Predmeti T‑472/09 i T‑55/10
SP SpA
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Karteli – Tržište betonsko‑armaturnog željeza u šipkama ili rolama – Odluka kojom se, nakon isteka važenja Ugovora o EZUČ-u, utvrđuje povreda članka 65. UEZUČ-a na temelju Uredbe (EZ) br. 1/2003 – Utvrđivanje cijena i rokova plaćanja – Ograničenje ili nadzor proizvodnje ili prodaje – Bitna povreda postupka – Pravna osnova – Prekoračenje ovlasti i zloporaba postupka – Novčane kazne – Najviši iznos predviđen u članku 23. stavku 2. Uredbe br. 1/2003 – Tužba za poništenje – Odluka o izmjeni – Nedopuštenost“
Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 9. prosinca 2014.
1. Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Zahtjevi analogni onima koji se traže u odnosu na prigovore istaknute u potporu tužbenom razlogu
(Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1.)
2. Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Proširenje ranijeg tužbenog razloga – Dopuštenost
(Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. i čl. 48. st. 2.)
3. Akti institucija – Pretpostavka valjanosti – Nepostojeći akt – Pojam
(čl. 249. UEZ‑a)
4. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja koja je dostavljena bez svojih priloga – Kontekst s kojim je zainteresirana osoba upoznata i koji joj omogućuje da shvati doseg mjere koja je donesena u odnosu na nju – Nepostojanje povrede obveze obrazlaganja
(čl. 15. UEZUČ-a i čl. 36. UEZUČ-a)
5. Komisija – Načelo kolegijalnosti – Opseg – Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja koja je dostavljena bez svojih priloga – Povreda načela kolegijalnosti – Nepostojanje – Elementi koji su dovoljno pravno izloženi u tekstu odluke
(čl. 219. UEZ‑a)
6. Akti institucija – Izbor pravne osnove – Propisi Unije – Potreba za jasnoćom i predvidljivošću – Izričito navođenje pravne osnove – Odluka Komisije kojom se nakon prestanka važenja UEZUČ-a utvrđuje povreda članka 65. UEZUČ-a i izriče kazna dotičnom poduzetniku – Pravna osnova koju predstavljaju članak 7. stavak 1. i članak 23. stavak 2. Uredbe br. 1/2003
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 7. st. 1. i čl. 23. st. 2.)
7. Zabranjeni sporazumi – Zabranjeni sporazumi ratione materiae i ratione temporis podvrgnuti pravnom režimu UEZUČ-a – Prestanak važenja UEZUČ-a – Nastavak važenja sustava slobodnog tržišnog natjecanja nakon stupanja na snagu UEZ‑a – Zadržavanje Komisijina nadzora u pravnom okviru Uredbe br. 1/2003
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a; Uredba Vijeća br. 1/2003)
8. Akti institucija – Vremenska primjena – Postupovna pravila – Materijalna pravila – Razlikovanje – Prestanak važenja UEZUČ-a – Odluka o primjeni pravila tržišnog natjecanja donesena nakon tog prestanka važenja i koja se odnosi na činjenice nastale prije njezina stupanja na snagu – Načela pravne sigurnosti, zaštite legitimnih očekivanja i zakonitosti kazni – Pravne situacije nastale prije prestanka važenja UEZUČ-a – Podvrgavanje pravnom režimu UEZUČ-a
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49. st. 1.)
9. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Prijetnja tržišnom natjecanju u smislu članka 65. UEZUČ-a – Kriteriji za ocjenu – Protutržišni cilj – Dovoljno utvrđenje
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a)
10. Zabranjeni sporazumi – Složena povreda koja ima elemente sporazuma i elemente usklađenog djelovanja – Jedinstvena kvalifikacija kao „sporazum i/ili usklađeno djelovanje“ – Dopuštenost – Posljedice obveze obrazlaganja
(čl. 15. UEZUČ-a i čl. 65. st. 1. UEZUČ-a)
11. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Koordinacija i suradnja koje su nespojive s obvezom svakog od poduzetnika da samostalno odredi svoje ponašanje na tržištu – Razmjena informacija između konkurenata – Presumpcija o korištenju informacija za utvrđenje ponašanja na tržištu – Nepostojanje protutržišnih učinaka na tržište – Nepostojanje utjecaja
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a)
12. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Načelo dobre uprave – Zahtjev nepristranosti – Posljedice ocjene dokaza
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.; Uredba Vijeća br. 1/2003, uv. izj. 37.)
