PRESUDA SUDA (treće vijeće)
9. veljače 2017.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Šećer – Pristojbe na proizvodnju – Izračun prosječnog gubitka – Izračun pristojbi na proizvodnju – Uredba (EZ) br. 2267/2000 – Valjanost – Uredba (EZ) br. 1993/2001 – Valjanost”
U predmetu C‑585/15,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a koji je uputio tribunal de première instance francophone de Bruxelles (Prvostupanjski frankofonski sud u Bruxellesu) (Belgija) odlukom od 14. listopada 2015., koju je Sud zaprimio 12. studenoga 2015., u postupku
Raffinerie Tirlemontoise SA
protiv
État belge,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: L. Bay Larsen (izvjestitelj), predsjednik vijeća, M. Vilaras, J. Malenovský, M. Safjan i D. Šváby, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: V. Giacobbo‑Peyronnel, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 14. srpnja 2016.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Raffinerie Tirlemontoise SA, D. Gérard, odvjetnik, i H.-J. Prieß, Rechtsanwalt,
– za belgijsku vladu, M. Jacobs i M. J.-C. Halleux, u svojstvu agenata, uz asistenciju M. Keupa i B. De Moora, odvjetnikâ,
– za nizozemsku vladu, B. Koopman, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, A. Lewis i P. Ondrůšek, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 33. stavaka 1. i 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2038/1999 od 13. rujna 1999. o zajedničkoj organizaciji tržišta u sektoru šećera (SL 1999., L 252, str. 1.) i na valjanost, s jedne strane, Uredbe Komisije (EZ) br. 2267/2000 od 12. listopada 2000. o utvrđivanju pristojbi na proizvodnju i koeficijenta za izračun dodatne pristojbe u sektoru šećera za tržišnu godinu 1999./2000. (SL 2000., L 259, str. 29.) i, s druge strane, Uredbe Komisije (EZ) br. 1993/2001 od 11. listopada 2001. o utvrđivanju pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera za tržišnu godinu 2000./2001. (SL 2001., L 271, str. 15.).
2 Zahtjev je podnesen u okviru spora između društva Raffinerie Tirlemontoise SA (u daljnjem tekstu: Raffinerie) i État belge povodom zahtjeva za povrat preplaćenih pristojbi na proizvodnju šećera za tržišne godine 1999./2000. do 2004./2005.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 14. do 17. Uredbe br. 2038/1999 glasile su kako slijedi:
„(14) Razlozi koji su dosada naveli Zajednicu da uvede sustav proizvodnih kvota za sektor šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa i dalje su valjani; međutim, taj je sustav prilagođen kako bi se, s jedne strane, uzele u obzir nedavne promjene u proizvodnji i, s druge strane, kako bi se Zajednici stavili na raspolaganje instrumenti potrebni da osigura, na pošten, ali učinkovit način, da sami proizvođači u cijelosti snose troškove prodaje proizvedenih količina Zajednice koje predstavljaju višak u odnosu na potrošnju; međutim, taj režim mora bi vremenski ograničen i prijelazan;
(15) Zajednička organizacija tržišta u sektoru šećera temelji se, s jedne strane, od tržišne godine 1986./1987., na načelu da proizvođači trebaju snositi punu financijsku odgovornost za gubitke koji svake tržišne godine nastaju zbog prodaje onog dijela količina proizvedenih u Zajednici unutar kvote koji predstavlja višak u odnosu na potrošnju u njoj i, s druge strane, diferencijaciji cjenovnih jamstava za prodaju koja se temelji na proizvodnim kvotama dodijeljenima svakom poduzeću; u sektoru šećera proizvodne kvote dodjeljuju se po poduzeću prema načelu efektivne proizvodnje tijekom određenog referentnog razdoblja […];
(16) […] sustav samofinanciranja sektora i režim proizvodnih kvota trebaju se zadržati u razdoblju od […] šest tržišnih godina;
(17) stoga, proizvođači trebaju nastaviti snositi financijsku odgovornost putem obveze plaćanja osnovne pristojbe na proizvodnju koja se naplaćuje na svu proizvodnju šećera A i šećera B, koja je, međutim, ograničena na 2 % interventne cijene za bijeli šećer, i putem obveze plaćanja pristojbe koja se naplaćuje na proizvodnju šećera B u iznosu od najviše 37,5 % te cijene; proizvođači izoglukoze i inulinskog sirupa sudjeluju pod određenim uvjetima u tim pristojbama […]”
4 Članak 33. stavci 1. i 2. Uredbe br. 2038/1999 predviđali su:
„1. Prije završetka svake tržišne godine utvrđuje se sljedeće:
(a) prognoza glede proizvodnje šećera A i B, izoglukoze A i B i inulinskog sirupa A i B u odnosnoj tržišnoj godini;
(b) prognoza količina šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa prodanih za potrošnju unutar Zajednice tijekom odnosne tržišne godine;
(c) višak podložan izvozu dobiven oduzimanjem količine iz točke (b) od količine iz točke (a);
(d) procjena prosječnog gubitka ili prihoda po toni šećera u pogledu izvoznih obveza koje se moraju ispuniti u tekućoj tržišnoj godini.
