PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
8. srpnja 2020.(*)
„Javna nabava usluga – Postupak javne nabave – Održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu – Odbijanje ponuditeljeve ponude – Dodjela ugovora drugom ponuditelju – Kriteriji za odabir – Nezakonitost odredbe u dokumentaciji za nadmetanje – Jednako postupanje”
U predmetu T‑661/18,
Securitec, sa sjedištem u Livangeu (Luksemburg), koji zastupa P. Peuvrel, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju M. Ilkova, A Katsimerou i J. Estrada de Solà, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a kojim se traži poništenje, s jedne strane, Komisijine odluke od 7. rujna 2018. o odbijanju ponude koju je tužitelj podnio za grupu br. 4 ugovora koji je bio predmet ograničenog postupka javne nabave HR/R1/PR/2017/059, koja se odnosi na „održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu”, kao i, s druge strane, Komisijine odluke od 17. rujna 2018. kojom je odbila tužitelju pružiti pojašnjenja koja je on zatražio u okviru istog postupka 11. rujna 2018.,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, P. Nihoul (izvjestitelj) i J. Martín y Pérez de Nanclares, suci,
tajnik: L. Ramette, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 5. veljače 2020.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Pozivom na nadmetanje objavljenim u dodatku Službenom listu Europske unije (SL 2018/S 064‑141552) Europska je komisija pokrenula ograničeni postupak javne nabave za „održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu”.
2 Ugovor je obuhvaćao sedam grupa, od kojih je četvrta, jedina na koju se ovaj predmet odnosi, bila tako naslovljena: „Intra‑muros usluge održavanja u Luksemburgu videonadzora (CCTV kamera), nadzor ulaza, nečuvanih hodnika, unutarnjih rešetki, unutarnjih okretnih vrata, zaštitnih vrata, metalnih ključanica i kutija za upravljanje ključevima”.
3 Što se tiče odabira natjecatelja, prve faze postupka javne nabave, u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje, naslovljenoj „Profesionalna sposobnost tima po natjecatelju”, se na temelju traženih „minimalnih sposobnosti” zahtijevalo da natjecateljev tehničar „voditelj lokacije” ima „potvrdu društva Nedap o stručnom osposobljavanju u vezi s logističkom platformom za upravljanje sigurnošću” (u daljnjem tekstu: osposobljavanje Nedap). Kao dokaz natjecatelj je trebao podnijeti takvu potvrdu „ili izjavu pod prisegom da će u slučaju dodjele [tu potvrdu] ishoditi najkasnije pet dana od potpisivanja ugovora”.
4 Što se tiče dodjele ugovora, druge faze postupka javne nabave, dokumentacija za nadmetanje predviđala je u točki IV.1 da će se „za svaku grupu ugovor dodijeliti ponudi koja ima najnižu cijenu među pravilnim ponudama koje ispunjavaju uvjete”.
5 Prvotno je krajnji rok za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje bio 30. travnja 2018. Ispravkom objavljenim 28. travnja 2018. taj je datum pomaknut na 16. svibnja 2018.
6 Tužitelj je 26. travnja 2018. podnio zahtjev za sudjelovanje u grupi br. 4. Za istu je grupu zahtjeve za sudjelovanje podnijelo petero drugih natjecatelja.
7 Komisija je porukama elektroničke pošte od 13. i 26. lipnja 2018. od tužitelja zatražila pojašnjenja u vezi s njegovom prijavom. On ih je dao u dopisima od 19. i 28. lipnja 2018.
8 Komisija je 6. i 11. srpnja 2018. na temelju podnesenih dokumenata utvrdila da svi natjecatelji, uključujući tužitelja, ispunjavaju kriterije za odabir te ih je stoga pozvala da podnesu svoju ponudu najkasnije do 6. kolovoza 2018.
9 Tužitelj je 4. kolovoza 2018. podnio svoju ponudu. Isto su učinila i druga dva društva.
10 Komisija je porukom elektroničke pošte od 7. rujna 2018. obavijestila tužitelja da je ugovor dodijeljen društvu Omnisecurity SA, koje je podnijelo najjeftiniju ponudu, i da je iznos njegove ponude bio 48,55 % viši od one odabranog ponuditelja.
11 Tužitelj je porukom elektroničke pošte od 11. rujna 2018. od Komisije zatražio da mu dostavi detaljnije informacije o razlozima odbijanja njegove ponude. Konkretno, tužitelj je, s jedne strane, pitao ima li odabrani ponuditelj potvrdu Nedap kako se zahtijeva točkom III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje, tvrdeći da su u Luksemburgu tu potvrdu imali samo on i još jedno društvo, koje nije podnijelo ponudu, i, s druge strane, je li odabrani ponuditelj sklopio podugovor te, ako jest, koje je podugovarateljevo ime.
12 Komisija je 17. rujna 2018. odgovorila na tu poruku elektroničke pošte upućujući na poruku elektroničke pošte od 7. rujna 2018. koja je, prema njezinu mišljenju, sadržavala sve informacije koje je trebalo dostaviti neuspješnim ponuditeljima, u skladu s člankom 113. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.), kako je posljednje izmijenjena Uredbom (EU, Euratom) 2015/1929 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2015. (SL 2015., L 286, str. 1.) (u daljnjem tekstu, kako je izmijenjena: Financijska uredba).
13 Komisija je u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. pojasnila da svi natjecatelji koji su pozvani podnijeti ponudu ispunjavaju kriterije za odabir, među kojima i onaj predviđen u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje, i da će informacije o tome hoće li odabrani ponuditelj eventualno sklopiti podugovor biti priopćene u obavijesti o dodjeli ugovora.
14 Okvirni ugovor za grupu br. 4 potpisan je s odabranim ponuditeljem 19. rujna 2018. Obavijest o dodjeli ugovora objavljena je u Službenom listu 30. listopada 2018. pod brojem 2018/S 209‑476275.
Postupak i zahtjevi stranaka
15 Tužitelji je ovaj postupak pokrenuo tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. studenoga 2018.
16 Opći je sud u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. Poslovnika pozvao stranke da dostave određene dokumente te im je postavio pitanja u pisanom obliku. One su na njih odgovorile u za to određenom roku.
