PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
24. rujna 2019. (*)
„Damping – Uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Kine – Članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (koji je postao članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2016/1036) – Tretman tržišnog gospodarstva – Pojam ‚značajni poremećaji troškova proizvodnje i financijske situacije poduzeća’ – Porezne olakšice – Očita pogreška u ocjeni”
U predmetu T‑586/14 RENV,
Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd, sa sjedištem u Anhuiju (Kina), koji zastupa Y. Melin, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju L. Flynn i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,
tuženika,
kojeg podupire
GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH, sa sjedištem u Tschernitzu (Njemačka), koji zastupa R. MacLean, odvjetnik,
intervenijent,
povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a kojim se traži poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2014., L 142, str. 1.).
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, I. Labucka (izvjestiteljica) i I. Ulloa Rubio, suci,
tajnik: F. Oller, administrator,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 16. siječnja 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd je trgovačko društvo sa sjedištem u Kini koje tamo proizvodi i izvozi u Europsku uniju solarno staklo na koje se odnosi Provedbena uredba Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2014., L 142, str. 1., u daljnjem tekstu: pobijana uredba).
2 Tužiteljev jedini dioničar je društvo Xinyi Solar (Hong Kong) Ltd sa sjedištem u Hong Kongu (Kina), koje kotira na honkonškoj burzi.
3 U okviru postupka koji je doveo do donošenja pobijane uredbe, tužitelj je 21. svibnja 2013., na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak SL 2016., L 44, str. 20., u daljnjem tekstu: osnovna uredba) (zamijenjena Uredbom (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.)), podnio zahtjev da mu se odobri tretman tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: MET), u smislu članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) osnovne uredbe (koji je postao članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) Uredbe 2016/1036).
4 Tužitelj je 6. lipnja 2013. podnio svoje odgovore na antidampinški upitnik Europske komisije.
5 Tužitelj je 21. lipnja 2013. odgovorio na Komisijin zahtjev za nadopunu informacija.
6 Podaci koje je tužitelj dostavio u obrascu zahtjeva za MET i njegovi odgovori na Komisijin upitnik bili su predmet provjere u tužiteljevu kineskom sjedištu između 21. i 26. lipnja 2013.
7 Krajem lipnja i tijekom srpnja 2013. tužitelj je u suglasnosti s Komisijom i sukladno njezinim zahtjevima dostavio dodatne informacije.
8 Dopisom od 22. kolovoza 2013. Komisija je obavijestila tužitelja da smatra da ne može prihvatiti njegov zahtjev za dodjelu MET‑a samo zbog toga što on ne ispunjava zahtjeve iz odredbi članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe (u daljnjem tekstu: dopis od 22. kolovoza 2013.). Komisija je pozvala tužitelja da podnese svoja očitovanja, smatrajući da on nasuprot tomu ispunjava druge uvjete navedene u prvoj, drugoj, četvrtoj i petoj alineji članka 2. stavka 7. točke (c) navedene uredbe.
9 Tužitelj je 1. rujna 2013. podnio svoja očitovanja osporavajući Komisijinu ocjenu.
10 Dopisom od 13. rujna 2013. Komisija je odgovorila na ta očitovanja u svojoj konačnoj odluci o zahtjevu za MET (u daljnjem tekstu: dopis od 13. rujna 2013.), u kojoj je potvrdila odbijanje zahtjeva za MET koji je podnio tužitelj.
11 Europska komisija donijela je Uredbu (EU) br. 1205/2013 оd 26. studenoga 2013. o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz solarnog stakla iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 316, str. 8., u daljnjem tekstu: privremena uredba).
12 Uvodne izjave 34. do 47. privremene uredbe koje govore o „[T]retman[u] tržišnog gospodarstva (‚MET’)” glase kako slijedi:
„(34) Prema članku 2. stavku 7. točki (b) osnovne Uredbe, u antidampinškim ispitnim postupcima u vezi s uvozom iz [Kine] uobičajena vrijednost utvrđuje se u skladu s člankom 2. stavcima 1. do 6. osnovne Uredbe za one proizvođače izvoznike za koje je utvrđeno da ispunjuju kriterije utvrđene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne Uredbe.
(35) Ukratko, i samo radi lakšeg snalaženja, ti su kriteriji navedeni u nastavku:
(1) poslovne odluke donose se kao odgovor na tržišne uvjete i bez značajnog uplitanja država, a u troškovima se odražavaju tržišne vrijednosti;
(2) poduzeća imaju jedinstven i transparentan skup osnovnih računovodstvenih podataka koje revidiraju nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, a koji se upotrebljava za sve potrebe;
(3) ne postoje značajni poremećaji preneseni iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva;
(4) pravna sigurnost i stabilnost osigurani su zakonima o stečaju i imovini, i
(5) konverzije valuta obavljaju se po tržišnim stopama.
