PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
17. listopada 2019.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Verbalni žig AXICORP ALLIANCE – Raniji verbalni i figurativni žigovi Europske unije ALLIANCE – Relativni razlozi za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001 – Dokaz o stvarnoj uporabi ranijih žigova – Članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001 – Tumačenje opisa proizvoda navedenih na abecednom popisu koji je prilog Nicanskoj klasifikaciji”
U predmetu T‑279/18,
Alliance Pharmaceuticals Ltd, sa sjedištem u Chippenhamu (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupa M. Edenborough, QC,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju J. Crespo Carrillo i H. O’Neill, u svojstvu agenata,
tuženika,
a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a bila je
AxiCorp GmbH, sa sjedištem u Friedrichsdorfu (Njemačka),
povodom tužbe protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 7. veljače 2018. (predmet R 1473/2017‑5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Alliance Pharmaceuticals i AxiCorp,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, K. Kowalik‑Bańczyk i C. Mac Eochaidh (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Hendrix, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 30. travnja 2018.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 26. srpnja 2018.,
uzimajući u obzir mjere upravljanja postupkom od 31. siječnja 2019.,
nakon rasprave održane 28. ožujka 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Društvo AxiCorp GmbH 17. siječnja 2011. ishodilo je kod Međunarodnog ureda Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija br. 1072913 verbalnog žiga AXICORP ALLIANCE. Ta registracija 28. travnja 2011. priopćena je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Proizvodi i usluge za koje je zatražena zaštita pripadaju razredima 3., 5., 10. i 35. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 3.: „Preparati za bijeljenje i ostali preparati za pranje rublja; preparati za čišćenje, poliranje, odmašćivanje i struganje; sapuni; parfemi, esencijalna ulja, kozmetički proizvodi, losioni za kosu; preparati za čišćenje zubi”;
– razred 5.: „Farmaceutski pripravci i veterinarski proizvodi, lijekovi; higijenski pripravci za medicinsku uporabu; dijetne tvari za medicinske potrebe, hrana za bebe; flasteri, zavojni materijali; zubi (materijali za plombiranje zubi) i zubarski vosak; dezinfekcijska sredstva; sredstva za uništavanje štetočina; fungicidi, sredstva protiv korova; lijekovi”;
– razred 10.: „Kirurški, medicinski i veterinarski aparati i instrumenti i stomatološka oprema, proteze [umjetni udovi], umjetne oči i zubi; ortopedski artikli; materijali za šivanje rana; aplikatori za farmaceutske pripravke; medicinske injekcije; inhalatori”;
– razred 35.: „Oglašavanje; poslovno upravljanje; upravljanje poduzećima; administrativne usluge; trgovina na veliko i maloprodaja farmaceutskih pripravaka, kozmetičkih proizvoda i medicinskih pripravaka”.
3 Prijava žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2011/082 od 29. travnja 2011.
4 Tužitelj, društvo Alliance Pharmaceuticals Ltd, 30. siječnja 2012. podnio je, na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001), prigovor na registraciju prijavljenog žiga za proizvode i usluge iz točke 2. ove presude.
5 Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim pravima:
– raniji verbalni žig Europske unije ALLIANCE za koji je podnesena prijava 29. srpnja 2002., a registriran je 11. kolovoza 2006. pod brojem 2816098 za proizvode iz razreda 5. koji odgovaraju sljedećem opisu: „Farmaceutski pripravci osim hrane za djecu i osobe s invaliditetom i kemijski preparati za farmaceutske potrebe”;
– raniji figurativni žig Europske unije za koji je podnesena prijava 29. srpnja 2002., a registriran je 17. prosinca 2003. pod brojem 2816064 za proizvode iz razreda 5. koji odgovaraju sljedećem opisu: „Farmaceutski pripravci osim hrane za djecu i osobe s invaliditetom i kemijski preparati za farmaceutske potrebe”, prikazan ispod:
– raniji neregistrirani žig ALLIANCE, koji se koristi u trgovačkom prometu za „farmaceutske tvari i pripravke” u Ujedinjenoj Kraljevini.
6 Razlozi istaknuti u prilog prigovoru su oni iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavaka 4. i 5. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 8. stavci 4. i 5. Uredbe 2017/1001).
7 Tužitelj je u prilog razlozima za prigovor iz članka 8. stavaka 4. i 5. Uredbe br. 207/2009 podnio izvadak iz godišnjeg izvješća za 2009. godinu svojeg matičnog društva Alliance Pharma plc.
8 EUIPO je na zahtjev društva AxiCorp pozvao tužitelja da dostavi dokaz o uporabi svojih ranijih žigova, u skladu s člankom 42. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001), za proizvode na kojima se prigovor temeljio.
9 Tužitelj je 22. srpnja 2016. podnio dokaze o uporabi svojih ranijih žigova u roku koji je odredio EUIPO.
10 Odjel za prigovore 11. svibnja 2017. odbio je prigovor u cijelosti, zbog nedostatka dokaza o stvarnoj uporabi ranijih žigova Europske unije i zbog nedostatka dokaza o uporabi u trgovačkom prometu ranijeg neregistriranog žiga.