17 Tužitelj u biti od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi odluke sadržane u Komisijinim porukama elektroničke pošte od 7. i 17. rujna 2018.;
– naloži poduzimanje „svih ostalih potrebnih pravnih radnji u predmetu”;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
18 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu proglasi nedopuštenom u dijelu u kojem se odnosi na navodnu odluku od 17. rujna 2018.;
– u preostalom dijelu tužbu u cijelosti odbije kao neosnovanu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Predmet tužbe
19 Tužitelj je svoju tužbu za poništenje podnio protiv odluka sadržanih u dvjema Komisijinim porukama elektroničke pošte, to jest, s jedne strane, u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018. kojom ga je obavijestila da njegova ponuda nije prihvaćena i, s druge strane, u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. kojim je odgovorila na njegov zahtjev za informacije.
20 Komisija smatra da tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu u dijelu koji se odnosi na odluku sadržanu u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. jer se ta odluka, s obzirom na to da je isključivo potvrđujuće prirode, ne može kvalificirati kao „akt” u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Naime, u toj je poruci elektroničke pošte Komisija samo uputila na informacije sadržane u poruci od 7. rujna 2018. kojom je tužitelja obavijestila o odbijanju njegove ponude, razlozima tog odbijanja i identitetu odabranog ponuditelja.
21 Tužitelj se u vezi s tim poziva na razboritost Općeg suda, pri čemu tvrdi da je, prema njegovu mišljenju, odluka sadržana u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. doista „akt” u smislu članka 263. UFEU‑a.
22 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je prema ustaljenoj sudskoj praksi nedopuštena tužba za poništenje podnesena protiv akta kojim se samo potvrđuje ranija odluka koja nije osporavana i koja je tako postala konačna. Smatra se da je akt isključivo potvrđujući akt ranije odluke ako ne sadržava nikakav novi element u odnosu na raniju odluku i prije njega nije provedeno ponovno ispitivanje situacije adresata te odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 44. i navedenu sudsku praksu).
23 Prije razmatranja pitanja sadržava li poruka elektroničke pošte od 17. rujna 2018. odluku kojom se samo potvrđuje odluka sadržana u prethodnoj poruci elektroničke pošte od 7. rujna valja provjeriti je li potonja odluka u trenutku podnošenja ove tužbe postala konačna u odnosu na tužitelja (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 1998., Waterleiding Maatschappij/Komisija, T‑188/95, EU:T:1998:217, t. 108.).
24 Naime, u slučaju kada potvrđena odluka nije postala konačna u trenutku podnošenja tužbe za poništenje, zainteresirana osoba ima pravo pobijati potvrđenu odluku ili potvrđujuću odluku ili pak i jednu i drugu (presude od 11. svibnja 1989., Maurissen i Union syndicale/Revizorski sud, 193/87 i 194/87, neobjavljena, EU:C:1989:185, t. 26. i od 31. svibnja 2017., DEI/Komisija, C‑228/16 P, EU:C:2017:409, t. 35.).
25 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, u skladu s odredbama članka 263. posljednjeg stavka UFEU‑a, postupci za poništenje moraju pokrenuti u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja akta ili obavješćivanja tužitelja o njemu ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj saznao za akt. Taj se rok eventualno može produljiti zbog udaljenosti, u skladu s člankom 60. Poslovnika.
26 U ovom je slučaju tužba za poništenje podnesena 7. studenoga 2018., to jest na dan kada je rok za podnošenje tužbe protiv odluke sadržane u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018. još bio u tijeku.
27 U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 24. ove presude, tužitelj je dakle mogao podnijeti svoju tužbu ne samo protiv odluke sadržane u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018., nego i protiv odluke sadržane u poruci elektroničke pošte od 17. rujna iste godine.
28 Posljedično, tužba je dopuštena u dijelu u kojem je usmjerena protiv odluke sadržane u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. i u dijelu u kojem je usmjerena protiv odluke sadržane u ranijoj poruci elektroničke pošte od 7. rujna (u daljnjem tekstu: pobijane odluke).
Meritum
29 Tužitelj je tijekom postupka istaknuo četiri tužbena razloga.
30 U prvom tužbenom razlogu ističe da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja.
31 Drugi tužbeni razlog odnosi se na točku III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje.
32 U trećem tužbenom razlogu tužitelj tvrdi da su pobijane odluke donesene protivno načelima transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije.
33 U četvrtom tužbenom razlogu tužitelj ističe, nakon što je mogao pregledati zapisnik o izvješću o ocjeni ponuda koji je Komisija sastavila u okviru mjere upravljanja postupkom, da je konačna ponuda, u smislu propisa koji se primjenjuju na javnu nabavu, bila neuobičajeno niska, zbog čega prema njegovu mišljenju pobijane odluke nisu valjane.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja
34 Tužitelj smatra da su pobijane odluke nedovoljno obrazložene jer je jedini razlog koji je Komisija navela kako bi opravdala odbijanje njegove ponude taj da među zaprimljenim ponudama njegova nije imala najnižu cijenu s obzirom na to da je ta cijena bila 48,55 % viša od cijene ponude odabranog ponuditelja. Komisija tužitelju nije objasnila koje to druge kriterije nije ispunio niti je navela stavke odabrane ponude čiji se iznos razlikovao od njegove, a kojima bi se objasnila razlika u cijeni od 48,55 %. Zbog tog se šturog obrazloženja nije mogao valjano obraniti.
35 Tužitelj usto ističe da je elektroničkom poštom od 11. rujna 2018., u skladu s člankom 113. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Financijske uredbe i člankom 161. stavkom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.), kako je posljednji put izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2462 od 30. listopada 2015. (SL 2015., L 342, str. 7.) (u daljnjem tekstu, kako je izmijenjena: Delegirana uredba) zahtijevao informacije o značajkama i relativnim prednostima odabrane ponude, ali mu one nisu dane u Komisijinoj poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. U replici osobito ističe da Komisija nije iznijela ništa u vezi s pitanjem je li odabrani ponuditelj ispunio kriterij osposobljavanja Nedap, iako ju je o tome pitao u svojoj poruci elektroničke pošte od 11. rujna 2018.
