Language of document : ECLI:EU:F:2016:119

Privremena verzija

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA
EUROPSKE UNIJE
(treće vijeće)

12. svibnja 2016.

Predmet F‑50/15

FS

protiv

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO)

„Javna služba – Članovi privremenog osoblja – Članak 2. točka (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika – Član privremenog osoblja zaposlen radi obavljanja poslova voditelja odjela „jedne skupine Europskog gospodarskog i socijalnog odbora“ – Članak 44. stavak 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike – Retroaktivno napredovanje u viši stupanj nakon probnog razdoblja od devet mjeseci – Analogna primjena na člana privremenog osoblja koja nije predviđena ratione temporis u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika – Probno razdoblje sui generis utvrđeno ugovorom izvan pretpostavki iz Uvjeta zaposlenja ostalih službenika – Ugovorno produljenje probnog razdoblja – Kvaliteta rada prilikom obavljanja poslova voditelja odjela ocijenjena kao nedovoljna – Preraspodjela na radno mjesto koje nije povezano s rukovodećim funkcijama – Pravo na napredovanje u viši stupanj predviđeno u članku 44. stavku 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju članka 106.a, kojom FS u biti zahtijeva, s jedne strane, poništenje Odluke Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) od 25. svibnja 2014., kojom je se nije potvrdilo na položaju voditelja odjela, i Odluke od istoga dana, koja se također nalazi u nacrtu dodatka njezinu ugovoru za voditelja odjela, kojom ju je EGSO preraspodijelio na radno mjesto koje nije bilo povezano s rukovodećim funkcijama administratora u razredu AD 12, kao i, s druge strane, nalaganje EGSO‑u da naknadi neimovinsku štetu koju je ona navodno pretrpjela.

Odluka:      Poništava se odluka predsjednika Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2014., kako je dopunjena dodatkom br. 2 priloženim uz ugovor FS o radu, prema kojoj je tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu Europskog gospodarskog i socijalnog odbora nije potvrdilo na položaju voditelja odjela te ju je, s učinkom od 9. travnja 2014., preraspodijelilo na radno mjesto koje nije bilo povezano s rukovodećim funkcijama. Europskom gospodarskom i socijalnom odboru nalaže se da FS nadoknadi iznos od 2000 eura na osnovi neimovinske štete koju je pretrpjela. Zahtjev za naknadu štete se u preostalom dijelu odbija. Nalaže se Europskom gospodarskom i socijalnom odboru snošenje vlastitih troškova te mu se nalaže snošenje troškova FS.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Probni rad –Interni kandidat koji je već potvrđen u svojem svojstvu člana privremenog osoblja – Raspoređivanje na novo radno mjesto koja uključuje razvrstavanje u viši razred – Podvrgavanje novom probnom radu – Dopuštenost

(Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 14.)

2.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Napredovanje u stupnjevima – Član privremenog osoblja na upravljačkoj poziciji – Premija za rukovodeće položaje
– Analogna primjena članka 44. drugog stavka Pravilnika na članove privremenog osoblja prije 1. siječnja 2014. – Isključenje – Stranke koje su se ugovorom obvezale na analognu primjenu te odredbe – Posljedice nezadovoljavajućeg obavljanja dužnosti – Preraspodjela na mjesto izvan upravljačkih funkcija – Diskrecijska ovlast uprave – Granice

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 7. st 1. i čl. 44. st. 2., Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 10. st. 1.)

3.      Dužnosnici – Privremeno osoblje – Postupak zapošljavanja – Zapošljavanje na rukovodećim položajima – Probni rad – Uvjeti odvijanja – Promjena tih uvjeta tijekom navedenog rada – Obveza da procjenitelj uzme u obzir tu promjenu

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 44. st. 2.; Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 14.)

