slad“;
– Razred 35.: „oglašavanje; poslovno upravljanje; upravljanje poduzećima; administrativne usluge; veleprodajne i maloprodajne usluge i usluge prodaje putem globalne računalne mreže: hrane za životinje, kanarinskog prosa, tjestenine, sjemena, bojila, vitamina, lijekova, grita, jaja, dodataka prehrani, kaveza, psećih kućica, akvarija, terarija, naprava za prijenos, zdjelica, korita za vodu, madraca, dječjih krevetića, kutija za gnijezda, vlakana, dlake, ogrlica, uzica, hamova, tekstilne robe, odjeće i odjevnih predmeta, četki, proizvoda za higijenu životinja, stupova i knjiga, sifona, supstrata, silosa, lijevaka, žičanih ograda, sjemena i žitarica, insekticida, akaricida, životinja, biljaka, škara, kliješta, alata, inkubatora, jaslica i igračaka“.
8 U obrazloženju prigovora pozivalo se na razloge iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 2007/2009.
9 Odjel za prigovore je 18. prosinca 2012. djelomično prihvatio prigovor odbivši registraciju žiga za koji je podnesena prijava u dijelu u kojem obuhvaća proizvode i usluge iz razreda 31. i 35. uslijed vjerojatnosti dovođenja u zabludu zbog ranijeg žiga.
10 Tužitelj je 15. veljače 2013. podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke Odjela za prigovore na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009. u dijelu u kojem se njome odbija registracija žiga za koji je podnesena prijava za proizvode i usluge iz razreda 31. i 35.
11 U podnesku u kojem se iznosi obrazloženje, a koji je podnesen OHIM‑u 18. travnja 2013., tužitelj je također zatražio suspenziju postupka pred žalbenim vijećem jer je 28. prosinca 2012. OHIM‑u podnio zahtjev za proglašenje ranijeg žiga ništavim koji je registriran pod brojem 7442 C.
12 Kao što su to na raspravi navele stranke, OHIM je 10. ožujka 2014. odbio zahtjev za proglašenje ranijeg žiga ništavim te je to odbijanje bilo predmet postupka koji je u trenutku rasprave još uvijek bio u tijeku pred OHIM‑om.
13 Odlukom od 7. listopada 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto je žalbeno vijeće OHIM‑a poništilo dio odluke Odjela za prigovore od 18. prosinca 2012. kojom se odbija registracija žiga za koji je podnesena prijava za „maloprodajne usluge i usluge online trgovine vezane za prodaju […] sportskih artikala“ iz razreda 35. te u preostalom dijelu odbilo žalbu.
14 Žalbeno je vijeće utvrdilo da se, s obzirom na to da je raniji žig žig Zajednice, relevantno područje za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu zbog ranijeg žiga proteže na Europsku uniju i da se dotična javnost, čija pažnja varira od prosječne do povećane, sastojala od opće javnosti i stručnjaka (točke 11. i 33. pobijane odluke). Osim toga, istaknulo je da su „maloprodajne usluge i usluge online trgovine vezane za prodaju […] sportskih artikala“ iz razreda 35., obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava, različite od proizvoda i usluga iz razreda 31. i 35. obuhvaćenih ranijim žigom te da se posljedično prigovor registraciji žiga za koji je podnesena prijava ne može prihvatiti u pogledu spomenutih usluga (točke 13. do 20. i 36. pobijane odluke). S druge strane, utvrdilo je da, kao što proizlazi iz točaka 21. do 23. pobijane odluke, postoji istovjetnost drugih proizvoda i usluga iz razreda 31. i 35. obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima, a osobito usluga „promicanja sportskih natjecanja i/ili događanja za treće osobe, to jest zabava u obliku glazbenih i kazališnih predstava, manifestacija i edukativnih, kulturnih i građanskih izložbi“ iz razreda 35. obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava i usluga „oglašavanja“ obuhvaćenih ranijim žigom. U točkama 27. do 29. pobijane odluke žalbeno je vijeće utvrdilo da je stupanj vizualne sličnosti suprotstavljenih znakova veći od prosječnog, da su istovjetni u fonetskom pogledu te da je njihova usporedba konceptualno neutralna. U točki 35. pobijane odluke zaključilo je da, uzimajući u obzir istovjetnost proizvoda i usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima, stupanj vizualne sličnosti spomenutih znakova koji je veći od prosječnog, njihovu fonetsku istovjetnost kao i uobičajeni razlikovni karakter ranijeg žiga, između spomenutih znakova postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 2007/2009 i to uzimajući u obzir natprosječnu razinu pažnje relevantnog potrošača.