11 Tužitelj je 7. srpnja 2017., na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001), podnio žalbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za prigovore.
12 Odlukom od 7. veljače 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) peto žalbeno vijeće EUIPO‑a djelomično je poništilo odluku Odjela za prigovore i vratilo predmet Odjelu za prigovore.
13 S jedne strane, što se tiče ranijih žigova Europske unije, žalbeno vijeće smatralo je da je prigovor s pravom odbijen u dijelu u kojem se temeljio na članku 8. stavku 1. točki (b) i članku 8. stavku 5. Uredbe 2017/1001. U tom pogledu navelo je, kao prvo, da specifikacija navedenih žigova, koja se odnosi na „farmaceutske pripravke osim hrane za djecu i osobe s invaliditetom i kemijske preparate za farmaceutske potrebe”, nije jasna. Kao drugo, smatralo je da nije ni nerazumno ni protivno gramatičkim pravilima tumačiti specifikaciju kao da obuhvaća farmaceutske proizvode „osim onih koji su namijenjeni za hranu za djecu i osobe s invaliditetom te koji se koriste kemijskim farmaceutskim pripravcima”. Kao treće, smatralo je da se, iako se ne može isključiti mogućnost drugih tumačenja, proizvodi i usluge u registru trebaju dovoljno jasno i precizno opisati kako bi se omogućilo određivanje opsega zaštite koja je zatražena isključivo na toj osnovi. Usto, prema mišljenju žalbenog vijeća, dvosmislena specifikacija ne može se tumačiti na način koji je povoljan za nositelja prava. Stoga je smatralo da je Odjel za prigovore s pravom usko tumačio specifikaciju, na način da je isključio kemijske pripravke za farmaceutske potrebe. Osim toga, žalbeno vijeće navelo je da, čak i ako se treba smatrati da specifikacija uključuje određene farmaceutske pripravke biljnog podrijetla, tužitelj nije dokazao da se za te farmaceutske pripravke rabio žig ALLIANCE, s obzirom na to da podneseni dokazi o uporabi upućuju isključivo na sintetičke sastojke.
14 S druge strane, što se tiče ranijeg neregistriranog žiga i razloga za prigovor iz članka 8. stavka 4. Uredbe 2017/1001, žalbeno vijeće smatralo je da je zaključak Odjela za prigovore prema kojem tužitelj nije podnio nijedan dokaz o uporabi tog žiga u roku određenom za opravdanje prigovora očito pogrešan. Smatralo je da predmet treba vratiti Odjelu za prigovore radi sveobuhvatnog preispitivanja navedenog razloga za prigovor, tako da se uzmu u obzir svi dokazi o uporabi koje je tužitelj podnio tijekom postupka, uključujući dokaze podnesene 22. srpnja 2016.
Zahtjevi stranaka
15 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– podredno, izmijeni pobijanu odluku i vrati prigovor Odjelu za prigovore, kako bi ga on ponovno razmotrio na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001 te na temelju članka 8. stavka 4. navedene uredbe;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova ovog postupka kao i troškova postupka pred žalbenim vijećem i, podredno, ako druga stranka intervenira u postupku pred žalbenim vijećem, EUIPO‑u i intervenijentu naloži da zajednički i solidarno snose tužiteljeve troškove.
16 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
Doseg zahtjeva za poništenje pobijane odluke
17 U odgovoru na pitanja Općeg suda koja su postavljena na temelju mjera upravljanja postupkom stranke su na raspravi, kako je to zabilježeno u zapisniku s rasprave, potvrdile da tužiteljevu tužbu treba shvatiti na način da se njome traži djelomično poništenje pobijane odluke, u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo žalbu koja mu je podnesena u odnosu na razloge za prigovor iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001. Nasuprot tomu, tužitelj ne zahtijeva od Općeg suda da poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće vratilo predmet Odjelu za prigovore na sveobuhvatno preispitivanje razloga za prigovor iz članka 8. stavka 4. navedene uredbe.
Meritum
18 Tužitelj u prilog tužbi ističe samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće pogrešno protumačilo specifikaciju ranijih žigova Europske unije zaključivši da podneseni dokazi o uporabi ne dokazuju stvarnu uporabu tih žigova za proizvode uključene u navedenu specifikaciju, što predstavlja bitnu povredu postupka, povredu Uredbe 2017/1001 ili pravnog pravila koje se odnosi na njezinu primjenu, u smislu članka 72. Uredbe 2017/1001.
19 Konkretnije, tužitelj osporava usko tumačenje specifikacije koje je zauzeo Odjel za prigovore i koje je potvrdilo žalbeno vijeće, prema kojem su „kemijski preparati za farmaceutske potrebe” isključeni iz „farmaceutskih pripravaka”.
