PRESUDA SUDA (treće vijeće)
8. prosinca 2022.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Direktiva (EU) 2016/343 – Jačanje određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku – Članak 8. stavak 1. – Pravo optuženika da sudjeluje na raspravi – Članak 47. drugi stavak i članak 48. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na pošteno suđenje i prava obrane – Ispitivanje svjedokâ optužbe u odsutnosti optuženika i njegova branitelja u prethodnom stadiju kaznenog postupka – Nemogućnost ispitivanja svjedokâ optužbe u sudskom stadiju tog postupka – Nacionalni propis koji omogućuje kaznenom sudu da svoju odluku temelji na prethodnom iskazu navedenih svjedoka”
U predmetu C‑348/21,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska), odlukom od 3. lipnja 2021., koju je Sud zaprimio 4. lipnja 2021., u kaznenom postupku protiv
HYA,
IP,
DD,
ZI,
SS,
uz sudjelovanje:
Specializirana prokuratura,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica vijeća, M. Safjan (izvjestitelj), N. Piçarra, N. Jääskinen i M. Gavalec, suci,
nezavisni odvjetnik: A. M. Collins,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za osobu IP, H. Georgiev, advokat,
– za osobu DD, V. Vasilev, advokat,
– za Europsku komisiju, M. Wasmeier i I. Zaloguin, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 7. srpnja 2022.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. i članka 8. stavka 1. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL 2016., L 65, str. 1.) te članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
2 Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osoba HYA, IP, DD, ZI i SS (u daljnjem tekstu, zajedno: optuženici o kojima je riječ) zbog kaznenih djela počinjenih u području nezakonitog useljavanja.
Pravni okvir
Međunarodno pravo
3 Članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP), naslovljen „Pravo na pošteno suđenje”, određuje:
„1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. […]
[…]
3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:
[…]
d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;
[…]”
Pravo Unije
4 Uvodne izjave 22., 33., 34., 36., 41. i 47. Direktive 2016/343 glase:
„(22) Teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika i optuženika je na tužiteljstvu, a svaka sumnja trebala bi ići u korist osumnjičenika ili optuženika. Do kršenja pretpostavke nedužnosti došlo bi u slučaju da se teret dokaza prebaci s tužiteljstva na obranu, ne dovodeći u pitanje ovlasti suda u pogledu utvrđivanja činjenica po službenoj dužnosti, neovisnost pravosuđa pri utvrđivanju krivnje osumnjičenika ili optuženika, i upotrebu činjeničnih ili zakonskih pretpostavki o kaznenoj odgovornosti osumnjičenika ili optuženika. […]
[…]
(33) Pravo na pošteno suđenje jedno je od temeljnih načela demokratskog društva. Pravo osumnjičenika i optuženika da sudjeluje na raspravi temelji se na tom pravu te bi trebalo biti osigurano diljem Unije.
(34) Ako iz razloga koji su izvan njihove kontrole osumnjičenici ili optuženici nisu u mogućnosti sudjelovati na raspravi, trebali bi imati mogućnost zatražiti novi datum rasprave u vremenskom razdoblju propisanom nacionalnim pravom.
[…]
(36) U određenim okolnostima trebalo bi biti moguće donijeti odluku o krivnji ili nedužnosti osumnjičenika ili optuženika čak i ako dotična osoba ne sudjeluje na raspravi. […]
[…]
(41) Pravo sudjelovati na raspravi može se ostvariti samo ako se održi jedno saslušanje ili više njih. To znači da se pravo sudjelovanja na raspravi ne može primijeniti ako nacionalna postupovna pravila ne predviđaju saslušanja. […]
[…]
(47) Ovom se Direktivom podržavaju temeljna prava i načela koja su priznata Poveljom i EKLJP‑om, uključujući zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na integritet osobe, prava djeteta, integraciju osoba s invaliditetom, pravo na učinkovito pravno sredstvo i pravo na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu. U obzir bi prije svega trebalo uzeti članak 6. [UEU‑a] u skladu s kojim Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom te u skladu s kojim temeljna prava, kako su zajamčena [EKLJP‑om], i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije.”
5 Članak 2. navedene direktive, naslovljen „Područje primjene”, određuje:
„Ova se Direktiva primjenjuje na fizičke osobe koje su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku. Primjenjuje se u svim fazama kaznenog postupka, od trenutka kada je osoba osumnjičena ili optužena za počinjenje kaznenog djela ili navodnog kaznenog djela pa sve do trenutka kada odluk[a] o konačnom utvrđivanju je li ta osoba počinila predmetno kazneno djelo postane konačna.”
