Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. siječnja 2024. uputio Dioikitiko Protodikeio Thessalonikis (Grčka) – WI/Anexartiti Archi Dimosion Esodon

(predmet C-73/24, Keladis II¹ )

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Dioikitiko Protodikeio Thessalonikis

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WI

Tuženik: Anexartiti Archi Dimosion Esodon

Prethodna pitanja

U slučaju opravdanih sumnji u pogledu činjenice da je deklarirana carinska vrijednost uvezene robe stvarna transakcijska vrijednost robe, ali se naknadnom provjerom ne može utvrditi transakcijska vrijednost na temelju metoda iz članka 30. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe br. 2913/92¹ (transakcijska vrijednost istovjetnih i sličnih proizvoda) i članka 74. stavka 2. Uredbe br. 952/2013² jer, s jedne strane, roba nije oduzeta te stoga nije moguća fizička provjera te robe i jer je, s druge strane, opis robe u dokumentima koji su priloženi uvoznoj deklaraciji općenit i neprecizan, je li u skladu s odredbama članka 30. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 2913/92 i članka 74. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 952/2013 upravna praksa u skladu s kojom se, primjenom metode „deduktivne vrijednosti” predviđene tim odredbama, kao osnova za utvrđivanje tržišne vrijednosti robe upotrebljavaju takozvane „ulazne cijene” definirane u automatiziranom alatu za praćenje (AMT) programa Unije za borbu protiv prijevara (AFIS) i utvrđene statističkim metodama?

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: je li dopušteno upotrebljavati navedene „ulazne cijene” ako se primijeni bilo koja druga metoda opisana u člancima 30. i 31. Uredbe br. 2913/92 i članku 74. stavcima 1. do 3. Uredbe br. 952/2013? Je li to dopušteno osobito ako se uzme u obzir, s jedne strane, razumna fleksibilnost koja treba obilježavati primjenu „alternativne metode” u skladu s člankom 31. Uredbe br. 2913/92 i člankom 74. stavkom 3. Uredbe br. 952/2013 i, s druge strane, izričita zabrana utvrđivanja carinske vrijednosti na temelju najmanjih carinskih vrijednosti koja je predviđena tom „alternativnom metodom” (članak 31. stavak 2. točka (f) Carinskog zakonika Zajednice i članak 144. stavak 2. točka (f) Provedbene uredbe 2015/2447¹ )?

U slučaju niječnog odgovora na oba navedena pitanja: dopušta li se pravom Unije da se odgovornost za plaćanje utajenog PDV-a ne pripiše uvozniku u pogledu kojeg se naknadno otkrije da je (sustavno) uvozio robu po cijenama nižim od cijena koje su utvrđene kao najniže komercijalno održive cijene ako carinska tijela ne mogu prilikom naknadne provjere utvrditi carinsku vrijednost uvezene robe s pomoću jedne od metoda opisanih u člancima 30. i 31. Uredbe br. 2913/92 i članku 74. stavcima 1. do 3. Uredbe br. 952/2013 ili je u tom slučaju, kao zadnje rješenje, dopušteno pripisati navedenu odgovornost uvozniku na temelju najnižih prihvatljivih cijena koje su utvrđene statističkim metodama, kao što se to već dopušta u slučaju kad Komisija pripisuje odgovornost za gubitak vlastitih sredstava državi članici koja nije provela odgovarajuće carinske provjere (vidjeti presudu Suda od 8. ožujka 2022., Komisija/Ujedinjena Kraljevina, C-213/19, EU:C:2022:167)?

U slučaju potvrdnog odgovora na navedeno drugo ili treće pitanje: trebaju li najniže cijene utvrđene statističkim metodama odražavati uvoze izvršene u istom razdoblju kao i provjereni uvozi ili uvoze izvršene u približno isto vrijeme i, u tom slučaju, koje je najdulje prihvatljivo razdoblje između uvoza upotrijebljenih kako bi se dobio statistički rezultat i provjerenih uvoza (može li se, primjerice, po analogiji primijeniti razdoblje od 90 dana predviđeno člankom 152. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 2454/93¹ i člankom 142. stavkom 2. Provedbene uredbe 2015/2447)?

U slučaju potvrdnog odgovora na barem jedno od prvih triju pitanja u vezi s uporabom „ulaznih cijena” za utvrđivanje tržišne vrijednosti uvezene robe: u slučaju kad se tijekom uvoza slijedio postupak iz članka 81. Uredbe br. 2913/92 i članka 177. Uredbe br. 952/2013 za pojednostavljenje postupka sastavljanja carinskih deklaracija grupiranjem oznaka robe TARIC, je li u skladu s načelom zabrane utvrđivanja proizvoljnih ili izmišljenih carinskih vrijednosti upravna praksa na temelju koje se carinska vrijednost sve uvezene robe u okviru svake uvozne deklaracije izračunava na temelju „ulazne cijene” utvrđene za određeni proizvod, čija je oznaka TARIC navedena u uvoznoj deklaraciji, s obzirom na to da je grupiranje koje je izvršio uvoznik obvezujuće za carinsko tijelo u skladu s člankom 222. stavkom 2. točkom (b) Provedbene uredbe 2015/2447, ili, suprotno tomu, vrijednost svakog proizvoda treba utvrditi na temelju njegova tarifnog broja, iako oznaka nije navedena u uvoznoj deklaraciji, kako bi se izbjegla opasnost od određivanja proizvoljnih carina?

____________

¹ Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

¹ Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

¹ Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL 2013., L 269, str. 1. te ispravci SL 2013., L 287, str. 90., SL 2015., L 70, str. 64., SL 2016., L 267, str. 2., SL 2018., L 294, str. 44., SL 2022., L 43, str. 93. i SL 2023., L 90151)

¹ Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL 2015., L 343, str. 558. te ispravci SL 2016., L 87, str. 35., SL 2017., L 101, str. 196. i SL 2018., L 157, str. 27.)

¹ Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1993., L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.)