15 Žalbeno je vijeće utvrdilo da nije prikladna suspenzija žalbenog postupka koji se vodi pred njim. Navelo je da je, sukladno pravilu 20. stavku 7. točki (c) Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), u vezi s pravilom 50. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95 odluka o suspenziji žalbenog postupka njegovo diskrecijsko pravo (točke 38. i 39. pobijane odluke). Osim toga, kao prvo, preciziralo je kako je zahtjev za proglašenje ništavosti iz članka 52. stavka 1. točke (b) i članka 53. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) i člankom 8. stavcima 4. i 5. Uredbe br. 207/2009, na kojem se temelji zahtjev za suspenziju postupka, podnesen više od godinu dana nakon podnošenja prigovora kao i nakon donošenja odluke Odjela za prigovore, s ciljem, čini se, odgode zatvaranja postupka. Kao drugo, žalbeno je vijeće podsjetilo da je valjalo provjeriti postoji li, na prvi pogled, opasnost od poništenja ranijeg prava te bi li to poništenje moglo utjecati na pitanje prigovora. Nadalje, naznačilo je da je tužitelj utemeljio zahtjev za proglašenje ništavosti na zloj vjeri nositelja ranijeg žiga kao i na određenim neregistriranim pravima. Naposljetku, zaključilo je da tužitelj nije podnio objektivne dokaze koji bi bili dovoljni za određivanje suspenzije (točke 37. do 40. pobijane odluke).
Zahtjevi stranaka
16 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na usluge „promicanja sportskih natjecanja i/ili događanja za treće osobe, to jest zabave u obliku glazbenih i kazališnih predstava, manifestacija i edukativnih, kulturnih i građanskih izložbi“ i odbije prigovor u dijelu u kojem se odnosi na te usluge;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova;
– podredno, suspendira postupak do donošenja konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavosti pod brojem 7442 C.
17 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
18 U potporu tužbi tužitelj se u biti poziva na dva tužbena razloga vezana za povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 odnosno povredu pravila 20. stavka 7. točke (c) Uredbe br. 2868/95 u vezi s pravilom 50. stavkom 1. navedene uredbe.
19 Budući da se pitanje suspenzije postupka pred žalbenim vijećem treba razmotriti prije ispitivanja postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu između žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg žiga na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, prvo valja ispitati drugi tužbeni razlog vezan za povredu pravila 20. stavka 7. točke (c) Uredbe br. 2868/95 u vezi s pravilom 50. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95, a zatim, kao drugo, prvi tužbeni razlog vezan za povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 2014., Royalton Overseas/OHIM – S. C. Romarose Invest (KAISERHOFF), T‑556/12, EU:T:2014:985, t. 52.).
Drugi tužbeni razlog, vezan za povredu pravila 20. stavka 7. točke (c) u vezi s pravilom 50. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95
20 Drugim tužbenim razlogom tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo pravilo 20. stavak 7. točku (c) u vezi s pravilom 50. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95. On smatra da je žalbeno vijeće trebalo suspendirati žalbeni postupak do donošenja odluke o zahtjevu za proglašenje ranijeg žiga ništavim podnesenom OHIM‑u. U tom pogledu, tužitelj navodi da zbog toga što je žalbeno vijeće zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova, što se tiče proizvoda i usluga iz razreda 31. i 35. obuhvaćenih navedenim znakovima, te zbog toga što se prigovor i zahtjev za proglašenje ništavosti u velikoj mjeri poklapaju, postoji vjerojatnost proglašenja ranijeg žiga ništavim. Prema tome, budući da je raniji žig jedino pravo na kojem se temelji prigovor, učinak proglašenja tog žiga ništavim bilo bi lišavanje prigovora bilo kakvog pravnog temelja.