36 Komisija osporava tužiteljevu argumentaciju.
37 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, u skladu s člankom 41. stavkom 2. točkom (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, obveza uprava da obrazloži svoje odluke. Ta obveza obrazlaganja znači da, prema dobro utvrđenoj sudskoj praksi, u skladu s člankom 296. drugim stavkom UFEU‑a, institucija koja je donijela akt mora jasno i nedvosmisleno iznijeti razloge na temelju kojih je navedeni akt donesen, kako bi se, s jedne strane, zainteresiranim osobama omogućilo upoznavanje s razlozima za donošenje odluke kako bi mogle ostvariti svoja prava i, s druge strane, sucu da izvrši svoj nadzor (presude od 25. veljače 2003., Strabag Benelux/Vijeće, T‑183/00, EU:T:2003:36, t. 55.; od 24. travnja 2013., Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑32/08, neobjavljena, EU:T:2013:213, t. 37. i od 16. svibnja 2019., Transtec/Komisija, T‑228/18, EU:T:2019:336, t. 91.).
38 Nadalje, obvezu obrazlaganja treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta, prirodi razloga na koje se u njemu poziva i o interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve činjenične i pravne okolnosti s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocijeniti ne samo u odnosu na način kako je formulirano nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (presude od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 150. i od 11. srpnja 2013., Ziegler/Komisija, C‑439/11 P, EU:C:2013:513, t. 116.).
39 Kad je riječ o ugovorima o javnoj nabavi koje su sklopile institucije Europske unije, s jedne strane, članak 113. stavak 2. Financijske uredbe određuje da javni naručitelj svakog odbijenog ponuditelja obavješćuje o razlozima na temelju kojih je donesena odluka. S druge strane, na temelju članka 113. stavka 3. prvog podstavka točke (a) iste uredbe javni naručitelj obavješćuje svakog ponuditelja - koji ne ispunjava nijedan kriterij za isključenje a ispunjava kriterije za odabir i koji to zahtijeva pisanim putem - o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude, o nazivu ponuditelja i plaćenoj cijeni ili vrijednosti ugovora, ovisno o slučaju. S tim u vezi članak 161. stavak 2. Provedbene uredbe određuje da „[j]avni naručitelj priopćava informacije iz članka 113. stavka 3. Financijske uredbe čim prije moguće, a u svakom slučaju u roku od 15 dana od primitka zahtjeva u pisanom obliku”.
40 Članak 113. stavci 2. i 3. Financijske uredbe te članak 161. stavak 2. Provedbene uredbe tako u pogledu neuspješnih ponuditelja predviđaju obrazloženje u dva koraka. Najprije javni naručitelj obavješćuje neuspješne ponuditelje da je njihova ponuda odbijena i o razlozima tog odbijanja. Potom, na temelju istih odredaba, ako neuspješni ponuditelj koji ne ispunjava nijedan kriterij za isključenje a ispunjava kriterije za odabir to zahtijeva pisanim putem, javni naručitelj mu čim prije moguće, a u svakom slučaju u roku od petnaest dana od primitka tog zahtjeva priopćava značajke i relativne prednosti odabrane ponude kao i naziv odabranog ponuditelja i cijenu ili vrijednost ugovora (vidjeti u tom smislu presudu od 26. travnja 2018., European Dynamics Luxembourg i Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑752/15, neobjavljenu, EU:T:2018:233, t. 27. i navedenu sudsku praksu).
41 U ovom slučaju valja utvrditi da je Komisija poštovala prvi od tih koraka jer je u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018. tužitelju napisala: „Žao nam je što Vas moramo obavijestiti da Vaša ponuda nije odabrana jer iz ocjene proizlazi da ona ne sadržava najnižu cijenu među primljenim ponudama.”
42 Što se tiče razloga odbijanja ponude, taj je podatak dovoljan s obzirom na to da je, kao što to proizlazi iz točke IV.1 dokumentacije za nadmetanje, jedini kriterij za dodjelu bio cijena. Obrazloženje odbijanja tužiteljeve ponude stoga se trebalo odnositi samo na taj jedan kriterij.
43 Što se tiče informacija koje treba priopćiti u drugom koraku, odnosno značajki i relativnih prednosti uspješne ponude, naziva uspješnog ponuditelja i cijene ili vrijednosti ugovora, te su informacije istodobno s onima iz prvog koraka prenesene u istoj poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018. Naime, u toj se poruci elektroničke pošte navodi i sljedeće:
„Nakon ocjene ponuda provedene u skladu s točkom IV.1 dokumentacije za nadmetanje i točkom II.2.5 poziva na nadmetanje, s obzirom na to da je društvo Omnisecurity SA podnijelo ponudu s najnižom cijenom i u potpunosti u skladu sa zahtjevima iz dokumentacije za nadmetanje, ono je odabrano kao uspješni ponuditelj. Naime, cijena Vaše ponude pokazala se 48,55 % skuplja od cijene odabranog ponuditelja.”
44 Kao što to zahtijeva članak 113. stavak 3. prvi podstavak točka (a) Financijske uredbe, ta informacija obuhvaća ime uspješnog ponuditelja, odnosno društvo Omnisecurity SA.
45 Što se tiče ugovorne cijene, valja utvrditi da Komisija nije izričito navela u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018., a uostalom ni u poruci od 17. rujna iste godine, nego je tužitelj, znajući iznos svoje ponude, mogao lako doći do nje na temelju razlike u cijeni koja je navedena u prvoj od tih poruka.
46 Što se tiče značajki i prednosti koje se odnose na odabranu ponudu, valja podsjetiti da je, s obzirom na to da je, kao što je već navedeno u točki 42. ove presude, jedini kriterij za dodjelu bio cijena, prednost odabrane ponude mogla biti samo u razlici u cijeni. Kao što proizlazi iz točke 43. ove presude, ta razlika od 48,55 % navedena je u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018.
47 Budući da je sadržavala sve elemente koje zahtijeva članak 113. stavci 2. i 3. Financijske uredbe, što se tiče obveze obrazlaganja informacija dostavljena porukom elektroničke pošte od 7. rujna 2018. bila je dovoljna.