(36) Deset trgovačkih društava koja surađuju zatražila su MET prema članku 2. stavku 7. točki (b) osnovne Uredbe i odgovorila na obrazac zahtjeva za MET unutar zadanih rokova. Provjera radi MET‑a provedena je prema članku 2. stavku 7. točki (d) osnovne Uredbe za trgovačka društva koja su bila uključena u uzorak [među kojima i tužitelj].
(37) Iz toga slijedi da je utvrđivanje MET‑a provedeno u pogledu sljedećih četiriju trgovačkih društava ili grupacija trgovačkih društava:
– Trgovačka društva u uzorku:
– […];
– [tužitelj] i Xinyi Solar (Hong Kong) […];
– […]
– Trgovačko društvo koje podliježe individualnom ispitivanju:
– […]
(38) Komisija je tražila sve podatke koje je smatrala potrebnima i provjerila sve podatke dostavljene u zahtjevima za MET u poslovnim prostorijama dotičnih trgovačkih društava.
(39) U slučaju povezanih strana Komisija ispituje ispunjuje li grupacija povezanih trgovačkih društava uvjete za MET kao cjelina. Stoga se, u slučajevima gdje je u proizvodnju ili prodaju dotičnog proizvoda izravno ili neizravno uključeno i neko ovisno društvo ili bilo koje drugo trgovačko društvo povezano s podnositeljem zahtjeva iz [Kine], ispitivanje u vezi s MET‑om provodi za svako trgovačko društvo zasebno, kao i za grupaciju trgovačkih društava kao cjelinu.
(40) U skladu s tim ispitani su zahtjevi za MET četiriju proizvođača izvoznika (grupacija trgovačkih društava) koji se sastoje od jedanaest pravnih subjekata.
(41) Ispitnim je postupkom utvrđeno da ni jedan od četiriju proizvođača izvoznika (grupacija trgovačkih društava) koji su zatražili MET nije uspio dokazati da ispunjuje sve kriterije utvrđene u članku 2. stavku 7. točki (c) osnovne Uredbe.
(42) […]
(43) [N]i jedan od četiri proizvođača izvoznika, bilo pojedinačno ili kao grupacija, nije uspio dokazati da ne podliježe značajnim poremećajima prenesenima iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva. U skladu s tim, ta trgovačka društva ili grupacije trgovačkih društava nisu ispunila kriterij 3. za MET. Točnije, sva četiri proizvođača izvoznika ili grupacije proizvođača izvoznika ostvarila su korist od povlaštenih poreznih režima.
(44) […]
(45) Komisija je objavila rezultate ispitivanja u vezi s MET‑om dotičnim trgovačkim društvima, tijelima NRK‑a i podnositelju pritužbe i pozvala ih da dostave svoje komentare.
(46) Primljeni komentari nisu bili takve prirode da bi promijenili privremene nalaze Komisije. Nakon savjetovanja s državama članicama u skladu s člankom 2. stavkom 7. [točkom] (c) svi podnositelji zahtjeva 13. rujna 2013. pojedinačno su i službeno obaviješteni o konačnim odlukama Komisije u pogledu njihovih zasebnih zahtjeva za MET.
(47) Prema tome, ni jedan od četiriju proizvođača izvoznika ili grupacija proizvođača izvoznika iz [Kine] koji surađuju, a koji su zatražili MET nisu mogli dokazati da ispunjuju sve kriterije utvrđene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne Uredbe, stoga su njihovi zahtjevi za MET odbijeni.”
13 Komisija je 13. svibnja 2014. donijela pobijanu Uredbu.
14 U uvodnim izjavama 32. do 34. pobijane uredbe koje govore o „[P]rimjen[i] tretmana tržišnog gospodarstva (MET)” Komisija je smatrala sljedeće:
„(32) Nakon privremene objave, a zatim i nakon konačne objave, [tužitelj je] tvrdio da je Komisija pogriješila kada je odbila njegov zahtjev za MET‑om. Ista tvrdnja u vezi s određivanjem MET‑a već je bila podnesena u privremenoj fazi, a Komisija ju je odbacila u uvodnim izjavama 43. i 47. Privremene uredbe.