Taj prosječan gubitak ili prihod jednak je razlici između ukupnog iznosa subvencija i ukupnog iznosa pristojbi u pogledu ukupne tonaže odnosnih izvoznih obveza;
(e) procjena ukupnog gubitka ili prihoda, dobivenog množenjem viška iz točke (c) s prosječnim gubitkom ili prihodom iz točke (d).
2. Prije završetka tržišne godine 2000./2001. i ne dovodeći u pitanje članak 26. stavak 5., za tržišne godine 1995./1996. do 2000./2001. kumulativno se utvrđuje sljedeće:
(a) višak podložan izvozu određen na temelju konačne proizvodnje šećera A i B, izoglukoze A i B i, od tržišne godine 1994./1995., inulinskog sirupa A i B s jedne strane, te konačna količina šećera, izoglukoze i, od tržišne godine 1994./1995., inulinskog sirupa prodana za potrošnju unutar Zajednice s druge strane;
(b) prosječni gubitak ili prihod po toni šećera koji je nastao na temelju ukupnih odnosnih izvoznih obveza, izračunan uporabom metode opisane gore u drugom podstavku stavka 1. točke (d);
(c) ukupni gubitak ili prihod, dobiven množenjem viška iz točke (a) s prosječnim gubitkom ili prihodom iz točke (b);
(d) ukupan iznos naplaćenih osnovnih pristojbi na proizvodnju i pristojbi na proizvodnju šećera B.
Procjena ukupnog gubitka ili prihoda iz stavka 1. točke (e) prilagodit će se sukladno razlici između iznosa iz točaka (c) i (d).”
5 Uredbom br. 2267/2000 utvrđeni su iznosi pristojbi na proizvodnju i koeficijent za izračun dodatne pristojbe u sektoru šećera za trgovačku godinu 1999./2000. Uredbom br. 1993/2001 utvrđeni su iznosi pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera za trgovačku godinu 2000./2001.
6 Uvodne izjave 9. do 13. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/2001 od 19. lipnja 2001. o zajedničkoj organizaciji tržišta u sektoru šećera (SL 2001., L 178, str. 1.) glasile su kako slijedi:
„(9) Razlozi koji su dosada naveli Zajednicu da uvede sustav proizvodnih kvota za sektor šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa i dalje su valjani. Međutim, taj je sustav prilagođen kako bi se uzele u obzir nedavne promjene u proizvodnji i kako bi se Zajednici stavili na raspolaganje instrumenti potrebni da osigura, na pošten, ali učinkovit način, da sami proizvođači u cijelosti snose troškove prodaje proizvedenih količina u Zajednici koje predstavljaju višak u odnosu na potrošnju u njoj i da ispuni obveze koje proizlaze iz sporazuma proizišlih iz Urugvajskog kruga multilateralnih pregovora o trgovini, u daljnjem tekstu, ‚sporazumi GATT’ odobreni Odlukom [Vijeća] 94/800/EZ [od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.‑1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.)].
(10) […] [T]reba zadržati režim kvota za tržišne godine 2001./2002. do 2005./2006.