20 S jedne strane, tužitelj tvrdi da je zauzeto usko tumačenje specifikacije pogrešno jer je protivno EUIPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje i, konkretnije, načinu na koji se u specifikacijama trebaju istaknuti isključenja. Ako je cilj isključiti vrste proizvoda, veznik koji treba upotrijebiti je rastavni veznik „ili”, a ne sastavni veznik „i”. Stoga u ovom slučaju riječi „osim hrane za djecu i osobe s invaliditetom i kemijski preparati za farmaceutske potrebe” treba tumačiti kao da isključuju samo prvu kategoriju proizvoda, hranu za djecu i osobe s invaliditetom, i kao da uključuju drugu kategoriju proizvoda, kemijske preparate za farmaceutsku uporabu. Da je to tumačenje primijenjeno, dokazi koje je tužitelj podnio kako bi dokazao stvarnu uporabu ranijih žigova Europske unije za „kemijske preparate za farmaceutske potrebe” bili bi prihvaćeni. Prema tome, predmet treba vratiti Odjelu za prigovore, kako bi on također ispitao prigovor s obzirom na razloge prigovora iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001. Osim toga, tužitelj ističe da društvo AxiCorp nije iznijelo nikakav argument o dosegu specifikacije prije odluke Odjela za prigovore.
21 S druge strane, tužitelj tvrdi da je zauzeto usko tumačenje specifikacije pogrešno jer dovodi do toga da je specifikacija lišena komercijalnog smisla, što je protivno uobičajenim pravilima tumačenja pravnih tekstova. Podredno ističe da se „kemijski preparati za farmaceutske potrebe”, ako ih se isključi, moraju usko tumačiti, kao da označavaju samo sintetičke kemijske prekursore u njihovu čistu stanju koji se mogu kombinirati za farmaceutske potrebe, to jest kako bi sami činili konačne farmaceutske pripravke. Tako bi se sastojci farmaceutskog pripravka u čistom stanju isključili iz područja registracije, dok bi se dobivena kombinacija, koja čini sam konačni farmaceutski pripravak, uključila. Stoga su podneseni dokazi o uporabi dovoljni za dokazivanje stvarne uporabe ranijih žigova Europske unije.
22 EUIPO osporava tužiteljeve argumente. Kao prvo, prema EUIPO‑ovu mišljenju, primjer sastavljanja isključenja koji proizlazi iz njegovih Smjernica za ispitivanje ne može biti osnova pravila za utvrđivanje veznika koji treba upotrijebiti prilikom sastavljanja isključenja u specifikaciji. Na podnositelju prijave žiga Europske unije je da jasno i precizno sastavi specifikaciju proizvoda i usluga za koje se traži zaštita. Kao drugo, prema EUIPO‑ovu mišljenju, specifikacija je dvosmislena. Međutim, način na koji su Odjel za prigovore i žalbeno vijeće protumačili specifikaciju nije ni nerazuman ni protivan gramatičkim pravilima, premda se ne mogu isključiti druga tumačenja. Kao treće, EUIPO podsjeća na to da se opseg zatražene zaštite mora moći utvrditi na temelju registra. Kada naziv proizvoda ili usluga nije jasan i precizan, područje primjene žiga treba usko tumačiti jer njegov nositelj ne smije izvući korist iz povrede svoje obveze jasnog i preciznog navođenja popisa proizvoda ili usluga.
Uvodna očitovanja
23 Kao što je to tužitelj potvrdio na raspravi, valja smatrati da se on u biti implicitno poziva na to da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001.
24 U tom se pogledu pitanje stvarne uporabe ranijeg žiga, kada ga podnositelj prijave žiga postavi, mora riješiti prije nego što se odluči o samom prigovoru (vidjeti presudu od 22. ožujka 2007., Saint‑Gobain Pam/OHIM – Propamsa (PAM PLUVIAL), T‑364/05, EU:T:2007:96, t. 37. i navedenu sudsku praksu).
25 Stoga je na tužitelju da, prije nego što EUIPO započne s ispitivanjem razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. točke (b) i stavka 5. Uredbe 2017/1001, podnese dokaz o stvarnoj uporabi ranijih žigova Europske unije, tako da, ako nema tog dokaza, prigovor treba odbaciti, u skladu s člankom 47. stavkom 2. te uredbe. Osim toga, ta se uporaba treba odnositi na proizvode za koje su raniji žigovi Europske unije registrirani i na kojima se temelji prigovor, to jest na proizvode iz razreda 5. iz točke 5. ove presude. Ako se raniji žigovi Europske unije rabe u odnosu na samo dio proizvoda za koje su registrirani, za potrebe ispitivanja prigovora, smatra se da su registrirani samo za taj dio proizvoda, u skladu s člankom 47. stavkom 2. navedene uredbe.
26 U skladu sa sudskom praksom razvijenom u okviru tumačenja izraza od kojih se sastoji naslov razreda proizvoda i usluga, doseg zahtjeva za registraciju treba ocjenjivati na dan njegova podnošenja (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2018., Edison/EUIPO (Edison), T‑471/17, neobjavljenu, u žalbenom postupku, EU:T:2018:887, t. 34.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presudu od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus, C‑501/15 P, EU:C:2017:750, t. 44. do 49.)