(33) [Tužitelj je] tvrdio […] da koristi od povlaštenih poreznih sustava i bespovratnih sredstava ne čine znatan dio njihovog [njegova] prometa. U tom pogledu podsjeća se da je na tu tvrdnju, zajedno s ostalim tvrdnjama, već odgovoreno u dopisu Komisije izvozniku od 13. rujna 2013. u kojem je Komisija stranku obavijestila u vezi s njezinim određivanjem MET‑a. Posebno je naglašeno da zbog prirode te pogodnosti apsolutna korist primljena tijekom RIP‑a nije bitna za procjenu je li poremećaj ‚znatan’. Ta je tvrdnja stoga odbačena.
(34) S obzirom na prethodno navedeno, potvrđen je nalaz da bi sve tvrdnje o MET‑u trebalo odbiti, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 34 – 47 Privremene uredbe.”
Postupak i zahtjevi stranaka u predmetu T‑586/14
15 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2014. tužitelj je tražio poništenje pobijane uredbe.
16 Komisija je podnijela odgovor na tužbu tajništvu Općeg suda 21. listopada 2014. u kojemu je tražila od Općeg suda da odbije tužbu i tužitelju naloži snošenje troškova.
17 Tužitelj i Komisija podnijeli su tajništvu Općeg suda repliku i odgovor na repliku 16. prosinca 2014. i 30. siječnja 2015.
18 Na temelju prijedloga suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka.
19 Primjenom članka 64. stavka 2. točke (a) Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991., Opći sud postavio je strankama pitanja na koja su morale pisano odgovoriti prije rasprave.
20 Stranke su na ta pitanja odgovorile u određenim rokovima.
21 Na raspravi održanoj 9. rujna 2015. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud.
22 Presudom od 16. ožujka 2016., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T‑586/14, u daljnjem tekstu: prvotna presuda, EU:T:2016:154), Opći sud poništio je pobijanu uredbu i Komisiji naložio snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.
23 Tužbom podnesenom tajništvu Suda 26. svibnja 2016. Komisija je podnijela žalbu protiv prvotne presude.
24 Rješenjem od 13. listopada 2016., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings (C‑301/16 P, neobjavljeno, EU:C:2016:796), društvu GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH odobrena je intervencija u potporu zahtjevu Komisije u postupku pred Sudom.
25 Presudom od 28. veljače 2018., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings (C‑301/16 P, u daljnjem tekstu: presuda u žalbenom postupku, EU:C:2018:132) Sud je ukinuo početnu presudu, vratio predmet Općem sudu te odredio da će se o troškovima odlučiti naknadno.
Postupak i zahtjevi stranaka nakon vraćanja na ponovno suđenje
26 Nakon donošenja presude u žalbenom postupku i u skladu s člankom 215. Poslovnika Općeg suda, ovaj je predmet dodijeljen petom vijeću Općeg suda.
27 U skladu s člankom 217. stavkom 1. Poslovnika, tužitelj i Komisija su 27. travnja 2018., kao i intervenijent 8. svibnja 2018., u određenim rokovima podnijeli pisana očitovanja o posljedicama donošenja presude u žalbenom postupku na rješavanje spora.
28 Primjenom članka 89. stavka 2. točke (a) Poslovnika, Opći sud je 21. studenoga 2018. postavio strankama pitanja na koja su morale pisano odgovoriti prije rasprave.
29 Stranke su na ta pitanja odgovorile u određenim rokovima.
30 Na raspravi održanoj 16. siječnja 2019. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud.
31 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu uredbu u dijelu koji se na njega odnosi;
– naloži Komisiji i intervenijentu snošenje troškova postupka pred Općim sudom i Sudom.
32 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– tužitelju naloži snošenje troškova postupka pred Općim sudom i Sudom.
33 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– tužitelju naloži snošenje troškova, uključujući i troškove njegove intervencije u postupku pred Sudom.
Pravo
34 U prilog svojem zahtjevu za poništenje pobijane uredbe, tužitelj se poziva na četiri tužbena razloga.
35 Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.
36 Valja započeti s razmatranjem drugog dijela prvog tužbenog razloga
37 U drugom dijelu prvog tužbenog razloga tužitelj ističe da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni činjenica i pogrešku koja se tiče prava time što je tvrdila da su njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija pod utjecajem značajnih poremećaja u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.
38 Tužitelj ističe da – pod pretpostavkom da su predmetne porezne olakšice prenesene iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva – takve olakšice ne dovode do značajnih poremećaja njegovih troškova proizvodnje i financijske situacije. Naime, kao što je to objasnio tijekom ispitnog postupka, predmetni porezni poticaji u njegovu su slučaju činili samo 1,34 % njegovih ukupnih troškova proizvodnje i 1,14 % njegova prihoda.