(11) Zajednička organizacija tržišta u sektoru šećera temelji se, s jedne strane, na načelu da proizvođači trebaju snositi punu financijsku odgovornost za gubitke u svakoj tržišnoj godini koji nastaju zbog prodaje onog dijela količina Zajednice proizvedenih unutar kvote koji predstavlja višak u odnosu na unutarnju potrošnju Zajednice i, s druge strane, na diferencijaciji cjenovnih jamstava za prodaju koja se temelji na proizvodnim kvotama dodijeljenima svakom poduzeću. U sektoru šećera, proizvodne kvote dodjeljuju se po poduzeću prema načelu efektivne proizvodnje tijekom određenog referentnog razdoblja.
(12) […] Sustav samofinanciranja sektora putem pristojbi na proizvodnju i režim proizvodnih kvota treba zadržati.
(13) Stoga proizvođači trebaju nastaviti snositi financijsku odgovornost putem obveze plaćanja osnovne pristojbe na proizvodnju koja se naplaćuje na svu proizvodnju šećera A i šećera B, koja je, međutim, ograničena na 2 % interventne cijene za bijeli šećer, i putem obveze plaćanja pristojbe koja se naplaćuje na proizvodnju šećera B u iznosu od najviše 37,5 % te cijene. Proizvođači izoglukoze i inulinskog sirupa sudjeluju pod određenim uvjetima u tim pristojbama. […]”
7 Članak 15. stavci 1. i 2. Uredbe br. 1260/2001 određivao je:
„1. Prije završetka svake tržišne godine utvrđuje se sljedeće:
(a) prognoza glede proizvodnje šećera A i B, izoglukoze A i B i inulinskog sirupa A i B u odnosnoj tržišnoj godini;
(b) prognoza količina šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa prodanih za potrošnju unutar Zajednice tijekom odnosne tržišne godine;
(c) višak podložan izvozu dobiven oduzimanjem količine iz točke (b) od količine iz točke (a);
(d) procjena prosječnog gubitka ili prihoda po toni šećera u pogledu izvoznih obveza koje se moraju ispuniti u tekućoj tržišnoj godini.
Taj prosječan gubitak ili prihod jednak je razlici između ukupnog iznosa subvencija i ukupnog iznosa pristojbi u pogledu ukupne tonaže odnosnih izvoznih obveza;
(e) procjena ukupnog gubitka ili prihoda, dobivenog množenjem viška iz točke (c) s prosječnim gubitkom ili prihodom iz točke (d).
2. Prije završetka tržišne godine 2005./2006. i ne dovodeći u pitanje članak 10. stavke 3. do 6., za tržišne godine 2001./2002. do 2005./2006. kumulativno se utvrđuje sljedeće:
(a) višak podložan izvozu određen na temelju konačne proizvodnje šećera A i B, izoglukoze A i B i inulinskog sirupa A i B s jedne strane, te konačna količina šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa prodana za potrošnju unutar Zajednice s druge strane;
(b) prosječni gubitak ili prihod po toni šećera koji je nastao na temelju ukupnih odnosnih izvoznih obveza, izračunan uporabom metode opisane gore u drugom podstavku stavka 1. točke (d);
(c) ukupni gubitak ili prihod, dobiven množenjem viška iz točke (a) s prosječnim gubitkom ili prihodom iz točke (b);
(d) ukupan iznos naplaćenih osnovnih pristojbi na proizvodnju i pristojbi na proizvodnju šećera B.
Procjena ukupnog gubitka ili prihoda iz stavka 1. točke (e) prilagodit će se sukladno razlici između iznosa iz točaka (c) i (d).”
Glavni postupak i prethodna pitanja
8 Raffinerie je društvo koje se bavi proizvodnjom šećera.
9 Budući da je smatralo da su pristojbe na proizvodnju koje je platilo za tržišne godine 1999./2000. do 2005./2006. prekomjerne, društvo Raffinerie podnijelo je tužbu protiv Bureau d’intervention et de restitution belge (belgijski ured za intervencije i naknadu) radi povrata preplaćenih pristojbi.
10 Dana 1. srpnja 2014. nekadašnje zadaće Bureau d’intervention et de restitution belge (belgijski ured za intervencije i naknadu), odnosno, među ostalim, njegova potraživanja i dugovi, prenesene su na État belge.