4.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izviješće o ocjeni – Sastavljanje – Tvrdnja o postojanju uznemiravanja – Nezakonitost izviješća o ocjenjivanju – Nužnost postojanja veze između uznemiravanja i negativnih ocjena u izviješću – Teret dokazivanja

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 12.a i 43. )

1.      Tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu ima mogućnost odrediti članu privremenog osoblja, u trenutku kada preuzima obavljanje dužnosti voditelja odjela, obvezu obavljanja probnog rada u smislu članka 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, unatoč tomu što je član privremenog osoblja već odradio privremeni rad u trajanju od šest mjeseci pri preuzimanju obavljanja prvotnih funkcija u predmetnoj instituciji u svojstvu administratora s nižim stupnjem od radnog mjesta o kojem je riječ.

U tom pogledu, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu može rad na mjestu voditelja odjela smatrati prekidom karijere tog člana privremenog osoblja s obzirom na nove dodijeljene mu funkcije i viši stupanj koji ima njegovo novo radno mjesto.

(t. 79., 80.)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 16. srpnja 2015., Murariu/EIOPA, F‑116/14, EU:F:2015:89, t. 132.

2.      Uvjeti zapslenja ostalih službenika 2004. ne sadržavaju nikakvu odredbu kojom bi se omogućila primjena analogijom članka 44. drugog stavka Pravilnika 2004., a kojom bi se dopustilo institucijama Unije da omoguće članovima privremenog osoblja napredovanje na viši stupanj iz te odredbe predviđeno samo za dužnosnike.

Takva primjena analogijom na članove privremenog osoblja prema Pravilniku moguća je tek od 1. siječnja 2014., dana stupanja na snagu novog članka 20. stavka 4. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika iz 2004., koji je u skladu s člankom 2. stavkom 13. Uredbe br. 1023/2013, a koja je stupila na snagu 1. studenoga 2013., zamijenio članak 20. stavak 4. tih uvjeta iz 2004.

Čak i ako su se stranke sporazumjele da će se analogijom primjenjivati članak 44. drugi stavak Pravilnika iz 2004. na način da se tim sporazumom dogovorio probni rad i plaćanje ugovorne nagrade zainteresiranoj osobi u slučaju da ona uspješno obavi svoj posao, članak 44. drugi stavak Pravilnika iz 2004. ne propisuje da je posljedica neuspješnog obavljanja tih dužnosti preraspodjela na radno mjesto izvan upravljačkih funkcija.

U tom pogledu, na taj ugovor o radu i njegove priloge, primjenom članka 10. stavka 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika iz 2004. primjenjuje se članak 7. stavak 1. Pravilnika iz 2004.

Iako Pravilnik iz 2004., a osobito njegov članak 7., ne predviđa izrijekom mogućnost „preraspodjele“ dužnosnika, institucije imaju široku diskrecijsku ovlast da organiziraju svoje službe na način da ta organizacija odgovara poslovima koji su im povjereni i da za to u te službe raspodijele osoblje koje im je na raspolaganju za te poslove, pod uvjetom da se, s jedne strane, to zapošljavanje provodi u interesu službe i da se, s druge strane, poštuje istovrijednost radnih mjesta. Iz toga slijedi da se članak 7. stavak 1. Pravilnika u praksi primjenjuje na odluke o preraspodjeli, na istom temelju kao i na premještaje, u dijelu koji se odnosi na očuvanje prava i legitimnih interesa dužnosnika ili člana privremenog osoblja o kojem je riječ.

(t. 84., 85., 90., 92., 93.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda od 11. srpnja 1996., Aubineau/Komisija, T‑102/95, EU:T:1996:104, t. 27.

Službenički sud: presude od 25. siječnja 2007., de Albuquerque/Komisija, F‑55/06, EU:F:2007:15, t. 55., od 19. lipnja 2014., BN/Parlament, F‑157/12, EU:F:2014:164, t. 45. i 46. i od 10. rujna 2014., Tzikas/ERA, F‑120/13, EU:F:2014:197, t. 91.

3.      Razlog postojanja probnog rada iz članka 44. drugog stavka Pravilnika iz 2004. blizak je razlogu koji opravdava probni rad članova privremenog osoblja na temelju članka 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika iz 2004.

Tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu mora omogućiti članu privremenog osoblja, koji ima obvezu izvršavanja probnog rada kako je predviđena čl. 14. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika 2004., da taj rad izvrši u normalnim uvjetima Stoga, iako je taj probni rad namijenjen tomu da se omogući ocjena sposobnosti i ponašanja člana privremenog osoblja na novim funkcijama, eventualno upravljačkim, pa se dakle ne može poistovjetiti s razdobljem osposobljavanja, to ne umanjuje obvezu tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu da zainteresiranom subjektu za vrijeme trajanja tog probnog rada omogući da dokaže svoje profesionalne kvalitete, uz dobivanje primjerenih uputa i savjeta, sukladno prirodi funkcija koje se obavljaju, te uz usmena ili pisana upozorenja koja mu omogućavaju prilagodbu i poboljšanje njegove izvedbe za potrebe službe.

U tom kontekstu, ranije iskustvo člana privremenog osoblja koji je na novom probnom radu ne može se zanemariti. Naime, iako to iskustvo ne može samo po sebi dovesti u pitanje korisnost probnog rada, to iskustvo može pomoći pri utvrđivanju razine potpore koja mu se mora pružiti da bi se postigao cilj novog probnog rada.

Osim toga, samo u slučaju postojanja internih pravila institucije kojim se propisuje određivanje ciljeva dužnosniku na početku razdoblja ocjenjivanja je nepoštovanje tih pravila bitnog karaktera i dopušta da se na temelju njega zaključi o nezakonitosti sporne ocjene iz razloga što opis posla nije bio primjeren u dijelu u kojem su se određivali ciljevi.

Stoga se članu privremenog osoblja koji je na probnom radu moraju pružiti odgovarajući materijalni uvjeti za izvršavanje zadaća koje su mu povjerene i, kada administracija odluči izmijeniti uvjete odvijanja njegova probnog rada zbog razloga koji nisu u moći službenika o kojem je riječ, ocjenjivač mora o tome voditi računa pri utvrđivanju u kojoj mjeri je taj službenik ostvario svoje ciljeve i, slijedom toga, ocijeniti njegov rad.

(t. 97. do 100., 103.)

Izvori:

Službenički sud: presude od 12. lipnja 2013., Bogusz/Frontex, F‑5/12, EU:F:2013:75, t. 56. i 57.; od 26. ožujka 2014., CP/Parlament, F‑8/13, EU:F:2014:44, t. 57. i 58. i navedena sudska praksa; od 15. listopada 2014., De Bruin/Parlament, F‑15/14, EU:F:2014:236, t. 44.; od 6. listopada 2014., DH/Parlament, F‑4/14, EU:F:2014:241, t. 55. i 56., i od 11. prosinca 2014., CZ/AEMF, F‑80/13, EU:F:2014:266, t. 67. i 68.

4.      Okolnost da je dokazano uznemiravanje dužnosnika ili drugog člana privremenog osoblja ne čini nezakonitom svaku odluka kojom se toj osobi nanosi šteta ni svaku odluku donesenu za vrijeme trajanja tog uznemiravanja. Tužitelj i dalje mora dokazati da je takvo postupanje, ako se dokaže njegovo postojanje, utjecalo na sadržaj pobijane odluke. Stoga tužiteljica mora dokazati da su ocjene njezina rada u svojstvu voditeljice odjela u obrascu za ocjenjivanje čin uzemiravanja u odnosu na nju.

(t. 109., 110.)

Izvori:

Službenički sud: presude od 24. veljače 2010., Menghi/ENISA, F‑2/09, EU:F:2010:12, t. 69.; od 9. ožujka 2010., N/Parlament, F‑26/09, EU:F:2010:17, t. 86.; od 19. lipnja 2013., CF/EASA, F‑40/12, EU:F:2013:85, t. 79.; od 10. srpnja 2014., CW/Parlament, F‑48/13, EU:F:2014:186, t. 129., i od 26. ožujka 2015., CW/Parlament, F‑41/14, EU:F:2015:24, t. 89. i 90.