21 Stranke su na raspravi bile pozvane iznijeti svoja očitovanja o nedopuštenosti drugog tužbenog razloga jer bi, ako se usvoji, doveo do toga da Opći sud odlučuje ultra petita.
22 U tom pogledu, podnositelj zahtjeva je naveo da drugi tužbeni razlog treba uzeti u obzir neovisno o prvom, koji je bio jedini tužbeni razlog u potporu njegovu zahtjevu za djelomično poništenje pobijane odluke. Zatim je iznio da mu je svejedno hoće li ishoditi suspenziju postupka pred Općim sudom ili pred žalbenim vijećem te da njegov zahtjev za suspenziju postupka pred Općim sudom valja tumačiti tako da je postavljen kao glavni, a ne podredni zahtjev, kako je i naznačio u svojim tužbenim zahtjevima. Konačno, izrazio je interes za poništenje pobijane odluke u cijelosti.
23 OHIM je, s jedne strane, podsjetio da poništenje pobijane odluke u cijelosti nije među tužbenim zahtjevima i da posljedično valja utvrditi da je dio odluke koji nije osporen u okviru prvog tužbenog razloga u odnosu na tužitelja postao konačan. S druge strane, priznaje da bi, u slučaju da se utvrdi da je drugi tužbeni razlog dopušten i ako se on prihvati, to dovelo do poništenja pobijane odluke u cijelosti.
24 U skladu s člankom 21. Statuta Suda Europske unije primjenjivog na postupak pred Općim sudom sukladno članku 53. stavku 1. istog statuta kao i članku 44. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., tužba mora između ostalog naznačivati predmet spora i sadržavati tužbeni zahtjev. Tužbeni razlozi trebaju biti izneseni precizno i nedvosmisleno jer bi u suprotnome postojala opasnost za Opći sud da odlučuje infra ili ultra petita te bi moglo doći do opasnosti od povrede tuženikovih prava (rješenje od 13. travnja 2011., Planet/Komisija, T‑320/09, Zb., EU:T:2011:172, t. 22.). Naime, kako sud Unije pred kojim je pokrenut postupak za poništenje ne može odlučivati ultra petita, izrečeno poništenje ne može ići izvan granica onoga što je tražio tužitelj (vidjeti rješenje od 24. svibnja 2011., Vlada Gibraltara/Komisija, T‑176/09, EU:T:2011:239, t. 44. i navedenu sudsku praksu).
25 Dakle, u obzir se mogu uzeti samo tužbeni zahtjevi izneseni u aktu kojim se pokreće postupak, a utemeljenost tužbe treba ispitati samo s obzirom na tužbene zahtjeve iz tog akta. Članak 48. stavak 2. Poslovnika od 2. svibnja 1991. dopušta iznošenje novih razloga ako se temelje na pravnim ili činjeničnim elementima za koje se saznalo tijekom postupka. Iz sudske prakse proizlazi da taj uvjet a fortiori uređuje svaku izmjenu tužbenih zahtjeva te da se u nedostatku pravnih ili činjeničnih elemenata iznesenih u pisanom dijelu postupka u obzir mogu uzeti samo tužbeni zahtjevi (vidjeti presudu od 26. listopada 2010., Njemačka/Komisija, T‑236/07, Zb., EU:T:2010:451, t. 27. i 28. i navedenu sudsku praksu).
26 U konkretnom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj htio prilagoditi svoje tužbene zahtjeve na raspravi i zatražiti poništenje pobijane odluke u cijelosti, takva se izmjena ne može prihvatiti uzimajući u obzir nepostojanje nijednog novog pravnog i činjeničnog elementa za koji se saznalo tijekom pisanog postupka.
27 Prema tome, kao prvo, valja utvrditi da se jedino tužbenim zahtjevima za poništenje iz tužbe traži djelomično poništenje pobijane odluke i da su potkrijepljeni prvim tužbenim razlogom kao što i proizlazi iz njihove formulacije.
28 Kao drugo, kao što proizlazi iz točke 6. pobijane odluke, pred žalbenim je vijećem pokrenut postupak za suspenziju „žalbenog postupka“ odnosno svih postupaka koje je tužitelj pokrenuo radi osporavanja odluke Odjela za prigovore. Žalbeno je vijeće u točkama 37. do 40. pobijane odluke odbilo taj zahtjev u cijelosti.