27 U ovom je slučaju zahtjeve za registraciju koji se odnose na ranije žigove Europske unije podnio tužitelj i registrirani su u vrijeme kada se Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) (koja je bila zamijenjena Uredbom br. 207/2009, koja je i sama zamijenjena Uredbom 2017/1001) još uvijek primjenjivala (vidjeti prethodnu točku 5.). Uredba br. 40/94 nije sadržavala tako detaljne odredbe poput onih iz članka 33. stavaka 2. i 5. Uredbe 2017/1001 na snazi na dan pobijane odluke.
28 Međutim, člankom 26. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 40/94, koji se primjenjivao na dan podnošenja prijava za registraciju žigova koji se odnose na ranije žigove Europske unije i na dan njihovih registracija, određivalo se da prijava za registraciju žiga mora sadržavati popis proizvoda ili usluga za koje je zatražena registracija. Usto, pravilom 2. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe br. 40/94 (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) (čiji je sadržaj u biti preuzet u članku 33. stavku 2. Uredbe 2017/1001), koje se tada primjenjivalo, određivalo se da se popis proizvoda i usluga mora, među ostalim, sastaviti tako „da se u njemu jasno navodi njihova priroda”.
29 Iz spomenutih odredbi proizlazi da je na podnositelju prijave za registraciju znaka kao žiga da u svojoj prijavi navede popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija i da za svaki od navedenih proizvoda ili usluga dostavi opis koji jasno naznačuje njihovu narav (presuda od 9. srpnja 2008., Reber/OHIM – Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (Mozart), T‑304/06, EU:T:2008:268, t. 23.).
30 Prema sudskoj praksi, tim se odredbama zahtijeva da podnositelj prijave dovoljno jasno i precizno odredi proizvode za koje se traži zaštita jer je to potrebno kako bi se EUIPO‑u i gospodarskim subjektima omogućilo da samo na toj osnovi odrede opseg zatražene zaštite (presuda od 3. lipnja 2015., Lithomex/OHIM – Glaubrecht Stingel (LITHOFIX), T‑273/14, neobjavljena, EU:T:2015:352, t. 27.; vidjeti također po analogiji presude od 12. prosinca 2002., Sieckmann, C‑273/00, EU:C:2002:748, t. 49. do 51. i od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys, C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 49.).
31 Osim toga, valja istaknuti da, kako bi se mogla ispitati istovjetnost ili sličnost predmetnih proizvoda i usluga, tijela EUIPO‑a uvijek trebaju utvrđivati proizvode na koje se odnose suprotstavljeni žigovi i u tom okviru moraju, ako je potrebno, provesti tumačenje popisa proizvoda i usluga za koje je žig registriran (vidjeti presudu od 6. travnja 2017., Nanu‑Nana Joachim Hoepp/EUIPO – Fink (NANA FINK), T‑39/16, EU:T:2017:263, t. 26. i navedenu sudsku praksu).
32 S obzirom na navedena razmatranja valja ispitati je li žalbeno vijeće povrijedilo članak 47. stavak 2. Uredbe 2017/1001 ocijenivši da je Odjel za prigovore pravilno protumačio popis proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima Europske unije, na način da je isključio kemijske preparate za farmaceutske potrebe, to jest farmaceutske pripravke koji se koriste farmaceutskim kemijskim pripravcima (točke 19. i 22. pobijane odluke), i da je s pravom odbio prigovor u dijelu u kojem se temelji na članku 8. stavku 1. točki (b) i članku 8. stavku 5. Uredbe 2017/1001, zbog nedostatka dokaza o stvarnoj uporabi navedenih žigova (točke 23. i 24. pobijane odluke).
Relevantnost EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje
33 Uvodno valja istaknuti da argumentaciju kojom tužitelj tvrdi da je usko tumačenje specifikacije koje je žalbeno vijeće zauzelo pogrešno zbog toga što je protivno EUPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje, koju koristi kao dokaz moguće povrede odredbi Uredbe 2017/1001, treba odbiti kao bespredmetnu.
34 Naime, EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje nisu obvezujući pravni akti za tumačenje odredaba prava Unije (presuda od 19. prosinca 2012., Leno Merken, C‑149/11, EU:C:2012:816, t. 48.). Odredbe EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje ne mogu kao takve biti nadređene odredbama Uredbe 2017/1001 i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625 od 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe 2017/1001 i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430 (SL 2018., L 104, str. 1.) niti smiju utjecati na tumačenje tih uredbi koje daje sud Unije. Naprotiv, treba ih tumačiti u skladu s odredbama tih uredbi (vidjeti u tom smislu presudu od 27. lipnja 2012., Interkobo/OHIM – XXXLutz Marken (my baby), T‑523/10, EU:T:2012:326, t. 29.).