11 Što se konkretno tiče tržišnih godina 1999./2000. i 2000./2001., Raffinerie navodi da rasuđivanje Suda u presudi od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich (C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591) dovodi u pitanje izračun pristojbi utvrđenih za te dvije tržišne godine Uredbama 2267/2000 i 1993/2001, ali da Sud u pogledu tih dviju uredbi još nije imao priliku odlučiti, u okviru do sada mu postavljenih prethodnih pitanja, o razlozima nevaljanosti koje je utvrdio svojoj presudi.
12 U tim je okolnostima tribunal de première instance de Bruxelles (Prvostupanjski sud u Bruxellesu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 33. stavak 1. Uredbe br. 2038/1999, osobito s obzirom na presudu od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich (C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591), tumačiti na način da u svrhu izračuna prosječnog gubitka za sve kategorije izvezenog šećera iznos stvarnih troškova valja podijeliti s iznosom izvezenih količina, bez obzira na to jesu li za te količine subvencije stvarno isplaćene ili nisu?
2. Treba li članak 33. stavak 2. Uredbe Vijeća br. 2038/1999, osobito s obzirom na presudu od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich (C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591), tumačiti na način da prijenose koje treba uzeti u obzir (kao debitnu odnosno kreditnu stavku) prilikom ukupnog izračuna pristojbi na proizvodnju valja za sve kategorije izvezenog šećera izračunati tako da se iznos stvarnih troškova podijeli s iznosom stvarno izvezenih količina, bez obzira na to jesu li za te količine subvencije stvarno isplaćene ili nisu?
3. Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, jesu li Uredba br. 2267/2000 i Uredba br. 1993/2001 nevaljane?”
O prethodnim pitanjima
Uvodna očitovanja
13 Uvodno treba istaknuti, kao prvo, da su članak 33. stavak 1. Uredbe br. 2038/1999, kojim se utvrđuju kriteriji za određivanje pristojbi na proizvodnju za tržišne godine 1995./1996. do 2000./2001., i članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1260/2001, kojim se utvrđuju kriteriji za određivanje pristojbi na proizvodnju za tržišne godine 2001./2002. do 2005./2006. u biti identični (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2008., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑5/06 i C‑23/06 do C‑36/06, EU:C:2008:260, t. 31.). Isto vrijedi za članak 33. stavak 2. Uredbe br. 2038/1999 i članak 15. stavak 2. Uredbe br. 1260/2001.
14 Kao drugo, uvodne izjave 15. do 17. Uredbe br. 2038/1999, na kojima počiva njezin članak 33., u biti su identične uvodnim izjavama 11. do 13. Uredbe br. 1260/2001, na kojima je utemeljen članak 15. potonje.
15 U tim okolnostima valja utvrditi, kao što to ističe društvo Raffinerie, da članak 33. stavke 1. i 2. Uredbe br. 2038/1999 i članak 15. stavke 1. i 2. Uredbe br. 1260/2001 treba tumačiti ujednačeno.
Prvo pitanje
16 U skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (d) Uredbe br. 2038/1999, prosječan gubitak jednak je razlici između ukupnog iznosa subvencija i ukupnog iznosa pristojbi u pogledu ukupne tonaže izvoznih obveza koje se moraju ispuniti u tekućoj tržišnoj godini (vidjeti u tom smislu presude od 8. svibnja 2008., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑5/06 i C‑23/06 do C‑36/06, EU:C:2008:260, t. 46., i od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 39.).
17 Međutim, pojam „obveze koje se moraju ispuniti u tekućoj tržišnoj godini”, čija je tonaža u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (d) Uredbe br. 2038/1999 nazivnik omjera na temelju kojeg se računa prosječni gubitak, obuhvaća sve količine proizvoda iz članka 33. te uredbe koje su namijenjene izvozu izvan Europske zajednice, pri čemu pitanje jesu li izvozne subvencije isplaćene ili ne za količine proizvoda namijenjene izvozu nije relevantno u kontekstu tog pojma (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2008., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑5/06 i C‑23/06 do C‑36/06, EU:C:2008:260, t. 49. do 51.).