29 Međutim, da je, kao što to u okviru drugog tužbenog razloga tvrdi tužitelj, žalbeno vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni odbivši suspenziju žalbenog postupka koji se vodi pred njim, nužno bi bile dovedene u pitanje sve njegove ocjene utemeljenosti tužbe iz točaka 9. do 36. pobijane odluke. Naime, žalbeno vijeće ne bi moglo ispitati žalbu i djelomično odlučiti u korist tužitelja u točki 36. pobijane odluke u pogledu „maloprodajne usluge i usluge online trgovine vezane za prodaju […] sportskih artikala“ iz razreda 35. da je, kako je to od njega tražio tužitelj, suspendiralo žalbeni postupak. Osim toga, ako bi se odluka o odbijanju suspenzije poništila, žalbeno bi vijeće prilikom ponovnog odlučivanja u predmetu bilo obvezno suspendirati žalbeni postupak i, na temelju suspenzije, primijeniti posljedice postupka za proglašenje ništavosti ranijeg žiga na analizu utemeljenosti svih argumenata na koje se protiv odluke Odjela za prigovore pozvao tužitelj.
30 Iz toga slijedi da se odluka o odbijanju suspenzije ne može odvojiti od drugih dijelova obrazloženja pobijane odluke na temelju kojih je žalbeno vijeće odlučilo o utemeljenosti žalbe. Posljedično, ako se prihvati drugi tužbeni razlog, vezan za nezakonitost odbijanja suspenzije, Opći bi sud bio doveden do toga da u cijelosti poništi odluku i prema tome, utoliko što je odlučivao samo po tužbenom zahtjevu za djelomično poništenje, odlučuje ultra petita. Drugi se tužbeni razlog, prema tome, treba odbaciti kao nedopušten.
31 Radi potpunosti, pod pretpostavkom da je drugi tužbeni razlog dopušten, s jedne strane valja podsjetiti da žalbeno vijeće raspolaže širokim diskrecijskim pravom prilikom odluke o suspenziji postupka. Pravilo 20. stavak 7. točka (c) Uredbe br. 2868/95, primjenjivo na postupke pred žalbenim vijećem sukladno pravilu 50. stavku 1. navedene uredbe, ilustrira to široko diskrecijsko pravo određujući da OHIM može suspendirati postupak povodom prigovora ako okolnosti suspenziju čine primjerenom. Suspenzija ostaje, prema tome, mogućnost za žalbeno vijeće koje ju određuje samo kad procijeni da je primjerena. Postupak pred žalbenim vijećem se dakle ne suspendira automatski slijedom u tom smislu podnesenog zahtjeva jedne od stranaka pred njim (presude od 16. svibnja 2011., Atlas Transport/OHIM – Atlas Air (ATLAS), T‑145/08, Zb., EU:T:2011:213, t. 69. i KAISERHOFF, t. 19. supra, EU:T:2014:985, t. 30.; u tom smislu također vidjeti presudu od 16. rujna 2004., Metro‑Goldwyn‑Mayer Lion/OHIM – Moser Grupo Media (Moser Grupo Media), T‑342/02, Zb, EU:T:2004:268, t. 46.).
32 S druge strane, valja istaknuti da okolnost da žalbeno vijeće ima široko diskrecijsko pravo u pogledu suspenzije postupka koji se pred njim vodi ne izuzima njegovu ocjenu od nadzora suda Unije. Ta okolnost, međutim, ograničava spomenuti nadzor, u pogledu merituma, na provjeru nepostojanja očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti (presude ATLAS, t. 31. supra, EU:T:2011:213, t. 70. i KAISERHOFF, t. 19. supra, EU:T:2014:985, t. 31.).
33 U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da, prilikom izvršavanja svojeg diskrecijskog prava u pogledu suspenzije postupka, žalbeno vijeće treba poštovati opća načela koja uređuju pravični postupak u okviru Unije prava. Posljedično, prilikom spomenutog izvršavanja treba uzeti u obzir ne samo interes stranke čiji se žig Zajednice osporava nego i interes drugih stranaka. Odluka o suspenziji postupka treba biti rezultat odvagivanja interesa (presude ATLAS, t. 31. supra, EU:T:2011:213, t. 76. i KAISERHOFF, t. 19. supra, EU:T:2014:985, t. 33.).