6 Članak 6. navedene direktive, naslovljen „Teret dokaza”, u stavku 1. određuje:
„Države članice osiguravaju da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika ili optuženika na tužitelju. Time se ne dovodi u pitanje obveza suca ili nadležnog suda da traži inkriminirajuće i oslobađajuće dokaze te pravo obrane da podnese dokaze u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.”
7 Članak 8. navedene direktive, naslovljen „Pravo sudjelovati na raspravi”, u stavcima 1. i 2. predviđa:
„1. Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih.
2. Države članice mogu predvidjeti da se rasprava koja može završiti donošenjem odluke o krivnji ili nedužnosti osumnjičenika ili optuženika može voditi u njegovoj odsutnosti pod uvjetom da:
(a) osumnjičenik ili optuženik pravovremeno je obaviješten o raspravi i o posljedicama neopravdanog nedolaska; ili
(b) osumnjičenika ili optuženika koji je obaviješten o raspravi zastupa opunomoćeni branitelj kojeg je osumnjičenik ili optuženik sam imenovao ili ga je imenovala država.”
Bugarsko pravo
Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova
8 Iz članka 72. stavka 1. u vezi s člankom 73. Zakona za Ministerstvoto na vatreshnite raboti (Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova) od 28. svibnja 2014. (DV br. 53 od 27. lipnja 2014., str. 2.) u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku proizlazi da se osoba osumnjičena za počinjenje kaznenog djela može zadržati najviše 24 sata prije podizanja optužnice.
NPK
9 U skladu s člankom 12. Nakazatelno‑procesualen kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku; u daljnjem tekstu: NPK), sudski su postupci kontradiktorni te obrana ima ista prava kao tužiteljstvo.
10 U skladu s člankom 46. stavkom 2. točkom 1. i člankom 52. NPK‑a prethodni stadij postupka vode istražna tijela pod nadzorom državnog odvjetnika.
11 Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, u skladu s člankom 107. stavkom 1. te člancima 139. i 224. NPK‑a, s ciljem prikupljanja dokaza, svjedoka se ispituje u prethodnom stadiju kaznenog postupka, obično u odsutnosti optuženika i njegova branitelja. U skladu s člankom 280. stavkom 2. NPK‑a u vezi s njegovim člankom 253., svjedoka se potom ponovno ispituje tijekom sudskog postupka, na raspravi, uz prisutnost optuženika i njegova branitelja koji mu tada mogu postaviti pitanja.
12 Članak 223. NPK‑a, naslovljen „Ispitivanje svjedoka pred sucem”, u stavcima 1. i 2. propisuje:
„1. Ako postoji opasnost od toga da se svjedok neće moći pojaviti pred sudom zbog teške bolesti, duljeg razdoblja izbivanja iz zemlje ili drugih razloga koji onemogućuju njegovu prisutnost na raspravi te ako je usto potrebno potkrijepiti njegov iskaz koji je od osobite važnosti za utvrđivanje objektivne istine, ispitivanje se provodi pred sucem relevantnog prvostupanjskog suda ili prvostupanjskog suda na čijem se području nadležnosti radnja provodi. U tim se okolnostima spis ne dostavlja sucu.
2. Tijelo odgovorno za prethodni postupak osigurava dolazak svjedoka te omogućuje optuženiku i njegovu branitelju, ako ga ima, sudjelovanje u ispitivanju.”
13 Članak 281. NPK‑a, naslovljen „Čitanje iskaza svjedoka”, u stavku 1. točki 4. i stavku 3. propisuje:
„1. Iskaz svjedoka koji je u istom predmetu dan pred sucem u prethodnom postupku ili pred drugim vijećem čita se [na raspravi] ako se:
[…]
4. svjedoka ne može pronaći kako bi mu se uručio poziv ili je svjedok preminuo;
[…]
(3.) Pod uvjetima predviđenima člankom 281. stavkom 1. točkama 1. do 6., iskaz svjedoka dan pred tijelom prethodnog postupka čita se [na raspravi] ako su optuženik i njegov branitelj, ako mu je branitelj odobren ili postavljen, sudjelovali u ispitivanju. Ako postoji više optuženika, za čitanje iskazâ svjedoka koji se odnose na optužbe protiv njih potrebna je suglasnost optuženika koji nisu bili pozvani na ispitivanje ili koji su valjano opravdali svoj nedolazak na ispitivanje, a predmet iskaza koji će se pročitati je kazneno djelo koje im se stavlja na teret.”