48 Tužiteljevi argumenti ne mogu dovesti u pitanje taj zaključak.
49 Kao prvo, tužitelj prigovara Komisiji da u porukama elektroničke pošte od 7. i 17. rujna 2018. nije navela stavke odabrane ponude čiji se iznos razlikovao od njegove i kojima bi se objasnila razlika u cijeni od 48,55 %.
50 U tom pogledu najprije valja istaknuti da tužitelj nije podnio takav zahtjev u svojoj poruci elektroničke pošte od 11. rujna 2018. Zbog tog prvog razloga javnom naručitelju ne može se prigovoriti da nije odgovorio na zahtjev jer su jedine informacije koje javni naručitelj mora pružiti neuspješnim ponuditeljima one navedene u članku 113. stavcima 2. i 3. Financijske uredbe.
51 Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi, od Komisije se ne može zahtijevati da ponuditelju čija ponuda nije odabrana dostavi detaljnu usporednu analizu njegove ponude i odabrane ponude (vidjeti presudu od 4. listopada 2012., Evropaïki Dynamiki/Komisija, C‑629/11 P, neobjavljenu, EU:C:2012:617, t. 21. i navedenu sudsku praksu). Isto tako, javni naručitelj ne mora neuspješnom ponuditelju na njegov pisani zahtjev dostaviti potpuni primjerak izvješća o ocjeni (vidjeti presudu od 4. listopada 2012., Evropaïki Dynamiki/Komisija, C‑629/11 P, neobjavljenu, EU:C:2012:617, t. 22. i navedenu sudsku praksu).
52 Naposljetku, otkrivanje jediničnih cijena uspješnog ponuditelja može štetiti njegovim poslovnim interesima kao i poštenom tržišnom natjecanju među gospodarskim subjektima (vidjeti u tom smislu presudu od 9. travnja 2014., CITEB i Belgo‑Metal/Parlament, T‑488/12, neobjavljenu, EU:T:2014:195, t. 46.). Međutim, članak 113. stavak 3. posljednji podstavak Financijske uredbe dopušta javnom naručitelju da uskrati određene informacije koje bi mogle štetiti takvim interesima.
53 Stoga se Komisiji ne može prigovoriti da u porukama elektroničke pošte od 7. i 17. rujna 2018. nije navela stavke odabrane ponude čiji bi iznos objasnio razliku u cijeni od 48,55 % u odnosu na tužiteljevu ponudu.
54 Kao drugo, tužitelj prigovara Komisiji da u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. nije odgovorila na njegove zahtjeve koji se odnose, s jedne strane, na „značajke i relativne prednosti uspješne ponude” i, s druge strane, na pitanje je li uspješni ponuditelj ispunjavao kriterij osposobljavanja Nedap.
55 Što se tiče prigovora koji se odnosi na „značajke i relativne prednosti uspješne ponude”, važno je istaknuti da, suprotno onomu što tvrdi, tužitelj nije podnio taj zahtjev u poruci elektroničke pošte od 11. rujna 2018. Osim toga, iz točke 46. ove presude proizlazi da je Komisija, s obzirom na to da je u poruci elektroničke pošte od 7. rujna 2018. navela da je „cijena tužiteljeve ponude 48,55 % viša od cijene uspješnog ponuditelja”, pružila dovoljno informacija o tom pitanju.
56 Stoga se ne može smatrati da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja zbog toga što u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. nije odgovorila na tužiteljev zahtjev u pogledu značajki i prednosti uspješne ponude.
57 Što se tiče prigovora koji se odnosi na to da Komisija nije odgovorila na pitanje o osposobljavanju Nedap uspješnog ponuditelja, koje se pak stvarno nalazilo u poruci elektroničke pošte od 11. rujna 2018., valja utvrditi da je on neosnovan.
58 Naime, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, Komisija je u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. navela da je odbor za ocjenjivanje pravilno ispitao ispunjavaju li natjecatelji kriterije za odabir, uključujući onaj predviđen u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje. Netočno je dakle tvrditi da Komisija nije odgovorila na tužiteljev zahtjev koji se odnosi na osposobljavanje Nedap uspješnog ponuditelja.
59 Stoga se ne može smatrati da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja zbog toga što u poruci elektroničke pošte od 17. rujna 2018. nije odgovorila na pitanje je li uspješni ponuditelj ispunio kriterij osposobljavanja Nedap.
60 Posljedično prvi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na točku III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje
61 U drugom tužbenom razlogu tužitelj dovodi u pitanje zakonitost pobijanih odluka iz razloga koji se odnose na točku III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje.
62 Drugi tužbeni razlog podijeljen je na tri dijela.
– Prvi dio, koji se odnosi na pravilnost izjave koju je dao uspješni ponuditelj
63 U prvom dijelu drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da dokument koji je uspješni ponuditelj dostavio kako bi dokazao da ispunjava uvjet predviđen točkom III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje nije u skladu s tom odredbom.
64 U tom pogledu valja istaknuti da se, kao što je to navedeno u točki 3. ove presude, točkom III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje za grupu br. 4 na temelju traženih „minimalnih sposobnosti” zahtijevalo da tehničar „voditelj lokacije” ima „potvrdu društva Nedap o stručnom osposobljavanju u vezi s logističkom platformom za upravljanje sigurnošću”.
65 Kako bi dokazali da ispunjavaju uvjet osposobljavanja Nedap, natjecatelji su morali, u skladu s tom odredbom, dostaviti „potvrdu društva Nedap o stručnom osposobljavanju u vezi s logističkom platformom za upravljanje sigurnošću” ili „izjavu pod prisegom da će u slučaju dodjele [tu potvrdu] ishoditi najkasnije pet dana od potpisivanja ugovora”.
66 Komisija je u odgovoru na tužbu navela da je uspješni ponuditelj odabrao drugu mogućnost iz točke III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje i da je tako dao izjavu pod prisegom koja je ondje navedena.
