Predmet T-539/13 RENV
Inclusion Alliance for Europe GEIE
protiv
Europske komisije
Rješenje Općeg suda (četvrto vijeće) od 20. travnja 2021.
„Tužba za poništenje i naknadu štete – Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) – Projekti MARE, Senior i ECRN – Komisijina odluka o povratu neosnovano isplaćenih iznosa – Tužitelj koji je prestao odgovarati na pozive Općeg suda – Obustava postupka”
1. Tužba za poništenje – Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) – Okvirni program za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) – Projekti MARE, Senior i ECRN – Komisijina odluka o povratu neosnovano isplaćenih iznosa – Vraćanje predmeta Općem sudu – Tužiteljeva pasivnost – Obustava postupka
(čl. 263. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 131. st. 2.)
(t. 13.-28.)
2. Tužba za naknadu štete – Sedmi okvirni program za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) – Okvirni program za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) – Projekti MARE, Senior i ECRN – Komisijina odluka o povratu neosnovano isplaćenih iznosa – Vraćanje predmeta Općem sudu – Tužiteljeva pasivnost – Obustava postupka
(čl. 268. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 131. st. 2.)
(t. 13.-28.)
Kratak prikaz
Tužitelj, društvo Inclusion Alliance for Europe GEIE, društvo je sa sjedištem u Rumunjskoj koje svoju djelatnost obavlja u sektoru zdravstva i društvene uključenosti. Tijekom 2007. i 2008. godine, Europska komisija je s tužiteljem sklopila tri ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava(1), u okviru dvaju programa, koji se među ostalim odnose na istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti te na konkurentnost i inovacije.
Nakon nekoliko revizija na temelju kojih se ispostavilo da financijsko upravljanje predmetnim projektima nije provedeno uz poštovanje ugovornih uvjeta i općih uvjeta odgovarajućih programa, Komisija je 17. srpnja 2013. donijela odluku o povratu dijela financijskih doprinosa koje je tužitelj primio u okviru prethodno navedenih ugovora kao i zateznih kamata na te iznose (u daljnjem tekstu: pobijana odluka)(2).
Tužitelj je Općem sudu podnio tužbu kojom je među ostalim tražio poništenje pobijane odluke(3) te da se Komisiji naloži plaćanje naknade štete na osnovi imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio primjenom te odluke(4). Nakon što je Opći sud rješenjem odbio odnosno odbacio njegovu tužbu (u daljnjem tekstu: prvotno rješenje)(5), tužitelj je Sudu podnio žalbu protiv tog rješenja i zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kojom je tražio suspenziju izvršenja prvotnog rješenja i pobijane odluke.
Nakon što je odbio zahtjev za privremenu pravnu zaštitu(6), Sud je, odlučujući o žalbi, ukinuo prvotno rješenje zbog toga što je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši da je, u okviru tužbe podnesene na osnovi članka 263. UFEU-a, sud Unije zakonitost predmetnog akta trebao ocjenjivati isključivo s obzirom na pravo Unije te da se na neispunjenje odredbi predmetnog ugovora odnosno povredu prava primjenjivog na taj ugovor može pozivati samo u okviru tužbe podnesene na temelju članka 272. UFEU-a (u daljnjem tekstu: presuda u žalbenom postupku)(7).
Budući da stanje postupka nije dopuštalo odlučivanje u sporu, Sud je vratio predmet Općem sudu na ponovno suđenje. Presuda u žalbenom postupku dostavljena je strankama(8), pri čemu je dostava za tužitelja bila upućena njegovu zakonskom zastupniku. Opći je sud zatim u nekoliko navrata pozvao stranke i osobito tužiteljeva zakonskog zastupnika i odvjetnika da podnesu svoja pisana očitovanja o učincima presude u žalbenom postupku na rješavanje spora. Utvrdivši da je tužitelj prestao odgovarati na njegove pozive, Opći sud pozvao je stranke da iznesu svoja očitovanja o mogućnosti da se po službenoj dužnosti, u obliku obrazloženog mišljenja, utvrdi da se postupak obustavlja(9). Taj je zahtjev upućen uz rok koji je istekao 8. siječnja 2021. Kad je riječ o tužitelju, taj je zahtjev upućen njegovu zakonskom zastupniku i njegovu odvjetniku a da oni pritom nisu dali nikakav odgovor.
Međutim, nakon isteka određenog roka, Opći sud primio je dopis odvjetnika koji je tvrdio da zastupa tužitelja i tražio da podnese očitovanja u njegovo ime u roku koji će se naknadno odrediti, uz objašnjenje da tužitelj nije primio posljednje obavijesti Općeg suda zbog „problema u komunikaciji” i „posljedica pandemije”.
Svojim rješenjem Opći sud obustavlja postupak povodom tužbe koja mu je podnesena.
Ocjena Općeg suda
U tom kontekstu Opći sud podsjeća na to da, ako tužitelj prestane odgovarati na njegove pozive, Opći sud može, nakon što sasluša stranke, po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem obustaviti postupak.
Prema mišljenju Općeg suda, to utvrđenje nije dovedeno u pitanje dopisom novog tužiteljeva odvjetnika koji mu je upućen deset dana nakon isteka roka koji je Opći sud odredio kako bi strankama omogućio podnošenje njihovih očitovanja o mogućnosti da po službenoj dužnosti obustavi postupak. Naime, taj je odvjetnik samo općenito naveo „probleme u komunikaciji” i „posljedice pandemije” a da nije pružio nijedan precizan i konkretan podatak koji bi omogućio donošenje zaključka da su te okolnosti mogle spriječiti svaki odgovor na pozive Općeg suda od dostave presude u žalbenom postupku.
Prema tome, s obzirom na tužiteljevu pasivnost i nepostojanje njegova konkretnog objašnjenja kojim bi se mogla opravdati ta pasivnost ili elementa kojim bi se potkrijepili razlozi navedene pasivnosti, Opći sud utvrđuje da se postupak obustavlja.