39 Komisija nije uzela u obzir taj argument i u dopisu od 13. rujna 2013. pogrešno je smatrala da značajni poremećaji proizlaze iz nižih poreznih stopa s obzirom na to da takvi poremećaji „među ostalim mogu omogućiti privlačenje kapitala po nižim stopama i tako utjecati na ukupnu financijsku i gospodarsku situaciju društva”, iako financijski učinak niži od 1,5 % troškova proizvodnje ili prihoda ne može biti znatan poticaj za privlačenje kapitala, osobito u slučaju društva Xinyi Solar (Hong Kong).
40 Kad je riječ o važnosti poremećaja, Komisija najprije ističe da tužitelj nije osporavao činjenicu da je imao povlašten porezni tretman i ističe da kada društva koja vlada smatra strateškima ostvaruju povlašteni tretman u okviru poreznog sustava koji se temelji na prihodima, takav tretman dovodi do poremećaja koji su značajni jer u potpunosti mijenjaju iznos dobiti prije oporezivanja koju ta društva moraju ostvariti kako bi privukla ulagače. Budući da su ti poremećaji trajne prirode, apsolutna korist ostvarena tijekom ispitnog postupka po svojoj je prirodi irelevantna kad je riječ o određivanju toga je li poremećaj značajan.
41 Zatim, Komisija potvrđuje da je ona u biti mogla pretpostaviti da je – s obzirom na opseg predmetnih poreznih olakšica – strani kapital postao privlačniji tako da je poremećaj tužiteljeve financijske situacije bio značajan i da, u svakom slučaju, on nije podnio dokaz o protivnom.
42 Osim toga, tužitelj ne iznosi nijedan razlog zbog kojeg bi referentni kriterij trebao biti njegov prihod ili zbog kojeg bi ispitivanje poremećaja trebalo ograničiti na razdoblje ispitnog postupka pri čemu ništa ne navodi o svojoj općoj financijskoj situaciji, za razliku od svojih troškova proizvodnje ili prihoda.
43 Napokon, Komisija ne razumije kako je mogla pogrešno primijeniti pojam „značajni poremećaji” time što je zaključila da zbog dvogodišnjeg poreznog oslobođenja i oporezivanja u iznosu od 50 % uobičajene stope tijekom tri godine koje je tužitelj ostvario te uz stalnu i vremenski neograničenu poreznu olakšicu, potonji nije dokazao da njegovi troškovi proizvodnje ili financijska situacija nisu bili pod utjecajem značajnih poremećaja uzrokovanih predmetnim mjerama.
44 U svojim pisanim očitovanjima o zaključcima koje treba izvući iz presude u žalbenom postupku u svrhu rješavanja spora, tužitelj zadržava svoj zahtjev iz tužbe.
45 U svojim pisanim očitovanjima o zaključcima koje treba izvući iz presude u žalbenom postupku u svrhu rješavanja spora, Komisija smatra da su stranke opsežno raspravljale o drugom dijelu prvog tužbenog razloga u svojim pisanim očitovanjima pred Općim sudom kao i na raspravi.
46 U svojim pisanim očitovanjima o zaključcima koje treba izvući iz presude u žalbenom postupku u svrhu rješavanja spora, intervenijent navodi da je bilo moguće kombinirati dvije predmetne porezne olakšice kako bi se tužitelju omogućilo da smanji svoju poreznu stopu na 14 % tijekom ispitnog postupka, iako je uobičajena stopa oporezivanja kineskih društava bila 25 % i osporava tužiteljevo stajalište u skladu s kojim se te olakšice ne trebaju smatrati značajnima.
47 Intervenijent u tom smislu ističe tužiteljevu preraspodjelu i njegovo obrazloženje za to, kao i povećanje opsega izvoza solarnog stakla iz Kine i tužiteljev tržišni udio.
48 Intervenijent također ističe da bez predmetnih poreznih olakšica tužitelj – s obzirom na primijenjenu maržu – ne bi mogao poništiti učinak antidampinških mjera koje su poduzete protiv njega, jednako kao što ne bi mogao tako brzo i tako snažno ući na tržište Unije i pritom ističe irelevantnost udjela navedenih olakšica u njegovim ukupnim proizvodnim troškovima i prihodu.