67 Na upit Općeg suda o tom pitanju u okviru mjere upravljanja postupkom Komisija je dostavila dokument za koji je smatrala da predstavlja tu izjavu. U tom se dokumentu za tehničara „voditelja lokacije” koji bi bio zadužen za provedbu ugovora navodi:
„Potvrda Nedap: ne, njezina primjena trenutačno nije uvedena u Luksemburgu. Ako se u budućnosti pokaže nužnim, ovdje potvrđujemo da će se ta potvrda pravodobno ishoditi od društva Nedap.”
68 Tužitelj je na raspravi prvi put tvrdio da ta potvrda nije u skladu sa zahtjevima dokumentacije za nadmetanje. Kao prvo, dokument koji je uspješni ponuditelj dostavio ne sadržava „izjavu pod prisegom”. Nadalje, dokument ne sadržava nikakvu obvezu da se potvrda dostavi u roku od pet dana od potpisivanja ugovora, nego sadržava samo mogućnost, izraženu vrlo nejasno, da se potvrda „pravodobno” izradi „ako bi se u budućnosti [pokazalo] nužnim”.
69 Te argumente osporava Komisija, koja smatra da „bi bilo malo formalistički zahtijevati preciznu formulaciju”, i da je zato mogla legitimno smatrati, kao što je to učinila u odluci od 7. rujna 2018., bez traženja pojašnjenja od uspješnog ponuditelja, da je ponuda koju je on podnio „u potpunosti u skladu sa zahtjevima iz dokumentacije za nadmetanje”. Osim toga, Komisija tvrdi da se tako istaknut tužiteljev prigovor ne može uzeti u obzir jer je, s obzirom na to da je iznesen na raspravi, podnesen nepravodobno.
70 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, prema članku 84. stavku 1. Poslovnika, tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka.
71 Članak 84. stavak 2. Poslovnika usto predviđa da, kad se za pravna ili činjenična pitanja koja opravdavaju iznošenje novih razloga sazna nakon druge razmjene podnesaka, glavna stranka o kojoj je riječ iznosi nove razloge čim sazna za te elemente. Osim toga, ta odredba nikako ne isključuje da su se navedeni elementi mogli otkriti, kao u ovom slučaju, prilikom mjere upravljanja postupkom (vidjeti u tom smislu presude od 15. listopada 2002., Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, C‑238/99 P, C‑244/99 P, C‑245/99 P, C‑247/99 P, C‑250/99 P do C‑252/99 P i C‑254/99 P, EU:C:2002:582, t. 370. i od 13. prosinca 2016., European Dynamics Luxembourg i Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑764/14, neobjavljena, EU:T:2016:723, t. 48.).
72 U ovom slučaju valja utvrditi da je dokument koji sadržava navodnu izjavu pod prisegom Komisija dostavila 9. kolovoza 2019. u odgovoru na mjeru upravljanja postupkom koju je Opći sud donio nakon razmjene podnesaka.
73 Nakon dostave tog dokumenta Opći je sud 24. rujna 2019. tužitelja pozvao da podnese svoja očitovanja „o dokumentima i odgovorima” koje je Komisija priopćila.
74 Međutim, kao što je sam priznao na raspravi, tužitelj u svojim očitovanjima nije iznio nijedan argument o obliku ili sadržaju izjave koja se nalazi u tom dokumentu.
75 Iz toga slijedi da, suprotno onomu što predviđa članak 84. stavak 2. Poslovnika, tužitelj nije podnio predmetni prigovor čim je saznao za navedeni dokument.
76 Iz tog razloga prigovor treba odbaciti kao nedopušten.
77 Dakle, treba odbiti prvi dio drugog tužbenog razloga.
– Drugi dio, koji se odnosi na potvrdu koju je dao uspješni ponuditelj
78 U drugom dijelu drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da potvrda koju je uspješni ponuditelj podnio nakon potpisivanja ugovora nije bila u skladu sa zahtjevima predviđenima u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje. S jedne strane, potvrda nije bila podnesena u roku od pet dana od potpisivanja ugovora. S druge strane, navedenu potvrdu ne bi izdalo društvo Nedap, nego neko drugo društvo koje nije ovlašteno za izdavanje takvih potvrda, kao što to proizlazi iz korespondencije koju su o tom pitanju razmijenili tužitelj i predstavnici društva Nedap.
79 Komisija osporava tu argumentaciju.
80 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se javne nabave odvijaju u nekoliko faza.
81 Kao prvo, sastavlja se dokumentacija za nadmetanje u kojoj se navode, među ostalim, usluge koje se očekuju od uspješnog ponuditelja, kriteriji za odabir koje natjecatelji ili ponuditelji moraju ispuniti kako bi im se dopustilo da podnesu ponudu i kriteriji za odabir s obzirom na koje će se ponude ocijeniti.
82 Kao drugo, natjecatelji koji su podnijeli zahtjev za sudjelovanje odabiru se na temelju kriterija za odabir navedenih u dokumentaciji za nadmetanje. Odabrani natjecatelji ovlašteni su podnijeti ponudu.
83 Kao treće, ponude koje javni naručitelj primi ocjenjuju se s obzirom na kriterije dodjele predviđene u dokumentaciji za nadmetanje, a jednu se od njih odabire za dodjelu, nakon čega se potpisuje ugovor.
84 Naposljetku, uspješni ponuditelj izvršava potpisani ugovor.
85 Kao što to proizlazi iz slijeda tih različitih faza, pitanje je li dokument koji je uspješni ponuditelj podnio nakon dodjele ugovora u skladu s uvjetima iz dokumentacije za nadmetanje, pod pretpostavkom da su ti uvjeti valjani, ne tiče se treće faze, koja se odnosi na dodjelu ugovora, a o kojoj je riječ u ovoj tužbi, nego posljednje, koja se odnosi na izvršenje usluga koje su predmet nabave, i stoga se ne odnosi na pobijane odluke.
86 Iz tog razloga u okviru ove tužbe nije potrebno ispitati je li potvrda koju je uspješni ponuditelj podnio nakon potpisivanja ugovora bila u skladu sa zahtjevima predviđenima u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje.