Glavni postupak i prethodno pitanje
14 Protiv optuženika o kojima je riječ, među kojima su službenici granične policije u zračnoj luci u Sofiji (Bugarska), pokrenut je kazneni progon zbog kaznenih djela u području nezakonitog useljavanja.
15 Osobe IP, DD, SS i HYA uhićene su navečer 25. svibnja 2017. te je sljedećeg dana protiv njih podignuta optužnica. Osoba ZI uhićena je 31. svibnja 2017. te je isti dan optužena. Optuženicima je nakon toga određen istražni zatvor te im je osigurana pomoć branitelja.
16 Tijekom prethodnog stadija kaznenog postupka više državljana trećih zemalja, odnosno osobe MM, RB, KH, HN i PR (u daljnjem tekstu zajedno: svjedoci o kojima je riječ), čiji su nezakoniti ulazak na bugarsko državno područje olakšali optuženici o kojima je riječ, ispitale su istražne službe državnog odvjetništva.
17 Dio ispitivanja proveden je pred sudom. Tako su osobe MM i RB saslušane pred sudom 30. ožujka 2017., odnosno 12. travnja 2017., osoba KH 26. svibnja 2017., osoba HN 30. ožujka 2017., a osoba PR 30. ožujka 2017. i 12. travnja 2017.
18 Zbog nezakonitog boravka na bugarskom državnom području protiv svjedoka o kojima je riječ pokrenuti su upravni postupci radi njihova udaljavanja.
19 Tijekom prethodnog stadija kaznenog postupka osobe SS i DD izričito su zatražile dopuštenje da ispitaju osobu MM. Državno odvjetništvo nije prihvatilo taj zahtjev.
20 Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska), smatrajući da su djela koja se stavljaju na teret optuženicima osnovana, 19. lipnja 2020. pokrenula je postupak pred Specializiran nakazatelen sadom (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska) radi njihove kaznene osude.
21 Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, pokušaji tog suda da pozove svjedoke o kojima je riječ radi njihova ispitivanja u prisutnosti optuženika o kojima je riječ i njihove obrane pokazali su se neuspješnima zato što nije bilo moguće utvrditi njihovo mjesto boravka, zato što su bili udaljeni s bugarskog državnog područja ili su ga dobrovoljno napustili. Tako prema mišljenju navedenog suda, ne postoji nikakva mogućnost da se dotični svjedoci tijekom sudskog stadija postupka osobno ispitaju.
22 Na raspravi održanoj 9. travnja 2021. pred sudom koji je uputio zahtjev državno odvjetništvo zatražilo je da se, u skladu s člankom 281. stavkom 1. NPK‑a, pročitaju iskazi koje su svjedoci o kojima je riječ dali tijekom prethodnog dijela kaznenog postupka kako bi ti iskazi bili dio dokaza na temelju kojih će taj sud odlučiti o meritumu.
23 Sud koji je uputio zahtjev sumnja u usklađenost primjene te nacionalne odredbe s pravom Unije u okolnostima predmetnog slučaja te se pita je li je dužan izuzeti iz primjene u glavnom postupku.
24 U tom pogledu navodi da su iskazi svjedoka o kojima je riječ odlučujući element za ocjenu krivnje optuženika o kojima je riječ i da će njegova presuda u velikoj mjeri ovisiti o tome može li se i, po potrebi, u kojoj mjeri osloniti na informacije koje sadržavaju ti iskazi.
25 Pojašnjava da se navedenom nacionalnom odredbom nastoji spriječiti rizik da se svjedoka neće moći ispitati tijekom sudskog stadija kaznenog postupka tako da se predvidi da ga se tijekom prethodnog stadija tog postupka može ispitati pred sudom. Uloga tog suda, koji ne raspolaže sadržajem spisa, sastoji se, među ostalim, u jamčenju formalne zakonitosti ispitivanja. U tom slučaju, kada je osumnjičenik već optužen, on je obaviješten o ispitivanju svjedoka te mu je ponuđena mogućnost sudjelovanja u njemu.