35 U svakom slučaju, EUIPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje na koje se poziva tužitelj ne preporučuje se, kako bi se „kemijske preparate za farmaceutske potrebe” moglo smatrati uključenima u područje zaštite, oblik specifikacije koji se rabi u ovom slučaju, odnosno kategorija proizvoda za koje se zahtijeva zaštita, nakon koje slijedi kategorija isključenih proizvoda kojoj prethodi izraz „osim”, nakon kojeg slijedi – bez interpunkcije – veznik „i” i kategorija proizvoda koji trebaju biti uključeni.
Tumačenje specifikacija ranijih žigova Europske unije
36 U ovom slučaju valja utvrditi da tekst specifikacije na engleskom jeziku, na kojem su prijave za registraciju ranijih žigova Europske unije podnesene, može dovesti do dvaju mogućih doslovnih tumačenja.
37 Stoga, u nedostatku interpunkcije, osobito točke sa zarezom koja bi odvajala „hranu za djecu i osobe s invaliditetom” od „kemijskih preparata za farmaceutske potrebe” ili dodatnih pojašnjenja, moguće doslovno značenje specifikacije dovodi do zaključka da su i „hrana za djecu i osobe s invaliditetom” i „kemijski preparati za farmaceutske potrebe” obuhvaćeni ograničenjem „osim”. Odjel za prigovore i žalbeno vijeće prihvatili su to tumačenje.
38 Međutim, drugo moguće doslovno tumačenje, koje predlaže tužitelj, iz specifikacije ne isključuje „kemijske preparate za farmaceutske potrebe”.
39 U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da je tu mogućnost EUIPO prihvatio na raspravi. Osim toga, žalbeno vijeće u točkama 19. i 20. pobijane odluke priznalo je da su moguća različita tumačenja od onoga koje je ono zauzelo.
40 Kao drugo, Opći sud ističe, kao što to navodi tužitelj, da iz EUIPO‑ova spisa, a osobito iz očitovanja društva AxiCorp od 16. ožujka i 20. listopada 2016. te 10. studenoga 2017., proizlazi da je društvo AxiCorp tek u stadiju žalbenog postupka pred žalbenim vijećem tvrdilo da specifikacija ne obuhvaća „kemijske preparate za farmaceutske potrebe” i da tužitelj nije dostavio dokaz o stvarnoj uporabi svojih žigova za farmaceutske ili kemijske preparate kao takve.
41 Međutim, kao što se na to podsjeća u točki 30. ove presude, cilj je registra, među ostalim, obavijestiti gospodarske subjekte, uključujući postojeće ili potencijalne konkurente nositeljâ ili podnositeljâ prijave žiga, o pravima trećih.
42 Stoga je značajno da društvo AxiCorp pred Odjelom za prigovore nije specifikaciju usko protumačilo. Budući da društvo AxiCorp pred tim odjelom nije izrazilo sumnje o tumačenju specifikacije, dosegu kategorija proizvoda obuhvaćenih ranijim žigovima Europske unije ili navodnim nedostacima dokaza o uporabi u tom pogledu, može se smatrati, s jedne strane, da nije postojao nikakav dokaz u prilog tumačenju specifikacije koje je konačno zauzeo Odjel za prigovore i nakon toga potvrdilo žalbeno vijeće i, s druge strane, da se poštovao zahtjev jasnoće i preciznosti na koji se podsjeća u točki 30. ove presude.
43 Kao treće, valja istaknuti da, iako je tumačenje specifikacije koje je dalo žalbeno vijeće, a u skladu s kojim su isključeni „kemijski preparati za farmaceutske potrebe”, moguće s obzirom na njegov tekst, tim tumačenjem nisu pravilno uzeti u obzir drugi bitni elementi za utvrđenje dosega navedene specifikacije, odnosno stvarna želja nositelja dotičnih žigova i nastojanje da se tom tekstu da koristan doseg, koji isključuje tumačenje koje bi za nositelja dovelo do besmislenog rezultata.
44 Stoga Opći sud najprije primjećuje da, prema sudskoj praksi, stvarna volja podnositelja prijave za registraciju žiga Europske unije nije nevažna. Naime, i unatoč tome što je ta primjedba dana u okviru analize opsega zaštite nacionalnog žiga koji proizlazi iz upotrebe svih općih oznaka iz naslova razreda, Sud je naveo da bi situacija u kojoj opseg zaštite koju pruža žig ovisi o pristupu pri tumačenju koji je nadležno tijelo zauzelo, a ne o stvarnoj volji podnositelja zahtjeva, naštetila pravnoj sigurnosti i navedenog podnositelja zahtjeva i trećih gospodarskih subjekata (presuda od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys, C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 60.).
