Žalba koju je 25. veljače 2021. podnio Oriol Junqueras i Vies protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2020. u predmetu T-24/20, Junqueras i Vies/Parlament
(predmet C-115/21 P)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Žalitelj: Oriol Junqueras i Vies (zastupnik: A. Van den Eynde Adroer, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europski parlament
Žalbeni zahtjev
ukinuti i opozvati rješenje šestog vijeća Općeg suda Europske unije od 15. prosinca 2020. u predmetu T-24/20;
proglasiti tužbu ove stranke u cijelosti dopuštenom;
naložiti ponovno pokretanje postupka kako bi, nakon što se tužba proglasi dopuštenom, šesto vijeće Općeg suda Europske unije nastavilo s njezinim ispitivanjem;
naložiti Europskom parlamentu snošenje troškova u postupku povodom prigovora nedopuštenosti i u ovom žalbenom postupku.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava u tumačenju i primjeni članka 13. stavka 3. i članka 7. stavka 3. Europskog izbornog akta (1976.)1 u ovom slučaju. Nije riječ o povlačenju mandata nego o primjeni razloga nespojivosti koji nije utvrđen u skladu s člankom 7. stavkom 3. Europskog izbornog akta (1976.). Europski parlament nije mogao primiti na znanje nikakvo povlačenje mandata O. Junquerasa ni postojanje bilo kojeg razloga nespojivosti u skladu s člankom 7. stavkom 3. Europskog izbornog akta (1976.) jer ni jedno ni drugo nije postojalo. Time što „prima na znanje”, Europski parlament daje pravni učinak odluci koja ga nije mogla imati i ona postaje akt koji se može pobijati u skladu s člankom 263. UFEU-a, jer povređuje prava O. Junquerasa (osobito iz članka 39. Povelje o temeljnim pravima i članka 7. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije).
Drugi žalbeni razlog: pogreška koja se tiče prava u tumačenju i primjeni članka 4. stavka 7. Poslovnika [Europskog parlamenta]. Pobijano rješenje sadržava pogrešku koja se tiče prava u dijelu u kojem je utvrđeno da Europski parlament nije nadležan za odbijanje priznanja razloga nespojivosti u skladu s tim člankom. Zbog neprimjene članka 4. stavka 7. Poslovnika, odluka Europskog parlamenta odluka je kojom se mijenja pravni položaj O. Junquerasa čime se utječe na njegova prava (u skladu s člankom 39. Povelje o temeljnim pravima i člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije) i, prema tome, pobijano rješenje sadržava pogrešku koja se tiče prava u dijelu u kojem je utvrđeno da se ne može pobijati u skladu s člankom 263. UFEU-a.
Treći žalbeni razlog: Pogrešno tumačenje članaka 8. i 12. Europskog izbornog akta (1976.) i članka 3. stavka 3. Poslovnika jer razlog nespojivosti primijenjen na O. Junquerasa nije svojstven izbornom postupku. Ne može se zaključiti da država može utvrditi navedeni razlog nespojivosti u skladu sa zakonodavstvom o izbornom postupku predviđenim Europskim izbornim aktom (1976.). Rješenje sadržava pogrešku koja se tiče prava time što u njemu nije utvrđeno da su članak 13. stavak 3. Europskog izbornog akta (1976.) i članak 4. stavak 7. Poslovnika protivni članku 39. (oba stavka), 41. (stavci 1. i 2.) i članku 21. (stavak 2.) Povelje o temeljnim pravima, jer se njima uvode ograničenja prava na način suprotan članku 52. stavcima 1. i 3. Povelje o temeljnim pravima. Rješenje je pogrešno jer ne uzima u obzir da je Povelja o temeljnim pravima u normativnoj hijerarhiji uzdignuta na razinu primarnog prava Europske unije. Time što su njime primijenjena pravila protivna Povelji o temeljnim pravima jasno proizlazi da pobijano rješenje utječe na pravni položaj O. Junquerasa i da ga se može pobijati na temelju članka 263. UFEU-a jer ono sadržava pogrešku koja se tiče prava. Podredno, rješenjem se trebalo dati tumačenje članka 13. stavka 3. Europskog izbornog akta (1976.) i članka 4. stavka 7. Poslovnika koje je u skladu s pravima zaštićenima Poveljom o temeljnim pravima i sudskom praksom Suda Europske unije, također uzimajući u obzir iznimne okolnosti konkretnog slučaja i informaciju kojom je već raspolagao Europski parlament. Pobijano rješenje sadržava pogrešku koja se tiče prava jer njime nije utvrđeno da se u konkretnom slučaju moglo doći do zaključka da postoji materijalna nepravilnost u skladu s člankom 4. stavkom 7. Poslovnika koja je omogućavala Europskom parlamentu da odbije proglasiti zastupničko mjesto slobodnim ili ustanoviti primijenjeni razlog nespojivosti. Zbog tog razloga pobijano rješenje sadržava pogrešku koja se tiče prava jer je pobijani akt odluka s pravnim učincima za O. Junquerasa i može se pobijati u skladu s člankom 263. UFEU-a.
Četvrti žalbeni razlog: Rješenje koje se pobija žalbom sadržava pogrešku koja se tiče prava u dijelu u kojem je njime utvrđeno da inicijativa predsjednika Europskog parlamenta u skladu s člankom 8. Poslovnika nije obvezna u skladu s pravom Unije. Pravni poredak treba tumačiti u njegovoj cjelini i članak 39. Povelje o temeljnim pravima (čija je primjena obvezna za države članice u skladu s člankom 51. stavkom 1. Povelje), obveza lojalne suradnje, članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije i članak 6. Poslovnika čine obveznim poštovanje prava O. Junquerasa ako predsjednik Europskog parlamenta upozori državu članicu o situaciji u skladu s člankom 8. Poslovnika. Rješenjem koje se pobija žalbom pogrešno se tumači da u ovom slučaju ne postoje posebne okolnosti koje dovode do toga da je nedjelovanje Europskog parlamenta akt koji se može pobijati (različiti prethodni zahtjevi za zaštitu imuniteta O. Junquerasa koji nisu razmatrani i osobito presuda Suda kojom mu se priznaje svojstvo izabranog [zastupnika u Europskom parlamentu] i omogućuje utvrđivanje povrede njegovih prava zbog nepodnošenja zahtjeva za ukidanje imuniteta). Pobijanim rješenjem daje se pogrešno tumačenje time što se smatra da u posebnim okolnostima konkretnog slučaja odbijanje razmatranja zahtjeva za hitnu zaštitu prema članku 8. Poslovnika čini odluku koja proizvodi pravne učinke na zaštitu imuniteta O. Junquerasa i koja se, prema tome, može pobijati u skladu s člankom 263. UFEU-a.
____________
1 SL 1976., L 278, str. 5.