87 Dakle, treba odbiti drugi dio drugog tužbenog razloga.
– Treći dio, koji se odnosi na nezakonitost točke III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje
88 U trećem dijelu drugog tužbenog razloga tužitelj ističe prigovor nezakonitosti u pogledu odredbe sadržane u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje, koja natjecateljima omogućava da u fazi odabira dostave izjavu kojom se potvrđuje da će, ako se njihova ponuda prihvati, dostaviti potvrdu o osposobljavanju Nedap u roku od pet dana nakon potpisivanja ugovora.
89 Tužitelj je u replici tako istaknuo da je mogućnost koja postoji prema dokumentaciji za nadmetanje da se potvrda društva Nedap o osposobljavanju dostavi nakon potpisivanja ugovora „nelogična, nerazumljiva odnosno riskantna jer može dovesti do pravne i tehničke nesigurnosti, ostavljajući otvorena vrata velikim nepredvidljivostima za slučaj da uspješni ponuditelj ne poštuje taj uvjet nakon što je odabran”.
90 Tužitelj je na raspravi, osim toga, tvrdio da je navedena odredba nerealna, nezakonita i nepravična jer javnom naručitelju omogućava da ugovor o javnoj nabavi dodijeli ponuditelju za kojeg ne može biti siguran da će dostaviti traženu potvrdu i da stoga može izvršiti ugovor, dok su drugi ponuditelji koji su imali navedenu potvrdu bili odbijeni.
91 Komisija smatra da je argument neosnovan i da je u svakom slučaju nedopušten jer je prvi put istaknut u replici i da je previše neprecizan.
92 Što se tiče dopuštenosti, valja podsjetiti na to da je prema članku 84. stavku 1. Poslovnika tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka.
93 U ovom slučaju valja utvrditi da je u odgovoru na tužbu Komisija navela, kao odgovor na drugi tužbeni razlog, da je uspješni ponuditelj dao izjavu pod prisegom.
94 Prije te izjave tužitelj tako nije mogao znati koji je to točno dokument kojim je uspješni ponuditelj dokazao da ispunjava kriterij koji se odnosi na osposobljavanje Nedap: potvrda izdana samom uspješnom ponuditelju, potvrda izdana podugovaratelju, izjava pod prisegom uspješnog ponuditelja ili izjava pod prisegom podugovaratelja.
95 U tim se okolnostima tužitelju ne može prigovoriti da je u replici prvi put istaknuo prigovor koji se odnosi na nezakonitost točke III.3.2.B jer je natjecateljima omogućio da u fazi odabira daju izjavu pod prisegom da se u slučaju dodjele obvezuju ishoditi potvrdu o osposobljavanju Nedap u roku od pet dana od sklapanja ugovora. Naime, tužitelj je svoju argumentaciju mogao precizno i ciljano iznijeti tek od trenutka kada je saznao na koji je način uspješni ponuditelj stvarno dokazao da ispunjava navedeni propisani uvjet za odabir. Tužitelj je morao znati da je uspješni ponuditelj zapravo dostavio potvrdu tako što je dao izjavu pod prisegom kako bi mogao učinkovito istaknuti nezakonitost predmetne odredbe iz dokumentacije za nadmetanje.
96 Što se tiče drugog argumenta koji se odnosi na nedopuštenost, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, navođenje tužbenih razloga i njihova sadržaja, koje se zahtijeva člankom 76. točkom (d) Poslovnika, mora biti dovoljno jasno i precizno kako bi se tuženiku omogućilo da pripremi svoju obranu, a Općem sudu da odluči o tužbi, prema potrebi, bez dodatnih informacija (vidjeti presudu od 25. siječnja 2018., BSCA/Komisija, T‑818/14, EU:T:2018:33, t. 95. i navedenu sudsku praksu).
97 Kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dobro sudovanje i da bi tužba bila dopuštena, bitni činjenični i pravni elementi na kojima se tužba temelji moraju proizlaziti, makar i sažeto, ali na smislen i razumljiv način, iz samog njezinog teksta (vidjeti presudu od 25. siječnja 2018., BSCA/Komisija, T‑818/14, EU:T:2018:33, t. 95. i navedenu sudsku praksu).
98 To pravilo navedeno u pogledu tužbenih razloga istaknutih u tužbi odnosi se i na nove razloge navedene u replici kada proizlaze iz činjeničnih ili pravnih elemenata za koje se saznalo tijekom postupka.
99 U ovom slučaju valja utvrditi da je predmetni argument, kako proizlazi iz replike, dovoljno precizno izražen da bi Komisiji i Općem sudu omogućio da razumiju da je mogućnost koja je dana natjecatelju da dokaže da ispunjava uvjet osposobljavanja predviđen u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje davanjem izjave pod prisegom dovedena u pitanje s obzirom na to da se njome ne može osigurati da uspješni ponuditelj ispunjava kriterij za odabir prije sklapanja ugovora, zbog čega postoji opasnost sklapanja ugovora s ponuditeljem koji ga tehnički nije sposoban izvršiti.
100 Iz tih razloga valja smatrati da je treći dio ovog tužbenog razloga dopušten.
101 U pogledu merituma, Komisija tvrdi da odredbu opisanu u točki III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje treba smatrati valjanom jer natjecateljima omogućava da se pod prisegom izjave obvežu da će, ako im se dodijeli ugovor, ishoditi potvrdu društva Nedap o osposobljavanju u roku od pet dana od potpisivanja ugovora.
102 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se sredstva iz proračuna Unije moraju upotrijebiti na način koji osigurava da se sredstvima dodijeljenima institucijama koristi optimalno.
103 Člankom 102. stavkom 1. Financijske uredbe propisuje se da svi ugovori o javnoj nabavi koji se u potpunosti ili djelomično financiraju iz proračuna Unije moraju poštovati načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije.
104 Tom je odredbom zakonodavac Unije za ugovore o javnoj nabavi namjeravao uspostaviti okvir u kojem se ponude koje su podnijeli uredno odabrani poduzetnici uspoređuju kako bi se odabrala ona koja je najprikladnija za izvršenje ugovora.
105 Iz tih zahtjeva proizlazi obveza javnog naručitelja da najkasnije u trenutku dodjele ugovora provjeri ispunjava li ponuditelj koji je dao najbolju ponudu stvarno uvjete koji se zahtijevaju u dokumentaciji za nadmetanje.