34 U ovom slučaju, kao što proizlazi iz točke 39. pobijane odluke, a što tužitelj ne osporava, žalbeno je vijeće provelo prima facie analizu vjerojatnosti uspjeha zahtjeva za proglašenje ništavosti. Takva analiza, koja je dovela do utvrđenja slabe vjerojatnosti, pripada širokom diskrecijskom pravu žalbenog vijeća, kako se podsjeća u gornjoj točki 31., i pokazuje da je opravdana u cilju sprečavanja da se instrument suspenzije eventualno koristi u svrhu odugovlačenja.
35 U tom pogledu valja utvrditi da, kad se uspjeh zahtjeva za proglašenje ništavosti prima facie smatra slabo vjerojatnim, što treba provjeriti žalbeno vijeće, odvagivanje interesa nužno preteže u korist legitimnog interesa protivne strane da bez odugovlačenja dobije odluku o prigovoru.
36 Iz toga slijedi da u ovom slučaju nije dokazana očita pogreška u ocjeni u odnosu na odluku žalbenog vijeća da ne suspendira žalbeni postupak koji se pred njim vodi. Dakle, čak i pod pretpostavkom da je drugi tužbeni razlog dopušten, trebalo bi ga odbiti kao neosnovan.
Prvi tužbeni razlog, vezan za povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
37 Prvim tužbenim razlogom tužitelj ističe da su usluge „promicanja sportskih natjecanja i/ili događanja za treće osobe, to jest zabave u obliku glazbenih i kazališnih predstava, manifestacija i edukativnih, kulturnih i građanskih izložbi“ obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava različite od usluga „oglašavanja“ obuhvaćenih ranijim žigom. Suprotstavljeni su znakovi vizualno različiti jer žig za koji je podnesena prijava ne sadrži nikakav figurativni element i tekst koji ga čini nije stiliziran, dok je raniji žig figurativni žig crvene i bijele boje u obliku stiliziranog teksta. Naposljetku, tužitelj smatra da, uzimajući u obzir razlike između dotičnih usluga, razlike između suprotstavljenih znakova i povećani stupanj pažnje relevantnog potrošača, prigovor registraciji žiga u pogledu spomenutih usluga treba odbiti.
38 U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.
39 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, opasnost da bi javnost mogla povjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzetnika ili od poduzetnika koji su gospodarski povezani predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu (presuda od 10. rujna 2008., Boston Scientific/OHIM – Terumo (CAPIO), T‑325/06, EU:T:2008:338, t. 70. i od 31. siječnja 2012., Cervecería Modelo/OHIM – Plataforma Continental (LA VICTORIA DE MEXICO), T‑205/10, EU:T:2012:36, t. 23.; vidjeti također po analogiji presudu od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 29.).
40 Osim toga, vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu treba se procjenjivati općenito, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju (presuda CAPIO, t. 39. supra, EU:T:2008:338, t. 71.; vidjeti također po analogiji presudu od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., EU:C:1997:528, t. 22. i Canon, t. 39. supra, EU:C:1998:442, t. 16.).
41 Ta opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obilježenih proizvoda ili usluga. Na taj se način nizak stupanj sličnosti obuhvaćenih proizvoda ili usluga može nadomjestiti višim stupnjem sličnosti žigova kao i obrnuto (presude od 13. rujna 2007., Il Ponte Finanziaria/OHIM, C‑234/06 P, Zb., EU:C:2007:514, t. 48. i od 23. listopada 2002., Matratzen Concord/OHIM – Hukla Germany (MATRATZEN), T‑6/01, Zb., EU:T:2002:261, t. 25.; također vidjeti po analogiji presudu Canon, t. 39. supra, EU:C:1998:442, t. 17.).