45 Međutim, ako je pristup koji je žalbeno vijeće zauzelo pravilan i ako registracije ranijih žigova Europske unije obuhvaćaju farmaceutske pripravke osim onih „koji se koriste farmaceutskim kemijskim pripravcima”, odnosno ako obuhvaćaju samo takozvane „prirodne” ili „biljne” pripravke koji ne sadržavaju kemijske tvari ili sintetičke sastojke, navedene registracije obuhvaćaju samo proizvode koje tužitelj nije predvidio i koji nisu izričito navedeni u specifikaciji navedenih žigova. Kao što to proizlazi iz točke 44. ove presude, takva pretpostavka nije u skladu sa zahtjevima predvidljivosti i pravne sigurnosti.
46 Nadalje, iako je točno da treba dati prednost doslovnom tumačenju specifikacije žiga, to načelo nikako nije korisno u slučaju u kojem su jednako moguća dva doslovna tumačenja.
47 U takvom slučaju između više mogućih tumačenja tekstova prava Unije valja dati prednost onomu koje ne dovodi do besmislenog rezultata. Naime, točno je da se tumačenje odredaba prava Unije prije svega temelji na njihovu tekstu, s obzirom na to da taj pristup odražava temeljna načela predvidljivosti i pravne sigurnosti. Međutim, ako je tekst dvosmislen ili ako bi doslovno tumačenje dovelo do besmislenog rezultata, to se značenje može preispitati nakon što je predmetna odredba stavljena u kontekst i protumačena u svjetlu sveukupnih odredaba prava Unije, njezinih ciljeva te stanja razvoja u trenutku kad je potrebno primijeniti predmetnu odredbu (mišljenje nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu European Federation for Cosmetic Ingredients, C‑592/14, EU:C:2016:179, t. 36. i 37.; vidjeti u tom smislu i mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Mayrasa u predmetu Fellinger, 67/79, EU:C:1980:23, str. 550.).
48 Tako je Sud već imao priliku isključiti tumačenja odredaba prava Unije koja dovode do besmislenog rezultata (vidjeti u tom smislu u području slobode kretanja radnika presudu od 10. prosinca 2009., Peśla, C‑345/08, EU:C:2009:771, t. 46. i 48. i u području dizajna presudu od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 96.)
49 Opći sud smatra da razmatranja iz točaka 46. do 48. ove presude valja po analogiji prenijeti na ovaj slučaj, koji se odnosi na tumačenje specifikacije ranijeg žiga Europske unije.
50 Naime, Odjel za prigovore i, ovisno o slučaju, žalbeno vijeće trebaju tumačiti popis proizvoda i usluga za koje je registriran raniji žig Europske unije i za koji je zatražen dokaz o stvarnoj uporabi, kako bi se odredio opseg zaštite navedenog žiga i kako bi se riješilo pitanje njegove stvarne uporabe, prije donošenja odluke o samom prigovoru. Međutim, na taj način, na njima je da najsmislenije moguće protumače tekst popisa obuhvaćenih proizvoda i usluga, vodeći računa ne samo o njegovu doslovnom značenju i gramatičkoj konstrukciji nego i, ako postoji opasnost od besmislenog rezultata, o njegovu kontekstu i stvarnoj volji nositelja tog žiga u vezi s njegovim dosegom.
51 Opći sud stoga smatra da, u okviru članka 47. stavka 2. Uredbe 2017/1001 i određivanja opsega zaštite ranijeg žiga Europske unije te ocjene dokaza o stvarnoj uporabi navedenog žiga, ako postoje dva moguća doslovna tumačenja specifikacije tog žiga, ali bi jedno od njih dovelo do besmislenog rezultata u pogledu opsega zaštite žiga, žalbeno vijeće mora razriješiti poteškoću izabirući tumačenje navedene specifikacije koje je najprihvatljivije i najpredvidljivije. Opći sud utvrđuje da bi bilo besmisleno preuzeti tumačenje specifikacije koje bi prouzročilo isključenje svih tužiteljevih proizvoda tako što bi mu se ostavili, kao proizvodi koji su zaštićeni ranijim žigovima Europske unije, samo oni za koje nije tražio zaštitu svojih žigova.
52 Međutim, u ovom slučaju žalbeno vijeće u biti je izjednačilo „kemijske preparate za farmaceutske potrebe” s kemijskim farmaceutskim pripravcima ili konačnim sintetičkim pripravcima. Posljedično, svi su dokazi o uporabi ranijih žigova Europske unije odbijeni, i to unatoč okolnostima iz kojih proizlazi da je glavna tužiteljeva djelatnost stavljanje na tržište farmaceutskih pripravaka i da su navedeni žigovi ipak registrirani za „farmaceutske pripravke”. Kao što to tvrdi tužitelj, bilo bi besmisleno pretpostaviti da je on namjeravao zatražiti registraciju žiga Europske unije za kategoriju proizvoda koju je zatim ograničio na kategoriju gotovo jednakih proizvoda.