18 Slijedom toga, u skladu sa stavkom 1. tog članka pri utvrđivanju procijenjenoga prosječnog gubitka po toni proizvoda treba uzeti u obzir sve izvezene količine koje potpadaju pod članak 33. Uredbe br. 2038/1999, bez obzira na to jesu li ili nisu subvencije stvarno isplaćene (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2008., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑5/06 i C‑23/06 do C‑36/06, EU:C:2008:260, t. 61.).
19 Što se tiče „ukupnog iznosa subvencija”, koji u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (d) Uredbe br. 2038/1999 čini dio brojnika omjera na temelju kojeg se računa prosječni gubitak, on mora biti izravno povezan s troškovima za proračun Zajednice s osnove prodaje viška proizvoda iz sektora šećera i temeljiti se, dakle, na uzimanju u obzir iznosa izvoznih subvencija isplaćenih kako bi se osigurala prodaja količina proizvoda koje su bile predmet izvoznih obveza (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 48. i 49.).
20 S obzirom na prethodno navedeno, na prvo pitanje treba odgovoriti da članak 33. stavak 1. Uredbe br. 2038/1999 treba tumačiti na način da je za izračun prosječnog gubitka potrebno podijeliti ukupni iznos stvarnih troškova povezanih s izvoznim subvencijama za proizvode obuhvaćene tom odredbom s ukupnim izvezenim količinama tih proizvoda, bez obzira na to jesu li ili nisu za te količine subvencije stvarno isplaćene.
Drugo pitanje
21 Treba istaknuti da se u skladu s Uredbom br. 2038/1999, a osobito s njezinim člankom 33., pristojbe na proizvodnju računaju na temelju ukupnog gubitka (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2008., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑5/06 i C‑23/06 do C‑36/06, EU:C:2008:260, t. 41.).
22 U tom smislu treba podsjetiti da ta uredba, poput Uredbe br. 1260/2001, ima za cilj uspostaviti sustav samofinanciranja troškova prodaje količina koje predstavljaju višak kojim se na pošten, ali učinkovit način osigurava da sami proizvođači u cijelosti snose te troškove. Metoda izračuna stoga u praksi ne smije dovesti do toga da se ukupni gubitak a priori odredi u iznosu koji je veći od iznosa troškova povezanih sa subvencijama u vezi s prodajom viška proizvodnje u Zajednici (vidjeti u tom smislu presude od 8. svibnja 2008, Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑5/06, C‑23/06 do C‑36/06, EU:C:2008:260, t. 44., 57. i 60., i od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 46.).
23 U skladu s člankom 33. stavkom 2. točkom (c) spomenute uredbe ukupni gubitak rezultat je umnoška viška podložnog izvozu i prosječnog gubitka. Previsoka procjena prosječnog gubitka stoga neizbježno dovodi do previsoke procjene ukupnog gubitka i, slijedom toga, određivanja previsokih pristojbi na proizvodnju (vidjeti analogijom presudu od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 47.).
24 Međutim, prosječni gubitak u smislu članka 33. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 2038/1999 utvrđuje se u skladu s metodom izračuna iz članka 33. stavka 1. točke (d) drugog podstavka te uredbe.
25 Slijedom toga, utvrđenja koja se odnose na potonju odredbu, sadržana u točkama 17. do 19. ove presude, također se primjenjuju u pogledu članka 33. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 2038/1999.
26 Slijedi da na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 33. stavak 2. Uredbe br. 2038/1999 treba tumačiti na način da pri ukupnom izračunu pristojbi na proizvodnju treba uzeti u obzir prosječni gubitak, koji se izračunava tako da se ukupni iznos stvarnih troškova povezanih s izvoznim subvencijama za proizvode obuhvaćene tom odredbom podijeli s ukupnim izvezenim količinama tih proizvoda, bez obzira na to jesu li ili nisu za te količine subvencije stvarno isplaćene.
