Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. srpnja 2023. uputio Prim’Awla tal-Qorti Ċivili (Malta) – FB/European Lotto i Betting Ltd i Deutsche Lotto-und Sportwetten ltd.
(predmet C-440/23, European Lotto and Betting i Deutsche Lotto- und Sportwetten)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
Prim’Awla tal-Qorti Ċivili
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: FB
Tuženici: European Lotto and Betting Ltd i Deutsche Lotto-und Sportwetten ltd.
Prethodna pitanja
1. Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da se povreda slobode pružanja usluga općom zabranom internetskih automata za igre na sreću u državi članici potrošača (odredišna država), koja se nalaže upraviteljima internetskih kasina kojima se dozvola izdaje i djelatnost regulira u njihovoj državi podrijetla (Malta), ne može opravdati važnim razlozima u općem interesu
- ako odredišna država članica istodobno dopušta sveprisutno slično igranje igara na sreću na dozvoljenim fizičkim automatima koje u igračnice i restorane postavljaju privatni subjekti, intenzivnije igranje igara na sreću u fizičkim kasinima, igranje dozvoljene nacionalne lutrije koju priređuju državni subjekti za lutrije posredstvom više od 20 000 prodajnih mjesta dostupnih javnosti i
- ako omogućuje izdavanje dozvola za internetske igre na sreću privatnim subjektima za sportsko klađenje i klađenje na utrke konja te privatnim posrednicima za internetsku lutriju koji prodaju proizvode državne lutrije i drugih dozvoljenih lutrija,
pri čemu ta država članica, protivno presudama Suda Deutsche Parkinson (C-148/15, t. 35.)1 , Markus Stoß (C-316/07)2 i Lindman (C-42/02)3 , očito nije pružila znanstvene dokaze o postojanju konkretnih opasnosti tih igara, koji znatno pridonose postizanju ciljeva navedenih u njezinim propisima, osobito sprečavanju problematičnog ponašanja povezanog s igrama na sreću,
i da se, s obzirom na te opasnosti, ograničavanje zabrane na internetske automate za igre na sreću, za razliku od zabrane cijele ponude igara dozvoljenih za internetske i fizičke automate za igre na sreću, može smatrati prikladnim, obveznim i proporcionalnim za postizanje regulatornih ciljeva?
2. Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi primjena potpune zabrane internetskih kasino igara na sreću iz članka 4. stavaka 1. i 4. njemačkog Državnog ugovora o igrama na sreću (GlüStV) ako cilj njemačkog propisa o igrama na sreću (Državni ugovor o igrama na sreću, GlüStV), u skladu s njegovim člankom 1., nije potpuna zabrana igara na sreću, nego „usmjeravanje prirodne sklonosti stanovništva igrama na sreću uređenim i nadziranim kanalima te sprečavanje nastajanja i širenja nedozvoljenih igara na sreću na crnim tržištima” i ako postoji znatna potražnja igrača za internetskim automatima za igre na sreću?
3. Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da se opća zabrana internetskih kasino igara ne može primijeniti
- ako su se vlade svih saveznih zemalja te države članice već složile da se protiv opasnosti povezanih s takvim internetskim igrama na sreću djelotvornije može boriti primjenom sustava prethodnog službenog odobrenja nego potpunom zabranom i
- ako su te vlade uspostavile budući regulatorni okvir i postigle dogovor o njemu odgovarajućim državnim ugovorom kojim se potpuna zabrana zamjenjuje sustavom prethodnog odobrenja
- te ako, dok je donošenje tog budućeg propisa u tijeku, odluče dopustiti nuđenje takvih igara na sreću bez njemačke dozvole, pod uvjetom da ispunjavaju određene zahtjeve dok se ne izda njemačka dozvola,
iako se u skladu s presudom Winner Wetten [(C-409/06)]1 primjena prava Unije ne može privremeno obustaviti?
4. Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da (odredišna) država članica ne može opravdati nacionalni propis važnim razlozima u općem interesu
- ako se tim propisom potrošačima zabranjuje prekogranično klađenje dozvoljeno u drugoj državi članici (podrijetla) na ishod dozvoljene lutrije u odredišnoj državi članici koja je ondje dozvoljena i regulirana, te
- ako je lutrija dozvoljena u odredišnoj državi članici, a propisom se nastoji zaštititi igrače i maloljetnike,
- i ako se propisom o dozvoljenom klađenju na ishod lutrije u državi članici podrijetla također nastoji zaštititi igrače i maloljetnike te im se pruža ista razina zaštite kao propisima o lutriji u odredišnoj državi?
5. Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da se tom pravilu protivi povrat uloga izgubljenih u okviru sudjelovanja u (sekundarnoj) lutriji na temelju navodne nezakonitosti transakcija koja proizlazi iz neposjedovanja dozvole u državi članici potrošača
- ako ne postoji zakonska mogućnost ishođenja takve dozvole za privatne (sekundarne) lutrije
- te ako to nepostojanje mogućnosti nacionalni sudovi opravdavaju navodnom razlikom između klađenja na ishod državne lutrije koju priređuje državni subjekt i klađenja na ishod državne lutrije koju priređuje privatni priređivač?
6. Treba li članak 56. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi povrat uloga izgubljenih u okviru sudjelovanja u (sekundarnoj) lutriji na temelju navodne nezakonitosti transakcija koja proizlazi iz neposjedovanja dozvole u državi članici potrošača
- ako ne postoji zakonska mogućnost ishođenja takve dozvole za privatne (sekundarne) lutrije
- te ako to nepostojanje mogućnosti, koje ide u korist državnih priređivača lutrije, nacionalni sudovi opravdavaju navodnom razlikom između klađenja na ishod državne lutrije koju priređuje državni subjekt i klađenja na ishod iste državne lutrije koju priređuje privatni priređivač?
7. Treba li članak 56. UFEU-a i zabranu zlouporabe prava (C-423/151 Niels Kratzer) tumačiti na način da im se protivi zahtjev za povrat izgubljenih uloga koji se temelji na nepostojanju njemačke dozvole i stjecanju bez osnove ako priređivač ima dozvolu i ako njegovo poslovanje nadziru tijela druge države članice te ako su igračeva sredstva i njegovi zahtjevi u pogledu plaćanja osigurani pravom države članice u kojoj priređivač ima sjedište?
____________
1 EU:C:2016:776
1 EU:C:2010:504
1 EU:C:2003:613
1 EU:C:2010:503
1 EU:C:2016:604