26 Međutim, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, taj se nacionalni propis zaobilazi u praksi. Naime, dovoljno je da se tijekom prethodnog stadija kaznenog postupka ispitivanje svjedoka provede pred sudom u roku od 24 sata između uhićenja osumnjičenika i njegova optuživanja, da ni on, ako još nije formalno optužen, ni njegov branitelj nemaju pravo sudjelovati u njemu.
27 U tim je okolnostima Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje:
„Je li u skladu s člankom 8. stavkom 1. i člankom 6. stavkom 1. u vezi s uvodnim izjavama 33. i 34. Direktive 2016/343 te člankom 47. drugim stavkom Povelje nacionalni zakon na temelju kojeg se smatra da se pravo optuženika na sudjelovanje u postupku poštuje, a državno odvjetništvo pravilno ispunjava svoju obvezu da dokaže krivnju optuženika, kada se u sudskom stadiju kaznenog postupka uvaže iskazi svjedoka koji se zbog objektivnih razloga ne mogu saslušati, dani u prethodnom stadiju kaznenog postupka, pri čemu je te svjedoke ispitalo samo tužiteljstvo, bez sudjelovanja obrane, ali pred sucem, a tužiteljstvo je već u prethodnom stadiju moglo omogućiti sudjelovanje obrane u tom saslušanju, ali to nije učinilo?”
28 Dopisom od 5. kolovoza 2022. Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska) obavijestio je Sud da je, nakon zakonske izmjene koja je stupila na snagu 27. srpnja 2022., Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) raspušten, a određeni kazneni predmeti pokrenuti pred tim sudom, uključujući predmet u glavnom postupku, prebačeni su od tog datuma na Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji).
O prethodnom pitanju
29 Uvodno, valja podsjetiti na to da su u skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, u mjeri u kojoj ona sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima EKLJP‑om, značenje i opseg primjene tih prava jednaki onima iz navedene konvencije. Međutim, kao što to proizlazi iz Objašnjenja koja se odnose na Povelju Europske unije o temeljnim pravima (SL 2007., C 303, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.) članak 48. stavak 2. Povelje, prema kojem je zajamčeno poštovanje prava obrane svakog optuženika, odgovara članku 6. stavku 3. EKLJP‑a. Posljedično, prethodno pitanje također treba ispitati s obzirom na članak 48. stavak 2. Povelje.
30 U tim okolnostima valja razumjeti da svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. i članak 8. stavak 1. Direktive 2016/343, u vezi s člankom 47. drugim stavkom i člankom 48. stavkom 2. Povelje, tumačiti na način da im se protivi primjena nacionalnog propisa kojim se nacionalnom sudu omogućuje da, kad se tijekom sudskog stadija kaznenog postupka ne može ispitati svjedoka optužbe, utemelji svoju odluku o krivnji ili nedužnosti optuženika na iskazu tog svjedoka, koji je dobiven na saslušanju pred sudom tijekom prethodnog stadija tog postupka, ali bez sudjelovanja optuženika ili njegova branitelja.
31 Kao prvo, kad je riječ o članku 6. stavku 1. Direktive 2016/343, ta odredba predviđa da države članice osiguravaju da teret dokazivanja krivnje osumnjičenika i optuženika snosi tužiteljstvo.
32 Točno je da se članku 6. stavku 1. Direktive 2016/343, koji uređuje raspodjelu tereta takvog dokazivanja, (vidjeti u tom smislu presudu od 28. studenoga 2019., Specializirana prokuratura, C‑653/19 PPU, EU:C:2019:1024, t. 31.), protivi, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 22. te direktive, to da se navedeni teret prenese s tužiteljstva na obranu. Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 61. svojeg mišljenja, taj članak 6. stavak 1. ne propisuje načine na koje tužiteljstvo treba utvrditi krivnju optuženika ni pravila prema kojima ta osoba u ostvarivanju svojih prava obrane mora moći osporavati dokaze koje je podnijelo tužiteljstvo tijekom sudskog stadija kaznenog postupka.
33 U tim okolnostima valja utvrditi da se članak 6. stavak 1. Direktive 2016/343 ne primjenjuje na nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku.
34 Kao drugo, kad je riječ o članku 8. stavku 1. Direktive 2016/343, ta odredba predviđa da države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih.
35 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 2. Direktive 2016/343, ona primjenjuje na fizičke osobe koje su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku. Primjenjuje se u svim stadijima kaznenog postupka, od trenutka kada je osoba osumnjičena ili optužena za počinjenje kaznenog djela ili navodnog kaznenog djela pa sve do trenutka kada odluka o konačnom utvrđivanju je li ta osoba počinila predmetno kazneno djelo postane konačna.