106 Ta obveza nije poštovana ako, kao u ovom slučaju, dokumentacija za nadmetanje omogućava dodjelu ugovora na osnovi izjave koju je dao ponuditelj i kojom obećava da će, nakon potpisivanja ugovora, ispuniti uvjet tehničke i stručne sposobnosti koji je predstavljen kao „minimalan” za izvršenje ugovora.
107 Precizirajući da je tako predstavljeni zahtjev „minimalan”, javni je naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje naveo da su posjedovanje potvrde o kojoj je riječ, a time i osposobljavanje koje treba proći radi ishođenja te potvrde, nužan uvjet da bi ponuditelj mogao zadovoljavajuće izvršiti predmetni ugovor o javnoj nabavi.
108 U tom pogledu valja zaključiti, imajući u vidu to što ističe tužitelj, da se odredbu kojom se predviđa mogućnost da se nakon potpisivanja ugovora prođe stručno osposobljavanje koje je u dokumentaciji za nadmetanje predstavljeno kao „minimalan” zahtjev ne može smatrati sukladnom jednakom postupanju jer može dovesti do dodjele ugovora ponuditelju koji ne ispunjava taj zahtjev, dok se druge sudionike koji su u trenutku dodjele imali tu potvrdu odbilo.
109 Nadalje, kada bi se u fazi nakon dodjele ugovora provjeravalo je li uspješni ponuditelj stvarno stručno osposobljen za izvršenje ugovora, to bi značilo, protivno pravnoj sigurnosti, da bi se ugovor, ako bi se pokazalo da uspješni ponuditelj ne može dostaviti potvrdu o kojoj je riječ, raskinuo s obzirom na to da bi se tada morao organizirati novi postupak kako bi se osiguralo izvršenje projekta koji je predmet ugovora o kojem je riječ.
110 U tom pogledu valja istaknuti da su tijekom rasprave izražene sumnje, s jedne strane, u pogledu toga je li u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji za nadmetanje dokument koji je uspješni ponuditelj podnio Komisiji nakon potpisivanja ugovora i, s druge strane, u pogledu poštovanja roka od pet dana predviđenog u toj dokumentaciji za nadmetanje s obzirom na to da je uspješnom ponuditelju trebalo petnaest dana da poduzme potrebne korake i dva mjeseca da dostavi zahtijevanu potvrdu.
111 U svakom slučaju, valja istaknuti da je obveza da se u fazi dodjele provjeri ispunjava li uspješni ponuditelj uvjete koji se u pogledu sposobnosti zahtijevaju dokumentacijom za nadmetanje predviđena samim propisom.
112 Naime, članak 110. stavak 1. Financijske uredbe određuje da se ugovori dodjeljuju pod uvjetom da je javni naručitelj provjerio, među ostalim, ispunjavaju li natjecatelj ili ponuditelj kriterije za odabir navedene u dokumentaciji o nabavi.
113 Iz te odredbe proizlazi da nikakav ugovor ne može biti predmet dodjele ako se pravilno ne provjeri i ne utvrdi ispunjava li ponuditelj uvjete koji su u pogledu sposobnosti predviđeni u dokumentaciji za nadmetanje.
114 Slijedom toga, valja smatrati da je odredba iz točke III.3.2.B dokumentacije za nadmetanje nezakonita u dijelu u kojem se njome dopušta da se uvjet o osposobljavanju Nedap ispuni nakon dodjele ugovora.
115 Komisija protiv toga iznosi nekoliko argumenata.
116 Kao prvo, tvrdi da se, kao što je to navedeno u točki 3. ove presude, u dokumentaciji za nadmetanje dopušta da se, kako bi se dokazalo postojanje predviđenog osposobljavanja, podnese sama potvrda o osposobljenosti ili izjava pod prisegom da će se taj dokument pribaviti u roku od pet dana od potpisivanja ugovora. Stoga je, prema Komisijinu mišljenju, kao kriterij za odabir u dokumentaciji za nadmetanje bila predviđena mogućnost davanja izjave. Nakon završetka postupka Komisija je provjerila je li odabrana ponuda bila u skladu sa zahtjevima sadržanima u navedenoj dokumentaciji. Budući da je u njoj bila predviđena mogućnost davanja navedene izjave, smatrala je da se ugovor može dodijeliti ponuditelju koji je na kraju odabran.
117 U tom pogledu valja istaknuti da tužitelj u svojem prigovoru nezakonitosti ne dovodi u pitanje usklađenost odluke o dodjeli s dokumentacijom za nadmetanje, nego zakonitost odredbe u okviru te dokumentacije kojom se predviđa da se ugovor može dodijeliti na temelju ponuditeljeve izjave, a koja sadržava obvezu, odnosno obećanje da će nakon potpisivanja ugovora dostaviti potvrdu kojom se dokazuje da je prošao osposobljavanje kojim se stječe sposobnost koja se smatra „minimalnom” za izvršenje ugovora.
118 Takva obveza, s jedne strane, nije dovoljno pouzdana da bi omogućila dodjelu ugovora u uvjetima koji osiguravaju pravnu sigurnost koja se zahtijeva za pravilno korištenje sredstvima Unije i, s druge strane, ne osigurava jednako postupanje prema sudionicima s obzirom na to da se obveza dostavljanja potvrde o osposobljavanju, objektivno uspoređujući, ne može smatrati jednakovrijednom kao sposobnost koja proizlazi iz tog osposobljavanja.
119 Kao drugo, Komisija tvrdi da je cilj pobijane odredbe bio omogućiti sklapanje ugovora natjecateljima koji u trenutku podnošenja svojeg zahtjeva za sudjelovanje još nisu imali potvrdu o osposobljavanju Nedap. Usto, budući da to osposobljavanje ima cijenu, taj trošak nije trebalo nametnuti natjecateljima čija se ponuda možda ne bi ni odabrala.
120 U tom pogledu valja naglasiti da nastojanje da se podnositeljima zahtjeva smanje troškovi ne može opravdati odstupanje od jednakog postupanja i pravne sigurnosti: ugovor se mora dodijeliti poduzetniku čija je ponuda ekonomski najpovoljnija i koji je dokazao svoju tehničku sposobnost da ga izvrši. Ako želi proširiti broj sudionika u postupku javne nabave, javni naručitelj raspolaže mehanizmima koji su dopušteni s obzirom na primjenjiva pravila i načela. Konkretno, može predvidjeti šire uvjete tehničke i stručne sposobnosti, koje može ispuniti veći broj poduzetnika.
