Predmet T-306/20
Hijos de Moisés Rodríguez González, SA
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo
Presuda Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 29. lipnja 2022.
„Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije La Irlandesa 1943 – Apsolutni razlozi za ništavost – Proglašenje ništavosti od strane Velikog žalbenog vijeća EUIPO-a – Dokazi podneseni prvi put pred Općim sudom – Relevantan datum za ispitivanje apsolutnog razloga za ništavost – Žig koji može javnost dovesti u zabludu – Članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (g) Uredbe (EU) 2017/1001) – Zla vjera – Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001)”
1. Žig Europske unije – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Registracija suprotna članku 7. Uredbe br. 207/2009 – Datum mjerodavan za ispitivanje apsolutnog razloga za ništavost – Datum podnošenja prijave za registraciju – Uzimanje u obzir dokaza nastalih nakon tog datuma – Dopuštenost – Uvjet
(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. i čl. 52. st. 1. t. (a))
(t. 54., 67., 68.)
2. Žig Europske unije – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Žigovi koji mogu javnost dovesti u zabludu – Žigovi koji označavaju zemljopisno podrijetlo – Ocjena zavaravajućeg karaktera koji postoji na datum podnošenja prijave za registraciju – Proturječnost između žiga za koji je podnesena prijava i proizvoda koji su njime obuhvaćeni
(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 7. st. 1. t. (g) i čl. 52. st. 1. t. (a))
(t. 66. i 71.-73.)
3. Žig Europske unije – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Podnositelj u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave žiga – Kriteriji za ocjenu – Uzimanje u obzir svih relevantnih čimbenika koji postoje u trenutku podnošenja prijave za registraciju – Uzimanje u obzir uporabe žiga nakon podnošenja prijave za registraciju – Dopuštenost – Uvjet
(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 52. st. 1. t. (b))
(t. 81.-87., 94.)
4. Žig Europske unije – Odricanje, opoziv i ništavost – Apsolutni razlozi za ništavost – Podnositelj u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave žiga – Figurativni žig La Irlandesa 1943
(Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 52. st. 1. t. (b))
(t. 95.-102., 105., 106.)
Kratak prikaz
Žig koji sadrži pojam koji se odnosi na zemljopisno podrijetlo, a koji je korišten u prošlosti i potom registriran i upotrebljava se za proizvode koji više nemaju to podrijetlo te može potrošače dovesti u zabludu u pogledu zemljopisnog podrijetla tih proizvoda. Za takav se žig može smatrati da je registriran u zloj vjeri.
Društvo Hijos de Moisés Rodríguez González, SA, tužitelj, desetljećima je od društva Ornua Co-operative Ltd kupovalo irski maslac i prodavalo ga na Kanarskim otocima (Španjolska) pod žigovima koji su sadržavali element „la irlandesa”. Nakon završetka tog poslovnog odnosa 2011., tužitelj je nastavio prodavati proizvode pod tim žigovima.
On je 2014. pri Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) ishodio registraciju figurativnog žiga Europske unije La Irlandesa 1943 za različite prehrambene proizvode(1).
Irska i društvo Ornua Co-operative podnijeli su EUIPO-u zahtjev za proglašavanje tog žiga ništavim jer je zavaravajući i jer je njegova registracija zatražena u zloj vjeri(2).
Odjel za poništaje EUIPO-a odbio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim.
Međutim, Veliko žalbeno vijeće EUIPO-a poništilo je odluku Odjela za poništaje i proglasilo osporavani žig ništavim. Smatralo je da je na datum podnošenja prijave za registraciju taj žig mogao javnost dovesti u zabludu u pogledu zemljopisnog podrijetla predmetnih proizvoda i da je njegova registracija zatražena u zloj vjeri.
Tužitelj je Općem sudu podnio tužbu za poništenje odluke Velikog žalbenog vijeća.
Opći sud odbija tu tužbu smatrajući da osporavani žig nije bio zavaravajući u trenutku podnošenja prijave za registraciju, ali da je tužitelj prilikom te prijave postupao u zloj vjeri. Istovremeno daje pojašnjenja o uvjetima primjene pojmova „zavaravajući žig” i „zla vjera podnositelja prijave” u kontekstu žigova koji označavaju zemljopisno podrijetlo proizvoda.
Ocjena Općeg suda
Opći sud najprije ističe da, kada vide da su predmetni proizvodi označeni osporavanim žigom, potrošači španjolskog govornog područja, koji čine relevantnu javnost, vjeruju da potječu iz Irske.