42 S druge strane, opća ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, fonetske ili koncepcijske sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Naime, iz teksta članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2007/2009, prema kojem „postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu“, proizlazi da predodžba žigova koju prosječni potrošač ima o vrsti proizvoda ili usluga o kojima je riječ ima odlučujuću ulogu u općoj ocjeni spomenute vjerojatnosti. Međutim, prosječni potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne ispituje te različite detalje (presuda od 18. rujna 2012., Scandic Distilleries/OHIM – Bürgerbräu, Röhm & Söhne (BÜRGER), T‑460/11, EU:T:2012:432, t. 27.; također vidjeti po analogiji presudu SABEL, t. 40. supra, EU:C:1997:528, t. 23.).
43 Prema sudskoj praksi, u okviru općenite procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, valja uzeti u obzir prosječnog potrošača predmetne kategorije proizvoda ili usluga koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Isto tako valja uzeti u obzir činjenicu da se stupanj pažnje prosječnog potrošača može razlikovati u odnosu na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, Zb. EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
44 Ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova koju je dalo žalbeno vijeće valja ispitati s obzirom na prethodna razmatranja.
45 Uvodno valja poduprijeti utvrđenje žalbenog vijeća iz točke 11. pobijane odluke koje tužitelj nije osporio, prema kojem se, s obzirom na to da je raniji žig žig Zajednice, relevantno područje u pogledu kojeg je potrebno procijeniti postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova proteže na Uniju.
Relevantna javnost
46 Valja podsjetiti da se relevantna javnost sastoji od osoba koje bi mogle koristiti kako usluge obuhvaćene ranijim žigom tako i one obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava (u tom smislu vidjeti presude od 1. srpnja 2008., Apple Computer/OHIM – TKS‑Teknosoft (QUARTZ), T‑328/05, EU:T:2008:238, t. 23. i od 30. rujna 2010., PVS/OHIM – MeDiTA Medizinische Kurierdienst (medidata), T‑270/09, EU:T:2010:419, t. 28.). Štoviše, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se stupanj pažnje stručnjaka treba smatrati povećanim (presuda od 15. listopada 2008., Air Products and Chemicals/OHIM – Messer Group (Ferromix, Inomix i Alumix), T‑305/06 do T‑307/06, EU:T:2008:444, t. 34.).
47 U konkretnom slučaju, kao što su to naveli tužitelj i OHIM te kao što proizlazi iz točaka 11., 33. i 35. pobijane odluke, valja utvrditi da se, što se tiče predmetnih usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima, relevantna javnost sastoji od stručnjaka čiji je stupanj pažnje povećan.
Usporedba usluga
48 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, za ocjenu sličnosti između predmetnih proizvoda ili usluga valja uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji su svojstveni za njihov međusobni odnos. Ti čimbenici osobito uključuju njihovu narav, namjenu, upotrebu te njihovu konkurentnost ili komplementarnost. Mogu se uzeti u obzir i drugi čimbenici, poput kanala isporuke predmetnih proizvoda (vidjeti presudu od 11. srpnja 2007., El Corte Inglés/OHIM – Bolaños Sabri (PiraÑAM diseño original Juan Bolaños), T‑443/05, Zb., EU:T:2007:219, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
49 Tužitelj posebice navodi da promicanje sportskih natjecanja ne može biti usluga povezana s promidžbenom agencijom i prema tome se ne može nalaziti među promidžbenim uslugama koje ona pruža, obuhvaćenim ranijim žigom.
50 U tom pogledu valja primijetiti kako je žalbeno vijeće pravilno utvrdilo da je cilj promidžbenih usluga pomoći trećima da prodaju svoje proizvode i usluge osiguravajući promicanje njihova uvođenja odnosno prodaje te da je svrha navedenih usluga ojačati položaj klijenta na tržištu da bi mu se omogućilo da promidžbom stekne kompetitivnu prednost. Nadalje, pravilno je u točki 23. pobijane odluke navelo da promidžbene agencije obično nude usluge „promicanja sportskih natjecanja i/ili događanja za treće osobe“ koje se u prvom redu sastoje od organizacije promidžbe navedenih događaja te da su obuhvaćene širokim pojmom promidžbe.
51 Uzimajući u obzir sve navedeno, valja priznati da postoji istovjetnost predmetnih usluga obuhvaćenih suprotstavljenim znakovima.