36 S druge strane, iz članka 8. stavka 2. Direktive 2016/343 u vezi s njezinim uvodnim izjavama 36. i 41. proizlazi da na temelju svojeg prava sudjelovanja na raspravi, optuženik mora biti u mogućnosti osobno sudjelovati na raspravama koje se održavaju u okviru postupka koji se protiv njega vodi.
37 Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 38. svojeg mišljenja, sud koji je uputio zahtjev pita o sadržaju i načinima ostvarivanja prava sudjelovanja na raspravi u sudskom stadiju kaznenog postupka. Naime, točno je da se uzimanjem u obzir, u svrhu donošenja odluke o krivnji ili nedužnosti optuženika, iskaza svjedoka optužbe koji je ispitan u odsutnosti optuženika i njegova branitelja u prethodnom stadiju kaznenog postupka, a da oni ne mogu ispitati ili zatražiti ispitivanje tog svjedoka tijekom sudskog stadija tog postupka, optuženiku ne uskraćuje mogućnost da se osobno pojavi na raspravama koje se održavaju u okviru postupka koji se protiv njega vodi. Međutim, u takvom slučaju, uloga optuženika ograničena je na pasivno sudjelovanje u čitanju sadržaja iskaza koje je dao taj svjedok, kako su zabilježene u zapisniku sa saslušanja na kojem nije mogao sudjelovati u prethodnom stadiju kaznenog postupka.
38 U tim okolnostima, kao prvo, valja utvrditi dodjeljuje li pravo sudjelovanja na raspravi, utvrđeno člankom 8. stavkom 1. Direktive 2016/343, osim prava na osobno pojavljivanje na raspravama koje se održavaju u okviru postupka koji se vodi protiv optuženika, tom optuženiku i pravo da ispita ili dade ispitati svjedoke optužbe u sudskom stadiju kaznenog postupka.
39 U tom pogledu, valja podsjetiti na to da u skladu s uvodnom izjavom 47. Direktive 2016/343, ona podržava temeljna prava i načela koja su priznata Poveljom i EKLJP‑om, uključujući pravo na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i prava obrane.
40 Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 33. te direktive, pravo osumnjičenika i optuženika da sudjeluje na raspravi temelji se na pravu na pošteno suđenje, koje je utvrđeno u članku 6. EKLJP‑a, kojemu odgovaraju, kao što se to pojašnjava Objašnjenjima koja se odnose na Povelju, članak 47. drugi i treći stavak te članak 48. Povelje. Stoga Sud mora osigurati da njegovo tumačenje tih potonjih odredbi osigurava razinu zaštite koja ne krši onu zajamčenu člankom 6. EKLJP‑a, kako ga tumači Europski sud za ljudska prava (presuda od 15. rujna 2022., DD (Ponavljanje saslušanja svjedoka), C‑347/21, EU:C:2022:692, t. 31. i navedena sudska praksa).
41 S tim u vezi, iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je pojavljivanje optuženika od ključne važnosti u interesu poštenog kaznenog postupka i da je obveza da se optuženiku zajamči pravo da bude prisutan u raspravnoj dvorani jedan od bitnih elemenata članka 6. EKLJP‑a (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 18. listopada 2006., Hermi protiv Italije, CE:ECHR:2006:1018JUD001811402, t. 58.).
42 Konkretno, Europski sud za ljudska prava presudio je da, s obzirom na prava obrane zajamčena, među ostalim, člankom 6. stavkom 3. točkom (d) EKLJP‑a, mogućnost da optuženik sudjeluje na raspravi podrazumijeva pravo te osobe da stvarno sudjeluje u svojem suđenju (vidjeti u tom smislu presude ESLJP‑a od 5. listopada 2006., Marcello Viola protiv Italije, CE:ECHR:2006:1005JUD004510604, t. 52. i 53., i od 15. prosinca 2011., Al‑Khawaja i Tahery protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2011:1215JUD002676605, t. 142.), a pravo takve osobe da ispita ili dade ispitati svjedoke optužbe, o kojem je riječ u toj odredbi, čini poseban aspekt prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a. (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 19. veljače 2013., Gani protiv Španjolske, CE:ECHR:2013:0219JUD006180008, t. 36.).