Nadalje, što se tiče zavaravajućeg karaktera osporavanog žiga, Opći sud naglašava da, za razliku od ispitivanja zahtjeva za opoziv(3), koje zahtijeva uzimanje u obzir elemenata nastalih nakon podnošenja prijave žiga, kao što je njegova upotreba, ispitivanje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim koje se temelji na zavaravajućem karakteru žiga(4) zahtijeva utvrđivanje da je znak prijavljen radi registracije žiga sam po sebi mogao dovesti potrošača u zabludu u trenutku podnošenja prijave za registraciju, s obzirom na to da kasnije upravljanje navedenim znakom nije relevantno. Naime, u području ništavosti, postavlja se pitanje nije li se žig trebao registrirati, ab initio, zbog razloga koji su postojali već na datum podnošenja navedene prijave, s obzirom na to da uzimanje u obzir naknadnih elemenata može služiti samo za pojašnjavanje okolnosti kakve su bile na taj datum.
U ovom slučaju, Veliko žalbeno vijeće trebalo je provjeriti postoji li na datum podnošenja prijave za registraciju proturječnost između informacije koju sporni žig prenosi i obilježja proizvoda navedenih u toj prijavi. Međutim, s obzirom na to da popis proizvoda nije sadržavao nikakvu naznaku njihova zemljopisnog podrijetla i da je stoga mogao obuhvaćati proizvode koji potječu iz Irske, na datum podnošenja prijave za registraciju nije postojala takva proturječnost, tako da se nije moglo zaključiti da je taj žig bio zavaravajući na taj datum. Stoga je Veliko vijeće pogrešno prigovorilo tužitelju da taj popis nije ograničio na proizvode koji potječu iz Irske. Osim toga, budući da se osporavani žig ne može smatrati zavaravajućim na datum podnošenja prijave za registraciju, kasniji dokazi koji se nisu odnosili na situaciju na taj datum nisu mogli potvrditi takav zavaravajući karakter. Stoga je Veliko vijeće pogriješilo u tom pogledu.
Naposljetku, što se tiče tužiteljeve zle vjere prilikom podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga(5), Opći sud utvrđuje da se, kako bi odlučilo o tom pitanju, moglo valjano osloniti na dokaze - i čak i na uporabu osporavanog žiga - nastale nakon datuma podnošenja prijave za registraciju spornog žiga jer su ti dokazi predstavljali indicije koje se odnose na situaciju na relevantan datum.
U ovom slučaju, kao prvo, nezanemariv dio proizvoda koje je tužitelj prodavao pod osporavanim žigom nije bio irskog podrijetla te stoga nije odgovarao percepciji koju je o njima imala relevantna javnost. Iako ta okolnost nije relevantna za ispitivanje zavaravajućeg karaktera žiga, ona je relevantna za ispitivanje zle vjere tužitelja. Naime, jednom kada je tužitelj proširio uporabu žiga na proizvode različite od maslaca irskog podrijetla, potrošači španjolskog govornog područja, mogli su biti dovedeni u zabludu u vezi s zemljopisnim podrijetlom tih proizvoda jer su tijekom desetljeća bili naviknuti da je osporavani žig označavao maslac podrijetlom iz Irske.
Kao drugo, predmeti u kojima su EUIPO i španjolska tijela poništili ili odbili žigove slične onome o kojem je riječ u ovom slučaju potvrđuju da se osporavani žig može percipirati kao da upućuje na irsko podrijetlo proizvoda. Također navode da je uporaba žiga za proizvode koji nemaju irsko podrijetlo bila predmet kontroverzi u pogledu njegova mogućeg zavaravajućeg karaktera, s čime je tužitelj nužno bio upoznat na datum prijave za registraciju i što stoga može potkrijepiti postojanje njegove zle vjere na taj datum.
Kao treće, tužitelj je usvojio poslovnu strategiju povezanosti sa žigovima koji sadržavaju element „la irlandesa” koji su bili povezani s njegovim prijašnjim poslovnim odnosom s društvom Ornua Co-operative kako bi nastavio imati koristi od tog okončanog odnosa i žigova koji su s njim bili povezani.
Stoga Opći sud utvrđuje da je registracija osporavanog žiga bila protivna poštenoj industrijskoj ili trgovačkoj praksi i da je Veliko žalbeno vijeće pravilno zaključilo da je tužitelj postupao u zloj vjeri. Budući da taj zaključak sam po sebi može opravdati izreku odluke Velikog žalbenog vijeća, Opći sud odbija tužbu.