13. Zabranjeni sporazumi – Sudjelovanje na sastancima koji imaju protutržišni cilj – Okolnosti iz kojih se, s obzirom na nedistanciranje od donesenih odluka, može zaključiti o sudjelovanju u naknadnom zabranjenom sporazumu – Javno distanciranje – Usko tumačenje
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a)
14. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokazno sredstvo – Dokumentarni dokazi – Ocjena dokazne vrijednosti dokumenta – Mjerila – Izostanak parafa i potpisa – Nepostojanje utjecaja
(čl. 65. UEZUČ-a)
15. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Ocjena – Pripisivanje odgovornosti poduzetniku za cjelokupnu povredu – Dopuštenost
(čl. 65. st. 1. UEZUČ-a; čl. 81. UEZ‑a)
16. EZUČ – Cijena – Cjenici – Obveza objavljivanja – Usklađenost sa zabranom zabranjenih sporazuma
(čl. 60. UEZUČ-a i čl. 65. st. 1. UEZUČ-a)
17. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Doseg načela – Poništenje prve Komisijine odluke kojom je utvrđena povreda – Donošenje nove odluke na temelju druge pravne osnove i ranijih pripremnih akata – Dopuštenost – Obveza donošenja nove obavijesti o prethodno utvrđenim činjenicama – Nepostojanje
(čl. 65. st. 1., 4. i 5. UEZUČ-a)
18. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Pristup spisu – Opseg – Odbijanje dostave dokumenta– Posljedice – Nužnost razlikovanja, u pogledu tereta dokazivanja predmetnog poduzetnika, između dokumenata koji mu idu u korist i onih koji mu idu na štetu
19. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Najviši iznos – Izračun – Prihod koji treba uzeti u obzir – Zajednički prihod svih društava koja tvore gospodarski subjekt koji djeluje kao poduzetnik – Prestanak gospodarskog subjekta u vrijeme izricanja novčane kazne – Primjena gornje granice na svako društvo pojedinačno – Društvo u likvidaciji – Nemogućnost izricanja novčane kazne zbog nemogućnosti utvrđenja ekonomskog zajedništva između tog društva i grupe koja je predmet novčane kazne
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.)
20. Tužba za poništenje – Pravni interes – Tužba protiv odluke kojom se dodaju prilozi postojećoj odluci a da joj se pritom ne mijenja sadržaj – Tužba koja može donijeti korist stranci kojoj ju je podnijela – Nedopuštenost
(čl. 263. t. 4. UFEU‑a)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 65.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 66.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 72.‑74.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 78.‑83., 104.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 106., 107.)
6. U okviru pravnog poretka Zajednice institucije raspolažu samo dodijeljenim ovlastima. Zbog toga se u preambuli akata Zajednice navodi pravni temelj koji predmetnoj instituciji daje ovlast da postupa u konkretnom slučaju. Odabir prikladnog pravnog temelja ima doista ustavnu važnost.
Odluka kojom je, nakon prestanka važenja Ugovora o EZUČ-a, Komisija utvrdila povredu članka 65. stavka 1. Ugovora o EZUČ-u i izrekla tužitelju novčanu kaznu kao pravnim temeljem koristi se člankom 7. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003 za utvrđenje povrede i člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 za izricanje novčane kazne.
(t. 117., 121.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 122.‑138.)
8. Pravila Ugovora o EZ‑u na području koje je prvotno bilo uređeno Ugovorom o EZUČ-u moraju se primijeniti zbog poštovanja načela koja uređuju vremensku primjenu zakona. U odnosu na to, kad se postupovna pravila općenito prestaju primjenjivati na sve postupke koji su započeti u vrijeme dok su ona bila na snazi, kako bi se zajamčilo poštovanje načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, materijalna pravila moraju se tumačiti tako da se odnose na slučajeve koji su nastali prije njihova stupanja na snagu samo ako iz njihova sadržaja, ciljeva ili strukture jasno proizlazi da im takav učinak mora biti dodijeljen.
U tom pogledu, u odnosu na pitanje primjene materijalnih odredbi na pravni slučaj koji se nesporno dogodio prije prestanka važenja Ugovora o EZUČ-u, nastavak pravnog poretka Unije i potrebe načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja nalažu primjenu materijalnih odredbi Ugovora o EZUČ-u koje se primjenjuju na činjenice koje potpadaju pod njegovo područje primjene ratione materiae i ratione temporis. U odnosu na to, prema načelu zakonitosti kaznenih djela i kazni, materijalna norma za čije je kršenje predviđena sankcija mora biti na snazi ne samo u vrijeme počinjenja nezakonite radnje već i u vrijeme donošenja odluke kojom se izriče sankcija.
(t. 140., 141., 143.‑145.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 150., 151., 162., 210., 220.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 156.‑160., 167.)
11. Vidjeti tekst odluke.
(t. 163.‑166., 178., 181., 269.)
12. U odnosu na upravne postupke koje Komisija pokreće u području prava tržišnog natjecanja, u slučaju kada institucije Unije imaju diskrecijsku ovlast, poštovanje jamstava u upravnim postupcima koja su predviđena pravnim poretkom Unije od presudnog je značenja. Poštovanje tih jamstava, osim toga, uređeno je Uredbom br. 1/2003. Među tim je jamstvima osobito obveza nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve bitne elemente konkretnog slučaja. Osim toga, dokazi se moraju ocjenjivati u svojoj ukupnosti, s time da se vodi računa o svim relevantnim okolnostima.
(t. 184.‑187.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 197., 223., 226.)
14. Vidjeti tekst odluke.
(t. 201.)