53 Taj zaključak ni na koji način ne pobija sudska praksa spomenuta u točki 21. pobijane odluke ni EUIPO u točki 27. odgovora na tužbu i na raspravi, u prilog, s jedne strane, odbijanju tumačenja specifikacije u tužiteljevu korist i, s druge strane, potrebi primjene uskog tumačenja na navedenu specifikaciju, odnosno točka 67. rješenja od 6. veljače 2014., El Corte Inglés/OHIM (C‑301/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:235), točka 31. presude od 11. studenoga 2009., Frag Comercio Internacional/OHIM – Tinkerbell Modas (GREEN by missako) (T‑162/08, neobjavljena, EU:T:2009:432), točka 62. presude od 6. travnja 2017., NANA FINK (T‑39/16, EU:T:2017:263) i točka 62. presude od 18. listopada 2018., Next design+produktion/EUIPO – Nanu‑Nana Joachim Hoepp (nuuna) (T‑533/17, neobjavljena, EU:T:2018:698).
54 U tom je pogledu točno, s jedne strane, što se tiče sudske prakse navedene u točki 21. pobijane odluke, da je sud Unije u okviru postupaka povodom prigovora i usporedbe proizvoda i usluga priznao da je moguće da opis proizvoda i usluga iz ranijeg žiga ne omogućava njihovu usporedbu s onima iz prijave žiga (vidjeti u tom smislu rješenje od 6. veljače 2014., El Corte Inglés/OHIM, C‑301/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:235, t. 67. i presudu od 11. studenoga 2009., GREEN by missako, T‑162/08, neobjavljenu, EU:T:2009:432, t. 31.). Točno je, s druge strane, što se tiče sudske prakse koju je EUIPO spomenuo u točki 27. odgovora na tužbu i na raspravi, da je Opći sud naveo da nositelj žiga ne može izvući korist iz povrede svoje obveze jasnog i preciznog navođenja popisa proizvoda ili usluga (vidjeti u tom smislu presude od 6. travnja 2017., NANA FINK, T‑39/16, EU:T:2017:263, t. 48. i od 18. listopada 2018., nuuna, T‑533/17, neobjavljenu, EU:T:2018:698, t. 62.)
55 Međutim, činjenični okvir i stadij postupka spomenutih predmeta razlikuju se od onih u ovom slučaju.
56 Kao prvo, u predmetu u kojem je doneseno rješenje od 6. veljače 2014., El Corte Inglés/OHIM (C‑301/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:235), s jedne strane, ni tekst opisa usluga obuhvaćenih ranijim žigom o kojem je riječ u navedenom predmetu ni elementi koje je tužitelj istaknuo u okviru postupka pred EUIPO‑om nisu pokazivali da se zaštita navedenog žiga proteže na druge proizvode ili usluge osim onih iz razreda 35. Nicanskog sporazuma. S druge strane, argumenti i dokazi koji se odnose na posebnosti nacionalnog prava na temelju kojih je navodno dopušteno pojasniti smisao opisa usluga obuhvaćenih ranijim žigom o kojem je riječ u navedenom predmetu ne mogu se uzeti u obzir jer su prvi put podneseni pred Općim sudom. Stoga je u tim posebnim okolnostima Sud presudio da je Opći sud pravilno odlučio da opis usluga obuhvaćenih ranijim žigom o kojem je riječ u navedenom predmetu nije omogućavao da ih se usporedi s proizvodima iz prijave žiga.
57 Kao drugo, u predmetu u kojem je donesena presuda od 11. studenoga 2009., GREEN by missako (T‑162/08, neobjavljena, EU:T:2009:432), iako su usluge koje su zaštićene ranijim žigom o kojem je riječ u navedenom predmetu previše nejasne da bi omogućile stvarnu usporedbu s onima prijave žiga o kojoj je riječ, razlike između znakova o kojima je riječ predstavljaju dovoljan razlog za odbacivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu, unatoč istovjetnosti i sličnosti određenih proizvoda zaštićenih žigovima o kojima je riječ.
58 Kao treće, u predmetu u kojem je donesena presuda od 6. travnja 2017., NANA FINK (T‑39/16, EU:T:2017:263), iako se opis određenih proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom o kojem je riječ u navedenom predmetu može shvatiti na dva različita načina (ili na način da obuhvaća samo gotove proizvode od kože i umjetne kože ili na način da obuhvaća i umjetnu kožu), oba tumačenja bila su jednako uvjerljiva i nisu dovodila do besmislene specifikacije.
59 Kao četvrto, u predmetu u kojem je donesena presuda od 18. listopada 2018., nuuna (T‑533/17, neobjavljena, EU:T:2018:698) Opći sud istaknuo je da je žalbeno vijeće ignoriralo da su se precizirali proizvodi obuhvaćeni ranijim žigovima o kojima je riječ te je Opći sud mogao usporediti proizvode obuhvaćene prijavom žiga u tom predmetu. Navedeni predmet stoga se ne odnosi ni na povredu obveze jasnoće i preciznosti ni na moguću besmislenost specifikacije proizvoda o kojima je riječ.