43 Osim toga, Sud je istaknuo da mogućnost da se optuženik suoči sa svjedocima u prisutnosti suda koji naposljetku odlučuje o krivnji ili nedužnosti te osobe čini jedan od važnih elemenata poštenog kaznenog postupka, pri čemu je ocjena vjerodostojnosti svjedoka složena zadaća koja se obično ne može ispuniti jednostavnim čitanjem sadržaja njegovih izjava, kako su zabilježene u zapisnicima saslušanja (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Gambino i Hyka, C‑38/18, EU:C:2019:628, t. 42. i 43.).
44 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da pravo sudjelovanja na raspravi utvrđeno člankom 8. stavkom 1. Direktive 2016/343 treba biti zajamčeno na način da ga se može ostvariti tijekom sudskog stadija kaznenog postupka, u skladu s pravilima koja su u skladu sa zahtjevima poštenog suđenja. Stoga to pravo nije ograničeno na jamstvo same prisutnosti optuženika na raspravama koje se održavaju u okviru postupka koji se protiv njega vodi, nego se njime zahtijeva da on može stvarno sudjelovati u njemu i u tu svrhu izvršavati prava obrane, među kojima se nalazi i pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe u tom sudskom stadiju.
45 Naime, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 43. svojeg mišljenja, uže tumačenje članka 8. stavka 1. Direktive 2016/343 na način da je pravo sudjelovanja na raspravi ograničeno na jamstvo da optuženik može osobno sudjelovati na raspravama koje se održavaju u okviru postupka koji se vodi protiv njega imalo bi za posljedicu oduzimanje bitnog sadržaja temeljnom pravu na pošteno suđenje.
46 U tim okolnostima, kao drugo, valja utvrditi protivi li se članku 8. stavku 1. Direktive 2016/343, u vezi s člankom 47. drugim stavkom i člankom 48. stavkom 2. Povelje, to da kazneni sud primijeni nacionalni propis na temelju kojeg, kad svjedok zbog objektivnih razloga ne može sudjelovati u sudskom stadiju kaznenog postupka, taj sud može dopustiti čitanje iskaza koje je taj svjedok dao pred sudom u prethodnom stadiju postupka, kako bi odlučio o krivnji ili nedužnosti optuženika, uključujući kada on nije bio optužen u trenutku saslušanja tog svjedoka te ni on ni njegov branitelj nisu mogli sudjelovati na saslušanju.
47 Međutim, primjena takvog nacionalnog propisa može ugroziti pravo sudjelovanja na raspravi, kako je utvrđeno u točki 44. ove presude.
48 Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, u skladu s elementima tumačenja koje je dao Sud, je li primjena nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku u skladu s navedenim odredbama prava Unije.
49 Valja, naime, podsjetiti na to da članak 267. UFEU‑a ne ovlašćuje Sud da primijeni pravila prava Unije u određenom predmetu, nego samo da odluči o tumačenju Ugovorâ i akata koje su donijele institucije Unije. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, Sud može u okviru pravosudne suradnje uvedene tim člankom na temelju elemenata u spisu pružiti nacionalnom sudu elemente tumačenja prava Unije koji mu mogu biti korisni u ocjeni učinaka pojedine odredbe tog prava (presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 96. i navedena sudska praksa).
50 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje predviđeno da se ograničenja ostvarivanja prava ugrađenih u Povelju, mogu nametnuti pod uvjetom da su predviđena zakonom, ako poštuju bit tih prava te ako su, u skladu s načelom proporcionalnosti, potrebna i zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.
51 Kao prvo, što se tiče zahtjeva prema kojem svako ograničenje ostvarivanja temeljnih prava mora biti predviđeno zakonom, on podrazumijeva da mogućnost uzimanja u obzir iskaza odsutnih svjedoka mora biti predviđena relevantnim nacionalnim pravnim okvirom. Ne dovodeći u pitanje ocjene koje u tom pogledu treba provesti sud koji je uputio zahtjev, čini se da je to slučaj u glavnom postupku.
52 Kao drugo, što se tiče poštovanja bitnog sadržaja temeljnih prava optuženika, valja smatrati da se taj bitan sadržaj poštuje ako se iskazi odsutnih svjedoka mogu uzeti u obzir samo u ograničenim okolnostima, zbog legitimnih razloga i uz poštovanje pravičnosti kaznenog postupka u cjelini.