49 Najprije valja istaknuti da se, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) osnovne uredbe (koji je postao članak 2. stavak 7. točka (a) Uredbe 2016/1036), u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnog gospodarstva – iznimno od pravila utvrđenih stavcima 1. do 6. istog članka – uobičajena vrijednost načelno određuje na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnog gospodarstva.
50 Člankom 2. stavkom 7. točkom (a) osnovne uredbe nastoji se izbjeći uzimanje u obzir cijena i troškova koji vrijede u državi bez tržišnoga gospodarstva jer ti parametri nisu rezultat uobičajenih sila koje djeluju na tržištu (vidjeti presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 66. i navedenu sudsku praksu).
51 Međutim, na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe, u slučaju antidampinških ispitnih postupaka osobito u vezi s uvozom iz Kine, uobičajena vrijednost utvrđuje se sukladno članku 2. stavcima 1. do 6. osnovne uredbe (koji je postao članak 2. stavci 1. do 6. Uredbe 2016/1036), ako se utvrdi – na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva jednog ili više proizvođača nad kojima se provodi ispitni postupak i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (c) te uredbe – da za tog proizvođača, odnosno za te proizvođače – u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda – prevladavaju uvjeti tržišnoga gospodarstva (presuda od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 67.).
52 Tako je, s jedne strane, na proizvođaču koji želi koristiti MET da podnese valjano potkrijepljen zahtjev u tom smislu, a na Komisiji je da, s druge strane, ocijeni jesu li dokazi koje je podnio taj proizvođač dovoljni da bi dokazao da su kriteriji navedeni u članku 2. stavku 7. točki (c) osnovne uredbe ispunjeni. U tom kontekstu sud Unije po potrebi provjerava sadržava li ta ocjena očitu pogrešku (vidjeti, u tom smislu, presude od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, EU:C:2012:53, t. 32. i od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 70.).
53 Obveza uskog tumačenja iznimke iz članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) osnovne uredbe institucijama ne dopušta tumačenje i primjenu te odredbe na način koji nije u skladu s njezinim tekstom i svrhom (presuda od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 93.).
54 U tom pogledu valja podsjetiti na to da je – u skladu s tekstom članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe – kriterij s obzirom na koji se ispituje osnovanost zahtjeva koji je podnio proizvođač koji želi koristiti MET pitanje prevladavaju li uvjeti tržišnog gospodarstva „u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda”.
55 Iz članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe proizlazi da se kriteriji navedeni u članku 2. stavku 7. točki (c) navedene uredbe, na koje se odnose zahtjevi koje podnose proizvođači i s obzirom na koje ih Komisija treba ocjenjivati, odnose na „proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda”. To pojašnjenje u kontekstualnom pogledu ulazi u okvir članka 2. osnovne uredbe koji propisuje pravila koja se odnose na izračun uobičajene vrijednosti odnosno usporedive cijene istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine u zemlji izvoznici.
56 Konkretno, u skladu s člankom 2. stavcima 1. i 3. osnovne uredbe, uobičajena vrijednost obično se temelji na cijenama koje su nezavisni kupci platili ili plaćaju u uobičajenom tijeku trgovine u zemlji izvoznici. Ako se istovjetan proizvod ne prodaje, odnosno ako se ne prodaje u dostatnim količinama u uobičajenom tijeku trgovine, ili ako zbog posebne situacije na tržištu prodaja ne omogućava prikladnu usporedbu, ta se vrijednost izračunava na temelju troška proizvodnje u zemlji podrijetla kojem se pridodaje razuman iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i iznos dobiti. U tom pogledu iz članka 2. stavaka 4. do 6. osnovne uredbe proizlazi da dosljedna primjena tih pojmova ovisi o tome odražavaju li načelno računovodstveni podaci koji proizlaze iz evidencije dotičnog proizvođača i na kojima će se Komisija temeljiti vrijednosti tržišta i omogućavaju li tako izračun uobičajene vrijednosti u skladu s ciljevima antidampinškog ispitnog postupka.
57 Svi kriteriji koje je zakonodavac Unije propisao člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne uredbe na temelju svoje margine prosudbe odražavaju njegovu volju da provjeri posluje li gospodarski subjekt koji traži MET – prilikom proizvodnje i prodaje dotičnog istovjetnog proizvoda – u skladu s načelima koja omogućavaju izračun uobičajene vrijednosti.
58 U tom kontekstu treći kriterij uspostavljen člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne uredbe, jedini koji se smatra neispunjenim u ovom slučaju, zahtijeva da „troškovi proizvodnje i financijska situacija poduzeća nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva, posebno u odnosu na amortizaciju imovine, ostale otpise, trgovinu razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja”.