60 U tim okolnostima Opći sud smatra da samo kada su dva moguća doslovna tumačenja popisa proizvoda i usluga obuhvaćenih ranijim žigom Europske unije jednako uvjerljiva i predvidljiva u određivanju opsega zaštite navedenog žiga i prilikom ocjene podnesenih dokaza o stvarnoj uporabi valja primijeniti načelo iz točke 48. presude od 6. travnja 2017., NANA FINK (T‑39/16, EU:T:2017:263), prema kojem nositelj žiga Europske unije ne može izvući korist iz povrede svoje obveze jasnog i preciznog navođenja popisa proizvoda.
61 Taj zaključak nije doveo u pitanje ni EUIPO‑ov argument prema kojem u specifikaciji, i nakon isključenja kemijskih farmaceutskih pripravaka, ostaje još niz proizvoda, poput ljekovitih biljnih sredstava. Naime, takav pristup ima iste poteškoće kao što su one navedene u točki 45. ove presude, to jest da bi registracije ranijih žigova Europske unije, s obzirom na to, obuhvaćale samo proizvode koje tužitelj nije predvidio i koji nisu izričito navedeni u specifikaciji, što je nespojivo sa zahtjevima predvidljivosti i pravne sigurnosti.
62 S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da je žalbeno vijeće, smatrajući da specifikaciju treba tumačiti na način da su „kemijski preparati za farmaceutske potrebe” isključeni i da raniji žigovi Europske unije stoga obuhvaćaju farmaceutske proizvode osim onih „koji se koriste farmaceutskim kemijskim pripravcima”, pogrešno protumačilo navedenu specifikaciju. Naime, mogla se protumačiti na način da uključuje, s jedne strane, „farmaceutske pripravke” i, s druge strane, „kemijske preparate za farmaceutske potrebe”, to jest kemijske prekursore u njihovu čistu stanju koji se mogu kombinirati za farmaceutske potrebe, to jest kako bi sami činili konačne farmaceutske pripravke.
63 Iz toga slijedi da valja prihvatiti jedini tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 47. stavka 2. Uredbe br. 2017/1001, i poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo žalbu koja mu je podnesena u pogledu razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001.
64 Što se tiče podredno podnesenog drugog dijela tužiteljeva tužbenog zahtjeva, kojim on u biti zahtijeva od Općeg suda da izvrši ovlast izmjene koja mu je dana na temelju članka 72. stavka 3. Uredbe br. 2017/1001, valja podsjetiti na to da navedena ovlast Općem sudu ne daje ovlast da provede ocjenu o kojoj žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište. Izvršavanje ovlasti za izmjenu treba, dakle, načelno biti ograničeno na situacije u kojima Opći sud, nakon izvršenog nadzora nad ocjenom žalbenog vijeća, na temelju činjeničnih i pravnih elemenata kako su utvrđeni može donijeti odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti (presuda od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 72.).
65 Međutim, valja utvrditi da žalbeno vijeće pogrešno nije ispitalo sve dokaze koji su mu podneseni kako bi se utvrdila stvarna uporaba ranijih žigova.
66 Nije na Općem sudu da gore navedene dokaze ispita prvi put u okviru ispitivanja zahtjeva za izmjenu pobijane odluke koji je tužitelj u bitnome podnio u okviru drugog dijela svojeg tužbenog zahtjeva.
67 Stoga će biti na žalbenom vijeću da odluči u tom pogledu, radi odluke koju treba donijeti o žalbi povodom koje je postupak pred njim još uvijek u tijeku (vidjeti u tom smislu presudu od 11. prosinca 2014., CEDC International/OHIM – Underberg (Oblik vlati trave u boci), T‑235/12, EU:T:2014:1058, t. 101. i 102. i navedenu sudsku praksu).
68 Budući da Opći sud ne može izvršiti svoju ovlast izmjene pobijane odluke, valja odbiti taj drugi dio tužbenog zahtjeva.
Troškovi
69 Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da EUIPO u biti nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno tužiteljevu zahtjevu.
70 Osim toga, tužitelj je zatražio da se EUIPO‑u naloži snošenje troškova koje je on imao u postupku pred žalbenim vijećem. U tom pogledu treba podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 190. stavkom 2. Poslovnika, nužni troškovi koji su strankama nastali u postupku pred žalbenim vijećem smatraju troškovima čiju je naknadu moguće tražiti. Stoga EUIPO‑u valja također naložiti snošenje nužnih troškova koji su tužitelju nastali u postupku pred žalbenim vijećem.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 7. veljače 2018. (predmet R 1473/2017‑5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Alliance Pharmaceuticals i AxiCorp, poništava se u dijelu u kojem je žalbeno vijeće odbilo žalbu koja mu je podnesena u pogledu razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe 2017/1001.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. EUIPO‑u se nalaže snošenje troškova postupka, uključujući snošenje nužnih troškova koji su nastali društvu Alliance Pharmaceuticals u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a.
Gervasoni | Kowalik‑Bańczyk | Mac Eochaidh |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 17. listopada 2019.
Potpisi