53 U tom pogledu valja pojasniti da je takva ocjena u skladu s relevantnom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, iz koje proizlazi da upotreba kao dokaza iskaza svjedoka prikupljenih tijekom prethodnog stadija kaznenog postupka nije sama po sebi neusklađena s člankom 6. stavkom 1. i stavkom 3. točkom (d) EKLJP‑a, pod uvjetom da se poštuju prava obrane, s obzirom na to da ona u pravilu zahtijevaju da se optuženiku omogući da na odgovarajući način i u dovoljnoj mjeri ospori svjedočenja optužbe i da ispita svjedoke u trenutku podnošenja iskaza ili u kasnijem stadiju (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 15. prosinca 2015., Schatschaschwili protiv Njemačke, CE:ECHR:2015:1215JUD000915410, t. 105. i navedenu sudsku praksu).
54 Kao treće, kad je riječ o poštovanju načela proporcionalnosti, ono zahtijeva da ograničenja koja osobito akti prava Unije mogu nametnuti pravima i slobodama utvrđenima u Povelji ne prekoračuju granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje zadanih legitimnih ciljeva ili potrebe zaštite prava i sloboda drugih, pri čemu, ako postoji izbor između više prikladnih mjera, valja odabrati onu koja je najmanje ograničavajuća (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2022., Orde van Vlaamse Balies i dr., C‑694/20, t. 41. i navedenu sudsku praksu).
55 Kako bi provjerio poštovanje tog načela, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi postoji li ozbiljan razlog koji opravdava nepojavljivanje svjedoka i postoje li, s obzirom na to da bi iskaz svjedoka mogao biti jedini ili odlučujući temelj eventualne osude optuženika, kompenzacijski čimbenici, osobito snažna postupovna jamstva, dovoljni za prevladavanje teškoća koje su prouzročene tom optuženiku i njegovu branitelju zbog uzimanja u obzir navedenog iskaza i za osiguranje pravičnosti kaznenog postupka u cjelini (vidjeti u tom smislu presude ESLJP‑a od 15. prosinca 2011., Al‑Khawaja i Tahery protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2011:1215JUD002676605, t. 152., od 15. prosinca 2015., Schatschaschwili protiv Njemačke, CE:ECHR:2015:1215JUD000915410, t. 107., i od 7. lipnja 2018., Dimitrov i Momin protiv Bugarske, CE:ECHR:2018:0607JUD003513208, t. 52.).
56 U tom pogledu, najprije je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li izostanak svjedoka optužbe u sudskom stadiju kaznenog postupka opravdan ozbiljnim razlogom kao što je smrt, zdravstveno stanje, strah od iskazivanja ili nemogućnost njegova pronalaska, pri čemu je u pogledu potonje na tom sudu da uloži sve napore koji se od njega razumno mogu očekivati kako bi osigurao nazočnost tog svjedoka (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 15. prosinca 2015., Schatschaschwili protiv Njemačke, CE:ECHR:2015:1215JUD000915410, t. 119. do 121. i navedenu sudsku praksu).
57 Nadalje, mora se uzeti u obzir da bi iskaz svjedoka odsutnog u sudskom stadiju kaznenog postupka, ako ga se prihvati kao dokaz u tom stadiju, ali je prikupljen prethodno, činio jedini temelj za osudu optuženika ako bi taj iskaz svjedoka bio jedini dokaz protiv njega. Taj bi se temelj trebao smatrati odlučujućim u slučaju kada bi navedeni iskaz svjedoka bio toliko važan da bi se na temelju njega moglo odlučiti o predmetu, pod uvjetom da ako se iskaz odsutnog svjedoka može potkrijepiti drugim dokazima, ocjena odlučujuće prirode tog iskaza ovisi o dokaznoj snazi tih drugih dokaza, što je ona veća, iskaz odsutnog svjedoka smatra se manje odlučujućim dokazom (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 15. prosinca 2015., Schatschaschwili protiv Njemačke, CE:ECHR:2015:1215JUD000915410, t. 123. i navedenu sudsku praksu).