Usporedba znakova
52 Usporedbu valja izvršiti ispitivanjem svakog od predmetnih žigova u cjelini, što ne isključuje da u ukupnom dojmu koji složeni žig ostavlja na relevantnu javnost može, u određenim okolnostima, prevladavati jedan ili više njegovih sastavnih dijelova. Ocjena sličnosti zasnovana samo na prevladavajućem elementu moguća je isključivo ako su ostali sastavni dijelovi žiga zanemarivi. To se osobito može dogoditi kad takav sastavni dio prevladava na prikazu žiga kojega se relevantna javnost sjeća tako da su pri cjelokupnom dojmu kojega žig ostavlja drugi sastavni dijelovi zanemarivi (vidjeti presudu od 12. studenoga 2008., Shaker/OHIM – Limiñana y Botella (Limoncello della Costiera Amalfitana shaker), T‑7/04, Zb, EU:T:2008:481, t. 40. i navedenu sudsku praksu; presudu LA VICTORIA DE MEXICO, t. 39. supra, EU:T:2012:36, t. 37.).
53 Prema sudskoj praksi, za ocjenu dominantnosti jednog ili više određenih sastavnih dijelova složenog žiga treba uzeti u obzir osobito bitne značajke svakog pojedinog sastavnog dijela uspoređujući ih s bitnim značajkama drugih sastavnih dijelova. Osim toga, kao pomoćno sredstvo, moguće je uzeti u obzir relativan položaj različitih sastavnih dijelova u izgradnji složenog žiga (presuda MATRATZEN, t. 41. supra, EU:T:2002:261, t. 35.). Konačno, u slučaju žiga sastavljenog od verbalnih i figurativnih elemenata oni prvonavedeni su načelno razlikovni u većoj mjeri od drugonavedenih jer će se prosječni potrošač lakše pozvati na predmetne proizvode navodeći im naziv nego opisujući figurativni element žiga (presuda LA VICTORIA DE MEXICO, t. 39. supra, EU:T:2012:36, t. 38.; također u tom smislu vidjeti presudu od 18. veljače 2004., Koubi/OHIM – Flabesa (CONFORFLEX), T‑10/03, Zb, EU:T:2004:46, t. 45.).
54 Kao prvo, što se tiče vizualne sličnosti, valja napomenuti da su znakovi koje treba usporediti, s jedne strane, žig za koji je podnesena prijava, odnosno verbalni žig koji se sastoji od jedne riječi „petco“ i, s druge strane, raniji žig odnosno figurativni žig koji se sastoji od verbalnog elementa „petco“ stiliziranog bijelim slovima na crvenom ovalu i koji se osim toga sastoji od crvenog kruga ispod slova „t“ u riječi „petco“, unutar kojeg se pojavljuje manjim bijelim slovima dvaput napisana riječ „petco“, tako da riječ napisana horizontalno presijeca onu pisanu vertikalno u razini slova „t“.
55 Dvama suprotstavljenim znakovima je dakle zajednički verbalni element „petco“.
56 Tužitelj ističe da su suprotstavljeni znakovi vizualno različiti jer žig za koji je podnesena prijava ne sadrži ni crvenu i bijelu boju ni stilizaciju teksta ranijeg žiga.
57 Međutim, kako je OHIM u biti pravilno istaknuo, treba utvrditi da veličina verbalnog elementa „petco“, kontrast između bijelih slova koja ga čine i crvenog ovala unutar kojeg se nalaze te sekundarna priroda drugih figurativnih elemenata od riječi „petco“ stvaraju dominantni razlikovni element ranijeg žiga te da druge figurativne elemente treba smatrati dekorativnima, osobito zbog izgleda ranijeg žiga koji je jako sličan onome na etiketi.
58 U tim je okolnostima žalbeno vijeće pravilno ustanovilo da je stupanj vizualne sličnosti suprotstavljenih znakova veći od prosječnog jer im je zajednički verbalni element „petco“ i jer se jedina razlika odnosi na figurativne elemente ranijeg žiga koji se, međutim, u ovom slučaju, uglavnom percipiraju kao dekorativni (točka 27. pobijane odluke). Naime, ono je pravilno navelo da iz sudske prakse proizlazi da u slučaju kad znakovi sadržavaju verbalne i figurativne elemente, verbalni element općenito ima jači utjecaj na potrošača od figurativnog (presude CONFORFLEX, t. 53. supra, EU:T:2004:46, t. 45. i LA VICTORIA DE MEXICO, t. 39. supra, EU:T:2012:36, t. 38.) te da to osobito vrijedi za predmetni raniji žig u ovom slučaju.
