Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. prosinca 2020. uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) – kazneni postupak protiv M. M.

(predmet C-671/20)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Warszawie

Stranka glavnog postupka

M. M.

Prethodna pitanja

Treba li pravo Unije, osobito članak 2. UEU-a i vrijednost vladavine prava iz tog članka, članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a te načela nadređenosti, lojalne suradnje i pravne sigurnosti, tumačiti na način da mu se protivi primjena pravnih propisa države članice kao što je članak 41.b stavci 1. i 3. Ustawe z dnia 27 lipca 2001 r. – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon od 27. srpnja 2001. o organizaciji redovnih sudova, u daljnjem tekstu: Zakon o organizaciji redovnih sudova), na način da predsjednik suda može sam i bez sudskog nadzora odlučiti o promjeni sastava suda nakon što je tijelo kao što je Izba Dyscyplinarna (Disciplinsko vijeće) odobrilo da se suca prvotno određenog sastava suda (sudac okružnog suda I.T.) pozove na kaznenu odgovornost koja obuhvaća obvezno suspendiranje tog suca, a time i zabranu da taj sudac zasjeda u sastavu suda u predmetima koji su mu dodijeljeni, uključujući i predmete koji su mu dodijeljeni prije donošenja navedenog odobrenja?

Treba li pravo Unije, osobito odredbe navedene u prvom pitanju, tumačiti na način da mu se:

(a)    protive pravni propisi države članice kao što su članak 42.a stavci 1. i 2. i članak 107. stavak 1. točka 3. Zakona o organizaciji redovnih sudova kojima se zabranjuje da nacionalni sud tijekom nadzora je li taj sud ispunio zahtjeve da je zakonom prethodno ustanovljen ocjenjuje obvezujući učinak i pravne okolnosti odobrenja Disciplinskog vijeća iz prvog pitanja koji su izravni uzrok promjene sastava suda, istodobno predviđajući da je pokušaj takvog ispitivanja temelj stegovne odgovornosti suca?

(b)    protivi sudska praksa nacionalnog tijela kao što je Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud, Poljska) u skladu s kojom akti nacionalnih tijela, kao što su predsjednik Republike Poljske i Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska), u pogledu imenovanja osoba u tijelo kao što je Disciplinsko vijeće ne podliježu sudskom nadzoru, odnosno nadzoru sa stajališta prava Unije, neovisno o ozbiljnosti i stupnju povrede, a akt imenovanja osobe na sudačku dužnost je konačan i neoboriv?

Treba li pravo Unije, osobito odredbe navedene u prvom pitanju, tumačiti na način da mu se protivi priznavanje obvezujućeg učinka odobrenja o kojem je riječ u prvom pitanju, osobito u pogledu suspenzije suca, ako ga je donijelo tijelo kao što je Disciplinsko vijeće, tako da:

(a)    su sva državna tijela (uključujući sud koji je uputio zahtjev, kao i tijela nadležna za određivanje i promjenu sastava nacionalnog suda, osobito predsjednik suda) dužna zanemariti to odobrenje i sucu nacionalnog suda protiv kojeg je to odobrenje doneseno, odobriti zasjedanje u sastavu tog suda;

(b)    sud u čijem sastavu ne zasjeda sudac koji je prvotno određen za odlučivanje u predmetu, samo zbog toga što je taj sudac obuhvaćen navedenim odobrenjem, nije zakonom prethodno ustanovljeni sud i stoga ne može, kao „sud”, odlučivati o pitanjima koja se odnose na primjenu ili tumačenje prava Unije?

Je li za odgovor na navedena pitanja važno to da Disciplinsko vijeće i Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud) ne jamče djelotvornu sudsku zaštitu s obzirom na nepostojanje neovisnosti i utvrđenu povredu odredbi o imenovanju njihovih članova?

____________