15. Povreda članka 81. Ugovora o EZ‑u (i analogno članka 65. Ugovora o EZUČ-u) može se izvršiti ne samo pojedinačnom radnjom već i nizom radnji ili trajnim ponašanjem. U tom pogledu, ponašanja koja se odnose na utvrđenje temeljne cijene i rokova plaćanja ocijenjena su kao dijelovi izvršenja u praksi jednog jedinstvenog plana usmjerenog na utvrđenje dogovorene najniže cijene, s obzirom na to da se svako od tih ponašanja konkretiziralo u oblicima koji su manje ili više vremenski slični, putem kojih je i utvrđena dogovorena najniža cijena.
Činjenice da su ista ponašanja primijenjena u pogledu temeljne cijene, cijena ekstradimenzija, rokova plaćanja te nadzora ili ograničenja proizvodnje ili prodaje, i to tijekom više godina, i da također postoje dokazi glede sastanaka o nadzoru usklađenog ponašanja dokazuju da je stanje na tržištu stalno nadzirano i da su se usvajale nove inicijative kada su predmetni poduzetnici to smatrali potrebnim, tako da predmetna ponašanja nisu bila kratkotrajna.
(t. 211.‑213.)
16. Cijene koje su sadržane u cjenicima mora utvrđivati svaki poduzetnik neovisno, s time da pritom ne smije postojati međusobni sporazum, pa ni prešutni. Slijedom toga, s obzirom na to da pri redovnoj koncentraciji poduzetnici konkurenti usvajaju trajno ponašanje koje ide za tim da se putem sporazuma ili usklađenog djelovanja isključi nesigurnost koja se osobito odnosi na cijenu ekstradimenzija koju primjenjuju na tržištu, to ponašanje predstavlja zabranjeni sporazum koji je zabranjen u smislu članka 65. Ugovora o EZUČ-u.
(t. 231.‑232.)
17. S obzirom na to da je odluka Komisije kojom je utvrđena povreda pravila tržišnog natjecanja iz Ugovora o EZUČ-u i kojom su izrečene novčane kazne poništena zbog toga što su stavci 4. i 5. članka 65. Ugovora o EZUČ-u prestali važiti te da u trenutku donošenja navedene odluke Komisija više nije mogla temeljiti svoju nadležnost na tim odredbama, presuda kojom je utvrđena ništavost nalaže Komisiji da nastavi postupak od točke na kojoj je nezakonitost nastala, i to od donošenja poništene odluke. Komisija tada nije, sukladno načelu poštovanja prava obrane, dužna uputiti tužitelju novu obavijest o utvrđenim činjenicama.
(t. 277., 280.)
18. Vidjeti tekst odluke.
(t. 285.‑288.)
19. Smisao najviše dopuštene visine od 10 % ukupnog prihoda koji je poduzetnik kojemu se izriče novčana kazna zbog povrede pravila tržišnog natjecanja ostvario u prethodnoj poslovnoj godini, koja je u članku 23. stavku 2. Uredbe br. 1/2003 određena kao gornja granica te novčane kazne, jest zaštita poduzetnika u odnosu na pretjeranu visinu novčane kazne koja bi ih mogla gospodarski uništiti. Iz toga slijedi da se najviša dopuštena visina ne odnosi na razdoblje u kojem je nastala povreda koja se sankcionira, koje može i više godina prethoditi datumu izricanja novčane kazne, već na razdoblje koje je blizu tog datuma. Samo ako na dan donošenja te odluke više adresata tvori „poduzetnika“ u smislu ekonomske zajednice koja je odgovorna za povredu koja se sankcionira, najviša dopuštena visina može se izračunati na temelju ukupnih prihoda tog poduzetnika, odnosno svih njegovih kumuliranih dijelova. S druge strane, ako se u međuvremenu ta ekonomska zajednica prekine, svaki adresat odluke ima pravo da se na njega pojedinačno primijeni predmetna najviša dopuštena visina. Slijedom toga, ako nije utvrđeno postojanje ekonomskog zajedništva između poduzetnika i grupe društava koja je predmet novčane kazne i kada je taj poduzetnik u trenutku izricanja novčane kazne u likvidaciji i stoga ne ostvaruje prihode, njemu se ne može izreći novčana kazna.
U tom pogledu, sama činjenica da su osobe koje imaju udjele u kapitalu poduzetnika predstavljene u njegovu upravnom vijeću a da pritom ondje nemaju većinu ne može opravdati zaključak da su ti članovi u trenutku izricanja novčane kazne nastavili vršiti presudan utjecaj na tog poduzetnika. Također, izjava za medije u kojoj se navodi o strateškom partnerstvu između članova i grupe društava nije dovoljna za zaključak da su u trenutku donošenja odluke kojom je izrečena novčana kazna njegovi članovi vršili presudan utjecaj na tu grupu. Osim toga, ni okolnost da je društveno sjedište jednog društva istodobno upravno sjedište drugog društva, uzeta sama za sebe, ne može biti temelj za zaključak o postojanju ekonomskog zajedništva između dvaju društava.
(t. 307., 308., 317., 318., 321., 324.)
20. Vidjeti tekst odluke.
(t. 331.‑334.)