121 Kao treće, Komisija je na raspravi tvrdila da je Opći sud u presudi od 25. studenoga 2014., Alfastar Benelux/Vijeće (T‑394/12, neobjavljena, EU:T:2014:992), dopustio da se kriteriji za odabir provjere nakon dodjele ugovora.
122 U tom pogledu valja istaknuti da se presuda na koju Komisija upućuje odnosila, kao što ona navodi, na nabavu u kojoj se, među ostalim, od ponuditelja tražilo da posjeduje ovlaštenje o sigurnosti, koje se moglo zamijeniti izjavom o namjeri poduzimanja potrebnih mjera kako bi ga posjedovao (presuda od 25. studenoga 2014., Alfastar Benelux/Vijeće T‑394/12, neobjavljena, EU:T:2014:992, t. 165.).
123 U tom je predmetu tužitelj prigovorio Vijeću da je navelo da su u fazi odabira poduzetnici mogli samo dati izjavu o namjeri a da nisu morali dokazati da su u toj fazi postupka u pogledu cjelokupnog osoblja već imali ovlaštenje u pravom smislu riječi (presuda od 25. studenoga 2014., Alfastar Benelux/Vijeće, T‑394/12, neobjavljena, EU:T:2014:992, t. 202.).
124 U tom je kontekstu Opći sud ispitao je li bilo legitimno u fazi odabira prihvatiti izjavu o namjeri s obzirom na široku diskrecijsku ovlast koju sudska praksa priznaje javnom naručitelju za utvrđivanje i ocjenu kriterija koje poduzetnici moraju ispuniti u toj fazi postupka.
125 U ovom je predmetu riječ o drukčijem pitanju jer se ne radi o utvrđivanju toga može li se izjava pod prisegom prihvatiti u fazi odabira, nego o tome da se utvrdi može li se ugovor dodijeliti i nakon toga potpisati samo na temelju izjave pod prisegom a da se ne provjeri je li ponuditelj čija je ponuda odabrana stvarno tehnički sposoban na način koji se na temelju kriterija za odabir zahtijeva dokumentacijom za nadmetanje.
126 U tom pogledu Opći sud u presudi od 25. studenoga 2014., Alfastar Benelux/Vijeće (T‑394/12, neobjavljena, EU:T:2014:992), koju navodi Komisija, nije zauzeo stajalište različito od onoga koje je zauzeo u ovom predmetu jer je istaknuo da je Vijeće u fazi dodjele „zaključilo” da je tužitelj „već posjedovao potrebna ovlaštenja” (vidjeti točku 167. presude), što podrazumijeva da se u toj fazi provjerilo je li odabrani poduzetnik stvarno imao sposobnosti koje se radi izvršenja ugovora zahtijevaju dokumentacijom za nadmetanje.
127 Kao četvrto, Komisija je navela da u trenutku sastavljanja dokumentacije za nadmetanje proizvodi zbog kojih je potrebno osposobljavanje Nedap još nisu bili ugrađeni u zgradu na koju se nabava odnosi, tako da to osposobljavanje nije bilo nužno za početak izvršenja ugovora. Štoviše, nije bilo sigurno da će se proizvodi zbog kojih je bilo potrebno osposobljavanje Nedap postaviti za vrijeme trajanja navedenog ugovora, tako da osposobljavanje koje se odnosi na te proizvode možda ne bi ni bilo potrebno.
128 U tom je pogledu dovoljno podsjetiti da se ugovori o javnoj nabavi moraju dodijeliti uz poštovanje uvjeta i zahtjeva navedenih u dokumentaciji za nadmetanje.
129 Dokumentacija za nadmetanje o kojoj je ovdje riječ zahtijevala je, kao što je to navedeno u točki 3. ove presude, kao „minimalne sposobnosti” koje se zahtijevaju, da ponuditeljev tehničar „voditelj lokacije” ima potvrdu društva Nedap o stručnom osposobljavanju.
130 Stoga je, kao što je to navedeno u točki 114. ove presude, u skladu s odredbama navedenima u točkama 103. i 112. ove presude, prije dodjele i potpisivanja ugovora trebalo provjeriti je li uspješni ponuditelj doista ispunio taj tehnički zahtjev.
131 Iz tih razloga treba odbiti argumente koje je istaknula Komisija.
132 Slijedom toga, valja prihvatiti treći dio drugog tužbenog razloga i poništiti pobijane odluke a da pritom ne treba ispitivati druge istaknute tužbene razloge.
133 U drugom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj zahtijeva da Opći sud naloži poduzimanje „svih ostalih potrebnih pravnih radnji u predmetu”.
134 Međutim, taj zahtjev nije dovoljno precizan kako je propisano člankom 76. točkama (d) i (e) Poslovnika. Nadalje, pod pretpostavkom da potonji zahtjev treba tumačiti kao zahtjev za izdavanje naloga Parlamentu, valja podsjetiti da u okviru tužbe na temelju članka 173. Ugovora Opći sud nije nadležan za izdavanje naloga institucijama (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 1996., Bernardi/Parlament, T‑146/95, EU:T:1996:105, t. 27.).
Troškovi
135 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
136 Budući da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje vlastitih troškova i tužiteljevih troškova, sukladno njegovu zahtjevu.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništavaju se Odluka Europske komisije od 7. rujna 2018. o odbijanju ponude koju je Securitec podnio za grupu br. 4 ugovora koji je bio predmet ograničenog postupka javne nabave HR/R1/PR/2017/059 a koji se odnosi na „održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu”, kao i Komisijina odluka od 17. rujna 2018. kojom je Securitecu odbila pružiti pojašnjenja koja je on 11. rujna 2018. zatražio u okviru istog postupka.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. Komisiji se nalaže snošenje troškova.
Gervasoni | Nihoul | Martín y Pérez de Nanclares |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 8. srpnja 2020.
Potpisi