59 Kao drugo, nesporno je da su suprotstavljeni znakovi fonetski istovjetni, s obzirom na činjenicu da se figurativni elementi ranijeg žiga ne izgovaraju.
60 Kao treće, što se tiče konceptualne sličnosti, žalbeno je vijeće u točki 29. pobijane odluke pravilno utvrdilo, a tužitelj to nije osporio, da suprotstavljeni znakovi nisu važni na relevantnom području te iz toga pravilno zaključilo da konceptualna usporedba nema utjecaja u konkretnom predmetu.
61 Glede toga, treba primijetiti da, iako prosječni potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti, on ipak, kada percipira verbalni znak, rastavlja taj znak na elemente koji za njega imaju konkretno značenje ili nalikuju riječima koje poznaje (u tom smislu vidjeti presudu od 27. veljače 2008., Citigroup/OHIM – Link Interchange Network (WORLDLINK), T‑325/04, EU:T:2008:51, t. 80. i navedenu sudsku praksu).
62 Prema tome, kao što ispravno ističe OHIM, verbalni bi element „petco“ dio anglofone javnosti mogao percipirati kao izmišljenu riječ koja upućuje na englesku riječ „pet“ koja znači „kućni ljubimac“ i to u slučaju i ranijeg žiga i žiga za koji je podnesena prijava.
Vjerojatnost dovođenja u zabludu
63 U svrhu opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova valja podsjetiti da je prema sudskoj praksi potrebno u svakom pojedinom slučaju odrediti, osobito analizom sastavnih dijelova znaka i njihove relativne težine u doživljaju ciljane javnosti, ukupni dojam koji je u svijesti te javnosti stvorio znak za koji je podnesena prijava za registraciju, a zatim provesti ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu uzimajući u obzir taj opći dojam i sve čimbenike relevantne za predmet (presuda od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, Zb, EU:C:2014:305, t. 34.), primjenom također načela međuovisnosti čimbenika koje treba uzeti u obzir, kao što se navodi u gornjoj točki 41.
64 U ovom slučaju, s obzirom na visok stupanj vizualne sličnosti između suprotstavljenih znakova, njihovu fonetsku istovjetnost, uobičajeni razlikovni karakter ranijeg žiga kao i istovjetnost dotičnih usluga obuhvaćenih tim znakovima, žalbeno je vijeće u točki 35. pobijane odluke pravilno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 između ranijeg žiga i žiga za koji je podnesena prijava, čak i ako je stupanj pažnje relevantne javnosti veći od prosječnog.
65 Prema tome, prvi tužbeni razlog tužitelja valja odbiti kao neosnovan.
66 S obzirom na sva prethodna razmatranja, bez potrebe utvrđivanja treba li tužiteljev zahtjev za suspenziju postupka pred Općim sudom, kako je postavljen u tužbi, tumačiti kao samostalni tužbeni zahtjev ili kao zahtjev za suspenziju na temelju članka 77. Poslovnika od 2. svibnja 1991., valja zaključiti da ovaj postupak nije potrebno suspendirati.
67 Prema tome, tužbu valja odbiti u cijelosti bez donošenja odluke o dopuštenosti tužiteljevog zahtjeva da Opći sud odbije prigovor (u tom smislu vidjeti presude od 21. siječnja 2015. Copernicus‑Trademarks/OHIM – Blue Coat Systems (BLUECO), T‑685/13, EU:T:2015:38, t. 57. i od 4. veljače 2015., KSR/OHIM – Lampenwelt (Moon), T‑374/13,EU:T:2015:69, t. 55.).
Troškovi
68 Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove ako je takav zahtjev postavljen.
69 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova OHIM‑a, sukladno zahtjevu potonjeg.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (drugo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Snošenje troškova nalaže se društvu Petco Animal Supplies Stores, Inc.
Martins Ribeiro | Gervasoni | Madise |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 21. listopada 2015.
Potpisi