Treće pitanje
27 Treba podsjetiti da je Sud utvrdio da se metoda izračuna koju je Komisija primijenila u svrhu određivanja iznosa pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera, utvrđenih Uredbom Komisije (EZ) br. 1193/2009 od 3. studenoga 2009. o ispravku uredaba (EZ) br. 1762/2003, (EZ) br. 1775/2004, (EZ) br. 1686/2005, (EZ) br. 164/2007 i utvrđivanju pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera za tržišne godine 2002./2003., 2003./2004., 2004./2005. i 2005./2006. (SL 2009., L 321, str. 1.), nije temeljila na uzimanju u obzir iznosa izvoznih subvencija isplaćenih kako bi se osigurala prodaja količina šećera sadržanih u prerađenim proizvodima koji su bili predmet izvoznih obveza. Naime, Sud je smatrao da se ta metoda izračuna sastojala od pripisivanja svim tim količinama teorijskog iznosa subvencije koji se temeljio na prosjeku iznosa koje Komisija periodično utvrđuje, neovisno o tome je li subvencija bila stvarno isplaćena ili nije i o njezinu stvarnom iznosu (presuda od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 48.).
28 Budući da se takav teorijski iznos koristi kao dio brojnika omjera na temelju kojeg se izračunava prosječni gubitak, to uvećanje brojnika nužno je imalo za posljedicu previsoku procjenu prosječnog gubitka i stoga ukupnog gubitka, čime je povrijeđen članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1260/2001 (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr., C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 50.).
29 Sud je stoga Uredbu br. 1193/2009, čije je odredbe uz iznimku njezina članka 3. Opći sud već poništio u svojoj presudi od 29. rujna 2011., Poljska/Komisija (T‑4/06, neobjavljena, EU:T:2011:546), proglasio nevaljanom u svojoj presudi od 27. rujna 2012., Zuckerfabrik Jülich i dr. (C‑113/10, C‑147/10 i C‑234/10, EU:C:2012:591, t. 54.).
30 Međutim, nije sporno da se metoda izračuna koju je Komisija primijenila u svrhu određivanja iznosa pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera, utvrđenih uredbama br. 2267/2000 i 1993/2001, također nije temeljila na uzimanju u obzir stvarnog iznosa izvoznih subvencija isplaćenih kako bi se osigurala prodaja količina šećera sadržanih u prerađenim proizvodima koji su bili predmet izvoznih obveza.
31 Budući da je takva metoda, iz razloga navedenih u točki 28. ove presude, imala za posljedicu previsoku procjenu prosječnog gubitka i posljedično ukupnog gubitka, nju također treba smatrati protivnom članku 33. stavku 1. Uredbe br. 2038/1999.
32 Na treće pitanje stoga treba odgovoriti da su Uredbe br. 2267/2000 i 1993/2001 nevaljane.
O ograničenju vremenskih učinaka ove presude
33 Komisija tvrdi da bi Sud, s obzirom na vrijeme koje je proteklo od donošenja uredbi br. 2267/2000 i 1993/2001, teškoće pri ponovnom nalaženju podataka za godine o kojima je riječ u glavnom postupku i okolnosti da neki od tadašnjih proizvođača više ne postoje, trebao ograničiti učinke proglašenja nevaljanosti tih uredbi na način da se na nju mogu pozivati samo poduzetnici koji su podnijeli tužbu sudu ili ekvivalentno pravno sredstvo radi povrata neosnovano plaćenih iznosa s osnove pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera utvrđenih spomenutim uredbama.
34 Takvim ograničenjem vremenskih učinaka nevaljanosti poduzetnici koji su podnijeli tužbu ili drugo pravno sredstvo ne bi bili lišeni pravne zaštite svojih prava. S druge strane, time bi se izbjeglo stvaranje situacije u kojoj bi moglo doći do narušavanja tržišnog natjecanja između poduzetnika sa sjedištem u starijim državama članicama i onima sa sjedištem u državama članicama koje su pristupile Europskoj uniji 2004. i kasnije, s obzirom na to da bi samo prvonavedeni poduzetnici mogli ostvariti pravo na povrat preplaćenih pristojbi.
35 Kraljevina Belgija je pak na raspravi ustvrdila da ne postoje nikakve objektivne razlike na temelju kojih bi bilo moguće razlikovati položaj poduzetnika koji su podnijeli tužbu prije dana proglašenja ove presude i onaj poduzetnika koji nisu podnijeli takvu tužbu i stoga je predložila da se uredbe br. 2267/2000 i 1993/2001 proglase nevaljanima s učincima pro futuro.