59 U tom pogledu valja primijetiti da se uvjet naveden u točki 58. ove presude odnosi na troškove proizvodnje i financijsku situaciju poduzeća s obzirom na određene parametre koji su izravno povezani s načinima izračuna uobičajene vrijednosti iz članka 2. stavaka 1. do 6. osnovne uredbe. Ti su parametri, posebno, amortizacija imovine, ostali otpisi, trgovina razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja. Doduše, to je navođenje okvirno, kao što to pokazuje uporaba priloga „posebno”. Međutim, ni svrha ni učinak uporabe tog izraza nije omogućiti Komisiji da odbije zahtjev za dodjelu MET‑a na temelju okolnosti koje, iako su u širem smislu u vezi s financijskom situacijom poduzeća, ne podrazumijevaju automatski poremećaj – koji k tomu mora biti „značajan” – jednog ili više čimbenika koji određuju elemente koji se odnose na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda (vidjeti, po analogiji, kad je riječ o članku 2. stavku 7. točki (c) prvoj alineji osnovne uredbe, presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 78. do 82.).
60 Posljedično, kad je riječ o mjerama koje se odnose na financijsku situaciju poduzeća s općeg gledišta i koje zbog toga mogu samo znatno poremetiti tu situaciju kad je riječ o proizvodnji ili prodaji dotičnog istovjetnog proizvoda, na Komisiji jest da ocijeni, s obzirom na dokaze podnesene u upravnom postupku, jesu li te mjere stvarno uzrokovale takve poremećaje.
61 Naime, članak 2. stavak 7. točka (c) treća alineja osnovne uredbe odnosi se, s jedne strane, na troškove proizvodnje i financijsku situaciju koji „nisu” pod utjecajem značajnih poremećaja, a ne koji „ne mogu” biti pod utjecajem takvih poremećaja. S druge strane, „značaj” predmetnih poremećaja treba ocjenjivati u odnosu na svrhu te odredbe, kojom se nastoji jamčiti da elementi koji se odnose na troškove proizvodnje i financijsku situaciju poduzeća nisu iskrivljeni u tolikoj mjeri da bi eventualna primjena članka 2. stavaka 1. do 6. osnovne uredbe dovela do umjetnih rezultata koji dovode u pitanje ciljeve antidampinškog ispitnog postupka (vidjeti, po analogiji, presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 82.).
62 U ovom slučaju Komisija je tužitelju odbila dodijeliti MET samo zbog toga što nije dokazao da je ispunio kriterij naveden u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji osnovne uredbe.
63 Komisija je u dopisu od 22. kolovoza 2013. osobito ocijenila da je, s jedne strane, tužitelj ostvario različite porezne olakšice na temelju poreza na dobit, odnosno:
„ – […] porezni režim [koji] omogućuje društvima sa stranim kapitalom da ostvaruju potpuno izuzeće od [poreza na dobit] (0 %) tijekom dvije godine te da ostvaruju smanjenje od 50 % stope [tog poreza] tijekom sljedeće tri godine, odnosno stopu od 12,5 % umjesto uobičajene porezne stope od 25 %;
– porezni režim za ‚poduzeća visoke tehnologije’ primjenom kojega se na društvo primjenjuje smanjena porezna stopa od 15 % umjesto uobičajene stope od 25 %. Ta povlaštena porezna stopa čini subvenciju gotovo stalno prilagodljive prirode čiji cilj također može biti i privlačenje investicija po sniženim stopama, čime se narušava tržišno natjecanje”.
64 Komisija je iz toga izvela zaključak da „smanjene porezne stope omogućuju znatne financijske pogodnosti”, tako da tužitelj „nije uspio dokazati da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva”. Komisija je podsjetila da se „porezni sustav takozvanih ‚poduzeća visoke tehnologije’ nedavno analizirao u predmetu Solar Panels te se smatrao razlogom koji je dovoljan da se odbije dodjela MET‑a”.
65 S druge strane, Komisija je u svojem dopisu od 13. rujna 2013. – u kojemu je obavijestila tužitelja o svojoj konačnoj odluci o njegovu zahtjevu za dodjelu MET‑a – u odgovoru na njegova očitovanja na dopis od 22. kolovoza 2013., među ostalim, iznijela sljedeća razmatranja:
„Primjenom režima povlaštene porezne stope mijenja se iznos dobiti prije oporezivanja koju društvo mora ostvariti kako bi privuklo ulagače. Apsolutna korist primljena tijekom ispitnog postupka nije nužno odlučujući kriterij za ocjenu toga je li poremećaj znatan s obzirom na prirodu pogodnosti. Upravo suprotno, ta se ocjena mora odnositi na utjecaj cjelokupne mjere na gospodarsku i financijsku situaciju društva u tom razdoblju.
