Language of document : ECLI:EU:F:2014:8

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE (drugo vijeće)

30. siječnja 2014.

Predmet F‑151/12

Jakob Ohrgaard

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjet boravišta iz članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku – Obavljanje dužnosti u međunarodnoj organizaciji – Pojam – Petomjesečno stažiranje u Komisiji – Isključenje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, koji se na UEZAE primjenjuje sukladno njegovu članku 106.a, kojom J. Ohrgaard traži poništenje odluke od 6. ožujka 2012. kojom mu je Europska komisija odbila priznati pravo na naknadu za život u inozemstvu te, prema potrebi, poništenje odluke od 31. kolovoza 2012. kojom mu je odbijena žalba.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije od 6. ožujka 2012. kojom je J. Ohrgaardu odbijeno pravo na naknadu za život u inozemstvu, kako je izmijenjena odlukom od 31. kolovoza 2012. kojom mu je odbijena žalba. Europska komisija snosi svoje troškove te joj se nalaže snošenje troškova J. Ohrgaarda.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Tužba protiv odluke o odbijanju žalbe – Odluka donesena nakon preispitivanja ranije odluke – Dopuštenost

(Pravilnik o osoblju, čl. 90. i 91.)

2.      Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjeti za odobravanje – Rad obavljan za drugu državu ili međunarodnu organizaciju – Pojam – Stažiranje u instituciji – Isključenje

(Pravilnik o osoblju, Prilog VII., čl. 4. st. 1. t. (a) i (b))

1.      Kad odluka o odbijanju žalbe sadrži preispitivanje tužiteljeva statusa, sukladno novim činjeničnim i pravnim elementima, ili kad se njome mijenja ili dopunjava prvotna odluka, odbijanje žalbe predstavlja akt koji je podnesen sudu radi nadzora, a sud ga uzima u obzir kod ocjene zakonitosti pobijanog akta te ga može smatrati i aktom kojim se nanosi šteta koji zamjenjuje pobijani akt.

(t. 13. i 16.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: 9. prosinca 2009., Komisija/Birkhoff, T‑377/08 P, t. 55.; 21. rujna 2011., Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P, t. 32.

2.      U okviru određivanja postoji li pravo dužnosnika na naknadu za život u inozemstvu, iz teksta odredbi članka 4. stavka 1. točki (a) i (b) Priloga VII. Pravilniku proizlazi da je, u cilju neutraliziranja razdoblja prebivanja u državi na čijem se području nalazi mjesto zaposlenja dužnosnika ili službenika odnosno izvan tog područja, zakonodavac postavio razliku prema tome je li boravak motiviran situacijama koje proizlaze iz rada koji se obavlja za drugu državu ili međunarodnu organizaciju ili obavljanjem dužnosti u službi države ili međunarodne organizacije.

Stažiranje u Komisiji, zamišljeno kao razdoblje specijalizacije kojim se dopunjava sveučilišno obrazovanje ili se dodatno stječu znanja potrebna za obavljanje posla, ne može se smatrati obuhvaćeno pojmom obavljanja dužnosti jer potonji pojam zahtijeva da posao doprinosi prvenstveno ostvarivanju ciljeva odnosne države ili međunarodne organizacije. Takav zaključak, imajući u vidu osnovnu svrhu stažiranja u Komisiji, ne dovodi u pitanje činjenica da neki stažisti primaju, ovisno o proračunskim mogućnostima i njihovim obiteljskim prilikama, stipendiju odnosno, kada je riječ o zaposlenima u javnom sektoru, da nastavljaju primati plaću.

Nadalje, točno je da se takvo rješenje razlikuje od onoga iz odredbe članka 4. stavka 1. točke (a) Priloga VII. Pravilniku koja se tiče dužnosnika koji nikada nisu imali državljanstvo države zaposlenja kao i da takvo rješenje rezultira različitim postupanjem koje je većinom motivirano državljanstvom dotičnog dužnosnika.

Međutim, ostaje činjenica da je ta razlika u postupanju opravdana, s jedne strane, razlikom u samom tekstu odredbe koji je zakonodavac dao u članku 4. stavku 1. točkama (a) i (b) Priloga VII. Pravilniku i, s druge strane, razlikom u trajanju referentnog razdoblja koje je znatno duže za dužnosnike koji su imali državljanstvo države članice zaposlenja.

(t. 40., 43. do 45., 47. i 49.)