58 Naposljetku, što se tiče postojanja kompenzacijskih čimbenika, takvi čimbenici moraju omogućiti pravilnu i pravednu ocjenu pouzdanosti neprovjerenog svjedočenja te se konkretno odnose na način na koji sud koji je nadležan za odlučivanje ocjenjuje neprovjereni iskaz odsutnog svjedoka, podnošenje dosljednih dokaza tijekom sudskog stadija kaznenog postupka i njihovu dokaznu snagu kao i na postupovne mjere kojima se kompenzira činjenica da svjedok nije mogao biti unakrsno ispitan tijekom sudskog stadija kaznenog postupka (vidjeti u tom smislu presude ESLJP‑a od 15. prosinca 2015., Schatschaschwili protiv Njemačke, CE:ECHR:2015:1215JUD000915410, t. 125. do 131. i navedenu sudsku praksu, i od 7. lipnja 2018., Dimitrov i Momin protiv Bugarske, CE:ECHR:2018:0607JUD003513208, t. 53.). Što se tiče potonjeg aspekta, postupovno jamstvo kojim se mogu kompenzirati teškoće prouzročene obrani zbog izostanka svjedoka tijekom sudskog stadija kaznenog postupka može se sastojati od toga da je optuženiku ili njegovu branitelju dana mogućnost da ispita svjedoka u prethodnom stadiju tog postupka (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 10. veljače 2022., Al Alo protiv Slovačke, CE:ECHR:2022:0210JUD003208419, t. 56. i navedenu sudsku praksu).
59 U ovom slučaju, kao prvo, valja podsjetiti na to da nemogućnost pronalaska svjedoka radi njegova pozivanja u sudskom stadiju kaznenog postupka načelno čini ozbiljan razlog u smislu sudske prakse navedene u točki 56. ove presude, osobito kad taj svjedok više ne boravi na državnom području države članice o kojoj je riječ i ako su pokušaji da ga se pronađe, osobito putem Interpola, ostali neuspješni.
60 Kao drugo, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri može li se, u slučaju osude optuženika o kojima je riječ, njegova odluka temeljiti isključivo ili na odlučujući način, u smislu sudske prakse navedene u točki 57. ove presude, na iskazima koje su svjedoci o kojima je riječ dali tijekom prethodnog stadija kaznenog postupka.
61 Kao treće, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi postoje li u ovom slučaju dostatni kompenzacijski čimbenici kako bi se suzbile teškoće uzrokovane optuženicima o kojima je riječ i njihovoj obrani zbog toga što su kao dokazi eventualno uzeti u obzir iskazi koje su svjedoci o kojima je riječ dali tijekom prethodnog dijela kaznenog postupka, u smislu sudske prakse navedene u točki 58. ove presude, osobito mogućnost da optuženici o kojima je riječ i njihova obrana ispitaju dotične svjedoke u prethodnom stadiju kaznenog postupka i postojanje pravnog sredstva protiv eventualne odluke o odbijanju.
62 S obzirom na sve prethodno navedene razloge, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 8. stavak 1. Direktive 2016/343, u vezi s člankom 47. drugim stavkom i člankom 48. stavkom 2. Povelje, treba tumačiti na način da mu se protivi primjena nacionalnog propisa kojim se nacionalnom sudu omogućuje da, kad se tijekom sudskog stadija kaznenog postupka ne može ispitati svjedoka optužbe, utemelji svoju odluku o krivnji ili nedužnosti optuženika na iskazu tog svjedoka, koji je dobiven na saslušanju pred sudom u prethodnom stadiju tog postupka, ali bez sudjelovanja optuženika ili njegova branitelja, osim ako postoji ozbiljan razlog za nepojavljivanje svjedoka u sudskom stadiju kaznenog postupka, ako iskaz tog svjedoka nije jedini ili odlučujući temelj osude optuženika i postoje dovoljni kompenzacijski čimbenici za prevladavanje teškoća prouzročenih tom optuženiku i njegovu branitelju zbog uzimanja u obzir navedenog iskaza.
Troškovi
63 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
Članak 8. stavak 1. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku u vezi s člankom 47. drugim stavkom i člankom 48. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
treba tumačiti na način da mu se:
protivi primjena nacionalnog propisa kojim se nacionalnom sudu omogućuje da, kad se tijekom sudskog stadija kaznenog postupka ne može ispitati svjedoka optužbe, utemelji svoju odluku o krivnji ili nedužnosti optuženika na iskazu tog svjedoka, koji je dobiven na saslušanju pred sudom u prethodnom stadiju tog postupka, ali bez sudjelovanja optuženika ili njegova branitelja, osim ako postoji ozbiljan razlog za nepojavljivanje svjedoka u sudskom stadiju kaznenog postupka, ako iskaz tog svjedoka nije jedini ili odlučujući temelj osude optuženika i postoje dovoljni kompenzacijski čimbenici za prevladavanje teškoća prouzročenih tom optuženiku i njegovu branitelju zbog uzimanja u obzir navedenog iskaza.
Potpisi