36 Naposljetku, društvo Raffinerie i Kraljevina Nizozemska u svojim su izlaganjima tvrdili da u predmetnom slučaju ne postoje važni razlozi pravne sigurnosti koji bi opravdali ograničenje vremenskih učinaka proglašenja nevaljanosti spomenutih uredbi.
37 U tom pogledu valja podsjetiti da, kada to važni razlozi pravne sigurnosti opravdavaju, Sud na temelju članka 264. drugog stavka UFEU‑a, koji je po analogiji primjenjiv na zahtjev za prethodnu odluku o valjanosti akata Unije na temelju članka 267. UFEU‑a, raspolaže diskrecijskom ovlašću da u svakom pojedinom slučaju odredi koji se učinci predmetnog akta moraju smatrati konačnima (presuda od 28. travnja 2016., Borealis Polyolefine i dr., C‑191/14, C‑192/14, C‑295/14, C‑389/14 i C‑391/14 do C‑393/14, EU:C:2016:311, t. 103.).
38 Sud je tako iskoristio mogućnost ograničenja vremenskih učinaka utvrđenja nevaljanosti propisa Unije kada su važni razlozi pravne sigurnosti povezani sa cjelokupnim javnim i privatnim interesima o kojima je bila riječ u odnosnim predmetima sprječavali da se dovede u pitanje naplata ili isplata novčanih iznosa, izvršenih na temelju tog propisa, u odnosu na razdoblje koje je prethodilo danu donošenja presude (presuda od 8. studenoga 2001., Silos, C‑228/99, EU:C:2001:599, t. 36.).
39 U predmetnom slučaju ni teškoće pri pronalaženju podataka u vezi s tržišnim godinama 1999./2000. i 2000./2001. ni činjenica da neki od proizvođača koji su postojali u razdoblju o kojem je riječ u glavnom postupku više ne postoje ne mogu se smatrati važnim razlozima pravne sigurnosti koji opravdavaju ograničenje vremenskih učinaka ove presude.
40 Osim toga, okolnost da bi poduzetnici sa sjedištem u „starijim” državama članicama, koji su morali platiti pristojbe za tržišne godine 1999./2000. i 2000./2001., imali pravo na povrat preplaćenih pristojbi ne može narušiti tržišno natjecanje između tih poduzetnika i onih sa sjedištem u državama članicama koje su pristupile Uniji u 2004. i kasnije s obzirom na to da je cilj povrata okončati situaciju u kojoj se ta prva kategorija poduzetnika nalazila u nepovoljnijem položaju.
41 U tim okolnostima nije potrebno ograničiti vremenske učinke ove presude.
Troškovi
42 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:
1) Članak 33. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2038/1999 od 13. rujna 1999. o zajedničkoj organizaciji tržišta u sektoru šećera treba tumačiti na način da je za izračun prosječnog gubitka potrebno podijeliti ukupni iznos stvarnih troškova povezanih s izvoznim subvencijama za proizvode obuhvaćene tom odredbom s ukupnim izvezenim količinama tih proizvoda, bez obzira na to jesu li ili nisu za te količine subvencije stvarno isplaćene.
2) Članak 33. stavak 2. spomenute uredbe treba tumačiti na način da pri ukupnom izračunu pristojbi na proizvodnju treba uzeti u obzir prosječni gubitak, koji se izračunava tako da se ukupni iznos stvarnih troškova povezanih s izvoznim subvencijama za proizvode obuhvaćene tom odredbom podijeli s ukupnim izvezenim količinama tih proizvoda, bez obzira na to jesu li ili nisu za te količine subvencije stvarno isplaćene.
3) Uredba Komisije (EZ) br. 2267/2000 od 12. listopada 2000. o utvrđivanju pristojbi na proizvodnju i koeficijenta za izračun dodatne pristojbe u sektoru šećera za tržišnu godinu 1999./2000. i Uredba Komisije (EZ) br. 1993/2001 od 11. listopada 2001. o utvrđivanju pristojbi na proizvodnju u sektoru šećera za tržišnu godinu 2000./2001. su nevaljane.
Potpisi