Žalba koju je 17. kolovoza 2023. podnio Europski parlament protiv presude Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 7. lipnja 2023. u predmetu T 309/21, TC/Europski parlament
(predmet C-529/23 P)
Jezik postupka: litavski
Stranke
Žalitelj: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz, M. Ecker, J.-C. Puffer, i S. Toliušio, agenti)
Druga stranka u postupku: TC
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine presudu Općeg suda od 7. lipnja 2023., TC/Europski parlament, T-309/21, EU:T:2023:315;
konačno odluči o sporu pred Općim sudom prihvaćanjem zahtjevâ Parlamenta iz prvostupanjskog postupka;
naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje svih troškova tog postupka, kao i žalbenog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud zanemario predmet spora u prvostupanjskom postupku, prirodu pripremnog dopisa glavnog direktora za financije od 8. siječnja 2021. kao i ustaljenu sudsku praksu koja se odnosi na posljedice nepravilnosti postupovnih akata; te na tvrdnji da Opći sud nije mogao odlučiti da je Parlament povrijedio tužiteljevo pravo na saslušanje i da povreda tog prava opravdava poništenje pobijanih odluka, ograničavajući se samo na razmatranje jesu li razlozi navedeni u tom dopisu osnovani i dostatni (točke 91.-132. pobijane presude).
Drugi žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud, utvrdivši da je Parlament povrijedio pravo na saslušanje tužitelja u prvostupanjskom postupku u vezi s njegovim porukama elektroničke pošte iz 2015., 2016. i 2019. kao i s njegovom korespondencijom sa službama Parlamenta, povrijedio pravo na saslušanje, zanemario pravila i sudsku praksu koja se odnose na postupak povrata naknade za parlamentarnu pomoć zastupnika, povrijedio načelo slobodnog obnašanja mandata zastupnika u smislu članka 6. stavka 1. Izbornog akta1 i članka 2. Statuta članova Europskog parlamenta2 , povrijedio članak 4. stavak 1. točku (c) Uredbe (EU) 2018/17253 , i nadalje, pogrešno naveo činjenice u postupku, a da ih pritom nije detaljno razmotrio (točke 92.-104., 130. i 131. pobijane presude).
Treći žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud, utvrdivši da je Parlament povrijedio pravo na saslušanje tužitelja u prvostupanjskom postupku u odnosu na osobni dosje akreditiranog parlamentarnog asistenta o kojem je riječ, podatke o uporabi kartice za pristup akreditiranog parlamentarnog asistenta i informacije o broju slučajeva u kojima je za akreditiranog parlamentarnog asistenta zatražena zaštita Parlamenta, povrijedio obvezu obrazlaganja, članak 4. stavak 1. točku (e) i članak 9. stavak 1. Uredbe (EU) 2018/1725, posljednju alineju članka 26. Pravilnika o osoblju, članak 266. UFEU-a i pravo na saslušanje (točke 105.-124., 130. i 131. pobijane presude).
Četvrti žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud, utvrdivši da je Parlament povrijedio pravo na saslušanje tužitelja u prvostupanjskom postupku u predmetu T-59/17, povrijedio obvezu obrazlaganja, članak 9. Uredbe (EU) 2018/1725, članak 266. UFEU-a i pravo na saslušanje (točke 125.-131. pobijane presude).
Peti žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud, time što je tužitelju, samo na temelju prava na saslušanje, priznao pravo da od Parlamenta zahtijeva otkrivanje podataka koji su mu potrebni da iznese očitovanja, povrijedio članak 41. stavak 2. točku (a) i točku (b) Povelje (točke 90. i 91. pobijane presude).
____________
1 Akt o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima (SL 1976., L 278, str. 5,), koji je priložen Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (SL 1976., L 278, str. 1.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom od 25. lipnja 2002. i 23. rujna 2002. (SL 2002., L 283, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 17., str. 54.)
1 Odluka Europskog parlamenta od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta članova Europskog parlamenta (2005/684/EZ, Euratom) (SL 2005., L 262, str. 1,) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 181.).
1 Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018., L 295, str. 39,).