U tom pogledu, treba podsjetiti da je [na tužitelja] bilo moguće primijeniti smanjenu poreznu stopu (14,01 %) s obzirom na to da je [on] mogao kumulirati porezni sustav poduzeća visoke tehnologije s drugim sustavom, odnosno programom „Two Free 3 Halve”. Kombinirani učinak je stoga bila značajno smanjena porezna stopa u odnosu na uobičajenu stopu (25 %) koja osobito može služiti cilju privlačenja kapitala po smanjenim stopama i stoga u cijelosti utjecati na financijsku i gospodarsku situaciju cjelokupnog društva.
[…]
U konačnici, Vi navodite da je Komisijina ocjena prema kojoj je porezni sustav gotovo stalno prilagodljive naravi neutemeljena. Vaši argumenti prema kojima su dva porezna sustava vremenski ograničena primjereno su uzeti u obzir. Međutim, činjenica da ta dva porezna sustava nisu imala stalni karakter ne dovodi u pitanje činjenicu da je njihov cilj bio utjecati na financijsku i gospodarsku situaciju poduzeća.”
66 U tom pogledu valja istaknuti da je Komisija svoj zaključak koji se temelji na uvjetu predviđenom člankom 2. stavkom 7. točkom (c) trećom alinejom osnovne uredbe temeljila na elementima koji se odnose na kriterij različit od onih koji su navedeni u toj odredbi (vidjeti točku 58. ove presude). Naime, iz dopisa od 22. kolovoza i 13. rujna 2013. proizlazi da se ona temeljila, s jedne strane, na financijskoj pogodnosti do koje načelno dovode smanjene porezne stope koje uživa tužitelj i, s druge strane, na činjenici da takva pogodnost može privući ulagače u tužiteljev kapital. Tako se čini da je Komisija odbacila tužiteljev argument koji se temelji na tome da je predmetna pogodnost in concreto zanemariva, naglašavajući „ukupni utjecaj” predmetne mjere koji se sastoji od mogućnosti za „privlačenje kapitala po sniženim stopama”.
67 Međutim, valja utvrditi da se ti razlozi u najvećem dijelu odnose na financijsku situaciju poduzeća s osobito apstraktnog gledišta i da oni nisu povezani s elementima izričito navedenima u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji osnovne uredbe ili s drugim elementima koji se odnose na proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda, čiji značajan poremećaj koji proizlazi iz sporne pogodnosti dovodi u pitanje mogućnost za pravilno izračunavanje uobičajene vrijednosti primjenom članka 2. stavaka 1. do 6. osnovne uredbe.
68 Naime, kao prvo, sustav poreza na dobit odnosi se na porezni tretman dobiti ostvarene u predmetnoj poreznoj godini. Stoga njegova svrha ni učinak nisu utjecanje na iznos ili samu stopu te dobiti ili druge elemente koji čine uobičajenu vrijednost koju Komisija izračunava u skladu s člankom 2. stavcima 1. do 6. osnovne uredbe u svrhu provođenja antidampinškog ispitnog postupka. Posljedično, Komisijino općenito pozivanje na „ukupni utjecaj” predmetnih mjera na tužiteljevu financijsku situaciju kao takvo i bez drugog objašnjenja nije relevantno za primjenu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.
69 Kao drugo, slična se analiza nameće s obzirom na Komisijinu ocjenu „privlačnosti” tužitelja kao adresata ulaganja kapitala. Konkretno, valja utvrditi da, s obzirom na tekst članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, sama mogućnost da povlašteni porezni tretman privlači ulagače u kapital poduzeća nije dovoljna da bi se smatralo da je njegova financijska situacija doista „pod utjecajem značajnih poremećaja”. Osim toga, protivno onomu što predlaže Komisija, odluka o ulaganju u kapital nekog društva ne donosi se po bilo kakvoj „stopi”, tako da je „cilj privlačenja kapitala po sniženim stopama” koji navodi ta institucija i dalje teško razumljiva ocjena. Sukladno tomu i u svakom slučaju, činjenica da ulagač namjenjuje svoje fondove kupnji tužiteljevih dionica po svojoj prirodi nije očito povezana s poremećajem njegove financijske situacije u pogledu svrhe članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe (vidjeti točke 59. do 61. ove presude). Zato se Komisija ne može temeljiti samo na nagađanjima kako bi pretpostavila da postoje značajni učinci koji se mogu kvalificirati kao „značajni poremećaji” i kako bi tako odbacila tužiteljeve argumente kojima se nastoji poreći značaj poremećaja, od kojih je on u ovom slučaju ostvario korist.
70 To vrijedi tim više ako, kao u tužiteljevu slučaju, proizvođač – s obzirom na malu apsolutnu vrijednost poreznih poticaja u odnosu na njegov prihod i sve troškove proizvodnje – dokaže svoju gospodarsku i financijsku autonomiju na predmetnom tržištu u odnosu na predmetne mjere u određenom razdoblju, odnosno tijekom ispitnog postupka.
71 Naime, treba istaknuti da je prihod poduzeća trajan pokazatelj njegove gospodarske i financijske moći na osnovi koje on ostvaruje svoju dobit. Stoga je, time što je naveo da predmetni poremećaji čine 1,14 % njegova prihoda, tužitelj iznio načelno pouzdan i relevantan dokaz ukupnog utjecaja razmatrane porezne mjere na njegovu financijsku situaciju.
72 U tim je okolnostima na Komisiji da barem razjasni vezu između donošenja odluke o ulaganju u tužiteljev kapital – koja se po potrebi opravdava povoljnim sustavom oporezivanja s jedne strane i poremećajem njegove financijske situacije s druge strane – s obzirom na cilj naveden u članku 2. stavku 7. točki (c) trećoj alineji osnovne uredbe (vidjeti točke 49. do 61. ove presude), a ne na opći i teorijski način.
73 Takva je ocjena potkrijepljena činjenicom da se Komisija, kako bi odbacila argumente koje je iznio tužitelj, izričito pozvala na svoju analizu jednog od predmetnih poreznih sustava u kontekstu predmeta „Solar Panels” te je smatrala da je ta analiza dovoljna da tužitelju odbije dodijeliti MET. Međutim, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (b) osnovne uredbe, MET se ocjenjuje s obzirom na gospodarske uvjete u kojima djeluje svaki proizvođač koji je predmet ispitnog postupka (vidjeti, u tom smislu, presudu od 2. veljače 2012., Brosmann Footwear (HK) i dr./Vijeće, C‑249/10 P, EU:C:2012:53, t. 38.).
74 Iz prethodnih ocjena proizlazi da razlozi na kojima se Komisija temeljila kako bi odbila tužiteljev zahtjev za dodjelu MET‑a sadržavaju očitu pogrešku u ocjeni, iako je drugi dio prvog tužbenog razloga osnovan. Stoga treba poništiti pobijanu uredbu a da pritom ne treba donijeti odluku o prvom dijelu prvog tužbenog razloga, kao ni o drugim istaknutim tužbenim razlozima.
Troškovi
75 U skladu s člankom 219. Poslovnika, u odlukama Općeg suda donesenima nakon ukidanja i vraćanja predmeta na ponovno suđenje, Opći sud odlučuje o troškovima postupka pred Općim sudom i žalbenog postupka pred Sudom. Budući da je u presudi u žalbenom postupku Sud odlučio da će se o tužiteljevim, Komisijinim i intervenijentovim troškovima odlučiti naknadno, na Općem sudu je da ovom presudom donese odluku o svim troškovima postupaka koji su se vodili pred njim, uključujući prvostupanjski postupak, kao i o troškovima koji su nastali u žalbenom postupku u predmetu C‑301/16 P.
76 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
77 Usto, u skladu s člankom 134. stavkom 2. Poslovnika, ako više stranaka ne uspije u postupku, Opći sud odlučuje o podjeli troškova.
78 U ovom slučaju, Komisija nije uspjela u prvostupanjskom postupku, a tužitelj u žalbenom. Međutim, budući da Komisija i intervenijent naposljetku nisu uspjeli u postupku pred Općim sudom nakon vraćanja predmeta, Komisiji valja naložiti da snosi vlastite i tužiteljeve troškove, osim troškova nastalih intervencijom. Intervenijent će, osim vlastitih, snositi i troškove koji su tužitelju nastali njegovom intervencijom.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se Provedbena uredba Komisije (EU) br. 470/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine.
2. Europska komisija snosit će vlastite i troškove društva Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd, osim troškova nastalih intervencijom.
3. GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH osim vlastitih, snosit će i troškove društva Xinyi PV Products (Anhui) Holdings nastale njegovom intervencijom.
Gratsias | Labucka | Ulloa Rubio |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 24. rujna 2019.
Potpisi